Kare Anderson
2,322,875 views • 9:46

Odrasla sam s dijagnozom sramežljivosti do razine fobije i kao barem 20 drugih ljudi u prostoriji ove veličine mucala sam. Usudite li se podići ruku?

I to ostaje s nama. Uistinu ostaje jer kad nas se tako tretira, ponekad se osjećamo nevidljivo ili mislimo da se o nama priča. Tako sam počela promatrati ljude. a to je zapravo jedino što sam radila, primijetila sam da neki ljudi uistinu žele pažnju i priznanje. Sjetite se da sam tada bila mlada. I što su oni radili? I što mi još uvijek prečesto radimo? Pričamo o sebi. A promatrala sam i ljude koji su imali ono što sam nazivala "uzajaman način razmišljanja." U svakoj situaciji oni su nalazili načine da pričaju o "nama" i stvore ideju "nas".

Moja ideja da reinterpretiram svijet predstavlja ideju svijeta u kojemu smo svi mi tvorci prilika s drugima i za druge. Nema veće prilike ili poziva na djelovanje za nas nego da postanemo tvorci prilika koji koriste svoje najveće talente češće za veće dobro i postižu stvari koje mi sami ne bismo bili u stanju. Želim s vama razgovarati o tome jer veća od davanja, veća od davanja naša je sposobnost da napravimo nešto pametnije, zajedno, za veće dobro koje će nas i podići a može rasti. Zato sam ovdje. Ali želim vam i ukazati na nešto: Svatko od vas bolji je od bilo koga u nečemu. To opovrgava popularno mišljenje da ako ste najpametnija osoba u prostoriji, onda ste u pogrešnoj prostoriji. (Smijeh.)

Ispričat ću vam priču o holivudskom tulumu na kojemu sam bila prije dvije godine. Ondje sam upoznala glumicu u usponu i ubrzo smo počele razgovarati o našoj zajedničkoj strasti: javnoj umjetnosti. Ona je snažno vjerovala da bi svaka nova zgrada u Los Angelesu trebala imati javnu umjetnost. Htjela je to zakonski regulirati i strastveno je počela — koliko vas je iz Chicaga? — strastveno je počela pričati o reflektirajućim skulpturama u obliku graha u Millennium Parku kojima bi ljudi prilazili i smijali se svom odrazu i pozirali bi i slikali selfije zajedno i smijali bi se. I dok je ona to pričala, meni je nešto palo na pamet. Rekla sam: "Znam nekoga koga trebaš upoznati. Izlazi iz San Quentina za nekoliko tjedana." — (Smijeh) — "i on dijeli tvoju strast za umjetnosti koja bi trebala animirati i povezivati ljude." Proveo je pet godina u samici i upoznala sam ga kad sam držala govor u San Quentinu. Dobar je govornik i oku ugodan jer je mišićav. Imao je program vježbanja koji je radio svakodnevno. (Smijeh) Mislim da se tad zainteresirala. Rekoh, "Bio bi ti neočekivan saveznik." I ne samo to. Tu je i James, arhitekt i profesor, ljubitelj građenja, a građenje je kad imate one minijaturne trgove i urbane staze za šetanje i ondje gdje su oslikane, gdje ljudi crtaju i dolaze i nekada i razgovaraju. Mislim da bi bili dobri suradnici. I doista su bili. Sastali su se. Pripremali su se. Držali su govore pred Gradskim koncilom LA-a. I članovi koncila ne samo da su odobrili regulaciju već je i polovica njih došla i kasnije se htjela slikati s njima. Bili su sjajni, neodoljivi i uvjerljivi. To se ne može kupiti.

Želim da vi razmislite o tome kakvi tvorci prilika mi možemo postati, jer više od bogatstva, lijepih titula ili gomile poznanstava, naša sposobnost da se povežemo oko tuđih boljih osobina koje ćemo izvesti na vidjelo. Ne kažem da je to jednostavno i sigurna sam da su mnogi od vas napravili neke pogrešne poteze po pitanju toga s kim ste se željeli povezati, ali ono što ja tvrdim jest da je ovo prilika. Počela sam razmišljati o tome još dok sam bila novinarka na Wall Streetu i bila sam u Europi i trebala sam izvještavati o trendovima i trendovima koji su bili izvan granica biznisa, politike ili životnog stila. Stoga sam morala imati kontakte u svjetovima drugačijim od moga jer drugačije ne bih mogla uočiti trendove. I kao treće, trebala sam napisati priču, nekako se staviti u čitateljevu kožu, tako da bi oni mogli vidjeti kako ti trendovi utječu na njihove živote. To rade tvorci prilika.

I ovo je ono što je u tome čudno: Za razliku od sve većeg broja Amerikanaca koji rade i žive i igraju se s ljudima koji razmišljaju nalik njima samima, jer tada postajemo rigidniji i ekstremniji, tvorci prilika aktivno traže situacije s ljudima drugačijima od njih samih i stvaraju odnose i upravo zbog toga imaju odnose temeljene na povjerenju u kojima mogu složiti pravi tim i unajmiti ih da riješe problem brže i bolje i kako bi ugrabili više prilika. Njih ne sprječavaju razlike, već ih one fasciniraju, a to je ogroman pomak u stanju uma i jednom kada to osjetite, htjet će te ga sve više i više. Svijet vas poziva na kolektivno stanje uma, a ja u to vjerujem. To je posebno važno u ovom trenutku. Zašto baš sad? Jer se mogu razvijati stvari poput dronova i lijekova i prikupljanja podataka, a više ih ljudi može razvijati jeftinije u plemenite svrhe i tada, kao što znamo iz svakodnevnih vijesti, mogu se koristiti i u neplemenite svrhe. Zove nas, svakoga od nas, na viši poziv.

Ali evo šlag na torti: ovo nije samo prva prilika koju ćete ugrabiti s nekim drugim u nečemu u čemu ste vjerojatno najbolji, kao institucija ili pojedinac. Poslije tog iskustva vjerujete jedno drugome. To su neočekivane stvari koje stvarate kasnije, a o kojima nikad niste mogli ni sanjati. Npr., Marty, suprug one glumice o kojoj sam govorila, promatrao ih je dok su vježbali i ubrzo je počeo razgovarati s Wallyjem, mojim prijateljem bivšim zarobljenikom, o vježbanju. I pomislio je kako ima set racquetball terena na kojima bi taj tip mogao podučavati. Mnogi ljudi koji ondje rade su članovi na mojim terenima. Često putuju. Mogli bi vježbati u hotelskim sobama, bez opreme. Tako se Wally zaposlio. I to nije sve. Nekoliko godina kasnije i on je podučavao o racquetballu. Nekoliko godina poslije toga, podučavao je učitelje racquetballa. Pokušavam reći da kad se povežemo s ljudima oko zajedničkog interesa i djelovanja, naviknut ćete se na brojne stvari koje će se tek dogoditi, a mislim da se tome približavamo. Otvorimo se tim prilikama, a u ovoj su prostoriji ključni sudionici i tehnologija, ključni sudionici jedinstveno pozicionirani da zajednički skaliraju sisteme i projekte.

Ja vas zapravo pozivam na ovo. Zapamtite tri osobine tvoraca prilika. Tvorci prilika uporno usavršavaju svoje najjače oružje i tragaju za uzorcima. Uključuju se svjetove koji su drugačiji od njihovih kako bi zaradili povjerenje i kako bi vidjeli te uzorke i komuniciraju kako bi se povezali oko zajedničkih interesa.

Ja od vas ovo tražim, svijet je gladan. Ja uistinu vjerujem, zahvaljujući iskustvu iz prve ruke, svijet od nas želi da se ujedinimo kao tvorci prilika i da oponašamo takvo ponašanje kao što mnogi od vas već čine — znam to iz prve ruke — a kako bismo reinterpretirali svijet u kojem svoje najveće talente koristimo zajednički i češće za veća postignuća od onih koje bismo ostvarili kada bismo bili prepušteni sami sebi. Samo zapamtite, kao što je Dave Liniger jednom rekao, "Ne možeš uspjeti ako na objed dolaziš samo s vilicom." (Smijeh)

Puno vam hvala. Hvala vam. (Pljesak)