Astro Teller
2,452,360 views • 15:32

1962 na sveučilištu Rice, J.F.K. je Amerikancima ispričao svoj san, san da pošalje osobu na Mjesec do kraja desetljeća. Slavno osvajanje Mjeseca.

Nitko nije znao može li se to učiniti. Ali on je osigurao da se napravi plan da se to učini ako bude moguće. To je snaga snova. Veliki snovi nisu samo vizije, oni su vizije vezane za strategije koje ih čine stvarnima.

Imam puno sreće što što radim u tvornici Osvajanja Mjeseca U X-u, nekad zvanom Google X, zrakoplovni inženjeri rade s modnim dizajnerima, a bivši vojni zapovjednici razmjenjuju ideje sa stručnjacima za laser. Ti izumitelji, inženjeri i stvaratelji osmišljavaju tehnologije za koje se nadamo da mogu učiniti svijet predivnim mjestom.

Koristimo izraz "osvajanje Mjeseca" da bi naše vizije ostale velike, da nastavimo sanjati. Koristimo riječ "tvornica" da se podsjetimo da moramo imati konkretne vizije, konkretne planove kojima ćemo ih ostvariti.

Ovo je naš nacrt osvajanja Mjeseca. Prvo: želimo pronaći veliki problem u svijetu koji utječe na milijune ljudi. Drugo: želimo pronaći ili predložiti radikalno rješenje za taj problem. I treće: mora postojati razlog da vjerujemo da se tehnologija za takvo radikalno rješenje zaista može napraviti.

Ali odat ću vam tajnu. Tvornica osvajanja Mjeseca je neuredno mjesto. Ali umjesto da izbjegavamo nered, i pravimo se da ne postoji, pokušali smo to učiniti našom prednosti. Većinu vremena rastavljamo stvari i pokušavamo dokazati da smo u krivu. To je to, to je tajna. Rješavati prvo najteže dijelove problema. Uzbuđeno uzvikivati, "Hej! Kako ćemo danas ubiti projekt?"

Imamo zanimljivu ravnotežu u kojoj naš nekontrolirani optimizam hrani naše vizije. Ali mi također koristimo entuzijastični skepticizam da tim vizijama udahnemo život, da im damo realnost.

Pokazat ću vam neke od projekata koje smo morali ostaviti na katu za rezanje i nekoliko dragulja koji, bar zasad, nisu samo preživjeli taj proces, nego ih je on pospješio.

Prošle godine smo ukinuli projekt automatskog vertikalnog uzgoja. Ovo je dio salate koju smo uzgojili. Jedna od devet osoba u svijetu pati od neuhranjenosti. To je osvajanje Mjeseca koje treba ostvariti. Vertikalni uzgoj zahtijeva 10 puta manje vode i 100 puta manje zemlje od konvencionalnog uzgoja. A budući da se hrana može uzgojiti blizu mjesta konzumacije, ne mora se prevoziti na udaljena mjesta. Napredovali smo u puno područja, kao u automatskoj berbi i učinkovitoj rasvjeti. Ali nažalost, na ovaj način nismo mogli uzgojiti osnovne usjeve kao žitarice i rižu. Pa smo ukinuli projekt.

Evo drugog velikog problema. Plaćamo ogromnu cijenu u resursima i zagađenju okoliša kako bismo prevozili robu širom svijeta. Ekonomski razvoj zemalja bez izlaza na more ograničen je nedostatkom prijevozne infrastrukture.

Radikalno rješenje? Teretni brod lakši od zraka, promjenjivog pogona. Ovo može smanjiti, barem sveukupno, trošak, vrijeme i ugljični otisak prijevoza bez potrebe za pistama. Osmislili smo domišljat skup tehničkih otkrića koji bi nam zajedno možda omogućili da smanjimo cijene dovoljno da zaista napravimo te brodove dovoljno jeftine na veliko. Ali koliko god da se jeftino mogu napraviti u velikoj količini, ispostavilo se da će koštati gotovo 200 milijuna dolara da se dizajnira i sagradi prvi brod.

200 milijuna dolara je jednostavno preskupo. Budući da je X strukturiran sa čvrstim krugovima povratnog djelovanja pravljenja pogrešaka i učenja i novih dizajna, ne možemo potrošiti 200 milijuna dolara da nam prvi podaci kažu jesmo li na pravom tragu ili ne. Ako u nekom našem projektu postoji Ahilejeva peta, želimo to znati sada, unaprijed, ne tijekom projekta. Pa smo ukinuli i ovaj projekt.

Otkriće velike mane u projektu ne znači uvijek da se on mora ukinuti. Nekad nas to zapravo odvede na produktivniji put.

Ovo je naš prototip potpuno automatiziranog vozila, koji smo napravili bez upravljača i kočnice. Ali to nije bio naš cilj kad smo počeli.

S 1.2 milijuna ljudi u svijetu koji poginu na cesti svake godine, napraviti auto koji se sâm vozi bilo je prirodno osvajanje Mjeseca. Prije tri i pol godine, kad smo testirali Lexuse, poboljšane, autonomne, bili su tako dobri da smo ih dali drugim Googlerima da saznamo što misle o tom iskustvu. I otkrili smo da je naš plan da auti odrade gotovo cijelu vožnju i predaju kontrolu korisnicima u slučaju nužde bio zaista loš plan. Nije bio siguran jer korisnici nisu odradili svoj posao. Nisu bili na oprezu u slučaju da im je auto trebao vratiti kontrolu.

To je bila velika kriza za ekipu. Vratila ih je natrag na skiciranje. I osmislili su prekrasnu, novu perspektivu. Ciljali su auto u kojem ste istinski putnik. Kažete autu kamo želite ići, pritisnete tipku i on vas sâm odveze od točke A do točke B.

Zaista smo zahvalni da smo to uvidjeli u ovako ranoj fazi projekta. I to je oblikovalo sve što smo otada napravili. I sada su naši auti sâmi odvezli više od 2.25 milijuna kilometara, i svaki dan su vani na ulicama Mountain Viewa u Kaliforniji i Austina u Teksasu.

Automobilske ekipe su promijenile perspektivu. Ovo je jedna od X-ovih izreka. Ponekad je promjena perspektive snažnija od same pameti.

Na primjer energija vjetra. To mi je jedan od omiljenih primjera promjene perspektive. Nema šanse da napravimo bolju standardnu turbinu na vjetar od stručnjaka u toj industriji. Ali smo pronašli način da ih podignemo više u nebo i tako dobijemo pristup bržim, stalnijim vjetrovima, a uz to i više energije bez potrebe za stotinama tona čelika.

Naš Makani energetski zmaj diže se iz svog postolja vrteći propelere na svom krilu. A dok se diže izvlači kabel, povlačeći energiju kroz kabel. Kad se kabel cijeli izvuče, zmaj kruži na nebu po bočnim vjetrovima. I sad su ti propeleri koji su ga podigli postali leteće turbine. I šalju energiju dolje kablom.

Još nismo pronašli način da ubijemo ovaj projekt. A što dulje preživi taj pritisak mi smo uzbuđeniji što bi on mogao postati jeftiniji oblik energije vjetra koji je lakše proširiti po svijetu.

Projekt koji vjerojatno najluđe zvuči je Projekt Loon. Pokušavamo napraviti internet s pogonom na balon. Mrežu balona u stratosferi koji odašilju internetsku vezu u ruralne i udaljene dijelove svijeta. To bi moglo priključiti na internet čak 4 milijarde ljudi koji danas imaju slabu ili nikakvu povezanost.

Ali ne možete samo uzeti baznu stanicu, zavezati je za balon i gurnuti je u nebo. Vjetrovi su prejaki, otpuhali bi je. A baloni su previsoko da se pričvrste za zemlju.

Evo ludog trenutka. Što ako, umjesto toga, pustimo balone da odlete i naučimo ih kako da plove na vjetrovima i odu gdje trebaju otići? Ispostavilo se da su u stratosferi vjetrovi koji različitom brzinom i smjerom idu u tankim slojevima. Nadali da ćemo koristeći pametne algoritme i podatke o vjetrovima diljem svijeta moći malo upravljati balonima, odvesti ih više i niže u jednom malom dijelu stratosfere kako bi uhvatili vjetrove koji pušu u tim različitim smjerovima i brzinama. Zamisao je da imamo dovoljno balona da ako jedan balon odleti iz svog područja imamo drugi balon spreman uletjeti na njegovo mjesto, prebacujući internetsku vezu kao što se vaš mobitel prebacuje između baznih stanica dok vozite autocestom.

Znamo kako ludo zvuči naša vizija — tu je i ime projekta da nas podsjeća na to. Zato je od 2012, ekipa Loon davala prednost poslovima koji su se činili najtežima i koji bi najvjerojatnije ubili projekt.

Prvo što su učinili, pokušali su uspostaviti Wi-Fi mrežu između balona iz stratosfere i antene na tlu. Uspjelo je. A obećajem vam da je bilo oklada da neće. Pa smo nastavili.

Možemo li navesti balon da govori izravno s mobitelom, da nam ne treba antena kao posrednički prijamnik? Da.

Možemo li podići pojasnu širinu balona dovoljno visoko da bude prava internetska veza? Da ljudi mogu koristiti više od SMS-a? Prvi testovi nisu bili ni megabit po sekundi, ali sada možemo poslati do 15 megabita po sekundi. Dovoljno da pogledamo TED govor.

Možemo li učiniti da baloni međusobno razgovaraju nebom kako bi poslali naš signal dublje u ruralna predjela. Učinjeno.

Možemo li držati balon veličine kuće u zraku više od 100 dana, s troškovima manjima od 5% od troškova izrade uobičajenih, dugotrajnih balona? Da. Na kraju. Ali obećajem vam, morali smo pokušati sve što zamislite da to uspijemo. Napravili smo male, srebrenkaste balone. Napravili smo ogromne balone u obliku jastuka. Napravili smo balone veličine plavetnog kita. Upropastili smo puno balona.

(Smijeh)

Budući da se činilo da ćemo najvjerojatnije ukinuti projekt ako ne možemo navoditi balone po nebu, jedan od najvažnijih eksperimenata bio je staviti balon u drugi balon.

Tu su dva pretinca, jedan sa zrakom i drugi s helijem. Balon upuhuje zrak da bude teži, ili ispušta zrak da bude lakši. Promjene težine mu dopuštaju da se diže ili pada, i taj jednostavni pokret balona je upravljački mehanizam. Lebdi gore ili dolje, nadajući se da će uhvatiti vjetar sa željenom brzinom i smjerom.

No, je li to dovoljno dobro da se kreće kroz svijet? Ispočetka jedva, ali sve bolje svaki put.

Baš ovaj balon, naš najnoviji balon, može putovati 3,22km vertikalno kroz nebo i može doći na 500m od svog cilja s udaljenosti od 20.000 kilometara.

Još moramo puno toga učiniti u okviru ugođavanja sistema i smanjenja troškova. Ali prošle godine, balon koji smo jeftino napravili prošao je svijet 19 puta u 187 dana. Stoga namjeravamo nastaviti.

(Pljesak)

Naši baloni danas čine gotovo sve što potpuni sustavi trebaju činiti. Pregovaramo s telekomunikacijskim tvrtkama diljem svijeta i letjet ćemo iznad mjesta kao što je Indonezija za ispitivanje stvarne usluge ove godine.

Ovo vjerojatno zvuči predobro da bi bilo istinito, i u pravu ste. Biti odvažan i raditi na velikim, riskantnim projektima čini ljude nesigurnima po prirodi.

Ne možete vikati na ljude i prisiliti ih da brzo podbace. Oni se odupiru. Brinu se. "Što će mi se dogoditi ako ne uspijem? Hoće li mi se svi smijati? Hoće li me otpustiti?"

Počeo sam s našom tajnom. Za kraj ću vam reći kako smo je zapravo ostvarili. Jedini način da ljudi rade na velikim, riskantnim projektima — odvažnim idejama — i da se bave prvo s najtežim problemima, je da to za njih bude linija najmanje otpora.

U X-u naporno radimo da neuspjeh učinimo sigurnim. Ekipe odustaju od svojih ideja čim su dokazi na stolu jer su za to nagrađeni. Dobiju pljesak od kolega. Od menadžera zagrljaje i čestitke, naročito od mene. Za to dobiju promaknuće. Dali smo bonus svakoj osobi u ekipi koja je ukinula svoj projekt, bila to ekipa od samo dva člana ili s više od 30.

U tvornici osvajanja Mjeseca vjerujemo u snove. Ali entuzijastični skepticizam nije neprijatelj beskrajnog optimizma. On je savršeni partner optimizma. On otključava potencijal svake ideje. Možemo stvoriti budućnost iz naših snova.

Hvala vam puno.

(Pljesak)