Robert Gordon
1,140,967 views • 12:14

Ovako smo putovali 1900. godine. To je otvoreni jednopreg. Nema grijanje. Nema klima uređaj. Vuče ga konj brzinom koja iznosi jedan posto brzine zvuka, i izborana zemljana cesta pretvara se u blatnu močvaru svaki put kad kiši. Ovo je Boeing 707. Samo 60 godina kasnije, on putuje na 80 posto brzine zvuka i danas ne putujemo ništa brže jer se komercijalno supersončino putovanje zrakom pokazalo kao promašaj.

Počeo sam se pitati i razmišljati, je li moguće da su najbolje godine američkog ekonomskog rasta iza nas? A to sugerira da je možda ekonomski rast skoro gotov. Neki od razloga za ovo nisu osobito sporni. Postoje četiri problema koji jednostavno udaraju američku ekonomiju u lice. Oni su: demografija, obrazovanje, dugovi i nejednakost. Dovoljno su moćni da prepolove rast. Trebamo puno inovacija da neutraliziramo taj pad. I ovo je moja tema: ako unatoč problemima inovacija nastavi biti snažna kao što je bila zadnjih 150 godina, rast se smanjuje na polovicu. Ako su inovacije manje snažne, i izumljuju se manje nevjerojatne stvari, rast će biti manji od polovice onoga kroz povijest.

Ovo je osam stoljeća ekonomskog rasta. Ordinata je postotak godišnjega rasta, nula posto godišnje, jedan posto godišnje, dva posto godišnje. Bijela linija je Ujedinjeno Kraljevstvo, a zatim kada SAD preuzima mjesto vodeće države 1900. godine, linija postaje crvena. Primijetit ćete da, u prvih četiri stoljeća, postoji jedva ikakav rast, samo 0,2 posto. Zatim rast postaje sve veći i veći. Najveći je u 1930-ima, '40-ima i '50-ima, a zatim počinje usporavati, i evo opomene. Zadnja silazna crvena linija nisu pravi podatci. To je prognoza koju sam napravio prije šest godina da će se rast usporiti na 1,3 posto Ali znate li kakve su stvarne činjenice? Znate li kakav je rast u prihodu po osobi bio u Sjedinjenim Državama zadnjih šest godina? Negativan.

Ovo me navelo na razmišljanje. Što ako pokušam uvrstiti krivulju u ove povijesne podatke? Mogu nacrtati kraj krivulje kako god želim, ali odlučio sam da će završiti na 0,2, baš kao i rast Ujedinjenog Kraljevstva u zadnja četiri stoljeća. Povijest koju smo postigli je da smo rasli dva posto godišnje kroz cijeli period od 1891. do 2007. i sjećate se da je rast bio malo negativan od 2007. Ali ako rast uspori, umjesto udvostručenja životnog standarda svake generacije, Amerikanci u budućnosti ne mogu očekivati da će im biti dva puta bolje nego njihovim roditeljima, ili čak i za četvrtinu bolje nego njihovim roditeljima. Sada ćemo pogledati razinu prihoda po glavi stanovnika. Ordinata je sada u tisućama dolara današnjih cijena. Primijetit ćete da smo 1891., lijevo bili na oko 5.000 dolara. Danas smo na oko 44.000 dolara ukupne proizvodnje po članu populacije. Što ako bismo uspjeli postići taj povijesni rast od dva posto idućih 70 godina? To je pitanje aritmetike. Dvopostotni rast učetverostručuje životni standard u 70 godina. To znači da ćemo od 44.000 stići do 180.000. To se neće dogoditi, a razlog su problemi.

Prvi je problem demografija. Istina je da se životni standard povisuje brže od produktivnosti, povisuje brže od proizvodnje po satu, ako se broj sati po osobi poveća. Taj smo dar dobili u '70-im i '80-im godinama kada su žene ušle u svijet rada. Ali sada se situacija preokrenula. Sada se broj sati po osobi smanjuje, kao prvo zbog umirovljenja „baby boom“ generacije, i drugo zato što se dogodilo vrlo značajno smanjenje radne snage mladih odraslih muškaraca koji su u donjoj polovici raspodjele obrazovanja.

Sljedeći je problem edukacija. Imamo poteškoće u cijelom obrazovnom sustavu unatoč „Race to the Top“ fondu. Na fakultetima imamo inflaciju troškova visokog obrazovanja koja nadvisuje inflaciju troškova zdravstvene skrbi. U visokom obrazovanju imamo trilijun dolara studentskih dugova, a naša razina završetka studija je 15 bodova, 15 posto ispod Kanade. Imamo puno dugova. Naša je ekonomija rasla od 2000. do 2007. na leđima masivnog prezaduživanja potrošača. Potrošači koji otplaćuju taj dug su jedan od glavnih razloga zašto je naš ekonomski oporavak danas toliko usporen. I naravno da svi znaju da dug federalne vlade kao udio BDP-a raste vrlo brzo, i jedini način na koji se to može zaustaviti je nekakva kombinacija bržeg rasta poreza ili sporijeg rasta povlastica, koje se također zovu transferi. I zbog toga padamo sa 1.5, gdje smo bili zbog obrazovanja, na 1.3.

Zatim imamo nejednakost. Više od 15 godina prije financijske krize, razina rasta donjih 99 posto distribucije prihoda bila je pola postotka sporija od prosjeka o kojima smo sada pričali. Sve je ostalo išlo gornjem jednom posto. To nas spušta na 0.8. I taj 0.8 je veliki izazov. Hoćemo li rasti brzinom od 0.8? To bi zahtijevalo da naši izumi budu jednako važni kao oni koji su se dogodili kroz zadnjih 150 godina. Pogledajmo koji su neki od tih izuma.

Ako ste 1875.godine željeli čitati po noći, trebali ste imati uljnu ili plinsku svjetiljku. One su stvarale zagađenje, stvarale su neugodne mirise, bilo ih je teško kontrolirati, svjetlo je bilo prigušeno, i postojala je opasnost od požara. Do 1929., električna su svjetla bila posvuda. Dobili smo vertikalne gradove, izum dizala. Središnji Manhattan postao je moguć. I zatim, kao dodatak tome, istovremeno su ručne alate zamijenili veliki električni alati i električni alati kojima se upravljalo rukom, sve se to postiglo uz pomoć struje.

Struja je bila vrlo korisna u oslobođenju žena. Žene su u kasnom 19. stoljeću, provodile dva dana tjedno u pranju rublja. Radile su to na ploči za ribanje. Zatim su morale objesiti odjeću van da se osuši. Onda su ju trebale unijeti unutra. Cijeli je proces uzimao dva dana od sedmodnevnog tjedna. A tada smo dobili električnu perilicu rublja. Do 1950.godine bile su svugdje. Ali žene su i dalje morale kupovati svaki dan, ne, nisu, zato što nam je struja donijela električni hladnjak.

U kasnom 19. stoljeću, jedini izvor topline za većinu domova bio je veliki kamin u kuhinji koji se koristio za kuhanje i grijanje. Spavaće sobe bile su hladne. Nisu se grijale. No do 1929., svakako do 1950.godine, imali smo centralno grijanje posvuda.

A što je sa strojem s unutarnjim izgaranjem izumljenim 1879.godine? U Americi, prije motornih vozila, prijevoz je potpuno ovisio o gradskim konjima, koji su ispuštali, bez suzdržavanja, 10 do 20 kilograma izmeta na ulice svaki dan skupa sa četiri litre urina. To znači 5 do 10 tona svakodnevno po kvadratnom kilometru u gradovima. Ti su konji također jeli četvrtinu plodova američkog poljoprivrednog zemljišta. To je postotak američkog poljoprivrednog zemljišta potreban kako bi se nahranili konji. Naravno, kada su se izumila motorna vozila, koja su postala gotovo sveprisutna do 1929., ta se poljoprivredna zemlja mogla iskoristiti za ljudsku prehranu ili za izvoz. I evo zanimljivog omjera: počevši od nule 1900., samo 30 godina kasnije, omjer motornih vozila u odnosu na kućanstva ¸je u Sjedinjenim Državama dosegao 90 posto u samo 30 godina.

Prije prijelaza stoljeća, žene su imale još jedan problem. Sva voda za kuhanje, čišćenje i kupanje morala se nositi u kantama i vrčevima izvana. Povijesna je činjenica da je 1885., prosječna kućanica iz Sjeverne Karoline hodala 240 km godišnje noseći 35 tona vode. Ali do 1929., gradovi po cijeloj državi ukopali su vodene cijevi u zemlju. Ugradili su kanalizacijske cijevi, i kao rezultat, jedna od velikih pošasti kasnog 19. stoljeća, bolesti koje se prenose vodom kao kolera, počele su nestajati. Nevjerojatna činjenica za tehnološke optimiste je da je u prvoj polovici 20. stoljeća razina poboljšanja očekivane duljine života bila tri puta brža nego što je bila u drugoj polovici 19. stoljeća.

Činjenica je da stvari ne mogu nadmašiti same sebe za više od 100 posto. Dat ću vam nekoliko primjera. Došli smo od jedan posto do 90 posto brzine zvuka. Elektrifikacija, centralno grijanje, posjedovanje motornih vozila, svi su oni otišli od nule do 100 posto. Urbani okoliši čine ljude produktivnijima nego farme. Došli smo od 25 posto urbanih okoliša do 75 posto u vremenu do ranih postratnih godina.

Što je s elektronskom revolucijom? Ovo je rano računalo. Nevjerojatno je. Osnova računala bila je izmišljena 1942.godine. Do 1960.godine imali smo telefonske račune, bankovne izvadke koje su pravila računala. Prvi mobilni telefoni, prva osobna računala bila su izumljena 1970-ih godina. 1980-e su nam donijele Bill Gatesa, DOS, bankomate koji su zamijenili bankovne službenike, skeniranje bar koda koje je smanjilo rad u maloprodajnom sektoru. Ubrzo smo u '90-im imali internetsku revoluciju i prolazni rast u produktivnosti.

Ali dat ću vam eksperiment. Morate izabrati između opcije A ili opcije B. (Smijeh) Opcija A je da možete zadržati sve što je izumljeno do prije 10 godina. Tako da imate Google, Amazon, Wikipediju, imate tekuću vodu i zahode u kućama. Ili dobijete sve što se izumilo do jučer, uključujući Facebook i vaš iPhone, ali morate se odreći, otići van i unositi vodu unutra. Uragan Sandy uzrokovao je da mnogi ljudi izgube 20. stoljeće. možda na nekoliko dana, u nekim slučajevima na više od jednog tjedna, struju, tekuću vodu, grijanje, benzin za njihove automobile, i punjenje za njihove iPhoneove.

Problem s kojim se susrećemo je da sve ove velike izume, moramo nastaviti u budućnosti, a moje predviđanje da ih nećemo moći nastaviti dovodi nas od početnog rasta od 2 posto do 0.2, izmišljene krivulje koju sam vam nacrtao na početku.

I evo nas opet kod konja i jednoprega. Želio bih dodijeliti Oscara svim izumiteljima 20. stoljeća, ljudima od Alexandera Graham Bella ili Thomasa Edisona do braće Wright, volio bih da ih sve mogu pozvati ovdje, i oni bi se obratili vama. Vaš je izazov, možete li nastaviti razinom koju smo mi postigli?

Hvala vam.

(Pljesak)