3,146,285 views • 17:52

[Njegova svetost Papa Franjo Snimljeno u Vatikanu Prvi put prikazano na TED2017]

Dobra večer - ili, dobro jutro. Nisam siguran koliko je tamo sati. Bez obzira na sat, oduševljen sam što ću sudjelovati u vašoj konferenciji. Jako mi se sviđa njen naziv - "Budući Vi" - jer, dok gledamo u sutrašnjicu, poziva nas da otvorimo dijalog danas, kako bismo gledali budućnost kroz "vas." "Budući Vi." budućnost je napravljena od vas, napravljena je od susreta, jer život teče kroz naše odnose s drugima. Poprilične godine života ojačale su moju prosudbu kako je svačije postojanje vezano s postojanjem drugih: život nije samo vrijeme koje prolazi, život je u interakcijama.

Kako susrećem, ili slušam one koji su bolesni, migrante koji se suočavaju sa strašnim poteškoćama u potrazi za svjetlijom budučnošću, zatvorenicima koji nose pakao boli u svojim srcima, i onima, mnogima od njih mladima, koji ne mogu naći posao, često se pitam: "Zašto oni a ne ja?" Ja sam rođen u migrantskoj obitelji; moj otac, moji baka i djed, kao mnogi drugi Talijani, otišli su za Argentinu i spoznali sudbinu onih koji su ostavljeni bez ičega. Mogao sam vrlo lako završiti među današnjim "odbačenim" ljudima. I zato se uvijek pitam, duboko u svom srcu: "Zašto oni a ne ja?"

Prvo i najvažnije, volio bih kada bi nam ovaj sastanak pomogao podsjetiti nas da svi mi trebamo jedni druge, nitko od nas nije otok, autonomno i neovisno "Ja", odvojeno od drugih, i kako jedino možemo graditi budućnost zajedno, uključujući sve. Ne razmišljamo često o tome, ali sve je povezano, i moramo vratiti naše veze u zdravo stanje. Čak i oštra osuda koju imam u srcu protiv mog brata ili sestre, otvorena rana koja nikad nije zaliječena, uvreda koja nije nikad oproštena, mržnja koja će mi samo nanijeti zlo, sve su primjeri borbe koju nosim u sebi, vatru u mom srcu koju treba ugasiti prije nego izgori, ostavljajući samo pepeo.

Mnogi od nas, ovih dana, vjeruju kako je sretna budućnost nešto što ne možemo postići. Iako se takve brige trebaju shvatiti vrlo ozbiljno, one nisu nepobjedive. Možemo ih prevladati kada ne zaključamo vrata vanjskom svijetu. Sreća se može jedino otkriti kao dar harmonije između cjeline i svake pojedine komponente. Čak i znanost - a vi to znate bolje od mene - ukazuje na shvaćanje stvarnosti kao mjesta gdje se svaki element povezuje i u interakciji je sa svime.

I to me vodi do moje sljedeće poruke. Kako bi prekrasno bilo da rast znanstvene i tehnološke inovacije dolazi sa više jednakosti i društvene uključivosti. Kako prekrasno bi bilo da, dok otkrivamo daleke planete, ponovno otkrivamo potrebe svojih braće i sestara u orbiti oko nas. Kako prekrasno bi bilo da solidarnost, ova prekrasna, i ponekad nezgodna riječ, nije svedena samo na društveni rad, već da umjesto toga postane osnovni stav u političkim, ekonomskim i znanstvenim izborima, kao i u vezama među pojedincima, ljudima i zemljama. Jedino učeći ljude pravoj solidarnosti moći ćemo prevladati "kulturu odbacivanja," koja se ne odnosi samo na hranu i dobra već, prvo i najvažnije, na ljude koji su odbačeni našim tehno ekonomskim sustavima koji, bez da to shvaćamo, stavljaju proizvode ljudi u svoje središte, umjesto ljudi.

Solidarnost je izraz koji mnogi žele izbrisati iz riječnika. Solidarnost, ipak, nije automatski mehanizam. Ne može se programirati ili kontrolirati. To je slobodan odgovor rođen iz srca svakoga. Da, slobodan odgovor. Kada netko shvati da je život, tolikim proturječnostima unatoč, dar, da je ljubav izvor i smisao života, kako mogu zadržati svoj poriv da čine dobro drugom ljudskom biću?

Kako bi činili dobro, trebamo sjećanje, hrabrost i trebamo kreativnost, i znam da TED okuplja mnoge kreativne umove. Da, ljubav traži kreativan, konkretan, i inovativan stav. Dobre namjere i konvencionalne formule, često korištene da umire našu savjest, nisu dovoljne. Pomozimo jedni drugima, svi zajedno, da se sjetimo da drugi nisu statistike ili brojke. Da drugi imaju lice. "Vi" ste uvijek stvarna prisutnost, osoba za koju se treba pobrinuti.

Postoji prispodoba koju je Isus ispričao da nam pomogne shvatiti razliku između onih koji bi da ih se ne smeta i onih koji se brinu za druge. Vjerujem da ste je čuli prije. To je prispodoba o dobrom Samarićaninu. Kada je Isus upitao: "Tko je moj susjed?" - točnije, "Za koga bih trebao brinuti?" - ispričao je ovu priču, priču o čovjeku koji je bio napadnut, opljačkan, pretučen i napušten uz zemljanu cestu. Vidjevši ga, svećenik i Levit, dva vrlo utjecajna čovjeka toga doba, prošli su pored njega bez da su zastali i pomogli. Nakon nekog vremena, Samarićanin, dio vrlo prezirane skupine ljudi, prošao je. Vidjevši ozlijeđenog čovjeka kako leži na zemlji, on ga nije ignorirao kao da uopće ne postoji. Umjesto toga, suosjećao je s tim čovjekom, što ga je potaklo da djeluje na vrlo konkretan način. Prelio je rane bespomoćnog čovjeka uljem i vinom, odveo ga u hostel i platio za pomoć njemu iz vlastitog džepa.

Priča Dobrog Samarićanina je priča današnje ljudskosti. Putevi ljudi su prepuni rana jer je sve usredotočeno na novac i stvari, umjesto na ljude. I česta je navika ljudi koji se nazivaju "poštovanima," da se ne brinu za druge, ostavljajući iza sebe tisuće ljudskih bića, čak populacije, uz cestu. Na sreću, postoje i drugi koji stvaraju novi svijet brinući se za druge, čak i iz vlastitog džepa. Majka Tereza je zapravo rekla: "Ne možete voljeti, osim ako to niije na vlastiti trošak."

Imamo toliko toga za napraviti i moramo to učiniti zajedno. Ali kako to možemo učiniti, sa svim zlom koje udišemo svakog dana? Hvala Bogu, nijedan sustav ne može poništiti našu želju da se otvorimo dobru, da suosjećamo, i naš kapacitet da reagiramo protiv zla, a sve to potiče duboko iz našeg srca. Sad možete mi reći, "Da, ovo su prekrasne riječi, ali ja nisam Dobri Samarićanin, niti Majka Tereza iz Kalkute." Naprotiv: vi ste dragocjeni, svatko od vas. Svatko od nas je nezamjenjiv u Božjim očima. Kroz tamu današnjih sukoba, svatko od nas može postati sjajna svijeća, podsjetnik da će svjetlost prevladati tamu, i da nikada neće biti suprotno.

Za Kršćane, budućnost ima ime, i njeno ime je Nada. Osjećati se pun nade ne znači biti optimistično naivan i ignorirati tragediju s kojom se čovječanstvo suočava. Nada je vrlina srca koje se ne zaključava u tamu, koje ne obitava u prošlosti, ne životari u sadašnjosti, ali je sposobno vidjeti sutrašnjicu. Nada su vrata koja se otvaraju u budućnost. Nada je skromno, skriveno sjeme života koje će se, s vremenom, razviti u veliko drvo. To je kao nevidljivi kvasac koji omogućuje čitavom tijestu da raste, koje donosi začin u sve dijelove života. I može učiniti tako puno, jer mali treptaj svjetlosti koji se hrani nadom je dovoljan da slomi štit tame. Jedan pojedinac je dovoljan kako bi postojala nada, i taj pojedinac možeš biti ti. I onda će biti još jedan "ti," i još jedan "ti," a onda postajemo "mi." I onda, počinje li nada kada postojimo "mi?" Ne. Nada počinje s jednim "ti." Kada smo "mi," tada počinje revolucija.

Treća poruka koju želim podijeliti danas je, zaista, o revoluciji: o revoluciji nježnosti. A što je nježnost? To je ljubav koja dolazi blizu i postaje stvarna. To je pokret koji počinje u našem srcu i dolazi do očiju, ušiju, i ruku. Nježnost znači koristiti naše oči da bismo vidjeli druge, naše uši kako bismo čuli druge, da poslušamo djecu, siromašne, one koji strahuju za budućnost. Da poslušamo tihi vapaj našeg zajedničkog doma, naše bolesne i onečišćene Zemlje. Nježnost znači koristiti naše ruke i naše srce da bismo utješili druge. Da bi se pobrinuli za potrebite.

Nježnost je jezik male djece, onih koji trebaju druge. Dječja ljubav za mamu i tatu raste kroz dodir, pogled, glas, nježnost. Volim čuti roditelje kako pričaju s bebama, prilagođavajući se malom djetetu, dijeleći isti nivo komunikacije. Ovo je nježnost: biti na istoj razini kao drugi. Bog je sišao u Isusu kako bi bio na našoj razini. To je isti put kojim je pošao Dobri Samarićanin. Ovo je put kojim je pošao Isus. Spustio se, živio je cijeli svoj ljudski vijek prakticirajući stvarni, konkretni, jezik ljubavi.

Da, nježnost je put izbora za najjače, najhrabrije muškarce i žene. Nježnost nije slabost, to je snaga. To je put solidarnosti, put poniznosti. Molim vas, dozvolite da to kažem jasno i glasno: što ste moćniji, vaša djela više utječu na ljude, odgovorniji ste za to da se ponašate skromno. Ako to ne činite, moć će vas uništiti i vi ćete uništiti druge. Postoji izreka u Argentini: Moć je kao ispijanje džina na prazan želudac. Osjećat ćete vrtoglavicu, napit ćete se, izgubit ćete ravnotežu i na kraju ćete ozlijediti sebe i one oko vas, ako ne povežete vašu moć sa poniznošću i nježnošću. Kroz poniznost i konkretnu ljubav, s druge strane, moć - najuzvišenija, najsnažnija - postaje usluga, sila za dobro.

Budućnost ljudskog roda nije isključivo u rukama političara, velikih vođa, velikih tvrtki. Da, oni imaju ogromnu odgovornost. Ali budućnost je, ponajviše, u rukama onih ljudi koji prepoznaju druge kao "vas," i sebe kao dijela "nas." Svi trebamo jedni druge. Tako da, molim vas, mislite na mene sa nježnošću, kako bih mogao ispuniti zadatak koji sam dobio za dobro drugih, svakoga, za sve vas, za sve nas. Hvala vam.