Započet ću novođenjem svojih postignuća kako bih vam sve ovo približila, jer, iskreno, ne biste trebali slušati mišljenje bilo koje starije osobe o virusu COVID-19. (Smijeh) Radim 20-ak godina u svjetskom zdravstvu, a moja posebna, tehnička specijalnost su zdravstveni sustavi i što se događa s njima kad se pojave ozbiljni problemi. Uz to sam radila i u novinarstvu koje je pratilo globalno zdravlje. Pisala sam o globalnom zdravlju i biološkoj sigurnosti za novine i mrežne stranice, a prije nekoliko godina objavila sam i knjigu o najvažnijim globalnim zdravstvenim prijetnjama s kojima se susrećemo. Podržala sam i vodila epidemiološke napore, od procjene centara za obradu Ebole, proučavanja prijenosa tuberkuloze u zdravstvenim ustanovama, do spremnosti na ptičju gripu. Imam magisterij iz Međunarodnog zdravstva. Nisam liječnica. Nisam medicinska sestra. Moja specijalnost nije skrb za pacijente ili pojedince. Moja specijalnost su stanovništvo i zdravstveni sustavi - što se događa kad se bolesti prošire. Ako ocijenimo stručnost izvora znanja o svjetskom zdravlju na razini od 1 do 10 - 1 je neka nasumična osoba koja bijesni na Facebooku, a 10 je Svjetska zdravstvena organizacija - rekla bih da mene možete ocijeniti sa 7 ili 8. Imajte to na umu dok vam govorim. Počet ću s osnovama jer mislim da su se izgubile u buci koju su oko COVID-19 stvorili mediji. COVID-19 je koronavirus, a koronavirusi su poseban podskup virusa koji imaju neke jedinstvene značajke. Koriste RNK umjesto DNK kao svoj genetički materijal, na površini su prekriveni šiljcima koje koriste za prodor u stanicu. Ti šiljci su korona kod koronavirusa. COVID-19 je nova vrsta koronavirusa jer smo, do prosinca, znali za samo šest koronavirusa. COVID-19 je sedmi. Tek ga upoznajemo, tek smo mu sekvencirali genom, dali ime, zato nam je nov. Ako se sjećate SARS-a - teškog akutnog respiratornog sindroma - ili MERS-a - bliskoistočnog respiratornog sindroma, to su bili koronavirusi i oba su nazvana respiratornim sindromima jer to je ono što koronavirusi rade. Napadaju pluća. Ne izazivaju povraćanje, ne izazivaju krvarenje iz očnih jabučica, ne izazivaju krvarenje, oni napadaju pluća. COVID-19 radi to isto. Uzrokuje različite dišne probleme, počevši od suhog kašlja i vrućice, sve do fatalne virusne upale pluća. I taj raspon simptoma je jedan od razloga zbog kojih je tako teško pratiti njegovo izbijanje. Mnogi ljudi dobiju COVID-19, ali su njihovi simptomi blagi i nježni da ne moraju niti ići svom liječniku. Ne registriraju ih u sustavu. Djeca se posebno lako nose s virusom COVID-19, zbog čega svi trebamo biti zahvalni. Koronavirusi su zoonoze, što znači da se prenose sa životinja na ljude. Neki koronavirusi, poput COVID-19, prenose se s čovjeka na čovjeka. Oni koji se prenose s čovjeka na čovjeka putuju brže i dalje, baš kao i COVID-19. Zoonoznih se bolesti zaista teško otarasiti jer imaju životinjski spremnik. Jedan primjer je ptičja gripa koju možemo iskorijeniti kod uzgojenih životinja poput purana ili pataka, ali se svake godine vraća jer je prenose divlje ptice. O tome ne čujete puno jer se ptičja gripa ne prenosi s čovjeka na čovjeka, ali se svake godine pojavljuje na peradarskim farmama širom svijeta. COVID-19 je najvjerojatnije prešao sa životinja na ljude na tržnici divljim životinjama u kineskom Wuhanu. A sada da se odmaknemo od osnova. Ovo nije posljednje izbijanje zaraze koje ćemo ikad vidjeti. Bit će ih još i bit će još epidemija. To nije "možda", to je sigurno. I to je rezultat načina na koji mi, ljudska bića, djelujemo na naš planet. Naši izbori nas dovode u položaj gdje ćemo se suočiti s novim zarazama. Dio toga je vezan uz klimatske promjene i način na koji sve toplija klima čini svijet pogodnijim za viruse i bakterije. Važan je i način na koji se odnosimo prema posljednjim divljim prostorima našeg planeta. Kada palimo amazonijsku prašumu i pretvaramo je u oranicu kako bismo dobili jeftinu zemlju za zemljoradnju, kada se posljednja afrička šuma pretvori u polje, kada kineske divlje životinje lovimo do istrebljenja, ljudska bića dolaze u kontakt s divljim životinjama s kojima nikad prije nisu bila u kontaktu, a te životinje imaju nove vrste bolesti: bakterije, viruse - stvari za koje nismo spremni. Šišmiši, posebno, imaju vještinu biti domaćini bolestima koje mogu zaraziti ljude. Ali oni nisu jedine životinje koje to mogu. Dok god nastavljamo udaljena mjesta činiti manje udaljenima, zaraze će nastaviti dolaziti. Ne možemo zaustaviti zaraze karantenama i ograničenjima putovanja. To je svima prva reakcija. Zaustavimo kretanje ljudi, spriječimo pojavu zaraze. Činjenica je da je vrlo teško održavati dobru karantenu, jako je teško postaviti ograničenja putovanjima. Čak i države koje imaju ozbiljne javne zdravstvene sustave, poput SAD-a ili Južne Koreje, ne mogu dovoljno brzo uspostaviti takvu vrstu ograničenja da odmah zaustave izbijanje zaraze. Za to postoje logistički i medicinski razlozi. Ako sada pogledate COVID-19, čini se da može imati razdoblje u kojem postoji infekcija, ali nema simptoma bolesti čak i po 24 dana. Ljudi hodaju naokolo s tim virusom ne pokazujući znakove da ga imaju. Neće biti u karanteni. Nitko ne zna da trebaju karantenu. Postoje i stvarni troškovi uvođenja karantene i ograničenja putovanja. Ljudi su društvene životinje i pružaju otpor kad ih pokušate zadržati na jednom mjestu ili kad ih pokušate razdvojiti. Vidjeli smo prilikom izbijanja Ebole da su ljudi počeli izbjegavati karantenu čim smo je postavili. Pojedini pacijenti, ako i znaju da postoji strogi karantenski protokol, neće potražiti medicinsku pomoć jer se boje zdravstvenog sustava ili si ne mogu priuštiti zdravstvenu skrb i ne žele biti odvojeni od obitelji ili prijatelja. Političari i vladini službenici, kad znaju da će biti izolirani, a pričaju o izbijanju i slučajevima zaraze, mogu prikrivati prave informacije zbog straha od pokretanja karantene. Naravno, ovakve utaje i neiskrenost su upravo ono što praćenje izbijanja bolesti čini tako teškim. Možemo i trebamo biti još bolji u postavljanju karantena i ograničenju putovanja. Ali oni nisu naša jedina mogućnost i nisu najbolja mogućnost za nošenje s ovakvim situacijama. Ispravan, dugoročan način da izbijanje zaraze učinimo manje ozbiljnim je izgradnja globalnog zdravstvenog sustava koji će podržavati osnovne funkcije zdravstvene skrbi u svakoj državi svijeta, tako da sve države, čak i one najsiromašnije, budu spremne brzo prepoznati i liječiti nove infektivne bolesti čim se pojave. Kina je primila puno kritika zbog svog odgovora na COVID-19. No, zamislite da se COVID-19 pojavio u Čadu, koji ima 3 i pol liječnika na 100 000 stanovnika? Zamislite da se pojavio u Demokratskoj Republici Kongo, koja je upravo otpustila zadnjeg pacijenta nakon liječenja od Ebole? Istina je da zemlje poput njih nemaju resurse za odgovor na infekcijske bolesti ili liječenje ljudi ili da bi o tome izvijestili dovoljno brzo i pomogli ostatku svijeta. Vodila sam procjenu centara za liječenje od Ebole u Sijera Leoneu. Činjenica je da su liječnici u Sijera Leoneu vrlo brzo prepoznali krizu s Ebolom. Najprije kao opasan, zarazan virus koji izaziva krvarenje, a zatim i kao Ebolu. No iako su ga prepoznali, nisu imali resurse za borbu s njim. Nisu imali dovoljno liječnika, bolničkih kreveta i nisu imali dovoljno informacija o tome kako Ebolu liječiti ili primijeniti kontrolu infekcije. Jedanaest liječnika je umrlo od Ebole u Sijera Leoneu. Država ih je imala samo 120 kad je kriza počela. Za usporedbu, medicinski centar Baylor u Dallasu (SAD) ima više od 1000 zaposlenih liječnika. To su one nejednakosti koje ubijaju ljude. Najprije, kad zaraza krene, ubijaju siromašne, a zatim, kad se zaraza proširi, ubijaju ljude širom svijeta. Ako zaista želimo usporiti izbijanja bolesti i smanjiti njihov utjecaj, moramo biti sigurni da svaka država na svijetu ima sposobnosti prepoznati nove bolesti, liječiti ih i izvijestiti o njima kako bi mogla dijeliti informacije. COVID-19 će biti velik teret zdravstvenim sustavima. U ovom govoru neću govoriti o stopi smrtnosti jer se, iskreno, nitko u ovom trenutku ne može složiti oko toga. Ono oko čega se najprije možemo složiti je da će oko 20% zaraženih virusom COVID-19 trebati bolničko liječenje. Medicinski sustav SAD-a se jedva može nositi s time. Što će se dogoditi u Meksiku? COVID-19 je otkrio neke stvarne slabosti u opskrbnim lancima globalnog zdravstvenog sustava. Optimizirani sustavi isporuke u točno zadanom vremenu su izvrsni kad je sve u redu, ali u vrijeme krize znače da nemamo pričuve. Ako bolnica ili država ostanu bez maski za lice ili opreme za osobnu zaštitu, nema velikog skladišta punog kutija u kojem možemo tražiti isporuku. Možete tražiti isporuku od dobavljača, čekati da on to proizvede i trebate čekati da vam se to dostavi, uglavnom iz Kine. To je vremenska odgoda u vrijeme kad je najvažnije reagirati brzo. Da smo bili savršeno pripremljeni za COVID-19, Kina bi ranije prepoznala izbijanje zaraze. Bili bi spremni pružiti skrb zaraženim ljudima i bez gradnje novih zgrada. Dijelili bi iskrene informacije svojim građanima pa ne bismo vidjeli te lude glasine koje su se širile društvenim mrežama u Kini. Dijelili bi informacije sa svjetskim zdravstvenim autoritetima pa bi ovi mogli izvijestiti državne zdravstvene sustave i pripremiti se za širenje virusa. Državni zdravstveni sustavi bi tada mogli stvoriti zalihe zaštitne opreme koja im je trebala i obučiti zdravstvene radnike o načinima liječenja i kontroli zaraze. Imali bismo znanstveno utemeljene protokole što trebamo raditi kad se nešto dogodi, poput kruzera sa zaraženim putnicima. I imali bismo prave informacije koje bismo dijelili s ljudima u svijetu pa ne bismo vidjeli neugodne i sramotne ksenofobične slučajeve, kao kada su napadnuti ljudi azijskog porijekla na filadelfijskim ulicama. Ali čak i kad bi sve bilo posloženo, imali bismo izbijanje zaraze. Izbori koje donosimo o tome kako nastanjujemo naš planet to čine neizbježnim. Za sada, suglasnost stručnjaka o virusu COVID-19 je sljedeća: kako ovdje u SAD-u, tako i u svijetu, postat će gore prije nego postane bolje. Vidimo slučajeve prijenosa bolesti s čovjeka na čovjeka koje nisu posljedica povratka putnika, koji se upravo sada događaju u zajednici. I vidimo ljude zaražene virusom COVID-19 za koje ne znamo gdje su se zarazili. To su znaci da zaraza postaje gora, a ne zaraza koju možemo kontrolirati. To je depresivno, ali nije iznenađujuće. Kad govore o scenarijima pojavljivanja novih virusa, stručnjaci za globalno zdravstvo razmatraju upravo takve scenarije. Nadali smo se da ćemo se lagano izvući. No, kad stručnjaci govore o razvoju virusa, to su situacije i način na koji očekuju da će se virus ponašati. Završila bih s nekoliko osobnih savjeta. Perite ruke! Perite ruke često! Znam da već perete ruke često jer držite do higijene. Ali perite ih još češće. Postavite rutinu i budite disciplinirani kako biste redovno prali ruke. Perite ruke kad god ulazite i izlazite iz zgrade. Perite ruke kad god dolazite i odlazite sa sastanka. Osmislite rituale oko pranja ruku. Dezinficirajte telefon. Cijelo vrijeme dirate taj telefon svojim prljavim, neopranim rukama. Znam da ga nosite u kupaonicu. (Smijeh) Dezinficirajte telefon i pokušajte ga ne koristiti toliko često u javnosti. Možda TikToku i Instagramu možete pristupati samo kod kuće? Ne dirajte lice. Ne trljajte oči. Ne grizite nokte. Ne brišite nos nadlanicom. Mislim, ne radite to uopće jer je odvratno. (Smijeh) Ne nosite maske za lice. Maske za lice su za bolesne ljude i medicinsko osoblje. Ako ste bolesni, maska za lice zadržava vaše iskašljavanje i kihanje i štiti ljude oko vas. Ako ste zdravstveni radnik, maska za lice je jedan od alata u cijelom kompletu osobne zaštitne opreme koju trebate koristiti kako biste pružili skrb pacijentima i spriječili da se razbolite. Ako ste obična, zdrava osoba, nošenje maske za lice će samo učiniti vaše lice znojnim. (Smijeh) Ostavite te maske u trgovinama za liječnike, sestre i bolesnike. Ako mislite da imate simptome virusa COVID-19, ostanite kod kuće, pitajte svog liječnika za savjet. Ako vam ustanove COVID-19, zapamtite da je, uglavnom, vrlo blag. Ako ste pušač, sada je najbolje vrijeme da prestanete pušiti. Mislim, ako ste pušač, uvijek je najbolje vrijeme za prestanak pušenja. Ali ako ste pušač i zabrinuti ste zbog virusa COVID-19, jamčim vam da je prestanak pušenja najbolje što možete učiniti kako biste se zaštitili od najgoreg učinka virusa COVID-19. COVID-19 je zastrašujuća stvar u vrijeme kad je gotovo sve što čujemo na vijestima zastrašujuće. I postoji mnogo loših, ali privlačnih načina za nošenje s njim: panika, ksenofobija, strah od otvorenog prostora, autoritarijanizam, pojednostavljene laži koje nas tjeraju da mislimo kako su mržnja, ljutnja i usamljenost rješenja za sprečavanje zaraze. A nisu. Ona nas samo čine slabije pripremljenima. Postoji i dosadan, ali koristan niz mogućnosti koji možemo koristiti kao odgovor na zarazu, poput poboljšanja zdravstvene skrbi, ovdje i svugdje, investiranja u zdravstvenu infrastrukturu i nadzor bolesti, kako bismo znali kada je stigla nova bolest; izgradnja zdravstvenih sustava u čitavom svijetu; osnaživanje naših lanaca opskrbe kako bi bili spremni za hitne slučajeve. Bolje obrazovanje, kako bismo bili sposobni govoriti o slučajevima izbijanja zaraze i matematici rizika bez slijepe panike. Sada trebamo biti vođeni jednakošću jer u ovoj, kao i mnogim drugim situacijama, jednakost je u našem vlastitom interesu. Hvala vam što ste me slušali danas i dozvolite mi da budem prva koja će vam reći: perite ruke kad napustite dvoranu. (Pljesak)