Return to the talk Return to talk

Transcript

Select language

Translated by Senzos Osijek
Reviewed by Ivan Stamenkovic

0:11 Prije pet godina, bio sam na dopustu, i vratio sam se na medicinski fakultet gdje sam studirao Vidio sam prave pacijente i nosio sam bijelu kutu prvi put u 17 godina, zapravo otkako sam postao upravni konzultant.

0:29 Dvije su me stvari iznenadile tijekom mjeseca koji sam tamo proveo. Prva je da su česta tema razgovora koje smo vodili bili bolnički budžeti i smanjivanje troškova, druga stvar koja me jako smetala, je zapravo da sam susreo nekoliko kolega, nekadašnjih prijatelja s medicinskog fakulteta, koje sam znao kao neke od najpametnijih, najmotiviranijih, najangažiranijh i najstrastvenijih ljudi koje sam ikada upoznao, mnogi od njih su postali cinični, neangažirani, ili su se distancirali od bolničke uprave. S ovim fokusom na smanjivanje troškova, Zapitao sam se, zaboravljamo li pacijenta?

1:08 Mnoge od zemalja koje vi predstavljate, i ona iz koje sam ja došao, bore se s troškovima zdravstvene skrbi. To je velik dio državnih proračuna. I mnoge se reforme trude da se taj rast zaustavi. U nekim zemljama, imamo duge liste čekanja pacijenata na operacije. U drugim se zemljama ne nabavljaju novi lijekovi, te tako nisu dostupni pacijentima. U nekim zemljama, lječnici i medicinske sestre su u nekoj mjeri mete vladama. Na posljetku, skupe odluke u zdravstvenoj skrbi donose liječnici i sestre. Vi birate skupu laboratorijsku pretragu, birate operirati starog i slabog pacijenta. Tako da je ograničavanje slobode liječnika način za snižavanje troškova. Na kraju, neki liječnici danas kažu kako nemaju punu slobodu donijeti odluke za koje mislie da su najbolje za njihove pacijente. Nije čudo da su neki od mojih starih kolega frustrirani.

2:11 Na BCG-u smo ovo razmatrali, i zaključili smo, da to ne može biti ispravan način upravljanja zdravstvenom skrbi. Odmakli smo se korak unazad i zapitali, „Što to pokušavamo postići?“ Konačno, u sustavu zdravstvene skrbi, želimo poboljšati zdravlje pacijenta, i to trebamo napraviti uz ograničen, ili prihvatljiv trošak. Zovemo to zdravstveni sustav usmjeren na vrijednost. Na zaslonu iza mene, vidite što mislimo kada kažemo vrijednost: ishodi koji su važni pacijentima u odnosu na novac koji potrošimo. Ovo je prekrasno opisano u knjizi iz 2006. koju su napisali Michael Porter i Elizabeth Teisberg.

2:53 Na ovoj slici, imate mog zeta okruženog s njegove prekrasne tri kćeri. Kada smo započeli s našim istraživanjem na BCG-u, odlučili smo se ne posvetiti toliko troškovima, nego kvaliteti, i u istraživanju, jedna od stvari koja nas je fascinirala bila je raznolikost koju smo vidjeli. Ako usporedite bolnice u jednoj zemlji, naći ćete neke izrazito dobre, ali naći ćete i velik broj onih koje su značajno lošije. Razlike su bile dramatične. Erik, moj punac, pati od raka prostate, i vjerojatno treba operaciju. Kako živi u Europi, može izabrati otići u Njemačku čiji je zdravstveni sustav na dobrom glasu. Ako ondje ode u prosječnu bolnicu, imat će rizik da postane inkontinentan od oko 50 posto, znači da opet mora početi nositi pelene. To je kao bacanje novčića. Rizik od 50 posto je prilično velik. Ako bi umjesto toga išao u Hamburg, u kliniku koja se zove Martini-Klinik rizik bi ondje bio jedan od 20. Tako da ili bacate novčić, ili imate rizik 1 prema 20. To je ogromna razlika, sedmerostruka razlika. Ako gledamo puno bolnica i puno bolesti, vidimo ogromne razlike.

4:15 Ali vi i ja ne znamo. Nemamo podatke. Često, podaci zapravo ni ne postoje. Nitko ne zna. Tako da je odlazak u bolnicu lutrija.

4:26 Ne mora biti tako. Postoji nada. U kasnim '70-im bila je grupa švedskih ortopeda koji su imali godišnji sastanak, razgovarali su o različitim postupcima koje su koristili u operaciji kuka. Na lijevoj strani vidite mnoštvo metalnih komada, umjetnih kukova koji se koriste kada osobi treba novi kuk. Shvatili su da svatko od njih ima svoj individualni način operiranja. Svi su govorili kako je njihova tehnika najbolja, ali nitko od njih nije zapravo znao, priznali su to. Rekli su: „Trebamo odrediti kvalitetu tako da znamo i možemo učiti od najboljega.“ Proveli su dvije godine u raspravi, „Što zapravo znači kvaliteta u operaciji kuka?“ „Trebali bismo mjeriti ovo.“ „Ne, trebali bi mjeriti ono.“ I konačno su se složili. Jednom kada su se složili, krenuli su mjeriti, i dijeliti svoje podatke. Vrlo su brzo shvatili da ako stave cement u pacijentovu kost prije nego što stave metalnu osovinu, trajat će duže, i većina pacijenata neće morati biti ponovo operirana do kraja života. Objavili su podatke, i promijenili kliničku praksu u zemlji. Svi su vidjeli da to ima smisla. Od tada, svake godine objavljuju. Jednom godišnje objave ljestvicu: tko je najbolji, tko je na dnu? Posjećuju jedni druge pokušavajući učiti, tako nastaje neprekidan krug pobojšanja. Već mnogo godina, švedski ortopedi imaju najbolje rezultate na svijetu, barem među onima koji su ih mjerili, a mnogi nisu.

6:06 Smatram ovu ideju vrlo uzbudljivom. Liječnici se okupe, slože se oko toga što znači kvaliteta, počnu mjeriti, podijele podatke, otkriju tko je najbolji, i uče od njega. Stalni napredak.

6:22 To nije jedini uzbudljivi dio. To je uzbudljivo samo po sebi. Ako se sjetimo novčane strane jednadžbe, i pogledamo ju, ispadne da oni koji su se usredotočili na kvalitetu, imaju najniže troškove, iako im to nije bila prvotna svrha. Ako se vratimo na priču o operaciji kuka, prije nekoliko godina je rađena studija gdje su uspoređeni SAD i Švedska. Razmatralo se koliko je pacijenata trebalo reoperaciju unutar sedam godina nakon prve operacije. U SAD-u je broj bio tri puta veći nego u Švedskoj. Toliko nepotrebnih operacija, toliko nepotrebne patnje za sve pacijente koji su bili ponovo operirani u tom sedmogodišnjem periodu. Možete zamisliti koliko bi tu uštede bilo za društvo.

7:14 Napravili smo studiju u kojoj smo gledali podatke OECD-a. OECD povremeno uspoređuje kvalitetu njege u zemljama članicama u kojima mogu naći podatke. SAD ima, za mnoge bolesti kvalitetu koja je ispod prosjeka OECD-a. Kada bi se američki sustav zdravstvene skrbi više usredotočio na mjerenje kvalitete, i podigao kvalitetu samo na razinu prosjeka OECD-a, to bi uštedjelo Amerikancima 500 milijardi dolara godišnje. To je 20 posto proračuna, proračuna za zdravstvo u državi.

7:54 Možda ćete reći da su svi ti brojevi fantastični, i da je sve logično, no je li moguće? To bi bila promjena paradigme u zdravstvenom sustavu, i ja smatram da to ne samo može biti napravljeno, nego to mora biti napravljeno. Pokretači promjene su liječnici i medicinske sestre u zdravstvenom sustavu.

8:15 Dok sam radio kao konzultant, upoznao sam vjerojatno stotinu ili više liječnika i medicinskih sestara i drugog bolničkog ili zdrastvenog osoblja svake godine. Jedna osobina koja im je svima zajednička je to da zbilja brinu o tome što će postići u vidu kvalitete za svoje pacijente. Liječnici su, kao većina vas u publici, vrlo kompetitivni. Uvijek su bili najbolji u razredu. Mi smo uvijek bili najbolji u razredu. Ako im netko pokaže da rezultat rada koji obave za pacijente nije ništa bolji od onoga što drugi rade, napravit će što god treba da to poprave. Ali mnogi od njih ne znaju. Liječnici imaju još jednu osobinu. Vrlo su sretni kada dobiju priznanje drugih liječnika za svoj rad. Ako kardiolog pozove drugog kardiologa u konkurentsku bolnicu da rasprave zašto ta druga bolnica ima toliko bolje rezultate, oni će dijeliti. Oni će dijeliti informacije o tome kako napredovati. Tako da, mjerenjem i stvaranjem transparentnosti dobijete ciklus stalnog napredovanja, što je upravo ovdje prikazano.

9:24 Možda ćete reći da je ovo zgodna ideja, ali to nije samo ideja. To se događa u stvarnosti. Stvaramo globalnu zajednicu, veliku globalnu zajednicu, gdje ćemo biti sposobni izmjeriti i usporediti naša postignuća. Zajedno s dvije akademske institucije, Michael Porter u Harvard Business School, i Karolinska Institutom u Švedskoj, BCG je stvorio nešto što zovemo ICHOM. Možda mislite da to zvuči kao kihanje, ali to nije kihanje, nego akronim. Stoji za Internacionalni Konzorcij za Mjerenje Zdravstvenih Ishoda. Okupljamo vodeće liječnike i pacijente kako bismo raspravili, bolest po bolest, što je zapravo kvaliteta, što bi trebali mjeriti, kako bismo izradili globalne standarde. Radili su – četiri grupe su radile tijekom prošle godine: mrene, bolovi u leđima, bolesti koronarnih arterija, što je npr. infarkt, i rak prostate. Četiri će grupe objaviti svoje podatke u studenome ove godine. To je prvi put da ćemo uspoređivati „jabuke i jabuke“, ne samo unutar zemlje, nego i među različitim zemljama. Iduće godine, planiramo obraditi osam bolesti, godinu poslije, 16. U tri godine, planiramo pokriti 40 posto tereta bolesti. Uspoređujemo jabuke i jabuke. Tko je bolji? Zašto je to tako?

10:59 Prije pet mjeseci, vodio sam radionicu u najvećoj sveučilišnoj bolnici u sjevernoj Europi. Imaju novu glavnu izvršnu direktoricu, ona ima viziju: Želim upraviti ovu veliku instituciju više prema kvaliteti, ishodima koji su važni pacijentima. Toga smo dana sjedili na radionici zajedno sa liječnicima, sestrama i drugim osobljem, raspravljajući o leukemiji kod djece. Grupa je raspravljala, o tome kako danas mjerimo kvalitetu? Može li se mjeriti bolje nego sada? Razgovarali smo o tome kako liječimo tu djecu, koja su važna poboljšanja? I raspravljali smo o troškovima tih pacijenata, možemo li efikasnije provesti liječenje? U sobi je postojala ogromna energija. Bilo je toliko ideja, toliko entuzijazma. Na kraju sastanka, predsjednik odjela je ustao. Pogledao je grupu i rekao -- prvo je podigao ruku, to sam zaboravio -- podigao je ruku, stisnuo šaku, i obratio se grupi, „Hvala vam. Hvala vam. Danas konačno raspravljamo o onome što ova bolnica radi na pravi način.“

12:13 Mjerenjem vrijednosti u zdravstvenoj skrbi, što nisu samo troškovi nego i ishodi bitni pacijentima, učinit ćemo osoblje u bolnicama i drugdje u zdravstvenom sustavu ne problemom, nego važnim dijelom rješenja. Vjerujem da će mjerenje vrijednosti u zdravstvenom sustavu donijeti revoluciju, i uvjeren sam da bi se osnivač moderne medicine, grčki Hipokrat, koji je uvijek stavljao pacijenta u središte, nasmiješio u svom grobu.

12:43 Hvala vam.

12:46 (Pljesak)