Philip Zimbardo: Nestajanje muškaraca?

Želim da se danas osvrnemo na nestajanje muškaraca. Muškarci propadaju u školama, nestaju iz društva djevojaka i iz seksa sa ženama. Osim toga, nema previše problema. Dakle, kakvi su podaci? Podaci o propadanju u školama su nevjerojatni. Vjerojatnost da će dečki prekinuti školovanje je za 30 posto veća nego kod djevojaka. U Kanadi, školu prekida pet dječaka na svake tri djevojke. Djevojke su bolje od dječaka na svakoj razini, od osnovne škole do fakulteta. Razlika je čak 10 posto u stizanju do diplome, na svim dodiplomskim studijima, toliko dečki zaostaju za djevojkama. Dvije trećine učenika u programima specijalnog obrazovanja su dečki. I kao što svi znate, vjerojatnost je pet puta veća nego kod djevojaka da se dečkima pripiše poremećaj nedostatka pažnje -- i onda ih drogiramo Ritalinom.

Koji su dokazi nestajanja? Prvo, tu je novi strah od bliskosti. Bliskost je tjelesna i emocionalna povezanost s nekim drugim -- a naročito s nekim suprotnog spola koji daje dvosmislene, kontradiktorne, svjetlosne signale. (Smijeh) Svake godine provodi se istraživanje o razini stida kod sveučilišnih studenata. Vidimo da to stabilno raste kod muškaraca. Postoje dvije vrste stidljivosti. Postoji društvena nezgrapnost. Stara stidljivost je bila strah od odbijanja. Ovo je kao da ste stranac u nekoj stranoj zemlji. Ne znaju što da kažu, ne znaju što da rade, naročito kada se nađu nasamo s pripadnicom suprotnog spola. Ne znaju jezik kontakta licem, neverbalni i verbalni skup pravila koji vam omogućava da ugodno pričate s nekim drugim, slušate nekoga drugoga.

Postoji nešto što razvijam i što sam nazvao sindromom društvenog intenziteta, kojim pokušavam otkriti zašto dečki preferiraju muško druženje umjesto susreta sa ženama. Ispostavlja se da od najranijeg djetinjstva dečki, koji poslije postaju muškarcima, preferiraju muško društvo -- boravak u društvu muškaraca. Tu se zapravo radi o kortikalnom nadražaju, jer dečki su s dečkima u ekipama, klubovima, bandama, bratstvima, naročito u vojsci, a zatim u krčmama. A vrhunac toga je završnica nogometnog prvenstva kada su dečki u baru s neznancima i radije gledaju previše odjevenog Aarona Rodgersa iz Green Bay Packersa, nego Jennifer Lopez potpuno golu u spavaćoj sobi. Problem je u tome što sada preferiraju asinkronističan svijet Interneta umjesto spontanih interakcija u međuljudskim odnosima.

Koji su uzroci? I to je nenamjerna posljedica. Mislim da je uzrok prekomjerno korištenje Interneta općenito, prekomjerno igranje video igara, i najnovije, prekomjeran pristup pornografiji. Problem je u tome što su to ovisnosti nadražaja. Kod ovisnosti o drogi jednostavno želiš više. Kod ovisnosti o nadražaju, želiš drugačije. Droga: želiš više istoga -- ovdje drugačije. Potrebno je nešto novo kako bi nadražaj bio zadržan.

A problem je što industrija to nudi. Jane McGonigal nam je prošle godine rekla da dječak do svoje 21. godine odigra 10.000 sati video igara, većinu toga u izolaciji. Sjetit ćete se, Cindy Gallop nam je rekla da muškarci ne znaju razliku između vođenja ljubavi i pornografije. Prosječni dječak sada gleda 50 pornografskih video snimki tjedno. A negdje, netko odgleda i stotinu, naravno. (Smijeh) Pornografska industrija je najbrže rastuća industrija u Americi -- 15 milijardi godišnje. Na svakih 400 filmova napravljenih u Hollywoodu, sada imamo 11.000 pornografskih filmova.

Ishod je, ukratko, ta nova vrsta nadražaja. Mozgovi dječaka su digitalno prespojeni na totalno drugačiji način i traže promjene, novitete, uzbuđenje i stalne nadražaje. To znači da su potpno neusklađeni s tradicionalnim razredima, koji su analogni, statički, interaktivno pasivni. Također su potpuno neusklađeni u romantičnim odnosima, koje se gradi postupno i suptilno.

I koje je rješenje? To nije moj posao. Ja ukazujem na problem. Vaš je posao da ga riješite.

(Smijeh)

(Pljesak)

Ali tko bi se trebao zabrinuti? Jedini ljudi koji bi trebali brinuti o ovome su roditelji dječaka i djevojčica, prosvjetni radnici, proizvođači igara i filmova, i žene koji bi htjele pravog muškarca s kojim mogu pričati, s kojim mogu plesati, koji može voditi ljubav polako i doprinositi evolucijskim pritiscima da našu vrstu održi iznad banana puža. Bez uvrede vlasnicima banana puževa. Hvala vam.

(Pljesak)