Svaka prezentacija treba imati slajd. (Smijeh) Prekrasno je, zar ne? Vidite li? Sve točke, sve crte. Nevjerojatno je. To je mreža. U mom slučaju, mreža je bila važna u medijima zato što se mogu povezati s ljudima. Nije li to sjajno? Putem nje povezujem se s ljudima, a način na koji to radim je višeznačan. Na primjer, navodim ljude da preoblače svoje usisavače. (Smijeh) Osmišljavam projekte poput "Zemaljskog sendviča", kada ljude tražim da pokušaju istovremeno smjestiti dva komada kruha savršeno jedan nasuprot drugom na Zemlji. Ljudi su počeli slagati kruh kao "počast" i s vremenom je jedan tim u tome uspio, negdje između Novog Zelanda i Španjolske. To je prilično nevjerojatno. Video je online. Povezivanje ljudi u projektima poput YoungmeNowme. U YoungmeNowme, publika je trebala pronaći svoje fotografije iz djetinjstva i inscenirati ih kao odrasle osobe. (Smijeh) Ovo je ista osoba -- gornja fotografija - James, donja fotografija - Jennifer. Dirljivo. To je bio poklon za Majčin dan. (Smijeh) Osobito jeziv. (Pljesak) (Smijeh) Meni najdraža fotografija, koju nisam mogao naći, je ona žene od 30-ak godina s malim djetetom u krilu, a na sljedećoj je čovjek od sto kila, kojem preko ramena viri sitna starica.
No, ovaj projekt je promijenio moj način razmišljanja o povezivanju s ljudima. To je projekt nazvan Ray. Dogodilo se sljedeće: dobio sam audio snimku a da nisam imao pojma tko ju je snimio. Netko je rekao: "Moraš ovo poslušati". Ovo je ta snimka.
Bok, zovem se Ray. Jučer me nazvala moja kćer sva pod stresom zbog stvari koje su se događale na njenom poslu i za koje je mislila da nisu fer. Budući da je bila jako uznemirena, nazvala me da ju utješim, a ja zapravo nisam znao što bih joj rekao, jer se svi moramo nositi s toliko nereda u našem društvu, stoga sam joj napisao ovu pjesmu kako bih ju ohrabrio u suočavanju sa stresom i pritiscima na poslu. Odlučio sam to staviti na internet za sve zaposlenike pod stresom, kako bi se lakše nosili s problemima na poslu. Evo kako ide pjesma.
♫ Ako me ne pustite na miru, ♫
♫ morat ćete me poslati kući ♫
Možda ovo nećete moći pjevati na glas, ali možete pjevušiti u sebi, riječi znate. Pustite da vam daju malo snage za idućih par trenutaka na poslu. U redu, ostanite jaki.
Ze Frank: Eto -- Da. Ne, ne, ne, tiho. Moramo biti brzi. Ovo me ganulo jer je nevjerojatno. To je povezivanje, zar ne? To je, iz daleka, shvaćanje da netko nešto osjeća, da želite utjecati na njega na određeni način, upotrebom medija, stavljanjem online i shvaćanjem da postoji veći utjecaj. To je bilo nevjerojatno. Želio sam učiniti sljedeće. Prvo što sam pomislio je -- moramo mu zahvaliti i tražio sam publiku: "Poslušajte ovu snimku. Moramo napraviti remiks, on ima odličan glas. Pjeva u B duru. Moramo nešto učiniti s tim". Vratilo se na stotine remikseva -- puno raznih pokušaja od kojih se jedan izdvojio. Napravio ga je tip pod imenom Guska.
♫ Ako me ne pustite na miru, ♫
♫ morat ćete me poslati kući ♫
ZF: Super, to je bilo nevjerojatno. Ta pjesma -- (Pljesak) Hvala vam. Netko mi je rekao da je ta pjesma nastala na utakmici bejzbola u Kansas Cityju. Na kraju je postala pjesma s najviše "skidanja" na raznim servisima za slušanje glazbe. Rekao sam: "Napravimo album". I publika se skupila i dizajnirala omot albuma. Rekao sam: "Ako se maksimalno angažirate, dostavit ću mu album, samo saznajte tko je taj čovjek". Znao sam samo da se zove Ray, imao sam tu audio snimku i činjenicu da mu je kćer bila uzrujana. Našli su ga za dva tjedna. Dobio sam e-mail u kojem je pisalo: "Bok, ja sam Ray. Čujem da si me tražio". (Smijeh) Pomislio sam: "Da, Ray, ovo su bila dva zanimljiva tjedna". Odletio sam u St. Louis i upoznao Raya. On je propovjednik. (Smijeh) Između ostalog.
Kako god, stvar je u tome da me podsjeća na ovo, a to je znak koji je u Amsterdamu na svakom uglu. To mi je neka vrsta metafore za virtualni svijet. Pogledam tu sliku i on se čini jako zainteresiran za taj gumb, ali ne i za prelazak ceste. (Smijeh) To me podsjetilo na sljedeće. Svuda po ulicama, ljudi pogledavaju na svoje mobitele. To je lako odbaciti kao neku vrstu lošeg trenda u ljudskoj kulturi. No, istina je da se tako živi. Kada se nasmiješe -- viđali ste ljude kako zastanu -- najednom, tamo se živi život, negdje u toj čudnoj, zgusnutoj mreži. I to je to -- osjetiti i dobiti to zauzvrat. To je temeljna sila koju svi tražimo. Možemo stvoriti razna okruženja koja bi to olakšala, ali na kraju, ono što pokušavamo je zaista se povezati s nekom drugom osobom. To se neće uvijek dogoditi u fizičkom prostoru, događat će se i u virtualnom i moramo unaprijediti kako. Mislim da, od svih tih ljudi koji stvaraju svu tu tehnologiju u mreži, puno njih nije dobro u povezivanju s ljudima. To je poput nečega što sam znao raditi u trećem osnovne.
Ovo je serija projekata iz proteklih par godina koji su me inspirirali da se potrudim zbilja održavati bliske veze. Ponekad su to vrlo, vrlo jednostavne stvari. Dječji hod, projekt u kojem sam tražio ljude da se prisjete kako su kao djeca hodali i hodali, naizgled beznačajno, prema autobusnoj stanici, prema susjedovoj kući i prenijeti to u Google Streetview. Obećajem vam, ako prošetate Google Streetviewom, doći će trenutak kada će se nešto vratiti i zapanjiti vas. Skupio sam te trenutke -- slike iz Google Streetviewa, a uspomene pogotovo. "Naš razgovor je počeo tako da sam rekao 'Dosadno mi je', i njenim odgovorom: 'Kad mi je dosadno, jedem perece.' Točno se sjećam toga jer se poslije često spominjalo". "Odmah nakon što je meni i bratu rekao da se rastaje od mame, sjećam se odlaska do trgovine i kupovanja Cherry-Cole". "Koristili su neke morbidne umjetničke snimke, krupni plan Chadovih cipela nasred autoceste. Pretpostavljam da su mu ispale kada je udaren. Jednom je prespavao kod mene i ostavio svoj jastuk. Markerom je napisao "Chad" na njemu. Umro je davno nakon što je ostavio taj jastuk u mojoj kući, ali nikada se nije vratio po njega".
Ponekad su apstraktnije. Ovo je Pain Pack odmah nakon 11. rujna prošle godine. Razmišljao sam o boli i načinu na koji ju širimo, kako ju tjeramo iz svojih tijela. Otvorio sam telefonsku liniju gdje ljudi mogu ostavljati glasovne poruke o svojoj boli, ne nužno povezane s tim događajem. Ljudi su zvali i ostavljali poruke popute ovih.
Snimka: Ok, radi se o ovome. Nisam sama, voljena sam i imam puno sreće, no ponekad se osjećam zbilja usamljeno. Kada se tako osjećam, čak i najmanji čin ljubaznosti me može rasplakati. Čak i kad ljudi u trgovinama kažu: "Želim vam ugodan dan", i kada me slučajno pogledaju u oči.
ZF: Skupio sam te poruke i, uz njihovu dozvolu, pretvorio ih u mp3 format te poslao ton majstorima koji su stvorili kratke zvukove koristeći samo te glasovne poruke. Onda smo ih proslijedili DJ-ima koji su napravili stotine pjesama od tog materijala. (Glazba) Nemamo baš vremena za puštanje, možete pogledati online.
"Od 52 za 48 s ljubavlju" bio je projekt za vrijeme zadnjeg izbornog kruga, kada su i McCain i Obama u svojim post-izbornim govorima, govorili o pomirenju, a ja sam pomislio: "Ma na što bi to ličilo?" Pomislio sam: "Pa, pokušajmo, dajmo ljudima neka drže natpise o pomirenju". Nastale su neke zbilja lijepe stvari. "Glasovao sam za plave. Glasovao sam za crvene. Zajedno, za našu budućnost". To su vrlo simpatične stvarčice. Neke su napravili izborni pobjednici. "Dragi 48, obećajem da ću te slušati, boriti se za tebe i uvijek te poštovati". Neke su napravili gubitnici. "Od 48 za 52, neka tvoje stranačko vodstvo bude sa stilom, baš kao ti, iako sumnjam". Kako je to postajalo sve popularnije, nekoliko desničarskih blogova i foruma, doživjeli su to malo s visoka, što sam mogao razumjeti. Počeo sam dobivati ogromne količine mailova mržnje, čak i prijetnje smrću. Jedan tip je bio posebno uporan u pisanju tih prilično groznih poruka, bio je obučen kao Batman i rekao bi: "Obučen sam u Batmana kako bih sakrio svoj identitet". Za svaki slučaj, da ne bih pomislio kako me proganja pravi Batman. Odmah sam se osjećao bolje, u stilu "Dobro je, nije on".
Što sam učinio -- nažalost, skupljao sam sva ta grozna iskustva i bol u sebi, što me polako počelo psihički izjedati. Štitio sam projekt od toga, to sam shvatio. Nisam želio na neki način okaljati tu posebnu, malu hrpicu fotografija. Stoga sam skupio sve te mailove i složio ih u nešto zvano "angrigami", što je bio origami predložak sačinjen od ovih podlih stvari. Potom sam tražio ljude da mi pošalju lijepe stvari napravljene od "angrigamija". (Smijeh) No, ovo je bio emotivan trenutak. Ujak jednog od mojih gledatelja umro je jedan dan i odlučio je odati mu počast komadićem mržnje. To je nevjerojatno.
Posljednja stvar koju ću vam reći tiče se niza projekata nazvanih "Pjesme koje već znate", a ideja je bila ta da sam pokušavao otkriti i pripisati specifične vrste emocija pomoću grupnih projekata. Neke su bile prilično izravne: neki tip je rekao kako se njegova kćer boji noću i bih li mogao napisati jednu pjesmu za nju. Kako ne, rekao sam, pokušat ću napisati mantru koju će si moći pjevušiti kako bi lakše zaspala. Nazvao sam ju "Uplašena".
(Video) ♫ Ovo je pjesma koju pjevam kada se nečega bojim ♫
♫ Ne znam zašto, ali pomaže mi ♫
♫ Ovo je pjesma koju pjevam kada se nečega bojim ♫
Tako sam napisao tu pjesmu. Hvala vam. Dobra stvar je ta da je jednom prolazio pored kćerine sobe i ona je stvarno pjevušila tu pjesmu. Pomislio sam: "Genijalno, ovo je super!"
Tada sam dobio jedan e-mail, o kojem postoji jedna priča za koju baš i nemam vremena. Ideja je bila da sam u jednom trenutku radio na projektu nazvanom "Facebook ja jednako ti", u kojem sam želio iskusiti kako je živjeti kao neka druga osoba. Tražio sam ljude da mi pošalju svoja korisnička imena i lozinke i dobio sam ih oko 30 u pola sata. Taj dio sam riješio i odabrao dvoje ljudi te ih tražio da mi pošalju opise kako se ponašati poput njih na Facebooku. Jedna osoba mi je poslala vrlo detaljne upute, a druga nije. Ispostavilo se da je ta osoba upravo dobila novi posao i preselila se u novi grad. Tako su mi ljudi pisali i pitali: "Kako je na novom poslu?" A ja bih rekao: "Ne znam, nisam ni znao da ga imam".
Ta ista osoba, Laura, mi je poslala e-mail nedugo nakon tog projekta. Osjećao sam se loše zbog slabo odrađenog posla. Rekla mi je: "Stvarno sam nervozna. Upravo sam se preselila u novi grad, imam novi posao i stvarno sam se osjećala jako napeto". Vidjela je pjesmu "Uplašena" i pitala se mogu li učiniti nešto. Pitao sam ju: "Kakav je osjećaj kada se ovako osjećaš?" Napisala mi je neku vrstu opisa kako je to biti tako napet. I što sam odlučio napraviti? Rekao sam "OK, razmislit ću o tome". Potiho sam počeo ljudima slati ovakve poruke.
Pitao sam ljude imaju li osnovnu audio opremu kako bi mogli pjevati uz snimku sa slušalicama i kako bih im mogao čuti glasove. Dobio sam nešto ovakvo.
ZF: To je jedan od boljih. Ono što je sjajno je to da sam, kako sam ih dobivao sve više i više, odjednom imao 30-40 glasova iz cijelog svijeta i kada ih spojite, dogodi se nešto čarobno, nešto potpuno nevjerojatno -- dobijete refren iz cijeloga svijeta. Najbolje od svega je to da mi je, dok sam potiho radio na ovome, Laura poslala još jedan e-mail, budući da je prošlo dobrih mjesec dana, u kojem mi je rekla: "Znam da ste me zaboravili, samo sam vam htjela zahvaliti što ste uopće to razmotrili". Par dana kasnije, poslao sam joj ovo.
(Audio) ♫ Trenutno se čini kao da sam zaboravio upaliti svjetlo ♫
♫ I stvari koje su izgledale dobro jučer ♫
♫ Čini se kao da se svijet vrti ♫
You can share this video by copying this HTML to your clipboard and pasting into your blog or web page. This video will play with subtitles.
You either have JavaScript turned off or have an old version of the Adobe Flash Player. To view this rating widget you
need to get the latest Flash player.
If your browser allows only "trusted sites" to execute Javascript, you should add the "googleapis.com" domain to your whitelist to allow our Flash detection to work properly.
Got an idea, question, or debate inspired by this talk? Start a TED Conversation.
Na webu, novi "prijatelj" može biti udaljen "samo jedan klik", ali pravu povezanost je teže naći i izraziti. Ze Frank predstavlja potpuri šaljivih internetskih igračaka koje zahtijevaju predano sudjelovanje i nagrađuju ga nečim poticajnim. Pozvani ste ako obećate da ćete dijeliti.
Ze Frank rose to Internet fame in 2001 with his viral video “How to Dance Properly,” and has been making online comedy, web toys and massively shared experiences ever since. Watch his newest: "A Show." Full bio »
Translated into Croatian by Dijana Ivezic
Reviewed by Tilen Pigac - EFZG
Comments? Please email the translators above.
18:56 Posted: Aug 2006
Views 1,307,352 | Comments 118
03:17 Posted: Oct 2008
Views 640,516 | Comments 65
Just follow the guidelines outlined under our Creative Commons license.
This comment will be attributed to . Not ? Sign Out.