Ekstremno skakanje letećim odijelom Uelija Gegenshatza

Počeo sam s paraglidingom. U padobranskim letovima uzletite sa planine s padobranom, i možete letjeti preko cijelih područja, razdaljina, samo jedreći na toplinskim strujama. Mogući su i različiti akrobatski manevri pomoću padobranskog jedra.

Odatle sam nastavio skakati padobranom. Na ovoj slici možete vidjeti četverostrano skakanje padobranom, četvero ljudi leti zajedno, a na lijevoj strani je skakač s kamerom pričvršćenom na kacigu tako da može snimati cijeli skok. za sam film ali i za sudove.

Od običnog skakanja padobranom sam prešao na slobodan let. Slobodan let je više trodimenzionalno skakanje padobranom. Možete vidjeti skakača padobranom u crvenom odijelu, uspravno stoji. Ovaj u žuto-zelenom odijelu, on leti glavom nadolje. A ovo u pozadini sam ja, kružim oko cijele formacije također u slobodnom padu, sa kamerom na kacigi da snimim ovaj skok.

Od slobodnog pada sam prešao na surfanje nebom. Surfanje nebom je slobodan pad u kojem stojite na dasci. Možete zamisliti sa ovako velikom površinom daske za surfanje nebom, tu je velika sila, velika snaga. Naravno, mogu koristiti ovu silu za lijepe vrtnje, na primjer -- zovemo ih "helikopterski pokreti".

Odatle sam prešao na leteća odijela. Leteće odijelo je odijelo, kojim mogu letjeti koristeći samo svoje tijelo. Ako zategnem dio tijela, zategnutost na odijelu, mogu ga učiniti letećim. I kao što vidite brzina pada je puno puno sporija zbog veće površine. S pravom pozicijom tijela mogu se stvarno kretati naprijed i postići poveću udaljenost. Ovo je skok kojeg sam učinio u Rio de Janeiru. Možete vidjeti Copacabanu na lijevoj strani.

Odatle sa svim vještinama i znanjem iz paraglidinga i ostalih različitih disciplina iz skakanja padobranom, prešao sam na BASE jumping. BASE jumping je skakanje padobranom sa čvrstih objekata, poput zgrada, antena, mostova i zemlje -- mislim na planine i litice. Sigurno je -- za mene -- to najbolji osjećaj kad slobodno padaš, sa svim vizualnim podražajima.

Tako je uskoro moj cilj postao otkriti nova mjesta s kojih nitko nije prije skakao. Tako u ljeto 2000. sam bio prvi koji je skočio BASE jump sa sjevernog vrha Eigera u Švicarskoj. Dvije godine nakon toga, prvi sam skakao BASE jump sa Matterhorna, jako poznate planine za koju vjerojatno svi ovdje znaju. 2005. sam skakao BASE jump s Eigera, Monka i Jungfraua, tri jako poznate planine u Švicarskoj. Posebno za ova tri skoka je bilo, sva tri sam pješačio i popeo se u jednom danu. 2008. sam skakao s Eiffelovog tornja u Parizu. (Smijeh)

Tako sa svim ovim znanjem, želio sam i prijeći u kaskadere. Tako sam s nekim prijateljima počeo izvoditi različite trikove, kao primjerice ovaj skok tu, skakao sam s paraglidera. Ili tu -- svi su se smrzavali, uglavnom, osim mene, zato što je bilo jako hladno u Austriji gdje smo ovo snimali. Svi su sjedili u košari, a ja sam bio na vrhu balona, spreman da skliznem dolje sa svojom daskom za slobodan pad. Ili ovaj skok, s kamiona u vožnji na autocesti. (Smijeh)

Ekstremni sportovi na ovakvoj razini su mogući samo ako vježbate korak po korak, ako stvarno radite naporno na svojim vještinama i svom znanju. Naravno da morate biti u fizički jako dobrom stanju, tako da puno treniram. Morate imati najbolju moguću opremu. I vjerojatno najvažnije je da morate raditi na svojim mentalnim vještinama, mentalnoj pripremi. I sve ovo da biste došli koliko je moguće blizu ljudskom snu da možete letjeti.

Tako za 2009., treniram puno za svoja dva projekta. Prvi je, želim postaviti svjetski rekord u letu letećim odijelom sa litice. I želim postaviti novi rekord, sa najdužom udaljenošću ikad preletenom. Za svoj drugi projekt, imam senzacionalnu ideju za skok kakav se nikad prije nije napravio.

Tako sada, na sljedećem filmu ćete vidjeti da sam mnogo bolji u letu letećim odijelom nego u govorenju engleskog. Uživajte, i hvala vam puno. (Pljesak)

(Pljesak)

June Cohen: Imam nekoliko pitanja. Mislim da svi imamo nekoliko pitanja. Prvo pitanje: je li taj osjećaj stvarno kao što ste sanjali da bi letenje trebalo biti? Jer izgleda kao da bi moglo biti.

Ueli Gegenshatz: Poprilično. Vjerujem da je ovo vjerojatno najbliže koliko se možete približiti snu da možete letjeti.

JC: Znam odgovor na ovo, ali kako sletite?

UE: Padobranom. Moramo otvoriti padobran samo par sekundi prije, rekao bih, udara. (Smijeh) S letećim odijelom još nije moguće sletjeti.

JC: Još. Ali ljudi pokušavaju. I ti si među onima - nećeš se obvezati -- jesi li među tima koji to pokušavaju?

UE: To je san. To je san. Da. Još radimo na tome i razvijamo leteća odijela da budu učinkovitija, da steknemo više znanja. I vjerujem uskoro.

JC: U redu. Pa, mi ćemo pratiti to područje. Ali imam još dva pitanja: Što je -- bio je nekakav ispuh sa stražnje strane letećeg odijela. Jesi li to nosio leteće odijelo sa propelerom?

UE: Ne. To je samo dim.

JC: Dolazi od tebe?

(Smijeh)

UE: Nadam se da ne.

(Smijeh)

JC: To se čini opasno.

UE: Ne, dim je tu iz dva razloga, da možete vidjeti brzinu, možete vidjeti put kojim sam letio. To je razlog broj jedan. A razlog broj dva: puno je lakše kamermanu snimati ako koristim dim.

JC: Aha, shvaćam. Tako ste namjestili da leteće odijelo namjerno otpušta dim da vas je lakše pratiti. Još jedno pitanje. Što činite da zaštitite lice? Zato što stalno razmišljam ako idete tako brzo da vam je cijelo lice prignječeno prema natrag. Imaš li kacigu? Imaš li zaštitne naočale?

UE: Najčišći i najbolji je osjećaj kad imate samo zaštitne naočale.

JC: I zar onda tako inače letiš?

UE: Obično nosim kacigu. U planinama uvijek nosim kacigu zbog slijetanja -- obično je teško -- nije kao obično skakanje padobranom kad imate velik prostor za slijetanje. Tako da morate biti spremni.

JC: U redu. Ima li išta što ne bi učinio? Dođu li ti ljudi s projektima i kažu: "Želimo da ovo napraviš!" i kažeš li ikad: "Ne, neću to učiniti."

UE: O, naravno, naravno. Neki ljudi imaju lude ideje i --

(Smijeh)

JC: ... molim pljesak...

(Pljesak)

UE: Hvala vam puno.

(Pljesak)