Tom Wujec prikazuje astrolab iz 13. stoljeća

Kako se tehnologija razvija, i kako napreduje, mnogi od nas pretpostavljaju kako nas taj napredak čini inteligentnijima, pametnijima i povezanijima sa svijetom. Želio bih dokazati kako to nije nužno tako, jer razvitak je naprosto naziv za promjenu, a s promjenama se nešto dobiva, ali se ponešto i gubi.

Kako bih vam zorno prikazao tu tvrdnju, htio bih vam pokazati kako se tehnologija nosila s vrlo jednostavnim, uobičajenim i svakodnevnim pitanjem. To pitanje glasi ovako. Koliko je sati? Koliko je sati? Ako bacite pogled na svoj iPhone, lako je reći koliko je sati. No, želim vas upitati, kako biste odredili vrijeme kad ne biste imali iPhone? Kako biste odredili vrijeme, recimo, prije 600 godina? Kako biste to učinili?

Pa, učinili biste to koristeći napravu zvanu astrolab. Astrolab je u suvremenom svijetu relativno nepoznat. No, u ono doba, u 13. stoljeću, bio je to posljednji krik tehnologije. Bilo je to prvo popularno računalo na svijetu. Ta je naprava, u biti, model neba. Različiti dijelovi astrolaba, kod ove konkretne vrste, reta ("mreža") se podudara s položajem zvijezda. Ploča se podudara s koordinatnim sustavom. A mater ima skalu i povezuje sve zajedno.

Ako ste bili obrazovano dijete, znali biste ne samo kako upotrebljavati astrolab, već i kako izraditi astrolab. To znamo zato što je prvi traktat o astrolabu, prvi stručni priručnik na engleskom jeziku, napisao Geoffrey Chaucer. Da, onaj Geoffrey Chaucer, godine 1391. za svog malog Lewisa, svog 11-godišnjeg sina. I u toj knjizi, mali Lewis bi raspoznao osnovnu ideju.

Osnovna ideja na temelju koje ovo računalo radi zove se stereografska projekcija. U osnovi, koncept je, kako prikazati trodimenzionalnu sliku noćnog neba koje nas okružuje na ravnoj, prijenosnoj, dvodimenzionalnoj površini. Ideja je zapravo relativno jednostavna. Zamislite da se Zemlja nalazi u središtu svemira, a okružuje je nebo projicirano na sferu. Svaka točka na površini sfere preslikava se kroz donji pol, na ravnu površinu, gdje se zatim zabilježava.

Tako Sjevernjača odgovara središtu naprave. Ekliptika, što je putanja sunca, mjeseca i planeta odgovara izduženom krugu. Sjajne zvijezde odgovaraju malim bodežima na reti. Nadmorska visina odgovara sustavu ploče. Prava genijalnost astrolaba nije samo projekcija. Prava je genijalnost u tome da on združuje dva koordinatna sustava tako da se savršeno poklapaju. Na pomičnoj reti nalazi se položaj sunca, mjeseca i planeta. A onda imamo njihov položaj na nebu kao što se vidi iz određene geografske širine na stražnjoj ploči. U redu?

Dakle, kako biste upotrebljavali ovu napravu? Pa, da uzmem pomagalo. Ovo je astrolab. Prilično je impresivan, zar ne? Ovaj je astrolab kod nas na posudbi iz oksfordskog Povijesnog muzeja. Možete vidjeti različite sastavne dijelove. Ovo je mater, skale sa stražnje strane. Ovo je reta. U redu. Vidite li ovo? Ovo je pomični dio neba. Straga možete vidjeti uzorak poput paukove mreže. Taj mrežasti uzorak podudara se s lokalnim koordinatama na nebu. Ovo je ravnalo. Na stražnjoj su strani još neke sprave, mjerni alati i skale, kako biste mogli vršiti računske operacije. U redu?

Znate, uvijek sam želio jedan ovakav. Za svoj sam doktorat čak izradio jedan od papira. Ovaj je replika naprave iz 15. stoljeća. Vrijedi otprilike kao tri MacBook Pro-a. Pravi bi koštao otprilike kao moja kuća, i kuća do nje, zapravo svaka kuća u ulici, na obje strane ulice, možda da ubacimo i školu, i -- znate, crkvu. Nevjerojatno su skupi.

Dajte da vam pokažem kako raditi s ovom napravom. Započnimo s prvim korakom. Prvo što učinite jest da odaberete zvijezdu na noćnom nebu, ako određujete vrijeme noću. Dakle, noćas, ako je vedro moći ćete vidjeti Ljetni trokut. U njemu se nalazi sjajna zvijezda zvana Deneb. Odaberimo Deneb. Kao drugo, izmjerite visinu Deneba. Drugi korak, podignem napravu, zatim ondje poravnam njenu visinu tako da je sada mogu jasno vidjeti. Zatim mjerim njenu visinu. Ona iznosi otprilike 26 stupnjeva. Ne možete je vidjeti odande. Treći korak je identifikacija zvijezde na prednjoj strani naprave. Deneb je ondje. Vidim. Četvrti je korak pomicanje rete, pomicanje neba, tako da visina zvijezde odgovara skali na stražnjoj strani. U redu, događa se to da se sve poravna. Ovdje imam model neba koji odgovara stvarnom nebu. U redu? To je, na neki način, kao da u rukama držim model svemira. Na kraju, uzmem ravnalo, i pomaknem ga do linije datuma pomoću koje zatim ovdje odredim vrijeme. Dobro. Tako se, dakle, naprava koristi. (Smijeh)

Znam što mislite: "To je mnogo posla, zar ne? Nije li to masu posla da bi se odredilo koje je vrijeme?" dok gledate na svoj iPod kako biste provjerili koje je vrijeme. No, postoji razlika između tih dvaju naprava, jer s vašim iPodom možete odrediti -- ili vašim iPhoneom, možete odrediti točno koje je vrijeme, precizno. Način na koji bi mali Lewis odredio vrijeme jest pomoću slike neba. Znao bi gdje bi se stvari uklapale na nebu. Ne bi samo znao koje je vrijeme, također bi znao i gdje će sunce izaći, i kako će se kretati preko neba. Znao bi u koje će vrijeme sunce izaći, i u koje će vrijeme zaći. Znao bi to u suštini za svako nebesko tijelo na nebesima.

Dakle, u računalnoj grafici i računalnom dizajnu korisničkog sučelja, postoji izraz zvan pogodnosti. Pogodnosti su svojstva objekta koja nam omogućavaju da njime vršimo neku radnju. Ono što astrolab čini jest to da nam omogućava, pogoduje nam, da se povežemo s noćnim nebom, da pogledamo u noćno nebo i budemo mnogo više -- da zajedno vidimo ono vidljivo i nevidljivo. To je samo jedan od načina upotrebe. Nevjerojatno, postoji vjerojatno 350 ili 400 vrsta primjene. Zapravo, postoji tekst, i u njemu više od tisuću načina upotrebe ovog prvog računala.

Na stražnjoj su strani skala i mjerila za zemaljsku navigaciju. Njime možete premjeravati. Grad Bagdad je premjeren njime. Može ga se koristiti za izračun matematičkih jednadžbi različitih vrsta. Bio bi potreban čitav sveučilišni predmet da ga se prikaže. Astrolabi imaju nevjerojatnu povijest. Stari su više od 2.000 godina. Koncept stereografske projekcije nastao je 330. god. prije Krista.

Astrolabi dolaze u mnogo različitih veličina i oblika i vrsta. Postoje prijenosni. Postoje veliki pokazni. Mislim da je svim astrolabima zajedničko to što su prekrasna umjetnička djela. Kvaliteta izrade i preciznost naprosto su zapanjujuće i izvanredne.

Astrolabi se, kao i svaka tehnologija, razvijaju s vremenom. Na primjer, najranije su rete bile vrlo jednostavne i primitivne. Napredne su rete postale kulturni simboli. Ovaj je iz Oxforda. Ja ga smatram doista izvanrednim jer uzorak rete je posve simetričan, i točno mapira posve asimetrično, ili slučajno nebo. Nije li to fantastično? Upravo je nevjerojatno.

Dakle, bi li mali Lewis imao astrolab? Vjerojatno ne mjedeni. Imao bi jedan načinjen od drveta, ili papira. Najveći dio ovih prvih računala bile su prijenosne naprave koje ste mogli držati u stražnjem džepu. Što, dakle, astrolab nadahnjuje? Pa, prvo što mi pada na pamet jest to da nas podsjeća koliko su snalažljivi ljudi bili, naši preci, prije mnogo godina. To je naprosto nevjerojatna naprava.

Svaka tehnologija napreduje. Svaka se tehnologija mijenja i na nju utječu druge. Ono što dobivamo s novom tehnologijom, naravno, su preciznost i točnost. No, mislim da je ono što gubimo točan -- osjećaj neba, osjećaj konteksta. Poznavanje neba, poznavanje vašeg odnosa s nebom, je središte pravog odgovora na poznavanje točnog vremena.

Tako da -- mislim da su astrolabi jednostavno izvanredne naprave. Dakle, što možete naučiti od tih naprava? Pa, kao prvo to da postoji suptilno znanje da se možemo povezati sa svijetom. I astrolabi nam vraćaju taj suptilni osjećaj toga kako se stvari uklapaju jedne s drugima, i kako smo mi povezani sa svijetom. Mnogo vam hvala. (Pljesak)