Susan Lim: Trasplantirajmo stanice, ne organe

Imala sam privilegiju da učim o transplantaciji pod dva velika kirurga pionira: Thomas Starzl, koji je izveo prvu uspješnu transplantaciju jetre u svijetu 1967. godine, i Sir Roy Calne, koji je izveo prvu transplantaciju jetre u U.K. slijedeće godine. Vratila sam se u Singapur i 1990. godine izvela prvu uspješnu transplantaciju jetre od kadavera u Aziji, ali protiv svih očekivanja. Kada sada pogledam nazad na to, transplantacija je zapravo bila lakši dio. Slijedeće, sakupljanje novaca da financiram operaciju. Ali možda je najteži dio bio uvjeravanje regulatora -- stvar koja se debatirala u parlamentu -- da bi mladoj ženskoj kirurginji dopustili takvu šansu da postane pionir za svoju zemlju. Ali nakon 20 godina, moja pacijentica, Surinder, je u Aziji najduža živuća kadaverična transplantacija jetre do danas. (Pljesak) Možda važnije od toga, ja sam ponosna krsna kuma njezinog 14 godišnjeg sina.

(Pljesak)

Ali nisu svi pacijenti na listi čekanja za transplantaciju tako sretni. Istina je, da jednostavno nema dovoljno donora organa za sve njih. Kako potražnja za donorima organa stalno raste, velikim dijelom zbog sve starije populacije, ponuda je ostala relativno konstantna. Samo u Sjedinjenim Državama , 100.000 muškaraca, žena i djece čeka na listi za donora organa, i više od 12 umire svaki dan zato što nema dovoljno donora. Transplantacijska zajednica je vodila aktivne kampanje za donaciju organa. Dar života se proširio s donora s moždanom smrću na živuće, srodne donore -- srodnici koji bi možda donirali organ ili dio organa, kao što je rascjepljeni graft jetre, svom srodniku ili voljenoj osobi.

Ali zato što još uvijek postoji manjak donora organa, dar života je onda proširen sa živućih, srodnih donora sada na živuće, nesrodne donore. Onda je ovo dalo maha neviđenoj i neočekivanoj moralnoj kontroverzi. Kako može netko razlikovati donaciju koja je volonterska i altruistička od one koja je učinjena pod prisilom od, na primjer, pokorne supruge, rodbine, sluge, roba, zaposlenika? Gdje i kako možemo povući crtu? U mojem dijelu svijeta, previše ljudi živi ispod granice siromaštva. Na nekim područjima, komercijalno poklanjanje organa u zamjenu za novčanu nagradu je dovelo do cvatuće trgovine živućih, nesrodnih donora.

Ubrzo nakon što sam izvela prvu transplantaciju jetre, dobila sam svoj slijedeći zadatak, a to je bilo da odem do zatvora kako bih vadila organe zatvorenicima koji su bili pogubljeni. U to vrijema sam bila i trudna. Trudnoća bi trebala biti razdoblje sretnih i ispunjavajućih doživljaja u životu svake žene. Ali je moje sretno razdoblje bilo opterećeno teškim i morbidnim mislima -- mislima o hodanju kroz dio zatvora gdje se nalaze oni koji čekaju smrtnu kaznu, kako je ovo bila jedina ruta koja me je vodila do improvizirane operacijske sale. I svaki puta bi osjetila kako me hladni pogledi osuđenih zatvorenika prate. Dvije godine sam se mučila s dilemom buđenja u 4:30 u petak ujutro, vožnje do zatvora, spuštanje, stavljanja rukavica, pripreme da primim tijelo pogubljenog zatvorenika, izvadim organe i onda te organe prevezem do odgovarajuće bolnice i onda presadim dar života u primaoca tog istog popodneva. Nema sumnje, bila sam informirana, suglasnost je bila dana.

Ali u mom žvotu, jedina ispunjavajuća vještina koju sam posjedovala je sada izazivala osjećaje konflikta -- konflikt koji je bio u rasponu od ekstremne tuge i sumnje u zoru do slavljeničke sreće kada bi dala dar života u sumrak. U mojoj ekipi, život jedno ili dvoje mojih kolega je bio pokvaren ovim iskustvom. Neki od nas su možda to sublimirali, ali nitko od nas nije ostao isti. Bila sam uznemirena da je vađenje organa iz pogubljenih zatvorenika barem jednako kontroverzno kao i vađenje matičnih stanica iz ljudskih embrija. Svojom glavom sam shvatila da kao kirurški pionir svrha moje utjecajne pozicije je bio da dignem glas za one koji nemaju utjecaja. Zapitala sam se da li može postojati bolji način -- način da se zaobiđe smrt a još uvijek pruži dar života koji bi mogao eksponencionalno utjecati na milijune pacijenata širom svijeta.

Baš oko tog vremena je kirurška struka evoluirala iz velike u malu, od široko otvorenih incizija na majušne zahvate, sitne incizije. I u transplataciji, koncepti su se mijenjali sa cijelih organa na stanice. 1988 godine, na Sveučilištu u Minnesoti, sudjelovala sam u maloj seriji transplantacija cijelih gušterača. Svjedočila sam tehničkim poteškočama. I ovo je inspiriralo u meni pomak od transplantacije cijelih organa na možda transplantiranje stanica. Pomislila sam zašto ne uzeti individualne stanice iz gušterače -- stanice koje izlučuju inzulin kako bi izliječili dijabetes -- i transplantirati te stanice? -- tehnički puno jednostavniji postupak nego da morate se boriti s kompleksnim postupkom transplantiranja cijelog organa.

U to vrijeme istraživanje matičnih stanica je dobilo momentum, nakon prve svjetske izolacije ljudskih embrijskih matičnih stanica u 90-tima. Obzervacija da su matične stanice, kao "vodeće" stanice, bi mogla otvoriti put prema cijeloj paleti različitih tipova stanica -- srčanih stanica, jetrenih stanica, stanica otočića gušterače -- uhvatila je pažnju medija i imaginaciju publike. Ja sam također bila fascinirana ovom novom i disruptivnom staničnom tehnologijom i to me inspiriralo da promjenim svoj način razmišljanja, s transplantacije cijelih organa na transplantaciju stanica. I fokusirala sam svoja istraživanja na matične stanice kao mogući izvor za transplantaciju stanica.

Danas shavaćamo da postoje mnoge različite vrste matičnih stanica. Embrijonalne matične stanice su zauzele središte pozornosti, uglavnom zbog svoje pluripotentnosti -- to je njihova sposobnost da diferenciraju u široku paletu različitih staničnih vrsta. Ali moralna kontroverza koja okružuje embrijonalne matične stanice -- činjenica da su te stanice derivirane iz pet dana starih ljudskih embrija -- je potaknula istraživanja drugih vrsta matičnih stanica.

Sada čak i s podrugivanjem svojih kolega, inspiriram svoj laboratorij da se fokusira na ono što sam ja smatrala da je najmanje kotroverzni izvor matičnih stanica, adipozno tkivo, ili masno tkivo, da mast -- u današnje vrijeme je vrlo dostupno -- mislim da bi i vi i ja bili vrlo sretni da ga se riješimo. Matične stanice dobivene iz masnog tkiva su zrele matične stanice. I zrele matične stanice se nalaze u vama i u meni -- u našoj krvi, u našoj koštanoj srži, u našem masnom tkivu, u našoj koži i drugim organima. I ispada da je masno tkivo jedan od najboljih izvora zrelih matičnih stanica. Ali zrele matične stanice nisu embrijonalne matične stanice. I tu nastaju ograničenja: zrele matične stanice su razvijene stanice, i kao razvijena ljudska bića, ove stanice su više ograničene u svome razmišljanju i više ograničene u svome ponašanju i ne mogu se diferencirati u široku paletu specijaliziranih vrsta stanica, kao što to mogu embrijonalne matične stanice.

Ali 2007. godine dvoje izvanrednih individualaca, Shinya Yamanaka iz Japana i Jamie Thompson iz Sjedinjenih Država, su napravili iznenađujuće otkriće. Oni su otkrili da adultne stanice, uzete od vas ili mene, mogu biti reprogramirane nazad u stanice slične embrijskim stanicama, i to su nazvali IPS stanice, ili inducirane pluripotentne matične stanice. I pogodite što se dogodilo, znanstvenici širom svijeta i u laboratorijima se žure konvertirati zrele stanice koje stare -- zrele stanice od vas i mene koje stare -- žure se reprogramirati ove stanice nazad u više korisne IPS stanice. I u našem laboratoriju, mi smo fokusirani na uzimanje masnog tkiva i reprogramiranju brda masti u fontane mladolikih stanica -- stanice koje se mogu koristiti kako bi oblikovali druge, više specijalizirane stanice, koje bi se jednog dana mogle koristiti kao stanice za transplantaciju. Ako je ovo istraživanje uspješno, moglo bi reducirati potrebu da se istražuju i žrtvuju ljudski embriji.

Naravno, digla se prašina, ali i nada da obećanja koja sa sobom nose matične stanice da će jednog dana omogućiti izlječenje za veliki broj raznih stanja. Srčane bolesti, moždanog udara, dijabetesa, oštečenja leđne moždine, mišićne distrofije, retinalne distrofije -- da li je jedno od ovih stanja vama osobno relevantno?

U svibnju 2006. godine, nešto strašno mi se dogodilo. Upravo sam trebala započeti operaciju s robotom, ali kada sam izašla iz dizala u jaka i blješteća svjetla operacijske sale, shvatila sam da moje lijevo vidno polje je vrlo brzo padalo u mrak. Ranije tog tjedna, doživjela sam jači udarac tijekom kasno proljetnog skijanja -- da, pala sam. I počela sam viđati lebdeće čestice i zvjezdice, koje sam nemarno odbacila kao posljedicu prevelike izloženosti suncu na visinama. Ono što mi se dogodilo je moglo biti katastrofalno da nije činjenica da sam imala dobar pristup kirurgiji. I vratili su mi vid, ali ne prije produženog perioda konvalescencije -- tri mjeseca -- u poziciji s glavom prema dolje. Ovo iskustvo me naučilo da pokažem više empatije prema svojim pacijentima, pogotovo onima s retinalnim bolestima.

37 milijuna ljudi širem svijeta je slijepo, i još 127 milijuna pati od poremećaja vida. Retinalni transplantati derivirani iz matičnih stanica koji su sada u fazi istraživanja, mogli bi jednog dana vratiti vid, ili dio vida, milijunima pacijenata s retinalnim bolestima širom svijeta. Stvarno živimo u kako izazovnom toliko i uzbudljivom vremenu. Kako svjetska populacija stari, znanstvenici se žure otkriti nove načine na koje bi povećali moć tijela kako bi se ono samo zacijelilo kroz matične stanice.

Činjenica je da kada su naši organi ili tkiva ozljeđeni, naša koštana srž otpušta matične stanice u našu cirkulaciju. I ove matične stanice onda plove našim krvotokom i nastane se u oštećenim organima kako bi otpustili faktore rasta da bi popravili uništena tkiva. Matične stanice se mogu koristiti kao građevni elementi da bi popravili oštećene skele unutar naših tijela, ili da osiguraju nove jetrene stanice koje bi popravile oštećenu jetru. Dok tu govorimo, postoji oko 117 kliničkih ispitivanja koja istražuju korištenje matičnih stanica za bolesti jetre.

Što je ispred nas? Srčane bolesti su vodeći uzrok smrti širom svijeta. 1,1 milijun amerikanaca doživi srčani udar svake godine. 4,8 milijuna doživi zatajenje srca. Matične stanice bi se mogle koristiti da dostave faktore rasta da poprave oštećeni srčani mišić ili biti diferencirani u stanice srčanog mišića kako bi vratili srčanu funkciju. Postoji 170 kliničkih ispitivanja koja ispituju ulogu matičnih stanica u srčanoj bolesti. Dok su sada još u fazi istraživanja matične stanice bi jednog dana mogle biti predvodnici kvantnog skoka u području kardiologije.

Matične stanice omogućuju nove početke -- male, inkrementalne korake, stanice umjesto organa, popravak umjesto zamjene. Terapija matičnim stanicama bi jednog dana mogla smanjiti potrebu za donorima organa. Moćne nove tehnologije uvijek predstavljaju enigme. Dok ovdje govorimo, prvo u svijetu ispitivanje ljudskih embrijonalnih matičnih stanica za ozljedu leđne moždine je u tijeku nakon odobrenja od strane USFDA-a. U U.K.-u, neuralne matične stanice koje bi liječile moždani udar se istražuju i trenutno su u prvoj fazi ispitivanja.

Uspijeh istraživanja koji danas slavimo je omogućen radoznalošću i doprinosima i odanosti individualnih znanstvenika i medicinskih pionira. Svaki od njih ima svoju priču. Moja priča je bila o mom putovanju od organa do stanica -- putovanje kroz kontroverze, inspirirano nadom -- nadom da, kako starimo, vi i ja možemo jednog dana slaviti dugovječnost s poboljšanom kavalitetom života.

Hvala.