Stefano Mancuso: Porijeklo inteligencije biljaka

Ponekad idem prelistavati jako stari časopis. Našao sam ovaj test opažanja o priči o arci. Umjetnik koji je naslikao taj test opažanja napravio je neke pogreške. Ima više manje 12 grešaka. Neke od njih su vrlo lake. Tu je dimnjak, dio antene, lampa i satni mehanizam na arci. Neke od njih su u vezi životinja, njihovog broja. Ali postoji puno bitnija greška u cjelokupnoj priči o arci koja ovdje nije navedena. A taj problem glasi: gdje su biljke? Tako da imamo Boga koji će potopiti Zemlju trajno ili barem na vrlo dugo vrijeme, a nitko se ne brine o biljkama. Noa je trebao uzeti par od svake vrste ptica, svake vrste životinja, svake vrste stvorenja koje se kreće, ali ni spomena o biljkama. Zašto? U drugom dijelu iste priče sva živa bića su samo živa bića koja su izašla iz arke, dakle, ptice, domaće i divlje životinje. Biljke nisu živa bića. U tom je poanta. To je poanta koja ne proizlazi iz Biblije, ali to je nešto što je uvijek pratilo čovječanstvo.

Pogledajmo ovaj krasan kodeks koji dolazi iz renesansne knjige. Ovdje imamo opis poretka u prirodi. To je lijepi opis jer počinje s lijeva -- imate kamenje -- odmah nakon kamenja, biljke koje su sposobne samo živjeti. Imamo životinje koje su sposobne živjeti i osjećati, a na vrhu piramide je čovjek. To nije običan čovjek. To je "Homo studiosus" -- čovjek koji uči. Prilično je utješno za ljude poput mene -- ja sam profesor -- da to bude tamo na vrhu kreacije. Ali to je nešto potpuno pogrešno. Znate jako dobro za profesore. Ali također je pogrešno i u vezi biljaka, jer biljke nisu sposobne samo živjeti; one su sposobne osjećati. One su puno profinjenije u osjećanju od životinja. Samo da vam dam primjer, svaki vršak korijena u stanju je otkriti i nadzirati, istovremeno i neprestano, barem 15 različitih kemijskih i fizičkih čimbenika. A također su sposobni pokazati i predočiti tako prekrasno i složeno ponašanje koje se može opisati samo pojmom inteligencije. Ali to je nešto -- to podcjenjivanje biljaka je nešto što je uvijek s nama.

Pogledajmo sada ovaj kratki film. Imamo David Attenborougha. David Attenborough. je stvarno ljubitelj biljaka. Snimio je neke od najljepših filmova o ponašanju biljaka. Kada on govori o biljkama sve je točno. Kada govori o životinjama sklon je zanemariti činjenicu da biljke postoje. Plavi kit, najveće stvorenje koje postoji na planeti. To je pogrešno, potpuno pogrešno. Plavi kit, on je patuljak u usporedbi sa stvarno najvećim stvorenjem koje postoji na planeti -- to je ova predivna, čarobna gigantska sekvoja (Sequoiadendron giganteum). (Pljesak) To je živući organizam koji ima masu od barem 2.000 tona. Priču o tome da su biljke nekakvi organizmi niže razine formulirao je davno Aristotel, koji je u knjizi "O duši" ("De Anima") -- koja je vrlo utjecajna knjiga za zapadnu civilizaciju -- napisao da su biljke na granici između življenja i ne-življenja. Da imaju samo neku vrstu duše vrlo niske razine. Nazvana je vegetativnom dušom, jer biljkama nedostaje kretanje, pa zato ne trebaju osjećati. Da vidimo.

U redu, neki pokreti biljaka su vrlo dobro poznati. Ovo je vrlo brzi pokret. Ovo je biljka mesožderka (Dionaea) u lovu na puževe. Oprostite zbog puža. Ovo je nešto što se stoljećima odbijalo unatoč dokazu. Nitko nije mogao reći da su biljke sposobne pojesti životinju, jer je to protivno prirodnom poretku. Ali biljke su također sposobne pokazati mnoge pokrete. Neki od njih su vrlo dobro poznati, poput cvjetanja. To je samo pitanje uporabe nekih tehnika kao što je vremenski interval. Neki od njih su puno profinjeniji. Pogledajte ovaj mladi grah koji se kreće kako bi svaki put uhvatio svjetlost. A stvarno je tako uglađen. Poput anđela koji pleše. Biljke su sposobne i igrati se. One se zaista igraju. Ovo su mladi suncokreti, a to što oni rade ne može se opisati nijednim drugim pojmom osim igranja. Oni se uvježbavaju, kao što to čine mnogi mladunci, za odrasli život kada će trebati pratiti sunce cijeli dan. Biljke su, naravno, sposobne reagirati i na gravitaciju, pa izdanci rastu suprotno vektoru gravitacije, a korijenje u smjeru vektora gravitacije. One su također sposobne i spavati. Ovo je mimoza stidljivka (Mimosa pudica). Noću ona smota lišće i smanji kretanje, a danju otvara lišće -- tu je puno više kretanja. To je zanimljivo zato što je taj spavajući stroj savršeno čuvan. Isto je sa biljkama, insektima i životinjama. Pa, ako trebate proučavati taj problem spavanja, lakše je proučavati biljke, na primjer, nego životinje, a puno je lakše, pa čak i više etički. To je vrsta vegetarijanskog eksperimentiranja.

Biljke su čak sposobne komunicirati. One su izvanredni komunikatori. One komuniciraju sa drugim biljkama. Sposobne su razlikovati srodne i nesrodne biljke. One komuniciraju sa biljkama i drugim vrstama, a sa životinjama komuniciraju proizvodeći kemijska isparavanja, na primjer, za vrijeme oprašivanja. Oprašivanje je vrlo ozbiljno pitanje za biljke, jer raznose pelud s jednog cvijeta na drugi, iako se ne mogu kretati od jednog do drugog cvijeta. Stoga trebaju vektor, a taj vektor je obično životinja. Mnoge insekte biljke koriste kao vektore kao transport za oprašivanje, ali ne samo insekte; čak i ptice, gušteri i sisavci poput šišmiša obično se koriste za prijenos peluda. To je ozbiljan posao. Imamo biljke koje životinjama daju neku vrstu slatke tvari -- vrlo energetske -- u zamjenu za taj prijenos peluda. Ali neke biljke manipuliraju životinjama, kao što je slučaj s orhidejama koje obećavaju seks i nektar, a ne daju ništa u zamjenu za prijenos peluda.

Postoji veliki problem iza svog tog ponašanja koje smo vidjeli. Kako je to moguće činiti bez mozga? Trebamo čekati do 1880. godine, kada je taj veliki čovjek, Charles Darwin, objavio prekrasnu, zadivljujuću knjigu koja započinje revoluciju. Naslov je "Moć pokretljivosti kod biljaka." Nikome nije bilo dozvoljeno govoriti o kretanju kod biljaka prije Charlesa Darwina. U njegovoj knjizi, uz pomoć njegova sina, Francisa -- koji je bio prvi profesor psihologije biljaka u svijetu, u Cambridgeu -- razmotrili su svaki pojedini pokret na 500 stranica. A u zadnjem poglavlju knjige, to je neka vrsta stilske oznake, jer je Charles Darwin obično stavljao u zadnje poglavlje knjige najvažniju poruku. Napisao je, "Teško da je pretjerivanje reći da se vrh korijena ponaša poput mozga jedne niže razvijene životinje." To nije metafora. Napisao je neka vrlo zanimljiva pisma jednom svom prijatelju, J.D. Hookeru, koji je u to vrijeme bio predsjednik Kraljevskog društva, pa tako najveći znanstveni autoritet u Britaniji, govoreći o mozgu u biljkama.

Ovo je vršak korijena koji raste uzbrdo. Možete prepoznati tu vrstu kretanja, istog kretanja kakvo su crvi, zmije i svaka životinja koja se kreće po tlu bez nogu u stanju prikazati. A to nije lako kretanje, jer, da biste se tako kretali, trebate pokretati različita područja korijena i uskladiti ta različita područja bez mozga. Proučavali smo vrh korijena i otkrili da postoji određeno područje koje je ovdje obojano u plavo -- nazovimo ga tranzicijska zona. A to područje, to je vrlo malo područje. Manje je od jednog milimetra. U tom malom području imate najveću potrošnju kisika u biljkama i, još važnije, ovdje imate ove vrste signala. Signali koje ovdje vidite su potencijal za djelovanje, to su isti signali koje neuroni mog mozga, našeg mozga, koriste za razmjenu informacija. Sada znamo da vrh korijena ima samo nekoliko stotina stanica koje pokazuju tu vrstu značajke, ali znamo kako je velik vrh korijena male biljke, kao što je raž. Imamo gotovo 14 milijuna korijena. Imamo 11 i pol milijuna vrhova korijena ukupne dužine 600 i više kilometara i ogromne površine.

Zamislimo sada da svaki pojedini vrh korijena radi u mreži sa svima drugima. Ovdje imamo s lijeve strane internet, a s desne aparaturu korijena. Funkcioniraju na isti način. To su mreže malih računalnih strojeva koji rade u mrežama. A zašto su toliko slični? Zato što su se razvili iz istog razloga: da prežive grabežljivce. Funkcioniraju na isti način. Možete ukloniti 90 posto aparature korijena, a biljka će nastaviti funkcionirati. Možete ukloniti 90 posto Interneta i on će nastaviti funkcionirati. Dakle, prijedlog za ljude koji rade sa mrežama: biljke su vam sposobne dati dobre prijedloge o tome kako razvijati mreže.

A druga mogućnost je tehnološka mogućnost. Zamislimo da možemo napraviti robote koji su inspirirani biljkama. Do sada, čovjeka je inspirirao samo čovjek ili životinje u proizvodnji robota. Imamo animaloida -- normalnog robota inspiriranog životinjama, insektoida i tako dalje. Imamo androide koji su inspirirani čovjekom. Ali zašto nemamo nijedan plantoid? Ako želite letjeti, dobro je da promotrite ptice, da vas inspiriraju ptice. Ali ako želite istražiti tlo ili ako želite nastaniti novi teritorij, najbolja stvar koju možete učiniti je ta da vas inspiriraju biljke koje su u tome majstori. Imamo još jednu mogućnost na kojoj radimo u našem laboratoriju, a to je da napravimo hibride. Puno je lakše napraviti hibride. Hibrid znači da je to nešto što je pola živo biće, a pola stroj. Puno je lakše raditi sa biljkama nego sa životinjama. One imaju moć proračunavanja. One imaju električne signale. Veza sa strojem je puno lakša, čak i više etički moguća. Ovo su tri mogućnosti na kojima radimo kako bismo napravili hibride, koje pokreću alge ili lišće na kraju, pomoću najmoćnijih dijelova biljaka, pomoću korijenja.

Hvala vam za vašu pažnju. Prije nego što završim želio bih vas razuvjeriti kako nijedan puž nije bio ozlijeđen prilikom izrade ove prezentacije. Hvala vam.

(Pljesak)