Salman Khan: Koristimo video kako bi ponovno osmislili obrazovanje

Khan Akademija je najpoznatija po svojoj kolekciji videa, pa prije nego što krenem dalje, dozvolite mi da vam pokažem malu montažu.

(Video) Salman Khan: Dakle hipotenuza će sada biti pet. Fosili ove životinje pronađeni su samo u ovom dijelu Južne Amerike -- ovaj lijepi pojas ovdje -- i ovom dijelu Afrike. Možemo integrirati preko površine, i notacija je najčešće veliko slovo sigma. Narodna skupština: Oni kreiraju Povjerenstvo za javnu sigurnost, koje zvuči kao jedno vrlo lijepo povjerenstvo. Primjetite, ovo je aldehid, i to je alkohol. Počni razdvajati u efektore i memorijske čelije. Galaksija. Hej, tu je još jedna galaksija. Oh gledaj, još jedna galaksija. I za dolare, je njihovih 30 milijuna, plus još 20 milijuna dolara od američkog proizvođača. Ako vas ovo ne ostavi paf, onda nemate emocija.

(Smijeh)

(Pljesak)

SK: Sada imamo negdje oko 2,200 videa koji pokrivaju sve od osnova aritmetike skroz do vektorskog kalkulusa i nekih stvari koje ste vidjeli tamo. Milijun učenika mjesečno koriste našu stranicu, i gledaju od 100.000 do 200.000 videa dnevno. Ali ono o čemu ćemo govoriti ovdje je kako ćemo to podići na višu razinu. Ali prije nego to napravim, htio bih pričati malo o tome kako sam zapravo počeo. A neki od vas već znaju, prije otprilike 5 godina bio sam analitičar u hedge fondu. Bio sam u Bostonu, i davao sam instrukcije svojim nečacima u New Orleansu, na udaljenost. I počeo sam stavljati prve YouTube video zapise čisto kao nešto što je lijepo za imati, kao dodatak za moje nečake -- nešto što će im pomoći da se prisjete i slično.

Čim sam stavio te prve YouTube video zapise gore, dogodilo se nešto interesantno -- zapravo puno interesantnih stvari se dogodilo. Prva je povratna informacija od mojih nečaka. Rekli su mi da sam im draži na YouTubeu nego uživo. (Smijeh) I jednom kada prijeđete preko uvredljive prirode toga, ima tu nešto zapravo vrlo duboko. Govorili su da više preferiraju automatiziranu verziju svog rođaka nego svog rođaka. Isprva, to je vrlo neintuitivno, ali kad zapravo razmislite o tome s njihove točke gledišta, itekako ima smisla. Sada imate situaciju gdje oni sada mogu pauzirati i ponoviti svog rođaka, a da se ne osjećaju kao da trate moje vrijeme. Ako se trebaju nečega podsjetiti što su trebali naučiti prije par tjedana, ili možda prije par godina, ne moraju se sramotiti i pitati svog rođaka. Mogu jednostavno pogledati te videe. Ako im je dosadno, mogu ubrzati. Mogu gledati u svoje vrijeme, svojim tempom. I vjerojatno najmanje cijenjen aspekt ovoga je ideja da prvi put, prvi put kada pokušavate shvatiti neki novi koncept, zadnja stvar koju trebate je da vam netko drugi govori: "Razumiješ li ovo?" A to se događalo u interakciji s mojim nećacima prije. A sada to mogu jednostavno napraviti u intimnosti svoje sobe.

Druga stvar koja se dogodila je -- stavio sam ih na YouTube samo -- nisam vidio razlog zašto bi bili privatni, pa sam dopustio i drugim ljudima da ih gledaju. Tada su ljudi počeli nabasavati na njih. I tada sam počeo dobivati komentare i pisma i različite vrste povratnih informacija od raznih ljudi diljem svijeta. A ovo su samo neka od njih. Ovo je zapravo s jednog od originalnih videa o kalkulusu. Neko je napisao na YouTube -- to je bio YouTube komentar: "Prvi put sam se nasmijao za vrijeme deriviranja." (Smijeh) Hajdemo zastati ovdje. Ova osoba je napravila derivaciju i nasmijala se. A onda odgovor na taj komentar -- ovo je u nizu. Možete otići na YouTube i pogledati te komentare -- netko drugi je napisao: "Ista stvar ovdje. ja sam dobio prirodni ushit i bio dobrog raspoloženja cijeli dan. Jer sjećam se da sam viđao sav taj tekst o matricama u razredu, a ovdje sam odjednom kao, 'Ja znam kung fu.'"

(Smijeh)

I dobili smo puno povratnih informacija sličnih tima. Ovo je očito pomagalo ljudima. Ali, kako je gledanost nastavljala rasti i rasti, počeo sam dobivati pisma od ljudi, i počelo je postajati jasno da je ovo zapravo više od nečega što je samo lijepo za imati. Ovo je samo isječak iz jednog od tih pisama. "Moj 12 godišnji sin ima autizam i imao je velikih problema s matematikom. Probali smo sve, pogledali sve, kupili sve. Slučajno smo naišli na tvoje videe o decimalama i shvatio ih je. Tada smo nastavili s omraženim razlomcima. I opet, shvatio ih je. Nismo mogli vjerovati. On je tako uzbuđen." I možete zamisliti, tu sam ja, analitičar u hedge fondu, bilo mi je jako čudno napraviti nešto što ima društvenu vrijednost.

(Smijeh)

(Pljesak)

Ali bio sam uzbuđen, pa sam nastavio. I tada mi je još par drugih stvari sinulo. Ne samo da pomažu svojim nećacima, ili ovim ljudima koji mi šalju pisma, nego ovaj materijal nikada neće zastariti, da bi ovo moglo pomoći njihovoj djeci ili njihovoj unučadi. Da je Isaac Newton napravio YouTube videe o kalkulusu, ja ne bih morao. (Smijeh) Pretpostavljajući da je bio dobar. Ne znamo.

(Smijeh)

Druga stvar koja se dogodila -- i čak i tada, rekao sam, "U redu, ovo je možda dobar dodatak. Dobro je za motivirane učenike. Dobro je možda za one koji se školuju kod kuće." Ali nisam mislio da će to biti nešto što će se probiti u učionice. Ali onda sam počeo dobivati pisma od učitelja. I učitelji bi pisali, "Koristimo tvoje videe kako bi obrnuli učionicu. Ti si već napravio predavanja, tako da, što mi radimo ..." i ovo bi se moglo dogoditi u svakoj učionici u Americi već sutra, "... ono što radim je dodijelim tvoja predavanja za zadaću. A ono što je inače bila zadaća, sada učenici rade u učionici."

I ja želim ovdje zastati jer -- (Pljesak) Želim ovdje zastati na sekundu, jer tu ima nekoliko zanimljivih stvari. Prvo, kada ti učitelji to rade, postoji očita prednost -- prednost da sada njihovi učenici mogu uživati u videima na način na koji su i moji nećaci. Mogu zaustaviti, ponoviti svojim tempom, u vrijeme koje oni žele. Ali zanimljivija stvar je to -- i ovo je neintuitivna stvar kada govorimo o tehnologiji u učionici -- što kada predavanja nisu u učionici i učenici predavanja gledaju kod kuće, vlastitim tempom, i kada dođu u učionicu, rade zadatke, a učitelj hoda uokolo, i učenici mogu komunicirati jedni s drugima, ovi učitelji su iskoristili tehnologiju kako bi humanizirali učionicu. Uzeli su nehumano iskustvo -- 30 klinaca s prstima na usnama, koji ne smiju komunicirati jedni s drugima. Učitelj, bez obzira kako bio dobar, mora držati isto predavanje za svih 30 učenika -- tupi pogledi, lagano antagonistični -- a sada je to humano iskustvo. Sada stvarno komuniciraju jedni s drugima.

Kada je Khan Academy -- dao sam otkaz i postali smo prava organizacija -- neprofitna -- pitanje je, kako da ovo podignemo na slijedeću razinu? Kako da povedemo to što ti učitelji rade u prirodnom smjeru? I ono što vam ovdje pokazujem, to su stvarne vježbe koje sam počeo pisati za svoje nećake. One koje sam ja započeo su puno primitivnije. Ovo je kompetentnija verzija istih. Ali ideja je, generirat ćemo koliko god trebate pitanja dok god ne shvatite taj koncept, dok ne dobijete deset točnih za redom. I Khan Academy videi su tu. Dobijete natuknice, korake za taj problem, ako ne znate kako ga riješiti. Ali paradigma se ovdje čini kao jako jednostavna stvar: 10 za redom i nastavljate dalje. Ali to je fundamentalno različito od onoga što se događa u učionicama trenutno.

U tradicionalnoj učionici, imate par zadaća, zadaća, predavanje, zadaća, predavanje, i onda dolazi ispit. I na tom ispitu, dobili 70 posto, ili 80 posto, 90 posto, ili 95 posto, cijeli razred nastavlja dalje, na slijedeću temu. I čak i taj učenik koji je dobio 95 posto, što je bilo tih pet posto koje nije znao? Možda nije znao što se događa kada se nešto diže na nultu potenciju. A nastavlja se graditi na tome u slijedećem konceptu. To je analogno zamislite da učite voziti bicikl, i možda vam ja unaprijed održim predavanje, i dam vam taj bicikl na dva tjedna. I onda nakon dva tjedna dođem, i kažem, "Pa, da vidimo. Imaš problema sa skretanjem u lijevo. Baš i ne znaš stati. Ti si 80 posto biciklist." I udarim vam veliki pečat s ocjenom 3 na čelo i onda kažem, "Evo ti monocikl." Ali iako to zvuči smiješno, upravo to se događa u našim učionicama sada. Ideja je da se proleti kroz gradivo i dobri učenici odjednom počnu padati algebru i odjednom počnu padati kalkulus, unatoč tome što su pametni i imaju dobre učitelje. I to je najčešće zbog toga što imaju rupe u znanju poput švicarskog sira koje su se stvarale tijekom cijelog školovanja. Tako da naš model uči matematiku onako kako učimo bilo što, onako kako bi učili voziti bicikl. Ostani na biciklu. Padni sa bicikla. Ponavljaj koliko god je potrebo dok ne savladaš. Tradicionalni model, kažnjava vas kada eksperimentirate ili pogriješite, ali ne očekuje od vas izvrsnost. Mi vas potičemo na ekperimentiranje. Potičemo vas na pogreške. Ali mi očekujemo izvrsnost.

Ovo je samo još jedan od modula. Ovo je trigonometrija. Ovo su funkcije. I svi moduli se slažu u cjelinu. Trenutno imamo oko 90 modula. I možete sada otići na stranicu. Sve je besplatno. Ništa vam ne pokušavam prodati. Ali generalna je ideja da se svi ti moduli skupljaju u ovu mapu znanja. Ovaj gornji čvor, to je doslovno zbrajanje jednoznamenkastih brojeva. Kao jedan plus jedan je jednako dva. I ideja je, kada dobijete 10 točnih za redom na tom modulu, prosljeđuje vas na sve naprednije module. Pa ako nastavite dalje niz mapu znanja, ulazimo u napredniju aritmetiku. Još niže, ulazimo u pred-algebru i ranu algebru. Još niže, ulazimo u algebru 1, algebru 2, i malo kalkulusa. I ideja je da kroz ovo zapravo možemo naučiti sve -- zapravo, sve što se može učiti na ovakav način. Možete zamisliti -- i ovo je ono na čemu radimo -- iz ovakve mape znanja možemo imati logiku, možemo imati programiranje, možemo imati gramatiku, možemo imati genetiku, i sve se bazira na tome da, ako znaš ovo i ovo, spreman si za ovaj slijedeći koncept. To može dobro poslužiti individualnom učeniku, i ja vas potičem da to radite sa svojom djecom, ali isto tako potičem sve vas u publici da to radite i sami. Promijenit će ono što se događa za stolom za večeru.

Ali ono što mi želimo jest korištenje prirodne ideje iyokretanja učionice, o čemu su mi oni rani učitelji slali mailove. I tako, ono što vam ovdje pokazujem, ovo su zapravo podaci iz pilot projekta u školi u okrugu Los Altos, gdje su uzeli dva peta razreda i dva sedma razreda i kompletno odbacili stari program matematike. Ovi klinci ne koriste knjige, ne dobivaju jednaka predavanja. Oni koriste Khan Akademiju, koriste ovaj softver, za otprilike polovinu njihove nastave matematike. I želim pojasniti, mi ne vidimo ovo kao kompletnu nastavu matematike. Što ovo radi je -- i to je ono što se događa u Los Altosu -- ovo oslobađa vrijeme. Ovo je blokiranje i obaranje, kako bi bili sigurni da se znate kretati kroz sustav jednadžbi, i oslobađa se vrijeme za simulacije, za igre, za mehaniku, za izgradnju robota, za računanje visine onog brda pomoću njegove sjene.

I ideja je da učitelj dolazi svaki dan, svaki učenik radi svojom brzinom -- i ovo je zapravo stvarni nadzorni prikaz iz Los Altosa -- i učitelj pogleda ovu tablicu. Svaki red je učenik. Svaki stupac je jedan od tih koncepata. Zeleno znači da je učenik već savladao koncept. Plavo znači da radi na tome -- nema potrebe za brigom. Crveno znači da je učenik zapeo. I učitelj doslovno kaže, "Sada ću intervenirati kod klinaca u crvenom." Ili još bolje, "Spojit ću jednog od ovih zelenih koji su već savladali taj koncept da bude prva crta napada i uči svog kolegu."

(Pljesak)

Ja dolazim iz stvarnosti centrirane oko podataka, tako da ne želimo da učitelji moraju intervenirati i pitati klinca škakljiva pitanja: "Oh, što ne razumiješ?" ili "Što razumiješ?" i ostala. Tako da je naša ideja da naoružamo učitelje sa što je više moguće podataka -- podataka koje, u skoro svakom drugom polju, očekujemo, poput financija ili marketinga ili proizvodnje. I tako učitelji mogu utvrditi što točno nije u redu s učenikom kako bi njihova interakcija bila što je moguće produktivnija. I sada učitelj zna točno što je učenik radio, koliko je vremena trošio svaki dan, koja predavanja je pogledao, kada je pauzirao video, kada je prestao gledati, koje je vježbe odradio, na što se usredotočio? Vanjski krug pokazuje na koje se vježbe fokusirao. Unutarnji krug pokazuje na koja se predavanja fokusirao. I podaci postaju jako detaljni tako da možete vidjeti točan zadatak koji je učenik riješio točno ili pogrešno. Crveno je netočno, plavo je točno. Pitanje skroz lijevo je ono koje je učenik prvo pokušao. Ovdje je pogledao video. I ovdje možete vidjeti, na kraju je uspio riješiti 10 točnih za redom. Skoro pa možete vidjeti njegovo učenje kroz tih zadnjih deset zadataka. Isto tako postao je brži. Visina je koliko dugo mu je trebalo.

Tako da kada se govori o učenju vlastitim tempom, to ima smisla svima -- u obrazovnom govoru, diferencirano učenje -- ali je ludnica kada to vidite u učionici. Jer svaki put kada smo ovo napravili, u svakoj učionici u kojoj smo to napravili, iznova i iznova, već nakon pet dana, postoji grupa klinaca koji su brži i grupa klinaca koji su malo sporiji. I u tradicionalnom modelu, nakon što bi održao ispit, rekao bi, "Ovo su nadarena djeca, ovo su sporija djeca. Možda bi ih trebali drugačije pratiti. Možda bi ih trebali staviti u drugačije razrede." Ali kada date svakom učeniku da radi svojim tempom -- i to vidimo iznova i iznova -- vidimo učenike kojima je trebalo malo više vremena na jednom ili drugom konceptu, ali jednom kada su shvatili i savladali taj koncept, jednostavno su ubrzali. I onda isti klinac za kojeg ste prije šest tjedana mislili da je sporiji, sada mislite da je nadaren. I to se ponavlja iznova i iznova. I dođe vam da se stvarno zapitate koliko je tih etiketa, od kojih je možda mnogo nas imalo koristi, bilo zapravo čista slučajnost.

Koliko god da je ovako nešto korisno u okrugu poput Los Altosa, naš cilj je koristiti tehnologiju kako bi humanizirali, ne samo Los Altos, nego na globalnoj skali, ono što se događa u obrazovanju. I u stvari, to dovodi do zanimljivog zaključka. Velik dio napora u humaniziranju učionica fokusiran je na omjer učenika-učitelja. Mi smatramo da je relevantna mjera omjer učenika prema korisnom ljudskom vremenu s učiteljem. U tradicionalnom modelu, većina učiteljevog vremena je potrošena na predavanje i ocjenjivanje i štošta. Možda pet posto svog vremena učitelji stvarno sjede pored učenika i stvarno rade s njima. Sada je taj postotak 100 posto. I iznova, korištenjem tehnologije, ne samo izokretanjem učionice, smatram da humaniziramo učionicu, za faktor 5 ili 10.

I koliko god to bilo korisno u Los Altosu, zamislite što to radi odraslom čovjeku kojega je sram ponovno učiti stvari koje je trebao naučiti prije, prije nego ponovno krene na fakultet. Zamislite kako ovo pomaže klincu sa ulice u Calcutti koji mora pomagati svojoj obitelji tijekom dana, i to je razlog zašto on ili ona ne može ići u školu. Sada mogu potrošiti dva sata dnevno i pomoći si, ili naučiti i ne sramiti se zbog toga što znaju ili ne znaju. Sada zamislite što se događa gdje -- pričali smo o učenicima koji poučavaju jedni druge unutar učionice. Ali ovo je sve jedan sustav. Nema razloga zašto ne možemo imati to međusobno podučavanje između učenika izvan toga u učionici. Zamislite što se događa kada taj učenik iz Calcutte odjednom može podučavati vašeg sina, ili vaš sin može podučavati tog klinca iz Calcutte? I ja mislim da, ono što ćete vidjeti da izbija je ideja jedne globalne učionice cijelog svijeta. I to je u suštini ono što mi pokušavamo sagraditi.

Hvala vam.

(Pljesak)

Bill Gates: Vidio sam neke stvari koje radite u sustavu koje imaju veze s motivacijom i povratnim informacijama -- bodovima energije, značkama, Reci mi što misliš s time?

SK: O da. Imamo izvrstan tim koji radi na tome. I moram naglasiti, više nisam samo ja. Ja još uvijek radim sva video predavanja, ali imamo genijalan tim koji radi softver. Da, ubacili smo unutra hrpu mehanike iz igara gdje dobivate značke, počet ćemo praviti rang liste po područjima, i davati bodove. Bilo je zapravo jako interesantno. Samo zbog naziva značke ili koliko bodova dobivate kada napravite nešto, vidimo na cijelom sustavu, desetine tisuća petih i šestih razreda idu u jednom ili drugom smjeru, ovisno o znački koju im dajete.

(Smijeh)

BG: I suradnja koju radite sa Los Altosom, Kako je to počelo?

SK: Los Altos, to je bila ludnica. Ponovo naglašavam, nisam očekivao da će se ovo koristiti u učionicama. Netko s njihovog odbora je došao i rekao, "Što bi vi napravili da imate odriješene ruke u učionici?" I ja sam rekao, "Pa, ja bi samo dao svakom učeniku da radi svojim tempom na nečemu poput ovoga i dali bi nadzorne tablice." A oni su rekli, "Oh, to je malo radikalno. Morat ćemo razmisliti o tome." A ja i ostatak tima smo bili kao, "Nikad oni neće ovo htjeti napraviti." Ali doslovno slijedeći dan su bili kao, "Možete li početi za dva tjedna?"

(Smijeh)

BG: Znači to se sada događa u matematici petog razreda?

SK: Dva pet razreda i dva sedma razreda. I rade to na razini okruga. Mislim da je ono zbog čega su uzbuđeni to što sada mogu pratiti te klince. I to nije samo u školi. Vidjeli smo, čak i na Božić, neke klince kako rješavaju zadatke. I možemo pratiti sve. I oni ih čak mogu pratiti kako idu kroz cijeli okrug. Preko ljeta, kako idu od jednog učitelja do drugog, imate taj kontinuitet podataka koji mogu vidjeti čak i na razini okruga.

BG: Znači neki od tih prikaza koje smo vidjeli su bili za učitelje kako bi mogli pratiti što se točno događa s tim klincima. Dobivate povratne informacije o tim prikazima za učitelje da vidite što oni misle da oni znače?

SK: Da. Većina njih su bili specifikacije za učitelje. Napravili smo neke od njih za učenike kako bi mogli vidjeti svoje podatke, ali imamo jako usku suradnju u dizajnu sa učiteljima. I oni doslovno govore, "Hej, ovo je lijepo, ali..." Kao taj graf fokusa, većina učitelja je rekla, "Imam osjećaj da puno djece skače okolo i ne fokusira se na jednu temu." I mi smo napravili taj dijagram fokusa. Tako da su to sve pogonili učitelji. Bilo je prilično ludo.

BG: Je li ovo spremno za aktivno korištenje? Misliš li da bi puno razreda sljedeće godine ovo trebalo isprobati?

SK: Da, spremno je. Već imamo milijun ljudi na siteu. Možemo podnijeti još nekoliko. (Smijeh) Ne, nema razloga zašto se to stvarno ne bi moglo dogoditi u svakoj učionici u Americi već sutra.

BG: I vizija tih instrukcija. Ideja je ovdje, ako se nisam zbunio, Nekako izravno u korisničkom sučelju našao bih ljude koji volontiraju, možda vidio njihovu reputaciju, i mogao bih dogovoriti i povezati se s tim ljudima?

SK: Apsolutno. I to je nešto što preporučujem svakome u ovoj publici da napravi. Oni nadzorni prikazi koje imaju učitelji, možete se prijaviti već sada i lagano možete postati instruktor svojoj djeci, nećacima, ili rođacima, ili možda nekim klincima u Boys and Girls klubu. I da, možete postati mentor, instruktor, trenutno. Ali da, sve je tamo.

BG: Pa, to je izvrsno. Mislim kako ste upravo vidjeli dio budućnosti obrazovanja. Hvala vam. (SK: Hvala vam.)

(Pljesak)