Rebecca MacKinnon: Vratimo nazad Internet!

I tako počinjem s promotivnim spotom inspiriranim Georgeom Orwellom koju je Apple pustio 1984.

(Video) Big Brother: Mi smo jedan narod s jednom voljom, jednom odlučnošću, jednim ciljem. Naši neprijatelji će se zapričavati do smrti, i borit ćemo se protiv njih njihovom vlastitom zbunjenošću. Mi ćemo prevladati. Pripovjedač: 24. siječnja, Apple Computer će predstaviti Macintosh. I vidjet ćete zašto 1984. neće biti kao "1984".

Rebecca MacKinnon: Temeljna poruka ovog videa još i danas ostaje vrlo snažna. Tehnologija koju kreiraju inovativne kompanije će nas osloboditi. Premotajmo više od dva desetljeća unaprijed: Apple predstavlja iPhone u Kini i cenzurira Dalai Lamu i još nekoliko politički osjetljivih aplikacija na zahtjev kineske vlade za kineski app store. Američki politički karikaturist Mark Fiore čija je satirična aplikacija cenzurirana u Sjedinjenim državama jer su neki članovi Appleovog osoblja bili zabrinuti kako bi aplikacija mogla biti uvredljiva nekim grupama. Njegova aplikacija nije vraćena dok nije osvojio nagradu Pulitzer. Njemačkom časopisu Stern cenzurirali su aplikaciju jer su dadilje iz Applea smatrale kako je malo prerasistička za njihove korisnike, unatoč činjenici da se ovaj časopis potpuno legalno prodaje na štandovima diljem Njemačke. I što je još kontroverznije, nedavno, Apple je cenzurirao palestinsku aplikaciju za proteste nakon što je izraelska vlada izjavila da je zabrinuta kako bi se mogla koristiti za organizaciju nasilnih napada.

Dakle stvar je ovakva. Imamo situaciju gdje privatne kompanije primjenjuju cenzuru prema standardima koji su često poprilično proizvoljni i općenito uži od ustavnih standarda slobode govora koje imamo u demokracijama. Ili odgovaraju na zahtjeve za cenzurom od strane autoritativnih režima s kojima se ne slaže narod. Ili odgovaraju na zahtjeve i brige vlada koje nemaju nadležnost nad većinom korisnika i gledatelja koji koriste predmetni sadržaj.

Dakle, evo situacije. U svijetu prije Interneta, suverenost nad našim fizičkim slobodama, ili nedostatak dotične, gotovo u potpunosti kontrolirale su nacionalne države. Ali sada imamo ovaj novi sloj privatne suverenosti u cyberprostoru. I njihove odluke o kodiranju softvera, inženjeringu, dizajnu, uvjetima usluge se ponašaju kao zakon koji određuje što možemo, a što ne možemo s našim digitalnim životima. I njihovi suvereniteti, unakrsno, globalno povezani, na neke načine mogu osporiti suverenitete nacionalnih država na vrlo uzbudljive načine, ali ih isto tako katkad proširuju u vrijeme kada kontrola nad onim što ljudi mogu ili ne mogu s informacijama ima više utjecaja nego ikada na ostvarivanje moći u našem fizičkom svijetu. Na kraju, čak i vođa slobodnog svijeta treba malo pomoći od sultana Facebookistana ako želi biti ponovno izabran slijedeće godine.

I ove platforme su svakako bile vrlo korisne aktivistima u Tunisu i Egiptu ovog proljeća i kasnije. Kako je Wael Ghonim, šef egipatskog Googlea po danu, tajni Facebook aktivist po noći, slavno rekao CNN-u nakon što je Mumbarak odstupio, "Ako želite osloboditi društvo, samo im dajte Internet." Ali rušenje vlade je jedna stvar dok je izgradnja stabilne demokracije malo kompliciranija. S lijeva je fotografija koju je uslikao egipatski aktivist koji je bio dio napada na urede državne sigurnosti Egipta u ožujku. Puno je agenata uništavalo što su više dokumenata mogli i ostavili ih iza sebe na hrpama. Ali neki dokumenti ostali su netaknuti, i aktivisti, neki od njih, našli su svoje vlastite dosjee pune prijepisa razmjena svojih email poruka, svojih tekstualnih poruka mobitelima, čak i Skype razgovora. Jedan je aktivist pronašao ugovor jedne zapadne kompanije za prodaju tehnologije za nadgledanje egipatskoj službi sigurnosti. I egipatski aktivisti pretpostavljaju da te nadzorne tehnologije još uvijek koristi prijelazna vlada koja tamo upravlja mrežama.

U Tunisu se cenzura počela vraćati u svibnju -- ni približno opsežno kao pod predsjednikom Ben Alijem. Ali ovdje vidite blokiranu stranicu koja se prikaže kada pokušate pristupiti određenim Facebook i nekim drugim stranicama za koje su prijelazne vlasti utvrdile da bi mogle potaknuti nasilje. Iz protesta prema ovome, blogger Slim Amamou, koji je uhićen za vrijeme Ben Alija i kasnije postao dio prijelazne vlade nakon revolucije, on je iz protesta dao ostavku. Ali u Tunisu postoji dosta rasprava o tome kako se uhvatiti u koštac s ovim problemom.

U stvari, na Twitteru, bilo je dosta ljudi koji su podupirali revoluciju koji su rekli, "Pa ustvari, mi želimo demokraciju i slobodu govora, ali postoje neke vrste govora koje treba ograničiti jer su pre nasilne i mogle bi djelovati destabilizirajuće po našu demokraciju. Ali problem je, kako odlučiti tko ima vlast donositi takve odluke i kako se osigurati da ne zloupotrebljavaju svoju moć? Kao što je Riadh Guerfali, digitalni aktivist veteran iz Tunisa, primjetio u vezi ovog incidenta, "Prije su stvari bile jednostavne: imao si dobre momke na jednoj strani i loše na drugoj. Danas, stvari su puno suptilnije." Dobrodošli u demokraciju, naši tuniški i egipatski prijatelji.

Stvarnost je da čak i u demokratskim društvima danas, nemamo dobre odgovore na pitanje kako uskladiti potrebu za sigurnosti i provedbom zakona s jedne strane i zaštitu građanskih sloboda i slobode govora s druge na našim digitalnim mrežama. U stvari, u Sjedinjenim državama, što god mislili o Julianu Assangeu, čak i ljudi koji nisu njegovi veliki fanovi vrlo su zabrinuti zbog načina na koji su vlada SAD-a i neke kompanije postupile u vezi Wikileaksa. Amazon webhosting je ukinio uslugu Wikileaksu nakon što su primili pritužbu od senatora Joea Liebermana, unatoč činjenici da Wikileaks nije bio optužen, a kamoli osuđen za bilo kakav zločin.

Pa zaključujemo da je Internet tehnologija koja ruši granice. Ovo je karta društvenih mreža diljem svijeta, i Facebook je pokorio većinu svijeta -- što je ili dobra ili loša stvar, ovisno o tome koliko vam se sviđa način na koji Facebook upravlja svojom uslugom. Ali granice opstaju u nekim djelovima cyberprostora. U Brazilu i Japanu, razlog za to su jedinstven jezik i kultura. Ali pogledate li Kinu, Vjetnam i neke od bivših sovjetskih država, ono što se događa tamo je uznemiravajuće. Imate situaciju gdje odnosi između vlade i lokalnih kompanija za društveno umrežavanje stvaraju situaciju gdje se, efektivno, osnažujući potencijal tih platformi ograničava zbog tih odnosa između vlade i kompanija.

Sada u Kini postoji "veliki vatrozid", kao što je poznat, koji blokira Facebook i Twitter i sada Google+ i mnoge od prekooceanskih web stranica. I to je izvedeno dijelom uz pomoć zapadne tehnologije. Ali to je samo polovica priče. Drugi dio priče su zahtjevi koje kineska vlada postavlja svim kompanijama koje djeluju na kineskom Internetu, koji su poznati kao sustav samodiscipline. Laički rečeno, to znači cenzuru i nadzor svojih korisnika A ovo je ceremonija kojoj sam stvarno prisustvovala 2009. kada je Internetsko društvo Kine dodijelilo nagrade dvadeset najvećih kineskih kompanija koje su najbolje pri provođenju samodiscipline -- to jest, nadzora sadržaja. I Robin Li, direktor Baidua, najpoznatije kineske tražilice, bio je jedan od dobitnika.

U Rusiji većinom ne blokiraju Internet i direktno cenzuriraju stranice. Ali ovo je stranica zvana Rospil to je anti-korupcijska stranica. I ranije ove godine, dogodio se uznemirujući incident gdje su ljudi koji su donirali Rospilu kroz sustav za naplatu zvan Yandex Money iznenada primali prijeteće pozive od članova nacionalističke stranke koji su pribavili detalje o donatorima Rospilu preko članova služba sigurnosti koji su nekako pribavili ove informacije od ljudi iz Yandex Moneya. Ovo ima loš utjecaj na sposobnost ljudi da koriste Internet kako bi vladu držali odgovornom. Tako da danas u svijetu imamo situaciju da se u sve više i više zemalja odnosu između građana i vlada posreduje preko Interneta, koji je sastavljen primarno od usluga koje su u privatnom vlasništvu.

Pa ja mislim da važno pitanje, nije ova rasprava oko toga hoće li Internet više pomoći dobrim momcima nego lošim. Naravno da će dati moć onome tko zna najbolje koristiti tehnologiju i bolje razumije Internet u odnosu na svoje protivnike, tko god oni bili. Najhitnije pitanje koje trebamo pitati danas je kako osigurati da Internet evoluira na način koji je usredotočen na građane. Jer mislim da ćete se svi složiti kako je jedina legitimna svrha vlade da služi svojim građanima, i smatram kako je jedina legitimna svrha tehnologije da unaprijedi naše živote, a ne da nama manipulira ili nas porobi.

Dakle, pitanje je, kako držati vladu odgovornom. Ne radimo to uvijek jako dobro, ali imamo osjećaj koji su modeli za to, politički i institucijski. Kako da sloboda cyberprostora bude odgovorna javnim interesima kada većina izvršnih menadžera tvrdi kako je njihova jedina obveza maksimizirati profit dioničara?

I vladina regulacija često baš i ne pomaže. Imamo situacije, na primjer, u Francuskoj gdje predsjednik Sarkozy govori direktorima internetskih kompanija, "Mi smo jedini legitimni predstavnici javnog interesa." A onda podupire zakone poput zloglasnog "tri prijestupa" zakona koji građane odspaja sa Interneta za dijeljenje datoteka, kojeg je osudio UN-ov specijalni izvjestitelj o slobodi govora kao neproporcionalno kršenje prava na komunikaciju građana, i pokrenuo pitanja među građanskim grupama o tome zanima li neke političke predstavnike više očuvanje interesa industrije zabave nego obrana prava svojih građana. I ovdje u Ujedinjenom Kraljevstvu također postoji zabrinutnost zbog zakona zvanog "Digital Economy Act" koji stavlja teret na privatne posrednike da nadgledaju ponašanje građana.

Ono što mi moramo shvatiti jest da ako želimo u budućnosti imati Intenet usredotočen na građane, Trebamo širok i kontinuiran pokret za slobodu Interneta. Na kraju, kompanije nisu prestale zagađivati vode samo zato, ili zapošljavati desetogodišnjake samo zato što su se vlasnici jednog dana probudili i odlučili da je to ispravno. To je bio rezultat nekoliko desetljeća kontinuiranog aktivizma, zagovaranja dioničara i zagovaranja potrošača. Slično tome, vlade ne donose inteligentne zakone o radu ili zaštiti okoliša samo zato što je to političarima odjednom sinulo. Oni su rezultat vrlo dugog i kontinuiranog političkog aktivizma kako bi se postigle ispravne regulacije, i ispravno ponašanje korporacija. Trebamo isti takav pristup i za Internet.

Isto tako trebat ćemo i političku inovativnost. Prije otprilike 800 godina, engleski baruni su odlučili da božanska prava kraljeva njima više ne odgovaraju, i natjerali su kralja Johna na potpisivanje Magna Carte, koja kaže da se čak i kralj, koji je tvrdio da ima božansku vlast mora držati nekog osnovnog seta pravila. Ovo je pokrenulo ciklus koji možemo nazvati politička inovativnost, koja je konačno dovela do ideje o suglasnosti vladanih -- koju je prvi puta implementirala radikalna revolucionarna vlada u Americi preko bare. Sada trebamo shvatiti kako izgraditi suglasnost umreženih.

I kako to uopće izgleda? Trenutno još uvijek ne znamo. Ali zahtijevati će inovaciju koja će se morati fokusirati ne samo na politiku, na geopolitiku, već će isto tako morati odgovoriti na pitanja poslovnog menadžmenta, ponašanja investitora, izbora potrošača, i čak i dizajna softvera i inženjeringa. Svatko od nas će igrati bitnu ulogu u izgradnji svijeta u kojem vlada i tehnologija služe ljudima svijeta, a ne obrnuto.

Puno hvala.

(Pljesak)