Rajesh Rao: Kamen iz Rosette za indsko pismo

Htio bih započeti s misaonim eksperimentom. Zamislite da smo otišli 4.000 godina u budućnost. Civilizacija kakvu poznajemo prestala je postojati -- nema knjiga, nema elektroničkih uređaja, nema ni Facebooka ni Twittera. Svo znanje engleskog jezika i engleske abecede je izgubljeno. Sad zamislite kako arheolozi prekapaju ruševine jednog od naših gradova. Što bi mogli naći? Možda nekoliko pravokutnih komada plastike na kojima se nalaze neobični znakovi. Možda nekoliko kružnih komada metala. Možda nekoliko cilindričnih spremnika na kojima se nalaze neki znakovi. I možda jedan arheolog postane instant zvijezda nakon što otkrije -- zakopane negdje u sjevernoameričkim brdima -- ogromne verzije istih znakova. Zapitajmo se sada što bi takvi artefakti mogli reći o nama ljudima koji će živjeti 4.000 godina poslije nas?

To nije hipotetsko pitanje. Zapravo, to je točno ono pitanje s kojim se suočavamo kad pokušavamo razumjeti civilizaciju doline Inda koja je postojala prije 4.000 godina. Civilizacija doline Inda postojala je otprilike istovremeno s mnogo poznatijim civilizacijama Egipta i Mezopotamije no bila je zapravo mnogo veća nego ijedna od njih. Zauzimala je područje od otprilike milijun kvadratnih kilometara, obuhvaćajući današnji Pakistan, sjeveroistočnu Indiju i dijelove Afganistana i Irana. S obzirom na to da se radilo o tako velikoj civilizaciji mogli biste očekivati da ćete naići na doista moćne vladare, kraljeve i ogromne spomenike koji veličaju njihovu moć. Zapravo, arheolozi nisu pronašli ništa slično. Pronašli su malene predmete poput ovih.

Ovo je primjer jednog od tih predmeta. Očigledno se radi o replici. No tko je ovo? Kralj? Bog? Svećenik? Ili možda običan čovjek poput mene ili vas? Ne znamo. No ljudi Inda za sobom su ostavili i artefakte na kojima se nalaze zapisi. Pa, ne, nisu ostavili komade plastike nego kamene pečate, bakrene pločice, lončariju i iznenađujuće jednu veliku znakovnu ploču, koja je pronađena zakopana blizu vrata jednog grada. Ne znamo kazuje li Hollywood ili Bollywood, što se toga tiče. Zapravo, ne znamo čak ni što kazuje ijedan od ovih predmeta. To je zato što pismo doline Inda nije dešifrirano. Ne znamo što znači ijedan od ovih znakova.

Znakovi se najčešće nalaze na pečatima. Ondje gore vidite jedan takav predmet. To je četvrtasti predmet koji krasi životinja poput jednoroga. To je doista veličanstveno umjetničko djelo. Što mislite, koliko je velik? Ovoliko? Ili možda ovoliko? Dopustite da vam pokažem. Ovo je replika jednog takvog pečata. Velika je otprilike 2,5 x 2,5 cm -- vrlo je malena. Za što su se takvi predmeti upotrebljavali? Znamo da se ovo upotrebljavalo za utiskivanje oznaka u glinene pločice koje su vješali na svežnjeve robe koju se slalo s jednog mjesta na drugo. Dakle, znate li kako izgledaju tovarni listovi koje dobijete na FedExovim kutijama? Ovo se upotrebljavalo za izradu takvih tovarnih listova. Mogi biste se zapitati što ovi predmeti sadrže u tekstualnom smislu. Možda se radi o imenu pošiljatelja ili informacijama o robi koju se šalje s jednog mjesta na drugo. Ne znamo. Kako bismo mogli dati odgovor na to pitanje, moramo dešifrirati pismo.

Dešifriranje tog pisma nije samo intelektualna zagonetka to je zapravo postalo pitanje duboko isprepleteno s politikom i kulturnom poviješću južne Azije. Zapravo, pismo je postalo svojevrsno bojište između triju različitih grupa ljudi. Kao prvo, postoji grupa ljudi koja strastveno vjeruje kako indsko pismo uopće ne predstavlja jezik. Ti ljudi vjeruju kako su znakovi vrlo slični onoj vrsti znakova koju nalazimo na prometnim znakovima ili amblemima koje nalazimo na štitovima. Druga grupa ljudi vjeruje kako indsko pismo predstavlja indoeuropski jezik. Ako danas pogledate kartu Indije, vidjet ćete kako većina jezika koji se govore u sjevernoj Indiji pripada indoeuropskoj jezičnoj porodici. Stoga neki ljudi vjeruju kako indsko pismo predstavlja drevni indoeuropski jezik poput Sanskrta.

Posljednja grupa ljudi vjeruje kako su ljudi Inda bili preci ljudi koji danas žive u južnoj Indiji. Ti ljudi vjeruju kako indsko pismo predstavlja drevni oblik dravidske jezične porodice, što je jezična porodica kojom govori veliki dio današnje južne Indije. Predstavnici ove teorije ukazuju na džepić ljudi na sjeveru koji govore dravidskim jezicima zapravo blizu Afganistana, i tvrde kako su se možda, jednom u prošlosti, dravidski jezici govorili u cijeloj Indiji što upućuje na to da je indska civilizacija možda također dravidska.

Koja bi od ovih hipoteza mogla biti točna? Ne znamo, no možda ako dešifriramo pismo budemo u mogućnosti dati odgovor na to pitanje. No dešifriranje pisma je vrlo zahtjevan zadatak. Kao prvo, ne postoji nešto poput Kamena iz Rosette. Pritom ne mislim na program, nego na antički artefakt koji sadrži u istom zapisu i poznati i nepoznati tekst. Nemamo takav artefakt za indsko pismo. Štoviše, ne znamo ni kojim su jezikom govorili. Što je još gore, većina tekstova koje imamo su jako kratki. Kao što sam vam pokazao, većinom ih nalazimo na ovim pečatima koji su vrlo, vrlo mali.

Uzevši u obzir ove znatne prepreke, mogli bismo se zapitati i zabrinuti hoćemo li ikad moći dešifrirati indsko pismo. U ostatku svog predavanja ispričat ću vam kako sam naučio prestati se brinuti i zavolio izazov koji indsko pismo predstavlja. Indsko pismo me oduvijek fasciniralo još otkako sam o njemu čitao u srednjoškolskom udžbeniku. Zašto me fasciniralo? To je posljednje veliko nedešifrirano pismo antičkog svijeta. Moj me karijerni pravac odveo u smjeru računalne neuroznanosti, tako da na svom svakodnevnom poslu stvaram računalne modele mozga kako bih pokušao razumjeti kako mozak vrši predviđanja, kako donosi odluke, kako uči i tako dalje.

No 2007. godine ponovno mi se put ukrstio s indskim pismom. Bilo je to kad sam bio u Indiji, i imao čudesnu mogućnost upoznati neke indijske znanstvenike koji su pokušavali analizirati pismo koristeći računalne modele. Tako sam shvatio da postoji mogućnost da surađujem s tim znanstvenicima, pa sam zgrabio tu mogućnost. Htio bih opisati neke rezultate do kojih smo došli. Ili još bolje, hajdemo svi zajedno dešifrirati. Jeste li spremni?

Prva stvar koju morate napraviti kad imate nedešifrirano pismo jest pokušati shvatiti smjer pisanja. Ovdje imam dva teksta koji sadrže neke znakove. Možete li mi reći je li smjer pisanja s desna na lijevo ili s lijeva na desno? Dat ću vam par sekundi. Dobro. Koliko vas misli s desna na lijevo? Dobro. Dobro. S lijeva na desno? Omjer je skoro 50/50, dobro. Odgovor je: ako pogledate na lijevu stranu dvaju tekstova, primijetit ćete zgušnjavanje znakova, i čini se da je prije 4.000 godina kada je pisar pisao s lijeva na desno ostao bez prostora. Pa su morali zgusnuti znak. Jedan od znakova je također ispod teksta na vrhu. To upućuje na to da je smjer pisanja vjerojatno bio s desna na lijevo. Dakle, jedna od prvih stvari koje smo saznali jest to kako je direkcionalnost ključni aspekt jezičnih pisama. Indsko pismo sada ima tu određenu karakteristiku.

Koje druge karakteristike pokazuje to pismo? Jezici sadrže uzorke. Ako vam dam slovo Q i zatražim da predvidite sljedeće slovo, što mislite koje bi to bilo? Većina vas je rekla U, što je točno. Ako sada zatražim da pogodite još jedno slovo, što mislite koje će to biti? Sada imamo nekoliko ideja. Moglo bi biti E. Ili I. Ili A, ali sigurno ne B,C ili D, zar ne? Indsko pismo također iskazuje sličnu vrstu uzoraka. Mnogo tekstova započinje s ovim znakom u obliku dijamanta. Koji potom često slijedi ovaj znak koji nalikuje navodnicima. To je vrlo slično primjeru sa Q i U. Ovaj znak zatim mogu slijediti ovi znaci nalik ribama i neki drugi znaci, no nikad ovi drugi znakovi na dnu. Štoviše, postoje neki znakovi koje uglavnom nalazimo na kraju tekstova, poput ovog znaka nalik ćupu. Ovaj se znak, zapravo, najčešće pojavljuje u pismu.

Uzevši u obzir takve uzorke, naša je ideja bila ovakva. Ideja je bila koristiti računalo kako bismo ga naučili ove uzorke pa smo unijeli u računalo postojeće tekstove. Računalo je naučilo statistički model koji se znakovi imaju tendenciju pojavljivati zajedno i koji znakovi obično slijede jedni druge. Uzevši računalni model možemo ispitati model u osnovi mu postavljajući kviz pitanja. Mogli bismo namjerno izbrisati pojedine znakove, i upitati ga da pogodi nedostajuće znakove. Evo nekih primjera. Možete ovo smatrati možda najstarijom igrom Kola sreće.

Što smo otkrili jest to da je računalo bilo uspješno u 75% slučajeva predviđanja točnog znaka. U ostalim slučajevima, najčešće je drugi ili treći odgovor bio točan. Postoji i praktična primjena ovog postupka. Mnogo je tekstova oštećeno. Ovo je primjer jednog takvog teksta. I sada možemo upotrijebiti računalni model kako bismo pokušali upotpuniti ovaj tekst i predvidjeti najbolji pogodak. Ovdje je primjer znaka koji je bio predviđen. I to bi moglo biti uistinu korisno pri pokušaju dešifriranja pisma stvaranjem više podataka koje možemo analizirati.

Evo još jedne stvari koju možete napraviti s računalnim modelom. Zamislite majmuna kako sjedi za tipkovnicom. Mislim da biste mogli dobiti slučajnu mješavinu slova koja izgleda ovako. Takve slučajne mješavine slova navodno imaju vrlo visoku entropiju. To je pojam iz fizike i informacijske teorije. No samo zamislite kako je to doista slučajna mješavina slova. Koliko vas je ikad prolilo kavu po tipkovnici? Možda ste se susreli s problemom smrznute tipkovnice -- u principu znak koji se uvijek iznova ponavlja. Za takav slijed kažu kako ima vrlo nisku entropiju zato što uopće nema varijacije. Jezik, s druge strane, ima srednju razinu entropije, nije ni previše striktna ni previše slučajna. Što je s indskim pismom? Ovo je grafikon koji prikazuje entropije cijelog niza slijedova. Na samom vrhu nalazimo ravnomjerno slučajan slijed, koji je slučajna mješavina slova -- i, zanimljivo, također nalazimo slijed DNK iz ljudskog genoma i instrumentalnu glazbu. Oba ova slijeda su jako fleksibilna, zato ih nalazimo u vrlo visokom rasponu. Na donjem kraju ljestvice nalazimo striktni slijed, slijed koji čini niz slova A te također nalazimo računalni program, u ovom slučaju jezika Fortran, koji poštuje vrlo stroga pravila. Jezična pisma zauzimaju položaj na sredini.

Što je s indskim pismom? Otkrili smo kako indsko pismo zapravo potpada unutar raspona jezičnih pisama. Kada je to otkriće prvi put objavljeno bilo je vrlo kontroverzno. Bilo je ljudi koji su podigli hajku i to su bili ljudi koji su vjerovali kako indsko pismo ne predstavlja jezik. Čak sam počeo dobivati i prijetnje u pošti. Moji studenti su rekli kako bih trebao ozbiljno razmisliti o traženju zaštite. Tko bi pomislio da dešifriranje može biti opasno zanimanje? Što ovi rezultati doista pokazuju? Oni pokazuju kako indsko pismo dijeli važnu karakteristiku jezika. Tako da, kao što kaže stara izreka, ako izgleda kao jezično pismo i ponaša se kao jezično pismo, možda u rukama držimo jezično pismo. Koji drugi dokaz imamo da bi pismo zapravo moglo sadržavati jezik?

Pa, jezična pisma zapravo mogu sadržavati više jezika. Na primjer, evo iste rečenice napisane engleskim i nizozemskim jezikom koristeći ista slova abecede. Ako ne znate nizozemski i zante samo engleski a ja vam dam neke nizozemske riječi, reći ćete mi kako te riječi sadrže neke vrlo neobične uzorke. Neke stvari nisu u redu, i reći ćete kako ove riječi vjerojatno nisu engleske riječi. Isto se događa u slučaju indskog pisma. Računalo je pronašlo nekoliko tekstova -- dva su prikazana ovdje -- koji imaju vrlo neobične uzorke. Na primjer, prvi tekst: ovaj znak u obliku ćupa je udvostručen. Ovaj znak je znak koji se najčešće pojavljuje u indskom pismu, i samo se u ovom tekstu pojavljuje u udvostručenom paru.

Zašto je to tako? Otišli smo natrag i potražili mjesto gdje su ovi određeni tekstovi nađeni, i ispostavilo se da su nađeni vrlo daleko od doline Inda. Nađeni su u današnjem Iraku i Iranu. Zašto su nađeni ondje? Ono što vam nisam rekao jest to da su ljudi Inda bili vrlo, vrlo poduzetni. Trgovali su s ljudima vrlo daleko od područja gdje su živjeli. U ovom slučaju, putovali su morem cijelim putem do Mezopotamije, do današnjeg Iraka. I čini se da se ondje dogodilo to da su indski trgovci koristili ovo pismo za pisanje na stranom jeziku. To je poput našeg primjera s engleskim i nizozemskim. I to bi objasnilo zašto imamo ove neobične uzorke koji se jako razlikuju od vrsta uzoraka koje vidimo u tekstovima pronađenim u dolini Inda. To upućuje na to da je isto pismo, indsko pismo, moglo biti korišteno za zapisivanje različitih jezika. Čini se da rezultati koje do sad imamo ukazuju na zaključak kako indsko pismo vjerojatno doista predstavlja jezik.

Ako predstavlja jezik, kako da onda čitamo znakove? To je naš sljedeći veliki izazov. Primijetit ćete da mnogi znakovi izgledaju poput slika ljudi, kukaca, riba ili ptica. Većina antičkih pisama koristi princip rebusa što znači, koriste slike koje predstavljaju riječi. Na primjer, evo jedne riječi. Možete li je napisati koristeći slike? Dat ću vam nekoliko sekundi. Jeste li? Dobro. Super. Ovo je moje rješenje. Možete upotrijebiti sliku pčele koju slijedi slika lista -- i to je uvjerenje (belief), da. Mogu postojati i druga rješenja. U slučaju indskog pisma, problem je obrnut. Morate pronaći zvukove svake od ovih slika kako bi cijeli slijed imao smisla. To je poput križaljke, samo što je ovo majka svih križaljki, zato što su ulozi tako visoki ako je riješite.

Moji kolege, Iravatham Mahadevan i Asko Parpola ponešto su napredovali po pitanju ovog određenog problema. Htio bih vam pokazati brzi primjer Parpolina rada. Evo jednog vrlo kratkog teksta. On sadrži sedam vertikalnih poteza koje slijedi ovaj znak nalik ribi. Želim napomenuti kako su ovi pečati korišteni za utiskivanje u glinene pločice koje su bile zakvačene na svežnjeve robe, tako da je vrlo vjerojatno da barem neke od njih sadrže imena trgovaca. Ispada kako u Indiji postoji duga tradicija imena baziranih na horoskopu i zvjezdanim konstelacijama prisutnim u trenutku rođenja. U dravidskim jezicima riječ za ribu je "meen" što slučajno zvuči točno kao riječ za zvijezdu. Tako bi sedam zvijezda značilo "elu meen" što je dravidski naziv za zviježđe Velikog medvjeda. Slično tome, postoji još jedan slijed od šest zvijezda, koji prevodimo kao "aru meen" što je staro dravidsko ime za zviježđe Plejada. Na kraju, postoje druge kombinacije poput ovog ribljeg znaka s nečim što nalikuje krovu povrh njega. To možemo prevesti kao "mey meen" što je stari dravidski naziv za planet Saturn. Ovo je bilo vrlo uzbudljivo. Čini se da nešto postižemo.

No dokazuje li ovo da ovi pečati sadrže dravidska imena bazirana na planetima i zviježđima? Pa, ne još. Tako da nemamo način na koji bismo potvrdili ova pojedinačna čitanja, no ako sve više takvih čitanja bude imalo smisla i sve duži slijedovi se budu činili točnima znat ćemo da smo na pravom putu. Danas možemo napisati riječ poput TED koristeći egipatske hijeroglife i klinasto pismo zato što su oba dešifrirana u 19. stoljeću. Dešifriranje ovih dvaju pisama omogućilo je tim civilizacijama da nam se ponovno izravno obrate. Maje su nam se počele obraćati u 20. stoljeću no civilizacija doline Inda ostaje nijema.

Zašto bi nas bilo briga? Indska civilizacija ne pripada samo južnim ili sjevernim Indijcima ili Pakistancima, ona pripada svima nama. Oni su naši preci -- vaši i moji. Utihnuli su nesretnim povijesnim slučajem. Ako dešifriramo pismo omogućili bismo im da ponovno razgovaraju s nama. Što bi nam rekli? Što bismo saznali o njima? O sebi? Jedva čekam da to saznam.

Hvala vam.

(Pljesak)