Peter Norvig: Učionica sa 100.000 studenata

Svi smo mi podjednako učenici i učitelji. Ovo sam ja, nadahnut mojim prvim učiteljem, mojom majkom. A ovdje me vidite kako podučavam Uvod u umjetnu inteligenciju pred 200-njak studenata na Sveučilištu Stanford.

I studenti i ja uživali smo u predavanju. No, sinulo mi je da, iako je materija koju podučavam vrlo napredna i suvremena sama tehnika podučavanja to nije. Zapravo, ja se koristim istom tehnikom koja se koristila u učionicama 14-tog stoljeća. Pogledajte, imamo udžbenik mudraca na pozornici, i spavača u zadnjoj klupi. (Smijeh) Baš kao i danas.

Zato smo moj suradnik Sebastian Thrun i ja pomislili kako mora postojati bolji način. Postavili smo si izazov da kreiramo on-line predavanja koja bi po kvaliteti bila jednaka ili bolja predavanjima na Stanfordu, a bila bi dostupna svima na svijetu i to besplatno.

Najavili smo početak predavanja za 29.srpnja i već nakon dva tjedna, 50.000 ljudi prijavilo se za predavanja. Taj broj je narastao na 160.000 studenata iz 209 zemalja. Bili smo oduševljeni takvim odazivom i samo malo prestrašeni zbog činjenice da još nismo stigli pripremiti predavanja.

Bacili smo se na posao. Proučavali smo kako to rade drugi, što možemo kopirati, a što promijeniti. Benjamin Bloom je pokazao da je najbolje poučavanje jedan na jedan pa smo to i pokušali oponašti, kao u slučaju mene i moje mame, iako smo bili svjesni da će to zapravo biti jedan na tisuće. Ovdje, kamera iznad moje glave snima me kako govorim i crtam na komadiću papira.

Jedan je student rekao: "Ova predavanja su kao da sjedite u nekom kafiću sa jako pametnim prijateljem koji vam objašnjava nešto što još niste shvatili, ali hoćete ubrzo. Upravo to je bio naš cilj.

Od Khan Academy smo naučili da je kratak destminutni video puno učinkovitiji od snimanja predavanja duljih od sata koja se onda prikazuju na ekranima malog formata. Mi smo se odlučili za još kraći format i interaktivniji. Naš tipični video traje dvije minute, nekad kraće, nikad dulje od šest, a onda napravimo stanku za kviz pitanje da bismo dobili taj osjećaj podučavanja jedan na jedan. Ovdje, objašnjavam kako računalo koristi englesku gramatiku da bi analiziralo rečenice, a onda slijedi stanka da bi student mogao razmisliti, shvatiti o čemu se radi i označiti točne odgovore prije nego nastavi.

Studenti uče najbolje aktivno, kroz vježbu. Želimo ih angažirati, želimo da se uhvate u koštac sa nejasnoćama i dovesti ih do toga da samostalno izvode zaključke. Uglavnom izbjegavamo pitanja tipa: "Ovdje imamo formulu, a sada nađite vrijednost y kada je x jednako dva." Draža su nam otvorena pitanja.

Jedan je student napisao: "Sada vidim Bayes-ove mreže i primjere teorije igre gdje god da pogledam" Volim takve odgovore. Upravo smo to i željeli postići. Nismo željeli da studenti uče formule napamet željeli smo promijeniti način na koji promatraju svijet. I uspjeli smo. Ili, bolje rečeno, studenti su uspjeli.

Zapravo je ironično da smo krenuli s idejom da ne podučavamo na tradicionalan način, a zapravo smo na kraju napravili on-line predavanja koja su bila više nalik tradicionalnim načinima od ostalih on-line predavanja. Kod većine on-line predavanja snimke su stalno dostupne. Možete ih pogledati kad god želite. Međutim, ako ih možete gledati kada želite to znači, da ih možete pogledati i sutra, a ako ih možete pogledati sutra, pa, eto, možda vam to nikad neće ni doći na red. (Smijeh)

Zato smo ponovo uveli jedan stari izum: rokove. (Smijeh) Video ste mogli pogledati bilo kada tijekom tjedna, no, na kraju tjedna morali ste napraviti domaću zadaću. To je studente motiviralo da ustraju, a također je značilo da su svi radili na istom zadatku istovremeno, tako da ste mogli otići na forum za rasprave i dobiti odgovore od svojih kolega unutar nekoliko minuta. Sada ću vam pokazati neke od foruma, od kojih su većinu pokrenuli i organizirali sami studenti.

Od Daphne Koller i Andrewa Ng, naučili smo koncept "okretanja" učionice. Studenti bi samostalno pogledali video, a nakon toga bi se nalazili da ga zajedno prodiskutiraju. Od Erica Mazura naučio sam o instrukcijama kolega, o tome kako kolege mogu biti najbolji učitelji, zbog toga što se još uvijek sjećaju kako je to kad nešto ne razumijete. Sebastian i ja smo ponešto od toga i zaboravili. Naravno, nismo imali učionicu u kojoj bi mogli raspravljati s desecima tisuća studenata, tako da smo ohrabrivali i njegovali on-line forume.

I konačno, od "Teach For America" naučio sam da podučavanje nije u prvom redu davanje informacija. Mnogo su važniji motivacija i odlučnost. Ključno je da studenti vide da se mi trudimo za njih te da se oni međusobno podržavaju.

Predavanja su trajala 10 tjedana i na kraju, polovica od 160.000 studenata pogledalo je barem jedan video tjedno, a njih preko 20.000 napravilo je sve zadaće uloživši pritom 50 do 100 sati. Dobili su ovo priznanje o postignuću.

Što smo, dakle, naučili? Pa, isprobali smo neke stare ideje i neke nove i spojili ih, ali ima još mnogo ideja za isprobati. Sabastian sada održava nova predavanja. Ja ću s novima početi na jesen. Stanford Coursera, Udacity, MITx i drugi će također početi s predavanjima. Ovo je zaista uzbudljivo vrijeme.

No meni su najuzbudljiviji dio toga podaci do kojih dolazimo. Bilježimo na tisuće interakcija po studentu i po predavanju, na milijarde interakcija sve zajedno, i sada ih možemo početi analizirati, zatim, kada naučimo iz toga, početi raditi pokuse i tako započeti pravu revoluciju. A vi ćete moći vidjeti rezultate nove generacije izvanrednih studenata. (Pljesak)