Patrick Chappatte: Moć karikatura

Dakle, da ja sam novinski karikaturist -- politički karikaturist. Ne znam ako ste čuli za njih -- novine? To je vrsta monitora na papiru. (Smijeh) Lakši od iPad-a. Mrvicu jeftiniji. Znate li što govore? Da tiskani medij polako izumire. Tko to govori? Pa mediji. No to nije nikakva novost, zar ne? Vjerojatno ste čitali o tome.

(Smijeh)

Dame i gospodo, svijet je upravo postao manji. znam da je klišej, ali pogledajte, pogledajte koliko mali, koliko je sitan postao. I vi znate razlog zašto, naravno. Zbog tehnologije, da. (Smijeh) Ima li računalnih inžinjera među vama? Ah, naravno, vi mi ljudi zagorčavate život, jer je nekad laptop imao okrugli miš, lijepo zaobljen. To čini karikaturu dobrom. No što da radim s plosnatim track padom, ono malo, četvrtasto? Ne mogu ništa kao karikaturist. Mislim, znam da je svijet sad ravan. To je istina. A internet je dosegao svaki kutak planete, siromašne, najudaljenije krajeve. Svako selo u Africi ima internet kafić sad. (Smijeh) Nemojte pitati za frapuccino. I tako premoštavamo digitalni jaz. Treći svijet je povezan. Mi smo povezani. I što se desi slijedeće? Pa, stigne pošta. Da. Pa internet nam je dao moć. Dao je moć vama, dao je moć meni, i dao je moć još nekome.

(Smijeh)

Znate, ove dvije zadnje karikature, su rađene uživo tijekom konferencije u Hanoi-u. Što nije bila navika u komunističkom 2.0 Vijetnamu. (Smijeh) Crtao sam uživo na velikom ekranu -- i bila je prilična senzacija -- i prišla mi je neka osoba. Fotografirao je mene i moje crteže, i pomislih, "Ovo je sjajno, vijetnamski poklonik." Pa je došao i drugi dan, i pomislih, "Zbilja voli karikaturu." A treći dan sam konačno shvatio, tip je bio na dužnosti. Tako da dosad, mora biti preko stotina slika mene smiješeći se zajedno s mojim crtežima u spisima Vijetnamske policije.

(Smijeh)

No zbilja, istina je: Internet je promijenio svijet. Poljuljao je muzičku industriju. Promijenio je način na koji konzumiramo glazbu. Za one dovoljno stare da se sjećaju, nekad smo morali u trgovinu da bi je ukrali. (Smijeh) I promijenio je način na koji će vaš budući poslodavac gledati vašu molbu. Zato oprez s profilom na Facebooku. I majka kaže da budete oprezni. A tehnologija nas je i oslobodila. Imamo besplatni WiFi. Ali je, zbilja nas je oslobodila stola u uredu. Ovo je vaš život. Uživajte. (Smijeh) Ukratko, tehnologija, internet, promijenili su naš životni stil. Tehnološki guru, poput ove osobe -- kojega je njemački časopis prozvao filozofom 21. stoljeća -- mijenjaju način na koji radimo stvari. Oblikuju način na koji konzumiramo. Oblikuju naše vlastite čežnje. (Smijeh) (Pljesak) Neće vam se svidjeti. Tehnologija je čak promijenila naš odnos s Bogom.

(Smijeh)

No ne bi se trebao upuštati u to. Religija i političke karikature, kao što ste možda čuli, tvore problematičan par, sve od tog dana 2005., kada je skupina karikaturista u Danskoj nacrtala karikature koje su imale dalekosežne posljedice, demonstracije, fatvu. Isprovocirale su nasilje. Ljudi su umirali u tom nasilju. Bilo mi je zlo od toga. Ljudi su umirali zbog karikatura. Mislim -- Imao sam osjećaj u to vrijeme da su karikature zlorabili na obje strane. Prve su bile Danske novine, koje su htjele istaknuti nešto o islamu. Danski karikaturist mi je rekao da je bio jedan od 24 koji su dobili zadatak da nacrtaju proroka. 12 ih je odbilo. Jeste li znali to? Rekao mi je, "Nitko mi ne može reći šta da ja crtam. To tako ne ide." Pa su, naravno, upotrijebljene od strane ekstremista i političara s druge strane. Željeli su potaknuti polemiku. Znate priču. Znamo da karikature mogu poslužiti i kao oružje. Povijest nam to govori, upotrebljavali su ih nacisti kako bi napali Židove. I tako smo došli ovdje. U Ujedinjenim narodima, pola svijeta gura da se kažnjava vrijeđanje religije -- nazivaju to klevetanjem religije -- dok se druga polovica svijeta bori za obranu slobode govora. I tako smo došli do sukoba civilizacija, a karikature su usred svega toga? To me ponukalo na razmišljanje. Sad me vidite kako razmišljam dok sjedim za kuhinjskim stolom. A dok ste već u kuhinji upoznajte i moju ženu.

(Smijeh)

2006., par mjeseci kasnije, otišao sam u Obalu bjelokosti -- Zapadna Afrika. Sad, to je podijeljena država. Imali ste pobunu na sjeveru, vladu na jugu -- u glavnom gradu, Abidjan-u -- a u sredini, francusku vojsku. Ovo liči na divovski hamburger. Ne želite biti šunka u sredini. Izvještavao sam o događajima tamo u obliku karikatura. Tako radim već 15 godina. To možemo gledati kao na moj posao sa strane. Vidite da je stil drugačiji. Ozbiljniji od možda standardnih karikatura. Bio sam u mjestima poput Gaze tijekom rata 2009. Tako da je to novinarstvo kroz karikaturu. Sve više će se slušati o tome. Mislim da je to budućnost novinarstva.

I naravno otišao sam do pobunjenika na sjever. To su siromasi koji se bore za svoja prava. Taj sukob ima i etničku stranu što je čest slučaj u Africi. I otišao sam posjetiti Dozo. Dozoi su tradicionalni lovci iz zapadne Afrike. Ljudi ih se boje. Puno su pomogli pobuni. Vjeruje se da imaju magične moći. Mogu postati nevidljivi i izbjegavati metke. Otišao sam do poglavice Dozoa. Koji mi je rekao za svoje magične moći. Rekao je, "Mogu ti odrubiti glavu pa te vratiti natrag u život." Ja sam rekao "Pa, možda nemamo vremena baš sad za to." (Smijeh) "Drugi put."

Natrag u Abijanu, mi se pružila prilika da vodim seminar s lokalnim karikaturistima i pomislih, da, u ovakvom kontekstu, karikature mogu poslužiti kao oružje protiv druge strane. Mislim, mediji su duboko podijeljeni. Usporedili su to s medijima u Ruandi prije genocida. Zamislite. I što može karikaturist napraviti? Ponekad bi urednici rekli svojim karikaturistima da nacrtaju ono što žele vidjeti, a čovjek mora prehraniti obitelj, naravno. Ideja je bila prilično jednostavna. Doveli smo karikaturiste sa svih strana Obale bjelokosti. Odvojili smo ih od njihovih novina na tri dana. I zamolili ih da naprave jedan projekt zajedno, hvatajući se u koštac sa stvarima koje se tiču njihove zemlje u karikaturi, da, u karikaturi. Pokazati pozitivnu moć karikatura. To je izvrstan alat za komunikaciju za dobro i zlo. I karikature mogu prelaziti granice, kao što ste vidjeli. A humor je dobar način, mislim da se upozori na ozbiljne probleme. Vrlo sam ponosan na ono što su učinili. Mislim nisu se slagali jedan s drugim -- to nije bila poanta. Nisam ih zamolio da rade lijepe karikature. Prvog su dana čak i vikali jedni na druge. No iznjedrili su knjigu, koja gleda 13 godina unatrag na političke krize na Obali.

To mi je bila ideja. Nastavio sam raditi takve projekte, 2009. u Libanonu, ove godine u Keniji. U Libanonu to nije bila knjiga. Ideja je bila -- isti princip, podijeljena zemlja -- uzeti karikaturiste sa svih strana i pustiti ih da naprave nešto zajedno. Tako u Libanonu, unovačili smo urednike novina, i nagovorili da tiskaju osam karikatura od svih strana zajedno na istoj stranici, koje se tiču problema u Libanonu, poput vjere u politici i svakodnevnom životu. I upalilo je. Tijekom tri dana, gotovo sve novine u Bejrutu tiskale su sve karikature zajedno -- antivladine, provladine, kršćanske, muslimanske, naravno, na engleskom, sve što možete zamisliti. To je bio velik projekt. A u Keniji smo obratili pažnju na etnički problem, koji je otrov u mnogim mjestima u Africi. Radili smo i video isječke. Možete ih pogledati ako odete na YouTube/KenyaTunes.

Propovijedati slobodu govora je lako ovdje, no kao što ste vidjeli u kontekstu represije ili podjele, što može karikaturist napraviti? Mora zadržati svoj posao. Vjerujem da u bilo kojem kontekstu bilogdje barem ima izbor da ne napravi karikaturu koja će poticati mržnju. A to je poruka koju im pokušavam prenijeti. Mislim da uvijek imamo izbor ne napraviti lošu stvar. No moramo poticati te {nejasno}, kritične, odgovorne glasove u Africi, u Libanonu, u vašim lokalnim novinama, u Apple trgovini. Danas, tehnološke kompanije su najveći urednici. Oni odlučuju što je previše uvredljivo previše provokativnim za vas da bi vidjeli. Tako da ustvari se ne radi o slobodi karikature; radi se o vašim slobodama. A diktatorima cijelog svijeta, je uvijek dobra vijest kad karikaturisti, novinari i aktivisti ušute.

Hvala vam.

(Pljesak)