Noah Wilson-Rich: Svakom gradu trebaju zdrave pčele

Ovaj čovjek nosi nešto što mi nazivamo pčela-bradom. (Smijeh) Bradu punu pčela.

Ovako nešto vjerojatno mnogima od vas padne na pamet kada razmišljate o pčelama, možda o kukcima, ili o bilo čemu što ima više od dvije noge. I odmah ću vam reći, kužim vas. Razumijem to. Ali, postoje neke stvari koje bi trebali znati. Želim da otvorite svoj um, i da promijenite svoj pogled na pčele medarice.

Primijetiti ćete da ovog čovjeka pčele ne bodu. Vjerojatno na bradi ima pčelu maticu, koja onda privlači ostale pčele. Dakle ovo je demonstracija našeg odnosa sa pčelama, koji traje već tisućama godina. Koevoluirali smo, zato što mi ovisimo o pčelama, za oprašivanje, a u novije doba, one su i trgovačka roba.

Mnogi od vas možda su čuli da pčele nestaju, ne samo da umiru, već nestaju, nema ih. Ne nalazimo čak ni mrtve pčele. To se naziva poremećaj kolapsa kolonija i bizaran je. Istraživači diljem svijeta još uvijek ne znaju šta ga uzrokuje ali ono što znamo je da, sa opadanjem broja pčela, cijene preko 130 vrsta voća i povrća koji su naša hrana rastu.

Znači, pčele imaju važnu ulogu u ekonomiji, jednako kao i u poljoprivredi. Ovdje možete vidjeti neke fotografije tzv. zelenih krovova, ili urbane poljoprivrede. Poznata vam je slika na lijevoj strani koja prikazuje vrt u susjedstvu u South Endu. To ja zovem svojim domom. Imam košnicu u zadnjem dvorištu. I možda ćemo u budućnosti na zelenim krovovima, kada ćemo još više koristiti urbana područja, imati i više prostora za vrtove.

Pogledajte ovu sliku iznad narančaste linije u Bostonu. Pokušajte uočiti košnicu. Tamo je. Na krovu, točno u kutu, i tamo stoji već nekoliko godina. Način na koji urbani pčelari trenutno rade je taj da pokušavaju što bolje sakriti košnice, ali ne zbog toga što moraju. To rade zato što one ljudima izazivaju nelagodu i zato želim da danas razmislite o ovome, razmislite o koristima od pčela u gradovima i zašto su one zapravo fantastične.

Objasnit ću vam kako funkcionira oprašivanje. Dakle, znamo da se cvijeće, voće i povrće pa čak i neke vrste djeteline potrebne za prehranu stoke čije meso mi jedemo, oslanjaju na oprašivače, no, imate muške i ženske dijelove biljke, i u suštini, oprašivače privlači nektar biljke i u procesu oprašivanja, pčela sleti na cvijet, prikuplja pelud, usput prikuplja i tu nekakvu inačicu sperme i onda putuje do drugačijih cvjetova, da bi u konačnici dobili, u ovom slučaju, plod jabuke. Možete vidjeti položaj. Stabljika je dolje. Cvijet će otpasti, i to je otprilike način na koji funkcionira oprašivanje.

Sad razmislimo o životu u gradovima, ne danas, ne u prošlosti, već pogledajmo nekoliko stotina godina u budućnost, Kako će izgledati? Suočeni smo sa velikim izazovima kako gubimo staništa. Ima nas sve više, milijarde ljudi, za 100 godina sam Bog zna koliko ljudi, i koliko malo prostora da ih se smjesti., i zato moramo promijeniti način na koji promatramo gradove, i, ako pogledate sliku New Yorka danas, vidjet ćete da je siv i smeđ. Na krovove stavljamo ter papir, koji odbija toplinu natrag u atmosferu, i bez sumnje pridonosi globalnim klimatskim promjenama. Kako bi bilo kada bi za stotinu godina imali zelene krovove posvuda, i vrtlarstvo, i imali vlastite usjeve upravo u gradovima? Uštedjeli bi na troškovima transporta, uštedjeli bi zbog zdravije prehrane, educirali bi ljude i stvarali lokalno nova radna mjesta. Pčele su nam potrebne zbog budućnosti naših gradova i života u njima.

Evo nekih podataka koje je naša tvrtka Best Bees prikupila. Mi dostavljamo, postavljamo i rukujemo pčelinjim košnicama za svakoga tko to želi, u gradu, na selu, uvodimo pčele medarice, i ideju o držanju pčela u vlastitom dvorištu ili na krovu pa čak i na požarnim stepenicama, i pokazujemo kako je to zapravo jednostavno i izvedivo.

Primjetili smo jedan trend u brojevima, koji je suprotan intuiciji. Pa, pogledajmo ove brojeve koji se odnose na preživljavanje zime. Ovo je mnogo godina bio ogroman problem, zapravo od kasnih 80-tih, do pojave parazita varroa koja je sa sobom donijela razne viruse, bakterije, i gljivična oboljenja. Uspješno prezimljavanje je teško, i zbog toga gubimo mnoge kolonije, a mi smo otkrili da u gradovima, pčele preživljavaju bolje nego na selu. Niste to očekivali, jelda? Mi razmišljamo, oh, pčele, selo, poljoprivreda, ali to nije ono što nam pčele pokazuju. Pčelama je lijepo u gradu. (Smijeh)

Nadalje, također proizvode više meda. Gradski med je izuzetno ukusan. Pčele u Bostonu, na krovu Seaport Hotela, gdje imamo na stotine tisuća pčela koje upravo lete iznad naših glava, i koje, siguran sam, nitko od vas nije primjetio, lete do svih lokalnih vrtova, i rade ukusan, zdrav med koji ima okus cvijeća u našem gradu. Dakle, prinos urbanih košnica, u smislu dobivenog meda, veći je, a veći je i postotak prezimljavanja u usporedbi sa ruralnim područjima. Opet, ne bismo to očekivali.

Kada pogledamo zdravlje pčela u prošlosti možemo otići natrag do 950. godine i vidjet ćemo da je tada u Irskoj isto postojao problem ugibanja pčela. Dakle, problem sa pčelama danas ne mora biti nešto novo. Isto to se dešavalo i prije više od tisuću godina, ali ono što ne primjećujemo su ti problemi u gradovima.

Želio bih da razmislite o jednoj stvari, o ideji urbanog otoka. Možda mislite da je u gradovima toplije. Zašto je pčelama bolje u gradu? To je vrlo važno pitanje, treba nam pomoći shvatiti zašto bi pčele trebale biti u gradu. Možda je u gradu više peluda. Možda vlakovi koji dolaze u gradska središta sa sobom donose i pelud i onda je to pčelama jedan veliki supermarket. Uz željezničke pruge raste mnogo drveća lipe. Možda u gradu ima manje pesticida nego u ruralnim područjima. Možda su u pitanju neke stvari o kojima još ni ne razmišljamo, ali urbani otoci su ideja o kojoj valja razmisliti.

Poremećaj kolapsa kolonija nije jedina stvar koja pogađa pčele. Pčele umiru, i danas nam to predstavlja ogroman, ogroman izazov. Ovdje možete vidjeti kartu svijeta, mi pratimo širenje varroa grinje.

Varroa je promijenila pravila igre u pčelarstvu, i možete vidjeti, u desnom gornjem kutu, godine se izmjenjuju, dolazimo do modernog doba, i vidite širenje varroa grinje od ranih 1900-tih naovamo. Sada je 1968. i Azija je manje-više pokrivena. 1971. vidjeli smo kako se proširila na Europu i Južnu Ameriku, i tada, kada dođemo do 1980-tih, posebno 1987.godine, varroa grinja je konačno stigla i u Sjevernu Ameriku i u SAD, i tada su se pravila igre promijenila i za pčele u SAD-u.

Mnogi od nas se sjećaju odrastanja, djetinjstva, možda vas je ubola pčela, vidjeli biste pčelu na cvijetu. Razmislite o današnjoj djeci. Njihovo je djetinjstvo malo drugačije. Oni nemaju takvih iskustava. Jednostavno, pčela nema. Dakle, pčele nam trebaju, a nestaju, i to je veliki problem.

Što možemo učiniti? Dakle, ja proučavam pčele. Obranio sam doktorat na temu zdravlja pčela. Počeo sam ih proučavati 2005.godine. u 2006., pčele su počele nestajati. I iznenada je taj jedan čudan klinac, koji svaki dan odlazi u školu da bi radio s kukcima -- (Smijeh) -- postao jako važan u svijetu. Tako je to ispalo.

U svojim sam istraživanjima fokusiran na to kako pčele napraviti zdravijima. Zapravo, ne istražujem direktno što je to što ubija pčele. Nisam jedan od mnogobrojnih stručnjaka na svijetu koji promatraju utjecaje pesticida ili bolesti ili gubitka staništa ili slabe prehrane na pčele. Mi tražimo načine da ih napravimo zdravijima, uz pomoć cjepiva, probiotičkih jogurta, i ostalih vrsta terapija koje se mogu pčelama davati oralno, a postupak je tako jednostavan, da ga mogu raditi i djeca. Samo izmiješate malo peludi, šećera i vode, i aktivni sastojak kojeg želite dodati, i jednostavno ga date pčelama. Proces je bez kemikalija, i sadrži samo podizače imuniteta.

Ljudi o svom zdravlju razmišljaju na prospektivan način. Vježbamo, zdravo se hranimo, uzimamo vitamine. Zašto na jednak način ne razmišljamo o pčelama? Uvedimo ih u područja u kojima će napredovati i probajmo ih napraviti zdravijima prije nego što se razbole.

Proveo sam mnogo godina na postdiplomskom studiju, pokušavajući bockati pčele iglom, da bi ih cijepio. (Smijeh) Godine i godine za klupom, 'Oh, bože, 3 su sata ujutro, a ja još uvijek bockam pčele.' (Smijeh) A onda sam jedan dan rekao: 'Zašto ne dajemo cjepivo oralnim putem?' Bio je to trenutak olakšanja, i sada to radimo. (Smijeh)

Volio bih sa vama podijeliti nekoliko slika urbanih košnica, zbog toga što one mogu biti bilo što. Mislim, zaista, otvorite umove. Košnicu možete obojiti u boju koja paše s bojom vaše kuće. Možete ju sakriti unutar svog doma. Ovo ovdje su tri košnice sakrivene na krovu Fairmont Copley Plaza hotela, i prekrasne su. Uparili smo i boje unutar njihovih sobica neka vrsta umrljanog drveta i plavo za plahte, i ovim pčelama je super, također, koristiti će bilje koje raste u vrtu. I tu šefovi kuhinja odlaze po svoje namirnice, a med --imaju čak i evente 'u živo'-- med će koristiti u svojim barovima. Med je izvrsna zamjena običnom šećeru, zato što sadrži više različitih vrsta šećera.

Također imamo i projekt košnica u učionicama, u kojima -- radi se o neprofitnim akcijama -- širimo znanje po cijelom svijetu o tome da se košnice pčela mogu unijeti u učionice ili u postave muzeja, iza stakla, i koristiti kao alat za podučavanje.

Ova košnica koju ovdje vidite već mnogo godina stoji u srednjoj školi Fenway High School. Pčele lete po školskom parku. Nitko to ne primjećuje. Osim ako niste cvijet, pčele baš i ne briga za vas. (Smijeh) Ne briga ih. Reći će, 'Oprostite, malo letim naokolo.' (Smijeh) Evo još slika koje nam pričaju priču koja zaista čine urbano pčelarstvo fenomenalnim zato što je u New Yorku pčelarstvo bilo ilegalno do 2010.g. To je veliki problem, jer, tko će oprašivati sve vrtove u okolici? Hoćemo li to raditi ručno? Evo, u Bostonu, imate odličnu tvrtku, zove se Green City Growers, i oni će vam ručno oprašivati usjeve tikvica sa svojim štapićima no, ako im promakne taj period od tri dana, plodova nema. Klijenti su nezadovoljni, a ljudi gladni. Zato je to važno.

Imam i neke slike meda iz Brooklyna. Ovo je bila zagonetka objavljena u New York Timesu. Naime, med je bio jako crven, čak su došli djelatnici iz odjela za forenziku države New York i onda su pokušali znanstveno usporediti boju meda sa crvenom bojom nađenom u tvornici, malo dalje, koja prerađuje maraschino trešnje. (Smijeh) Dakle, možete dobiti različite okuse meda ovisno o tome koje vrste cvijeća sadite.

Pariz je fantastičan primjer držanja pčela u gradovima. Već niz godina maju košnice na krovu operne kuće i to je potaklo ljude na razmišljanje, 'Vau, mi to možemo, i trebali bi to raditi.' U Londonu, a također i u Europi, su zaista napredni u korištenju zelenih krovova i u integraciji košnica. I na kraju,

želim vas potaknuti da otvorite svoje umove. Što vi možete učiniti da bi spasili pčele, ili da im pomognete? Kako da stvorimo održive gradove u budućnosti? Pa, zapravo treba samo promijeniti perspektivu. Trebamo shvatiti da su pčele izuzetno važne. Pčela vas neće ubosti ako je vidite. Pčela umire. Pčele medarice umiru kada ubodu, tako da im baš i nije do toga. (Smijeh) To nije nikakav razlog za paniku. Ima ih po cijelom gradu. Mogli bi i vi dobiti svoju košnicu, ukoliko to želite. Postoje odlična raspoloživa sredstva, pa čak i tvrtke koje će vam pomoći da počnete i koje će vas voditi , podučiti i važno je da obrazovni sustavi u cijelom svijetu podučavaju studente o agrikulturi, kao ova mala curica, koju, ponavljam, pčele uopće ne bodu. Hvala vam. (Pljesak)