Nicholas Negroponte nosi OLPC u Kolumbiju

Fantastično je kad se sastanete sa šefom države i kažete: "Koji vam je najvredniji prirodni izvor?" Neće prvo spomenuti djecu. A kad vi spomenete djecu, vrlo brzo će se složiti s vama.

(video): Danas putujemo s kolumbijskim ministrom obrane, zapovjednikom vojske i policije, i dostavljamo 650 prijenosnika djeci koja nemaju televiziju ni telefon i koja žive u zajednici odsječenoj od ostatka svijeta posljednjih 40 godina.

Važnost donošenja prijenosnih računala u ovo područje jest u tome što ona povezuju djecu koja inače nisu bila povezana zbog FARC-a, gerilske organizacije koja je nastala prije 40 godina kao politički pokret, a kasnije se počela baviti drogom. Na svijetu ima milijardu djece, a 50 posto njih nema električnu struju ni kod kuće ni u školi. U nekim zemljama -- primjerice Afganistanu -- 75% djevojčica ne ide u školu. I to ne znači da prekinu školovanje u trećem ili četvrtom razredu -- one se uopće ne školuju.

U tri godine otkad sam govorio na TED-u i pokazao prototip, više nemamo samo ideju, već i pravo prijenosno računalo. Danas je pola milijuna prijenosnih računala u rukama djece. Oko četvrt milijuna je u transportu do te i druge djece i postoji još četvrt milijuna koja se naručuju u ovom trenutku. U grubo, postoji oko milijun prijenosnika. To je manje nego što sam predvidio -- predvidio sam tri do deset milijuna -- ali to je ipak velik broj.

U Kolumbiji imamo oko 3.000 prijenosnih računala. Radimo s ministrom obrane, a ne ministrom obrazovanja jer se ovo smatra pitanjem strateške obrane u smislu oslobađanja zona koje su bile potpuno zatvorene, u kojima su živjeli ljudi koji su uzrokovali, da tako kažem, 40 godina bombardiranja, otmica i ubojstava.

I odjednom, djeca imaju umrežene prijenosnike. Iznimno su napredovali. Promjena je nevjerojatna jer ne radi se samo o tome da smo otvorili ta područja, već smo ih otvorili ostatku svijeta. Da, oni grade ceste, da, uvode telefon, da, imat će i televiziju. Ali djeca između 6 i 12 godina surfaju internetom na španjolskom i lokalnim jezicima, što znači da odrastaju s pristupom informacijama, imaju prozor prema ostatku svijeta. Prije su bili zatvoreni.

Zanimljivo je da će u drugim zemljama uglavnom ministar financija ovaj projekt smatrati pokretačem gospodarskog rasta. Taj će pokretač imati rezultate za 20 godina. Neće se to dogoditi, znate, za godinu dana, ali radi se o važnoj, duboko gospodarskoj i kulturnoj promjeni koja se događa kroz djecu. Uključena je ukupno 31 zemlja, a u slučaju Urugvaja, polovica djece već ima prijenosna računala, a do sredine 2009. svako dijete u Urugvaju imat će prijenosno računalo -- mali zeleni prijenosnik.

Kakvi su rezultati? Neki od rezultata koji postoje u svakoj zemlji jest da učitelji kažu da nikad nisu toliko uživali u poučavanju, te da se razumijevanje u čitanju, što je mjerila treća strana, ne mi, nevjerojatno poboljšalo. Vjerojatno najvažnija stvar koju vidimo jest da djeca poučavaju roditelje. Oni su vlasnici prijenosnika i nose ih kući. Kad sam se sastao s troje djece iz tih škola, koja su putovala cijeli dan da bi došla u Bogotu, jedna je djevojčica dovela svoju majku. A razlog zašto je dovela svoju majku jest taj da je ta šestogodišnja djevojčica učila svoju majku čitati i pisati. Njena majka nije išla u osnovnu školu. To je takva inverzija i tako predivan primjer kako djeca donose promjene.

Sad, na kraju, ljudi kažu: "Zašto prijenosna računala? Prijenosnici su luksuz, to je kao da im dajete iPod." Ne. Razlog zašto želimo prijenosna računala jest taj što se tu radi o obrazovanju, ne o prijenosnicima. Ovo je obrazovni projekt, ne projekt za prijenosna računala. Morate naučiti učiti. A tada, samo zamislite -- mogu imati, recimo, 100 knjiga. U selu, ako imate 100 prijenosnika, a na svakome imate drugih 100 knjiga, znači da to selo odjednom ima 10.000 knjiga. Vi i ja nismo imali 10.000 knjiga kad smo išli u osnovnu školu.

Ponekad se škola nalazi pod drvetom, ili, u mnogim slučajevima, učitelj ima završenih samo 5 razreda škole, tako da je potreban model suradnje u učenju, a ne samo gradnja više škola i obrazovanje više učitelja, što u svakom slučaju morate činiti. Zato smo opet pokrenuli program "Daj jedan, primi jedan". Lani smo imali taj program i donio je više od 100.000 prijenosnih računala koje smo uspjeli dati besplatno. A budući da se radi o besplatnim prijenosnicima, možemo ići u zemlje koje si ih uopće ne mogu priuštiti. I upravo smo to i učinili. Otišli smo na Haiti, bili smo u Ruandi, Afganistanu, Etiopiji, Mongoliji. Mjesta koja nemaju tržište, upoznali smo ih s principima zasićenja, povezanosti, manje starosti i tako dalje. I tada stvarno dobivamo velike brojeve.

Gledajte to ovako: to je kao cijepljenje djece protiv neznanja. A prijenosno računalo smatrajte cjepivom. Ne cijepite samo nekoliko djece. Cijepite svu djecu u nekom području.