Nicholas Christakis: Skriveni utjecaj društvenih mreža

Za mene ova priča počinje prije 15 godina, kada sam bio doktor hospicija na Sveučilištu u Chicagu. Brinuo sam se o ljudima koji su umirali, i o njihovim obiteljima u južnom dijelu Chicaga. Promatrao sam što se događa s ljudima i njihovim obiteljima tijekom smrtonosne bolesti. I na svom institutu sam proučavao tzv. učinak udovca koji kao ideja već dugo postoji u društvenim znanostima već 150 godina također poznat kao "umiranje od slomljena srca". Po njemu, kada ja umrem, vjerojatnost smrti moje žene može se udvostručiti u prvoj godini. I brinuo sam se o jednoj pacijentici ženi koja je umirala od demencije. U ovom slučaju, za razliku od parova, o njoj se brinula njena kćer. I kćer je bila izmorena od brige za svojom majkom. Suprug te kćeri je također bio bolestan zbog izmorenosti svoje supruge. Jednog dana, dok sam se vozio kući zove me prijatelj tog supruga da mi kaže kako je potišten zbog toga što se dešava njegovom prijatelju. I tako imam poziv od ove nepoznate osobe koja prolazi kroz iskustvo da ljudi utječu na njega preko znatne društvene udaljenosti.

I iznenada sam shvatio dvije jednostavne stvari. Prvo, učinak udovca se ne ograničava na supružnike. I drugo, ne ograničava se na parove ljudi. I počeo sam gledati svijet na sasvim novi način kao parove ljudi koji se povezani jedni sa drugima. I onda da su ovi pojedinci povezani u četvorku sa drugim parovima ljudi oko njih. I da su u stvari svi ovi ljudi povezani kroz razne vrste veza: brak i supružništvo, kroz prijateljstvo i na druge načine. I da su u stvari ove veze nepregledne i da smo svi ugrađeni u široki set međusobnih veza. I tako počinjem gledati na svijet iz skroz novog kuta i to postaje moja opsesija. Postao sam opčinjen pitanjem, kako to da smo ugrađeni u ove društvene mreže i kako to utječe na naše živote. Društvene mreže su te fine lijepe stvari koje su tako razrađene i složene i tako sveprisutne da se moramo zapitati čemu ustvari služe. Zašto smo svi ugrađeni u društvene mreže? Kako nastaju, kako funkcioniraju? Kako utječu na nas?

I tako moja prva tema u ovom kontekstu nije bila smrt, već pretilost. Odjednom je postalo moderno govoriti o epidemskoj pretilosti. Zajedno sa svojim suradnikom, Jamesom Fowlerom zapitao sam se da li je pretilost odista epidemijska i može li se prenostiti sa osobe na osobu kao ovo četvero ljudi o kojima sam maloprije govorio. Na ovoj slici su neki moji početni rezultati. To predstavlja 2200 ljudi u 2000. godini. Svaka točka je osoba. I veličina točke je proporcionalna tjelesnoj težini. Znači veće točke su veći ljudi. I dodatno, ako je težina to jest vaš indeks tjelesne mase preko 30, ako ste klinički pretili te točke smo obojili u žuto. I već prvi pogled na ovu sliku vam pokazuje da postoje skupine pretilih i nepretilih ljudi na slici. Ali vizualna složenost je još jako visoka. Nije baš najjasnije što se događa. Dodatno, neka pitanja se sama namiču. Koliko tu skupina ima? Je li ih više nego što bi bilo za očekivati od slučajnosti? Koliko su veliki? Koliko daleko idu? I što je najvažnije zbog čega nastaju skupine?

Matematičkim metodama smo analizirali veličinu skupina. Ovdje je na Y osi prikazana dodatna vjerojatnost da je osoba pretila u zavisnosti od toga koliko je pretil njihov društevni kontakt. Na X osi stupnjevi udaljenosti između osoba. Skroz s lijeve strane vidite ljubičastu crtu koja govori da ako su vaši prijatelji pretili rizik da i vi budete pretili je 45% veći. A na sljedećem stupcu, narančasta crta govori da ako su vam prijatelji od prijatelja pretili vaš rizik pretilosti je 25% viši. I ona sljedeća crta govori da ako je prijatelj prijateljevog prijatelja, koga vjerojatno ne poznajete, pretil vaš rizik da budete pretili je 10% viši. I tek kad dođete do prijatelja prijatelja prijateljevog prijatelja više ne postoji veza između tjelesne težine te osobe i vaše.

Znači, što uzrokuje ovo grupiranje? Postoje minimalno tri mogućnosti. Jedna je, kada se se ja debljam utječem na tebe i debljaš se i ti, neka vrsta širenja pretilosti sa osobe na osobu. Druga mogućnost je, očigledno, homofilija. Sličnosti se privlače. Ja stvaram vezu sa tobom jer imamo sličnu građu tijela. I zadnja mogućnost, nešto što ja zovem zbunjivanje, jer umanjuje vašu sposobnost, da vidite što se događa. I ovdje nije stvar u tome, ako se ja debljam debljaš se i ti zbog toga, niti da radije ulazim u vezu sa tobom zato što imamo istu težinu već zato što smo oboje izloženi nečemu poput fitnes centra zbog čega oboje mršavimo u isto vrijeme.

I kada smo analizirali podatke, pronašli smo dokaze za sve ove stvari uključujući i širenje. I otkrili smo, da ako vaš prijatelj postaje pretil, to povećava se vaš rizik od pretilosti za 57% u istom razdoblju. Iza ovog efekta stoje mnogi mehanizmi Jedan od mogućih je, da vam prijatelji kažu nešto poput -- usvajajući ponašanje koje se širi i na vas na primjer kažu "Hajmo na krafne i pivo" što je užasna kombinacija ali prihvatite li ju je, počnete se debljati kao i oni. I još jedna, suptilnija mogućnost je da ako se oni debljanju, vi mijenjate svoj doživljaj o tome što je prihvatljiva tjelesna težina. I u ovom slučaju, stvar koja se prenosi sa osobe na osobu nije ponašanje, već norma. Širi se ideja.

Sada, neki novinari su se pozabavili našim studijama. Naslov u New York Times-u je bio, mislim, "Debljate se? Krivi su vaši debeli prijatelji." Zanimljivo nam je bilo, da su europski novinari drugačije pristupili stvari, oni bi rekli, "Debljaju li vam se prijatelji? Možda ste vi krivi?" (Smijeh) I učinilo nam se da je ovo zanimljiv komentar o samoj Americi, uvijek samo svoj interes, fenomen tipa "nije moja odgovornost".

Da budem jasan o jednoj stvari, naša saznanja ne smiju opravdavati predrasude prema ljudima ove ili one tjelesne veličine. Sljedeće što smo se pitali bilo je: Možemo li vizualizirati ovo širenje? Da li se debljanje jedne osobe prenosilo na drugu osobu? I ovaj dio bio je kompliciran jer smo morali uzeti u obzir da se struktura mreže, način na koji je povezana, mijenja s vremenom. I pošto pretilost nije epidemija s jednom polaznom točkom, ne postoji "nulti pacijent" epidemije pretilosti. Ne možemo za nijednu osobu reći da se pretilost širi od nje. Imamo multicentrični problem. Mnogi ljudi učestvuju u isto vrijeme. I pokazati ću vam video animaciju od 30 sekundi za koju nam je trebalo pet godina da je napravimo. Opet, svaka točka predstavlja jednu osobu. Svaka poveznica između njih je međuljudski odnos. I sada ćemo pokrenuti animaciju promatrajući svakodnevno stanje mreže kroz oko 30 godina.

Točke će početi rasti. Vidjećete kako se pojavljuje mnoštvo žutih točaka. Vidjet će te ljude koji se rađaju i umiru. Točke će se pojavljivati i nestajati. Veze će nastajati i kidati se. Brakovi i razvodi, sklapanje i raskidanje prijateljstava, dosta složenosti, mnogo toga se događa u samo trideset godina. I to uključuje i epidemiju pretilosti. I na kraju će te vidjeti skupine pretilih i ne-pretilih pojedinaca unutar mreže. Nakon što sam ovo vidio promijenio sam način kako gledam na stvari jer ova stvar, ova mreža koja se mijenja s vremenom, ima pamćenje, kreće se, stvari plove kroz nju, ima svoju vrstu konzistencije, ljudi umiru, ali ona ne umire ona uvijek opstaje. I ima neku vrstu otpornosti koja joj dozvoljava da opstane s vremenom.

Tako sam počeo promatrati dijelove društvenih mreža kao živa bića, kao živa bića koja možemo staviti pod mikroskop proučavati ih, analizirati i razumjeti. I služimo se mnogim tehnikama da to učinimo. Počeli smo proučavati razne vrste fenomena. Promatrali smo pušenje i pijenje, glasanje na izborima, razvode, koji se mogu širiti, i altruizam. I na kraju su nas zainteresirale i emocije. Sada, kada nas obuzmu emocije, mi ih pokazujemo. Zašto pokazujemo svoje emocije? Znate, imalo bi prednosti da svoje emocije zadržimo u sebi, kao bijes ili sreću, ali mi ih ne zadržavamo, mi ih pokazujemo. I ne samo da ih pokazujemo, već ih i drugi mogu tumačiti. I ne samo tumačiti već i kopirati. Emocije se prenose u ljudskoj populaciji. Tako da emocije imaju funkciju pored svake ostale svrhe kojoj služe, da su vrsta primitivnog oblika komunikacije. Ako želimo da stvarno razumijemo ljudske emocije, moramo ih promatrati na ovaj način.

Navikli smo da razmišljamo o svojim emocijama na sljedeći način, pojednostavljeno, u kratkim vremenskim rokovima. Tako na primjer nedavno sam držao ovo predavanje u New Yorku i rekao sam "Znate, kada ste na podzemnoj željeznici i osoba koja vam je prekoputa vam se nasmije, vi instinktivno odgovarate osmjehom." Oni me pogledaju i kažu: "Mi to u New Yorku ne radimo". A ja kažem: "Svugdje drugo na svijetu to je normalno ljudsko ponašanje." Tako da postoji instinktivan način kojim na brzinu prenosimo emocije jedni drugima. Ustvari širenje emocija može biti još širih razmjera, kao što postoje višestruki izljevi bijesa za vrijeme nereda. Pitanje koje smo željeli postaviti Mogu li se emocije širiti na održiviji način nego u neredima, tijekom dužeg vremena, i uključiti veći broj ljudi, ne samo na pojedince koji se osmjehuju na podzemnoj željeznici? Možda ispod površine postoji tihi nemir koji nas pokreće svo vrijeme. Možda postoje emocionalna stampeda koja prolaze kroz društvene mreže. Možda emocije stvarno imaju kolektivno postojanje ne samo pojedinačno.

Ovo je jedna od prvih slika koju smo napravili da proučimo ovaj fenomen. Ponovno, društvena mreža, no sada bojimo ljude u žuto, ako su sretni plavo ako su tužni i u zeleno ako su tu negdje između. I ako pogledate ovu sliku, odmah vidite, grupe sretnih i nesretnih ljudi. ponovno se šireći preko tri stupnja udaljenosti. Mogli bi formirati intuiciju kako se nesretni ljudi nalaze na drugačijim strukturalnim pozicijama u mreži. Postoje sredina i rub ove mreže i nesretni ljudi se, izgleda nalaze na rubovima. Da se poslužimo metaforom, ako zamislite društvenu mrežu kao tkaninu načinjenu od ljudi - ja sam povezan sa tobom, ti s njom i tako u nedogled - ta tkanina je ustvari kao staromodni skrpani pokrivač, puna zakrpa, sretnih i nesretnih zakrpa. I hoćete li biti sretni ili ne zavisi od toga da li ste u sretnoj ili nesretnoj zakrpi.

(Smijeh)

Znači ovo funkcionira sa emocijama koje su toliko temeljne, da smo pomislili da su možda osnovni razlozi postojanja ljudskih društvenih mreža na neki način kodirani u našim genima. Jer ljudske društvene mreže, kada god da su istražene, uvijek izgledaju otprilike ovako kao ova slika mreže, ali nikada ne izgledaju ovako. Zašto ne izgledaju ovako? Zašto ne formiramo ljudske društvene mreže koje izgledaju kao jednolična mreža. Naime, očigledna osobina ljudskih društvenih mreža njihova sveprisutnost i očigledni smisao nameću pitanje da li smo evolurali da formiramo društvene mreže i da li smo evoluirali da imamo mreže određene strukture.

I obratite prvo pažnju - da bi ovo razumjeli moramo prvo malo razložiti strukturu mreže. Obratite pažnju da svaka osoba u mreži ima istu strukturnu poziciju kao i svaka druga osoba. Ali to nije slučaj sa pravim mrežama. Ovo je primjer stvarne mreže studenata s fakulteta jednog od elitnih sveučilišta na sjeveroistoku. I sada ću obilježiti par točaka. I ako pogledate ove točke ovdje uporedite čvor B na gornjoj lijevoj strani s čvorom D na donjoj desnoj. B je povezan s četiri prijatelja. D je povezan sa šest prijatelja. Tako da ove dvije osobe imaju različit broj prijatelja -- ovo je očigledno, to svi znamo. Ali neki drugi aspekti struktura društvene mreže nisu tako očiti.

Uporedite B gore lijevo, sa čvorom A dolje lijevo. Obadvoje imaju po četiri prijatelja Ali prijatelji od A se međusobno poznaju, a prijatelji od B ne. Znači prijatelj prijatelja osobe A je opet prijatelj sa A. Dok prijatelj prijatelja od B, nije prijatelj sa B. i udaljeniji je u mreži. Ovo nazivamo tranzitivnošću u mrežama. I na kraju usporedite čvorove C i D. C i D oboje imaju po šest prijatelja. I kada bi ih pitali "Kakav vam je društveni život?" rekli bi "imam šest prijatelja to je moj društveno okruženje." Ali sada, promatrajući ovu mrežu iz ptičije presprektive vidimo da se nalaze u skroz drugačijim društvenim svjetovima, i mogu li vam pobuditi osjećaj za to ako vas pitam tko bi radije bili ako se mrežom širi smrtonosni virus? Da li bi radije bili C ili D? Da li bi radije D, na rubu mreže. A tko bi radije bili ako se mrežom širi sočan trač, ne o vama. Radije bi bili C.

Tako da drugačije lokacije u strukturi imaju različite posljedice na vaš život. I kada smo u nekim eksperimentima promatrali ovo našli smo da se 46% varijacije u broju prijatelja koje imate objašnjanava vašim genima. I ovo nije iznenađujuće. Znamo da se neki ljudi rode stidljivi a neki društveni. To je očigledno. Ali našli smo i neke stvari koje su manje očigledne. Na primjer, 47% varijacije da li se vaši prijatelji međusobno poznaju se može povezati sa vašim genima. Da li se vaši prijatelji međusobno poznaju nema samo veze sa njihovim genima, već i vašim. I razlog ovome je kako vjerujemo, da neki ljudi rado upoznaju svoje prijatelje jedne sa drugima a neki opet ih drže razdvojenima i ne upoznaju svoje prijatelje. Dok neki ljudi pletu mreže oko sebe stvarajući neku vrstu dobro povezane mreže u kojoj su ugodno ukorijenjeni. I na kraju smo čak pronašli da 30% varijacije da li se ljudi nalaze u sredini ili krajevima mreže također može biti određeno genima. Da li se nalazite u sredini ili na rubu je znači dijelom nasljedno.

Sada, koji ja smisao ovoga? Na koji način nam pomaže da razumijemo? Kako nam ovo pomaže da razumijemo probleme sadašnjice? Stav koji bih ja zauzeo, je da mreže imaju vrijednost. One su neka vrste društvenog kapitala. Nastaju nove osobine iz ukorijenjenosti u društvenu mrežu. I ove osobine su svojstvene strukturi mreže a ne pojedincima koje su u njima. Razmislite o ova dva obična predmeta. Obadva se sastoje od ugljika ali su u jednom od njih atomi ugljika raspoređeni na određeni način, ovdje lijevo, i dobijemo grafit, koji je mekan i taman. No uzmeno li iste atome ugljika i povežemo ih na drugi način dobijemo dijamant, koji je proziran i tvrd. I ove osobine, kao mekoća, tvrdoća, zatamnjenost ili prozirnost se ne nalaze u atomima ugljika, negu u vezama između atoma ugljika ili se u najmanju ruku pojavljuju zbog vrste veze između atoma ugljika. Slično tomu, obrazac veza između ljudi donosi grupi ljudi različite osobine. Veze između ljudi su ono zbog čega je cjelina veća od zbroja njenih dijelova. I nije samo ono što se dešava ljudima je li mršave ili se debljaju, da li se bogate ili osiromašuju ili postaju stretni ili nesretni, to što utiče na nas. To je također i arhitektura veza oko nas.

Naše poimanje svijeta zavisi od strukture mreže u kojoj se nalazimo i o svim stvarima koje se prožimaju i teku kroz mrežu. Sada, mislim da je razlog ovomu je da se ljudska bića povezuju i formiraju neku vrstu superorganizma. Superorganizam je neka skupina pojedinaca koji pokazuje ili iz kojeg se vide ponašanja ili fenomeni koje se ne mogu svesti na proučavanje pojedinca i moraju se razumjeti u odnosu na i kroz analizu kolektiva kao na primjer roj pčela koje traži mjesto za novu košnicu. ili jato ptica koje bježi od grabljivca ili jato ptica koje je u stanju čuvati svoje iskustvo i navigirati da nađu maleni otok negdje nasred Pacifika. Ili čopor vukova koji može uloviti veliku lovinu. Superorganizmi imaju osobine koje se ne mogu razumjeti ako samo promatramo pojedince. Smatram da nam razumjevanje društvenih mreža, kako se formiraju i funkcioniraju može pomoći da razumijemo, ne samo zdravlje i emocije već sve vrste fenomena poput kriminala ili ratovanja i ekonomskih fenomena poput paničnog dizanja ušteđevine i krahova tržišta, prihvatanja inovacije i uvođenje novog proizvoda.

Vidite sada ovo. Mislim da formiramo društvene mreže jer prednosti povezanog života nadmašuju troškove. Ako sam ja bio nasilan prema vama ili vam dao pogrešnu informaciju ili vas rastužio, ili vas zarazio smrtonosnim virusom, raskinuli bi vezu sa mnom i mreža bi se raspadala. Tako da je širenje dobrih i vrijednih stvari potrebno za održavanje i hranjenje društvenih mreža. Slično, društvene mreže su neophodne za širenje dobrih i vrijednih stvari. poput ljubavi i dobrote sreće i altruizma i ideja. Ustvari mislim da ako bi shvatili koliko društvene mreže vrijede više bi vremena provodili njegujući i održavajući ih. jer smatram da su socijalne mreže u osnovi povezane sa dobrotom i ono što svijetu trenutno treba je više veza.

Hvala.

(Pljesak)