Mike Rowe: Slavljenje posla -- svih vrsta poslova

Ekipu "Prljavih poslova" i mene pozvali su u gradić Craig, u Coloradu. Radi se o svega tridesetak četvornih kilometara, u Američkom Stjenjaku. A posao kojim smo se trebali baviti jest uzgajivač ovaca.

Moja uloga u emisiji, za one kojima nije poznato, jako je jednostavna. Ja sam pripravnik, i radim uz ljude koje se zbilja bave poslom koji prikazujemo. Moja odgovornost jest jednostavno truditi se i pokušati ih pratiti te dati svoje iskreno viđenje o tome kako je biti jedan od tih ljudi i živjeti njihov život na jedan dan. Posao koji je u pitanju -- čuvanje ovaca. Sjajno.

Odemo u Craig, prijavimo se u hotel i sljedeći dan shvatim da će kastracija biti najveći dio posla. Inače ne istražujem pripremajući se za emisiju. Ali, ovo je osjetljiva tema, ja radim za Discovery Channel, mi želimo precizno prikazati poslove u emisiji, i svakako želimo da se pritom poštuje dobrobit životinja. Nazvao sam američko društvo za zaštitu životinja i rekao im :''Slušajte, kastrirat ću janjad, možete li mi objasniti kako se to radi?''

Odgovorili su mi: '' Postupak je prilično jasan.'' Koristi se gumena vrpca, poput ove, samo manja. Ova je bila oko igraćih karata koje sam jučer dobio, ali je slična vrpci koju sam spomenuo.

Upitao sam:''I, o kakvom je procesu riječ?''

Odgovorili su: ''Vrpca se čvrsto omota oko repa.'' Zatim se druga vrpca čvrsto omota oko mošnji. Protok krvi se polako uspori, nakon tjedan dana omotani dijelovi otpadnu.''

''Super! Razumio sam.'' Nazovem organizaciju za sprečavanje okrutnosti nad životinjama, i oni mi ovo potvrde. Nazovem i PETA-u iz zabave, ne sviđa im se postupak, ali i oni potvrde. Tako se to, praktički, radi.

Sljedeći dan izađem. Daju mi konja i odemo do janjadi odvedemo ih do tora koji smo sagradili, i obavljamo uobičajene stočarske poslove.

Melanie je Albertova supruga. Albert je pastir kojeg prikazujemo. Melanie podigne janje objema rukama jednom rukom obuhvati obje noge s jedne, i drugom s druge strane. Janje je na postolju, ona mu raširi noge. U redu. Sjajno. Ulazi Albert, slijedim ga, i ostala je ekipa tu. Uvijek promatram kako se obavlja neki proces prije nego ga sam pokušam obaviti. Kao pripravnik, znate, to stalno radite. Albert posegne rukom u džep kako bi izvadio tu crnu gumenu vrpcu ali umjesto nje on drži nož. Ja pomislim - pa to nije uopće guma. Kad je otvarao nož, zraka sunca koje je izlazilo iza Stjenjaka obasjala ga je, i to je bilo jako -- jako impresivno.

U roku dvije sekunde, Albert je držao nož između hrskavice repa, odmah do stražnjice janjeta, i ubrzo je rep završio u vjedru koje sam držao. Sekundu kasnije, velikim palcem i žuljavim kažiprstom čvrsto je držao mošnje, povukao ih prema sebi, ovoliko, uzeo nož i prislonio ga na vrh. Tada pomisliš ''Michaele, sad znaš što slijedi, OK, ne znaš''. Zareže vrh, baci ga preko ramena, zatim zgrabi mošnje i gurne ih prema gore, tada mu se glava spusti i zakloni mi pogled, ali čujem srkanje, i zvuk koji podsjeća na zvuk trganja čička s ljepljivog zida, najozbiljnije.

Možemo li pustiti video? Šalim se -- nećemo -- (Smijeh) Mislim da je bolje objašnjavati slikama.

I onda učinim nešto što nikad nisam učinio na snimanju "Prljavih poslova". Kažem: ''Odmor. Stanite.'' Poznajete show, Nema pisanja, nema scenarija, nema gluposti. Ne tratimo vrijeme, ne uvježbavamo, snimamo ono što uhvatimo!

Rekao sam: ''Stanite. Ovo je ludost.'' Mislim, razumijete -- (Smijeh) Ovo je ludost. Ne možemo to učiniti.

A Albert se čudi: ''Što je?''

Ja kažem: ''Ne znam što se dogodilo, ali u ovoj kanti leže testisi, a to se tako ne radi.''

Odgovorio mi je: ''Mi to tako radimo.''

Upitao sam: ''A zašto radite na taj način?" I prije nego sam mu dopustio da mi objasni rekao sam: ''Želim to učiniti ispravno, s gumenim vrpcama.''

I on mi maže: ''Kao prijatelji životinja?''

I ja kažem: ''Da, kao oni. Učinimo to tako da janje ne skviči i krvari -- prikazujemo se na pet kontinenata, stari.' Dvaput dnevno smo na Discovery Channelu -- ne možemo to učiniti.''

On kaže: ''OK:'' Ode do svoje kutije i izvuče vreću ovih malih gumenih vrpci. Melanie podigne drugo janje, stavi ga na postolje, jedna vrpca ide na rep, druga na mošnje. Janje stane na noge, napravi dva koraka, padne, podigne se, malo se strese, učini još dva koraka i padne. Pomislim kako ovo uopće nije dobro za janje. Podigne se, ode do kuta, drhti i legne u očaju.

Pogledam janje i upitam: ''Alberte, koliko dugo će tako? Kada će se podignuti?''

On odgovori: ''Za jedan dan.''

Ja kaže: ''Za dan! A koliko treba da otpadnu?''

''Tjedan dana.''

U međuvremenu, janje na kojem je Albert obavio postupak na svoj način trčkara okolo, krvarenje je prestalo. On, znate, gricka travu, igra se. Ostao sam zapanjen koliko sam pogriješio, u tom trenutku. I podsjetio sam se koliko sam često u potpunosti u krivu. (Smijeh) Sjetio sam se i kako taj dan nisam imao sreće jer sam tada morao učiniti ono što je Albert upravo učinio, a oko sto janjaca je u toru, i iznenada me cijela situacija podsjetila na njemački porno film, a ja sam kao...

Melanie podigne janje, stavi ga na postolje, otvori ga. Albert mi da nož. Uđem, otpada rep. Uđem, zgrabim mošnje, vrh otpada. Albert mi objasni: ''Gurni to jako gore.'' Ja to i napravim. ''Gurni dalje''. Učinim i to.

Pojave se testisi, izgledaju kao palčevi koji kreću prema tebi. I kaže mi: ''Zagrizi ih. Samo ih odgrizi.'' I ja sam ga čuo, čuo sam što kaže. (Smijeh) Kako sam dospio ovdje? Kako sam, mislim -- što radim ovdje? (Smijeh)

To je samo -- to je jedan od trenutak kada se mozak sam isključi i ja sam odjednom tamo, na području Stjenjaka, i stalno mi na pamet pada Aristotelova definicija tragedije. Znate, Aristotel kaže da je tragedija trenutak kada se junak suočava s vlastitim identitetom. (Smijeh)

Pomislim: ''Kakva je ovo zamršena metafora? Ne sviđa mi se to o čemu upravo razmišljam.'' I ne mogu to izbaciti iz glave, i ne mogu tu sliku izbaciti iz glave, pa sam učinio što sam morao. Zgrabio sam ih. Zgrabio sam ih ovako, i zabacim glavu unatrag. I stojim tako s dva testisa na bradi. (Smijeh) I ne mogu se otarasiti metafore.

U redu, još sam na poetici, Aristotelu, i odjednom mi se u glavi jave dva pojma koja nisam čuo otkad ih je moj profesor klasike na koledžu tamo umetnuo. To su anagnorisis i peripetija. Anagnorisis i peripetija. Anagnorisis je grčka riječ za prepoznavanje. Kod anagnorisisa se doslovno radi o prijelazu iz neznanja u znanje, ono što radi naša mreža, i to je bit "Prljavih poslova". A ja sam do grla u anagnorisisu svaki dan. Super. Druga riječ, peripetija, označava trenutak u velikim tragedijama - Euripid i Sofoklo, trenutak kada Edip ima svoj moment gdje iznenada shvati da je vrući komad s kojim spava i ima djecu njegova majka. U redu. To je peripetija ili peripeteia, po grčki. Ta metafora mi je u glavi - a anagnorisis i peripetija na bradi. (Smijeh)

Moram vam priznati da je to odlično sredstvo. Kada jednom počnete tražiti peripetiju nalazite je svugdje. Npr., Bruce Wilis u ''Šestom čulu'' tijekom cijelog filma pokušava pomoći dječaku koji vidi mrtve ljude, i tada odjednom, bum - oh, ja sam mrtav - to je peripetija. Razumijete? Dirljivo je kad publika sagleda stvar na pravi način. Neo u Matrixu, znate? Pa ja živim u računalnom programu -- to je čudno.

Ova otkrića dovode do iznenadnih spoznaja. Ja sam ih iskusio preko 200 s prljavim poslovima, i dolazim do njih stalno, ali ta jedna navela me da shvatim nešto na što nisam bio spreman. I dok sam stajao tako, promatrao sam janje koje sam oskvrnuo-- ali izgledalo je u redu. Gledajući u jadnička kojeg sam ispravno obradio, pomislio sam, ako sam u vezi toga pogriješio, i ako griješim tako često, doslovno, koje bih još peripetijske zablude mogao komentirati?

Gledajte, ja nisam socijalni antropolog ali imam prijatelja koji to jest. Pričao sam s njim. (Smijeh) I kaže mi: '' Mike, gledaj, ne znam zanimaju li te takve stvari ili ne, ali znaš li da si snimao u svakoj državi? Bavio si se rudarstvom, ribarstvom, čelikom, radio si u svakoj većoj industriji. Radio si uz te ljude s kojima se naši političari očajnički poistovjećuju svake četiri godine, zar ne?''

Još se sjećam Hillary kako pije viski koji joj se cijedi niz bradu uz radnike u čeličani. To su ljudi s kojima radim svaki dan. I ako se ima što reći o njihovom kolektivnom mišljenju možda bi trebao razmisliti o tome. Jer radi se o četiri godine. I sad, to mi je u glavi, testisi na bradi, misli mi se isprepliću. Nakon tog snimanja "Prljavi poslovi" nisu se promijenili, što se tiče same biti emisije, ali u meni se nešto promijenilo.

I sada kada govorim o emisiji ne prepričam samo priču koju ste čuli i 190 poput te. To je istina, ali govorim i o nekim stvarima koje sam krivo shvatio, o nekim drugim vidovima posla za koje sam mislio da su sveti i shvatio da nisu. Ljudi koji se bave prljavim poslovima sretniji su nego što se misli. Grupno gledano, oni su najsretniji ljudi koje poznajem. I ne želim uljepšavati stvari i stvarati imidž sretnog radnika koji bezbrižno fućka. Samo vam govorim da su to uravnoteženi ljudi koji obavljaju nezamislive poslove. Ljudi koji kupe pregažene životinje s ceste fućkaju dok rade, kunem se Bogom, i ja sam to radio s njima. Njihov život posjeduje nevjerojatnu simetriju i ja to stalno primjećujem.

Počeo sam tako razmišljati što bi se dogodilo da izazovemo jednu od tih svetih krava. Slijedite svoju strast -- o tome govorimo ovdje zadnjih 36 sati. Slijedite svoju strast -- što bi u tome moglo biti loše? To je najvjerojatnije najlošiji savjet koji sam ikad dobio. (Smijeh) Znate onu, slijedi svoje snove i budi švorc? To je sve o čemu sam slušao dok sam odrastao. Nisam znao što bih sa svojim životom, ali rekli su mi, ako slijediš svoju strast, sve će ispasti dobro.

Mogu vam sada iz glave navesti 30 primjera - Bob Combs, uzgajivač svinja u Las Vegasu koji skuplja nepojedene ostatke hrane iz casinoa i njime hrani svoju svinju. Zašto? Zato jer je mnogo protein u hrani koju ne jedemo i njegova svinja raste duplo brže od normalnog, a on je bogat farmer, koji se brine za okoliš, provodi dane obavljajuči ovaj neobičan posao, i smrdi k'o sam vrag, ali Bog ga blagoslovio. On odlično živi. Pitate ga: ''Jesi li slijedio svoju strast pa stigao ovdje?'' a on bi vam se nasmijao. Upravo su mu ponudili 60 milijuna dolara za njegovu farmu a on je tu ponudu odbio, izvan Vegasa. Nije slijedio svoju strast. Napravio je korak untrag i pratio kuda svi idu te otišao drugim putem. I ja stalno čujem tu priču.

Matt Froind, mljekar u New Canaanu u Connecticutu jedno se jutro probudio i shvatio da izmet njegovih krava vrijedi više od njihova mlijeka, i da ga može koristiti kao biorazgradive lonce za cvijeće Sada ih prodaje Walmartu. Slijedite svoju strast, dajte, ljudi.

Počeo sam razmišljati o strasti, i o efikasnosti nasuprot efektivnosti, kao što je Tim rekao ranije, razlika je velika. Počeo sam razmišljati o timskom radu i odlučnosti, i o svim onim plitkim ljudima koje nazivaju sljedbenicima a koji se okupljaju uz tu sentimentalnu umjetnost u salama za sastanke po cijelom svijetu upravo sada. To -- se u trenutku izokrenulo.

Sigurnost -- sigurnost prije svega to sam ja koji se vraćam k Agenciji za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, PETA-i i prijateljima životinja. A što ako je Agencija u krivu? Mislim, hereza je to što ću reći, ali je li sigurnost zapravo na trećem mjestu? Je li tako? (Smijeh) Ne, ozbiljan sam. Ono što želim reći jest da mi je bitna sigurnost pri obavljanju tih ludih poslova onoliko koliko je i ljudima s kojima radim ali oni koji to stvarno i obave, ne govore najprije o sigurnosti. Znaju da su druge stvari bitnije-- taj posao je na prvom mjestu, i njegovo obavljanje.

Nikad to neću zaboraviti, bio sam na koći za lov rakova s dečkima iz najsmrtonosnijeg lova, s kojima sam isto radio u prvoj sezoni. Mi smo oko 200 km od obale Rusije otvoreno more, veliki valovi, zelena voda napada strojarnicu, dobro? Najopasnije okružje u kojem sam ikad bio a ja sam bio otraga s jednim tipom, osiguravao kotlove. I tako sam bio oko 130 m od palube, a to je kao da gledate u vrh svoje cipele, i brod se valja ovako. Nevjerojatno opasno.

Pobjegnem i uđem u strojarnicu, i kažem uz dozu nepovjerenja, ''Kapetane, OSHA (Agencija za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu).''

A on kaže: ''OSHA? -- ocean'' (engleski izgovor riječi). I uperi prstom tamo. (Smijeh) Ali u tom trenutku, ono što je rekao ne može se ponoviti u 48 država SAD-a. Ne može se ponoviti ni u kojoj tvornici ili gradilištu. Ali pogledao me i rekao: ''Sine -- usput, iste je dobi kao i ja, i zove me sine, to mi je super -- kaže: ''Sine, ja sam kapetan koće za lov rakova. Moja odgovornost nije da te kući dovedem živa. Moja je odgovornost dovesti te kući bogata.'' (Smijeh) Ako želiš doći kući živ, to je tvoja stvar. I ostatak toga dana, sigurnost je bila na prvom mjestu.

Ja sam bio -- Mi zapravo stvaramo taj lažni osjećaj samozadovoljstva a sve što radimo jest to da pričamo o tuđoj odgovornosti kao da je naša, i obrnuto. Mnogo je tu stvari u pitanju. Mogao bih nadugo govoriti o mnogo malih promjena koje smo napravili i o beskrajnoj listi stvari koje sam krivo shvatio. Ali sve se svodi na ovo. Razvio sam teoriju, i sada ću je s vama podijeliti u ove preostale 2 minute i 30 sekundi.

Dakle to ide ovako -- proglasili smo rat radu, kao društvu, svi mi. To je građanski rat. Zapravo se radi o hladnom ratu. Mi to nismo svjesno učinili niti smo spremali kakve zavjere na neki Machiavellistički način, ali to smo učinili. I ovaj rat smo vodili na barem četiri fronte, pogotovo u Hollywoodu. Način na koji prikazujemo radnike na televiziji je smiješan. Ako se radi o vodoinstalateru, ima 150 kg i stražnjice mu viri iz hlača, priznajte. Stalno ga viđate. Tako vodoinstalateri i izgledaju, zar ne? Mi ih pretvaramo u junake, ili u postaju poante priče. To televizija radi. Mi u "Prljavim poslovima" se trudimo to ne raditi, zato ja obavljam posao i ne varam pri tome.

Ali mi smo ovaj rat vodili na aveniji Madison. Toliko reklama koje izlaze -- u obliku poruke, a što nam zapravo govore? Vaš bi život bio bolji da možete raditi malo manje, da ne morate raditi tako naporno, da možete doći kući ranije, da možete u mirovinu ranije, da možete izaći s posla ranije, sve je to u porukama, uvijek ispočetka, i opet.

Washington -- ne mogu niti započeti govoriti o dogovorima i politikama na mjestu koje utječe na realnost raspoloživih poslova jer zapravo ne znam. I znam da je to fronta u ovom ratu.

I to upravo ovdje, ljudi, u Silikonskoj dolini. Koliko ljudi trenutno ima sa sobom iPhoneove? Koliko ih ima Blackberryje? Uključeni smo, povezani smo. Nisam ni u kojem trenutku želio reći da je nešto loše proizašlo iz tehnološke revolucije. Bar to ne bih rekao ovakvoj publici. (Smijeh) Ali mislim da je inovacija bez imitacije čisto gubljenje vremena. A nitko ne slavi imitaciju na način na koji "Prljavi poslovi" znaju to raditi. Vaš iPhone bez ljudi koji čine isto sučelje, iste strujne krugove, iste ploče, opet i opet. Sve je zbog toga moguće jednako kao i genij unutar toga.

Imamo i novu kutiju za alat, znate. Naš današnji alat ne izgleda poput lopata i pijuka. Izgledaju poput stvari s kojima šetamo uokolo. Tako je ukupni učinak svega toga bila marginalizacija mnogo poslova. I shvatio sam, vjerojatno prekasno -- nadam se ipak da nije tako, jer ne znam mogu li još 200 ovakvih poslova obaviti, ali obavit ćemo ih što više možemo. Za mene je najvažnije znati i suočiti se s činjenicom da sam pogriješio u vezi mnogo stvari, ne samo u vezi testisa na bradi. Sve sam krivo shvatio.

I tako mislimo, pod ''mi'' mislim ''ja'' da trebamo govoriti o javnoj kampanji za posao, ručni rad, kvalificirani rad. Netko mora govoriti o zaboravljenim pogodnostima. Govorim o stvarima koje nam je govorio naš djed. Stvarima s kojima nas je većina odrasla ali koje smo, onako, pomalo zaboravili.

Barack želi stvoriti dva i pol milijuna poslova. Infrastruktura je jako bitna. Ovaj rat radu, koji pretpostavljam, postoji, ima žrtve kao i svaki drugi rat. Infrastruktura je prva, a smanjeni upis u strukovne škole je druga. Svake godine je sve manje električara, stolara, vodoinstalatera, manje zavarivača, postavljača cijevi manje mehaničara. Poslovima u infrastrukturi za koje svi govore da će stvoriti bave se ti ljudi. Oni kojih je stalno sve manje. U međuvremenu, dobili smo najmanje dva bilijuna dolara, prema Američkom društvu građevinara koje moramo potrošiti kako bismo se barem dotaknuli infrastrukture koja je trenutno ocijenjena s -2.

I tako, da se natječemo za bilo što, a ja to ne radim, rekao bih da poslovi koje ćemo se truditi stvoriti i da se poslovi koje se nadamo stvoriti neće zadržati osim ako to ne budu poslovi koje ljudi žele. I znam da smo u dijelu konferencije koji slavi stvari koje su nam bliske i drage, ali isto tako znam da čisto i prljavo nisu oprečni termini. Oni su dvije strane iste medalje, kao inovacija i imitacija, kao rizik i odgovornost, kao peripetija i anagnorisis, kao ono malo janje za koje se nadam da više ne drhti, i kao moje vrijeme koje je isteklo.

Uživao sam govoreći vam, a sada se vratite na posao, može? (Pljesak)