Mick Ebeling: Izum koji je oslobodio zatočenog umjetnika

Imao sam poseban blagoslov u životu, radio sam na mnoštvu zapanjujućih projekata. Ali najbolji na kojem sam ikad radio je bio vezan uz ovog tipa. Njegovo ime je TEMPT TEMPT je bio jedan od najistaknutijih graffiti umjetnika u 80ima. Došao je kući poslije trčanja jednog dana i rekao, "Tata, kroz noge mi prolaze trnci." I to je bio početak ALS-a. TEMPT je sada potpuno paraliziran. Može samo koristiti svoje oči.

I susreo sam se s njim. Vlasnik sam tvrtke koja se bavi dizajnom i animacijom, tako da su graffiti definitivno zamršen dio onoga čemu se divimo i što poštujemo u svijetu umjetnosti. I tako smo odlučili da ćemo sponzorirati Tonya, TEMPT-a, i njegov cilj. Otišao sam i upoznao njegovog brata i oca i rekao, "Dat ćemo vam ovaj novac. Što ćete učiniti s njim?" I njegov brat je rekao, "Samo želim ponovno razgovarati s Tonyem. Samo želim biti u mogućnosti ponovno komunicirati s njim i da on može komunicirati sa mnom." I ja sam rekao, "Čekaj malo, nije li to -- vidio sam Stephena Hawkinga -- nemaju li svi paralizirani ljudi mogućnost komunikacije putem ovih uređaja?" A on je rekao, "Ne, ukoliko nisi bogat, imaš stvarno nevjerojatno zdravstveno osiguranje, ne možeš to ostvariti. Ovi uređaji nisu dostupni ljudima." Rekao sam, "Dobro, kako zapravo komunicirate?" Jesu li svi vidjeli film "Ronilačko zvono i leptir"? Tako komuniciraju -- pomiču prst uz slova abecede. Rekao sam, "To je zastarjelo. Kako je to moguće?"

Pojavio sam se s željom da jednostavno ispišem ček, a umjesto toga, ispisao sam ček za koji nisam imao blage veze kako ću ga unovčiti. Obvezao sam se njegovom bratu i ocu u tom trenutku, na tom mjestu -- rekao sam im, "U redu, ovako stoje stvari: Tony će progovoriti, nabavit ćemo mu uređaj, i osmislit ćemo kako mu omogućiti da se ponovno bavi umjetnošću. Zato što je smiješno da netko tko još uvijek ima sve to u sebi nije u mogućnosti to izraziti."

Tako sam govorio na konferenciji par mjeseci nakon toga. i upoznao dečke koji se nazivaju GRL, "Laboratorij za istraživanje graffita", i oni imaju tehnologiju koja im dopušta da projiciraju svjetlost na bilo koju površinu i crtaju po njoj laserskim pokazivačem, koji bilježi samo negativni prostor. Tako oni putuju i rade ovakve umjetničke instalacije. Sve stvari koje projiciraju na taj način imaju svoj životni ciklus. Prvo započinje s reproduktivnim organima, zatim počinju psovke, nakon toga dolazi ogovaranje Busha i nakon toga ljudi zapravo dolaze do umjetnosti. Ali uvijek je postojao životni ciklus u njihovim prezentacijama. Došao sam kući i večerao sa ženom, govoreći joj o tome, i onda smo shvatili, "Čekaj malo, ako znamo da postoji ovakva tehnologija koja dozvoljava da koristiš oči kako bi upravljao stvarima, zašto ne pokušamo pronaći način da TEMPT upravlja laserom i onda bi mogao ponovno crtati graffite, pa to bi bilo sjajno."

I tako je započelo putovanje. I nakon dvije godine, godinu dana nakon ovih događaja, nakon puno organizacije i puno premještanja raznih stvari, postigli smo određene uspjehe. Prvo, srušili smo vrata osiguravajućih kuća, i zaista nabavili TEMPT-u uređaj koji mu omogućuje komuniciranje -- stroj Stephena Hawkinga. (Pljesak) Što je odlično. I on je ozbiljno jedan od najzabavnijih -- zovem ga Yoda, jer razgovaraš s njim, dobiješ email od njega, i dođeš do zaključka, "Nisam dostojan ovoga. Ovaj momak je zaista nevjerojatan."

Druga stvar koju smo učinili je ta da smo okupili sedam programera iz cijelog svijeta -- doslovno iz svakog kutka svijeta -- u našem domu. Moja žena, djeca i ja preselili smo se u našu garažu, i ovi hakeri i programeri i teoretičari zavjere i anarhisti preuzeli su našu kuću. Mnogi naši prijatelji su nas smatrali ludima što smo to učinili i vjerovali su da će kada se vratimo sve slike sa zidova biti uklonjene i da će zidovi biti išarani. Ali kroz dva tjedna, mi smo programirali, išli smo na šetalište Venice, moja djeca su se uključila u rad, moj pas se uključio, i stvorili smo ovo.

Ovo se zove EyeWriter, i kao što možete vidjeti u opisu. Ovo je jeftin par sunčanih naočala koje smo kupili na šetalištu Venice Beach, malo bakrene žice i neke stvari iz trgovina elektroničkom opremom. Uzeli smo kameru za PlayStation3, rastavili ju, montirali ju na LED svjetiljku, i sada imate uređaj koji je besplatan -- napravite ga sami, objavili smo kod besplatno, i softver se skine besplatno. I sada smo kreirali uređaj koji nema nikakvih ograničenja. Nema osiguravajuće tvrtke koja može reći "ne". Nema bolnice koja može reći "ne". Tko god je paraliziran sada ima mogućnost zaista crtati ili komunicirati koristeći samo svoje oči.

(Pljesak)

Hvala vam. Hvala vam jako puno momci. To je bilo odlično.

Na kraju ta dva tjedna, vratili smo se u TEMPT-ovu sobu. Volim ovu sliku, jer ovo je soba nekog drugog i ovo je njegova soba. Tako da je tu zbrka i strka oko velikog predstavljanja. I nakon više od godinu dana planiranja, dva tjedna programiranja, hrane bogate ugljikohidratima i cjelonoćnih zasjedanja, Tony je ponovno crtao, prvi put nakon sedam godina. I ovo je zapanjujuća slika, jer ovo je njegov sustav za održavanje na životu, i on gleda preko njega. Pomaknuli smo njegov krevet kako bi mogao vidjeti van. I postavili smo projektor na zidu parkirališta ispred njegove bolnice. I on je crtao ponovno prvi put, pred svojom obitelji i prijateljima -- i možete samo zamisliti kakvi su osjećaji bili na parkiralištu. Smiješno je to što smo morali provaliti na parkiralište, tako da smo se osjećali potpuno autentično kao dio graffiti scene.

(Smijeh)

I na kraju svega toga, poslao nam je e-poštu, i evo što je pisalo u e-pošti: "To je prvi put da sam išta nacrtao nakon sedam godina. Osjećam se kao da su me držali pod vodom, i da je netko napokon posegnuo dolje i izvukao mi glavu da mogu disati." Nije li to fenomenalno.

(Pljesak)

To je na neki način naš borbeni poklič. To je ono što nas pokreće i što nas potiče da razvijamo. I imamo tako puno posla s ovim. Ovo je zadivljujuć uređaj, ali je to ekvivalent dječje igračke za crtanje. I netko tko ima toliki umjetnički potencijal zaslužuje puno više. Tako da pokušavamo otkriti kako ga učiniti boljim, bržim, jačim.

Od tada, dobili smo mnoga priznanja. Osvojili smo mnoštvo nagrada. Upamtite, ovo je besplatno, nitko od nas ne zarađuje na ovome. Sve sami plaćamo. Tako da su nagrade govorile, "O, pa ovo je fantastično." Armstong je pisao na svom Twitter profilu o nama, i u prosincu, časopis Time odao nam je počast proglasivši nas jednim od top 50 izuma u 2010., što je bilo zaista sjajno.

(Pljesak)

Najbolja stvar kod ovoga je -- i to je ono što zatvara cijeli krug -- da će u travnju ove godine, u muzeju suvremene umjetnosti Geffen u Los Angelesu, biti postavljena izložba pod nazivom "Umjetnost ulica". I "Umjetnost ulica" predstavit će sve glavne face ulične umjetnosti -- Banksy, Shepard Fairey, CAWs -- svi ti dečki će biti tamo. TEMPT će sudjelovati u izložbi, što je zaista divno.

(Pljesak)

Ovo je moja pouka: Ako vidite nešto što je nemoguće, učinite to mogućim. Sve u ovoj sobi nije bilo moguće -- ova pozornica, ovo računalo, ovaj mikrofon, EyeWriter -- sve to nije bilo moguće u jednom trenutku. Učinite mogućim -- svi u ovoj sobi. Nisam programer, nikad nisam radio ništa s tehnologijom očnog prepoznavanja, ali sam jednostavno prepoznao nešto i povezao se sa zadivljujućim ljudima kako bismo učinili da se nešto dogodi. I ovo je pitanje koje želim da si svatko od vas postavi svaki dan kada nađete nešto za što mislite da se treba napraviti. Ako ne sada, onda kada? I ako ne ja, onda tko?

Hvala vam ljudi.

(Pljesak)