Od kada sam zadnji puta bio ovdje, 2006.g., otkrili smo da su globalne klimatske promjene ispale prilično ozbiljni problem. Tako da smo dosta pisali o tome u časopisu Skeptic. Istraživali smo razne vrste znanstvenih i kvazi-znanstvenih kontroverzi. Ali ispalo je da se ne trebamo zabrinjavati zbog nijedne od njih jer će smak svijeta biti 2012.
Još jedno podsjećanje: Sjetit ćete se da sam vas upoznao s Quadro tragačem. To je poput rašlji za otkrivanje vode. To je samo šuplji komad plastike s antenom koja se okreće oko svoje osi. I šetate se uokolo, i ona pokazuje na stvari. Na primjer, ako tražite marihuanu u studentskim ormarićima, pokazat će ravno na nekoga. Oh, ispričavam se. Baš ovaj koji su mi dali pronalazi golf loptice naročito ako ste na golf terenu i provjeravate ispod dovoljno grmlja. Pa, u kategoriji "Koja je šteta od ovakve glupe stvari" ova sprava, ADE 651, je prodana iračkoj vladi za 40,000 dolara po komadu ona je poput ove ovdje, potpuno beskorisna, radi navodno pomoću "privlačenja magnetiziranih iona" što se prevodi kao "pseudoznanstvena glupost"--što bi bila dobra riječ-- u kojoj nižete zajedno hrpu riječi koje dobro zvuče, ali ne radi apsolutno ništa. U ovom slučaju, na kontrolnim točkama, dopuštajući ljudima da prođu jer je vaša mala sprava za pretraživanje rekla da je sve u redu, zapravo ugrožava živote. Tako da postoji opasnost od pseudoznanosti, u vjerovanju u takve vrste stvari.
Tako da ono o čemu želim pričati danas je vjerovanje. Želim vjerovati, a i vi također. I u stvari, mislim da je moja teza ovdje da je vjerovanje prirodno stanje stvari. Ovo je zadana opcija. Mi jednostavno vjerujemo. Vjerujemo u različite stvari. Vjerovanje je prirodno. Manjak vjerovanja, skeptičnost, znanost, nisu prirodni. To je puno teže. neugodno je nevjerovati u stvari. Pa poput Fox Muldera u "Dosjeima X" tko želi vjerovati u NLO-e? Pa, mi svi to radimo. I razlog za to je zato što imamo motor za vjerovanje u našem mozgu. U osnovi, mi smo primati koji tragaju za uzorcima. Povezujemo točkice: A je povezano s B, B je povezano s C. I ponekad je A stvarno povezano s B: I to se zove asocijativno učenje.
Pronalazimo uzorke, povezujemo ih, Bilo da je Pavlovljev pas ovdje koji povezuje zvuk zvona s hranom, i tada slini na zvuk zvona, ili bilo da je riječ o Skinnerovom štakoru, koji ima asocijacije između svog ponašanja i nagrade za to, i stoga ponavlja svoje ponašanje. U stvari, ono što je Skinner otkrio je to, da ako stavite goluba u kutiju poput ove, i on mora pritisnuti jednu od ove dvije tipke, i trudi se shvatiti koji je uzorak, i date mu malu nagradu u kutiji ovdje. Ako nasumično odredite nagrade, tako da nema uzorka, naći će bilo kakav uzorak. I što god radili prije nego što su dobili nagradu, ponavljat će upravo taj uzorak. Ponekad je to čak i dvostruko okretanje suprotno od kazaljke na satu, jedno u smjeru kazaljke na satu i kljucanje tipke dvaput. I to se zove praznovjerje. I to, bojim se, ćemo uvijek imati u nama.
Zovem ovaj proces "uzorkovanje", a to je, tendencija pronalaženju smislenih uzoraka i u smislenom i besmislenom šumu. Kada smo u ovom procesu, činimo dva tipa pogrešaka. Tip I pogreška, ili lažno pozitivna, je vjerovanje da je uzorak stvaran kad nije. Naš drugi tip pogreške je lažno negativni. Tip II pogreška je nevjerovanje da je uzorak stvaran kad je. Napravimo misaoni pokus. Vi ste hominid prije tri milijuna godina šetate visoravnima Afrike. Ime vam je Lucy, u redu? I čujete šuškanje u travi. Da li je to opasni predator, ili je to samo vjetar? Vaša slijedeća odluka bi mogla biti najvažnija u vašem životu. Ako mislite da je šuškanje u travi opasan predator a ispadne da je to samo vjetar, počinili ste pogrešku u mišljenju, pogrešku tipa I, lažno pozitivnu. Ali nema štete. Samo odete dalje. Oprezniji ste. Pažljiviji ste. S druge strane, ako vjerujete da je šuškanje u travi samo vjetar, a ispadne da je to opasni predator, vi ste ručak. Upravo ste osvojili Darwinovu nagradu. Izbačeni ste iz genskog potencijala.
Ovdje je problem u tome da uzorkovanja će se pojaviti kad god je cijena činjenja pogreške tipa I manja od cijene činjenja pogreške tipa II. Ovo je, usput, jedina jednadžba u predavanju. Imamo problem u otkrivanju uzoraka to jest ocjenjivanje razlike između pogreške tipa jedan i tipa dva je veoma problematično, pogotovo u djeliću sekunde, situacijama za život ili smrt . Tako da je početna postavka zapravo "vjerovanje da su svi uzorci stvarni". "Sva šuškanja u travi su opasni predatori a ne samo vjetar". Mislim da smo evoluirali... postojala je prirodna selekcija sklonosti naših motora za vjerovanje, naših procesa u mozgu za traganje za uzorkom, da se uvijek nađu smisleni uzorci i ubaciti ih skupa s ovom vrstom predatorskog ili namjernog djelovanja na koja ću se vratiti.
Na primjer, što vidite ovdje? To je konjska glava, tako je. Izgleda kao konjska glava. Mora to biti konj. To je uzorak. Ali da li je to zaista konj? Ili više sliči na žabu? Vidite, naša sprava za otkrivanje uzoraka, koja je izgleda smještena u prednjoj cingulatnoj moždanoj kori-- ta naša mala sprava za otkrivanje tamo -- može se lako zabuniti, i to je problem. Na primjer, što vidite ovdje? Da, naravno. To je krava. Jednom kad pripremim mozak--to se zove kognitivno pripremanje-- jednom kad pripremim mozak da to vidi, ponovno će iskočiti čak i bez uzorka kojeg sam primijenio na to. A što vidite ovdje? Neki ljudi vide psa dalmatinera. Da, evo ga. I to je priprema. Tako da kad se vratim bez pripreme, vaš mozak već ima model tako da to možete ponovno vidjeti. Što vidite ovdje? Planetu Saturn. Da, to je dobro. A ovdje? Samo viknite bilo što što vidite. To je dobra publika, Chris. Jer nema ničega u ovome. Zapravo, navodno nema ničega.
To je pokus kojeg je napravila Jennifer Whitson na teksaškom sveučilištu u Austinu u zajedničkom okruženju i da li osjećaji nesigurnosti i gubitka kontrole utječu na ljude da vide iluzorne uzorke. A to je, skoro svi vide planet Saturn. Ljudi koje dovedete u stanje ili osjećaj gubitka kontrole će prije vidjeti nešto u ovome, što je navodno bez uzorka. Drugim riječima, sklonost pronalasku uzoraka raste kad dolazi do gubitka kontrole. na primjer, igrači bejzbola su nepopravljivo praznovjerni kad udaraju palicom, ali ne toliko kao kad su u polju igrališta. Zato što su igrači u polju uspješni 90 do 95 posto vremena. Najbolji udarači promaše sedam od deset puta. Tako da su njihova praznovjerja, njihova uzorkovanja, sva povezana s osjećajem manjka kontrole i tako dalje.
Što vidite baš u ovoj ovdje, na ovom igralištu? Vidi li netko predmet? Tamo zapravo nešto ima, ali je izblijedilo. Dok vi razmišljate o tome, to je bio pokus kojeg je napravila Susan Blackmore, psihologinja u Engleskoj, koja je pokazala ispitanicima ovu izblijeđenu sliku a tada je napravila usporedbu između njihovih bodova na ESP testu, koliko vjeruju u paranormalno, natprirodno, anđele i tako dalje. i oni koji su postigli veći rezultat na ESP ljestvici, naginjali su, ne samo viđenju više uzoraka u izblijedjelim slikama, nego i netočnim uzorcima. Ovdje je ono što se pokazuje ispitanicima. Riba je izblijedila 20 posto, 50 posto i onda ona koju sam vam pokazao, 70 posto.
Sličan pokus je napravio jedan drugi britanski pisholog koji se zove Peter Brugger, koji je našao da se značajno više smislenih uzoraka percipira u desnoj hemisferi, kroz lijevo vidno polje, a zatim u lijevu hemisferu. Tako da ako pokazujete ispitanicima takve slike koje će završiti u desnoj hemisferi umjesto u lijevoj, tada će češće vidjeti uzorke nego da ih stavite u lijevu hemisferu. Izgleda da se u našoj desnoj hemisferi javlja većina ovih uzoraka. Ono što mi pokušavamo je prodrijeti u mozak i vidjeti gdje se sve ovo događa.
Brugger i njegova kolegica, Christine Mohr, su dali ispitanicima L-DOPU. L-DOPA je lijek, kao što znate, koristi se u liječenju Parkinsonove bolesti, koja je povezana s manjkom dopamina. L-DOPA podiže dopamin. A porast dopamina utječe da ispitanici vide više uzoraka nego oni koji nisu primili dopamin. Dopamin je, čini se, lijek povezan s uzorkovanjem. U stvari, neuroleptični lijekovi koji se koriste da eliminiraju psihotično ponašanje, stvari poput paranoje, sumanutosti i halucinacija, a ovo su uzorkovanja. to su netočni uzorci. Oni su lažno pozitivni. To su greške tipa jedan. I ako im date lijekove koji su antagonisti dopamina, nema ih više. To jest, ako smanjite količinu dopamina, i njihova tendencija da vide uzorke slično se smanjuje. U drugu ruku, amfetamini poput kokaina, su dopaminski agonisti. Oni povećavaju količinu dopamina. Tako da ćete najvjerojatnije osjećati euforiju, kreativnost i naći više uzoraka.
U stvari, nedavno sam vidio Robin Williamsa pričali smo o tome kako je bio više smiješan kad je bio na kokainu, dok je imao taj problem, nego sad. Možda je više dopamina povezano s više kreativnosti. Dopamin, ja mislim, mijenja naš omjer signala i šuma. To jest koliko smo precizni u pronalaženju uzoraka. Ako je omjer prenizak, vjerojatno činite previše pogrešaka tipa dva. ne vidite stvarne uzorke. Ne želite biti previše skeptični. Ako ste preskeptični, nećete vidjeti zaista zanimljive dobre ideje. Zapravo ste kreativni, a opet ne padate na previše gluposti. Previše visok omjer i možda vidite uzorke posvuda. Svaki put kad vas netko pogleda, vi mislite da netko bulji u vas. Mislite da ljudi pričaju o vama. I ako odete predaleko u tome, to se jednostavno zove ludilo. To je razlika koju možda možemo napraviti između dva dobitnika Nobelove nagrade, Richarda Feynmana i John Nasha. Jedan je vidio točno onoliko uzoraka da osvoji Nobelovu nagradu. I drugi također, ali možda previše uzoraka. I tada to zovemo shizofrenija.
Tako da nam omjer signala i šuma pokazuje problem detektiranja uzorka. I naravno svi znate točno što je ovo, zar ne. I koji uzorak ovdje vidite? Ponovno, stavljam vašu prednju cingulatnu moždanu koru na test ovdje, uzrokujući da se borite s detekcijama uzoraka. Znate, naravno, da su ovo Via Uno cipele. Ovo su sandale. Prilično seksi stopala, moram reći. Možda malo fotošopirana. I naravno, dvosmislene figure koje se čine kao da skaču naprijed i natrag. Ispada da ono o čemu puno razmišljate utječe na ono što bi htjeli vidjeti. I vidite ovdje lampu, znam. Zbog svjetla ovdje. Naravno, zahvaljujući ekološkom pokretu svi smo osjetljivi na položaj morskih sisavaca. Pa ono što vidite na ovoj, dvosmislenoj slici je naravno, dupin. Vidite dupina ovdje. I to je dupin. I to je dupin. Ovo je dupinov rep, dečki.
ako vam možemo dati zbunjujuće podatke, opet, vaš ACC će otići u hiperpogon. Ako pogledate ovdje dolje, u redu je. Ako pogledate ovdje gore, tada dobijate zbunjujuće podatke. I tada trebamo okrenuti sliku da vidite da je to namješteno. Nemoguća kutija iluzija. Lako je prevariti mozak u 2D. Tako kažete," Ma hajde Shermer, svatko to može tko zna osnove psihologije". Ovo je pokojni, veliki Jerry Andrus i njegova iluzija "nemoguće kutije" u 3D, u kojoj Jerry stoji unutar nemoguće kutije. I bio je dovoljno ljubazan da objavi ovo i podari nam odgovor. Naravno, sve ovisi o kutu snimanja. Fotograf je ovdje preko. I ova daska se čini da se preklapa s ovom, a ova ovdje s ovom drugom, i tako dalje. Ali i kad ih odnesem, iluzija je tako moćna i pokazuje kako su naši umovi ožičeni da nađu stanovite vrste uzorka.
Ovo je jedan novi koji nas zapanjuje zbog suprostavljenih uzoraka kad uspoređujemo ovaj kut s ovim. U stvari, to je točno ista slika jedna pored druge. Ono što radite je da uspoređujete ovaj kut umjesto s ovim drugim. I tako je vaš mozak prevaren. Ponovno, i vaše sprave za otkrivanje uzoraka su prevarene.
Lica su jednostavna za vidjeti zato što imamo dodatni evoluirani softver za prepoznavanje lica u našim sljepoočnim režnjevima. Ovdje su neka lica na srani gdje je kamen. Zapravo nisam siguran za ovo, možda je prepravljeno u Photoshopu. Ali ipak, to je poanta. Koji od ovih vam izgleda čudno? U brzoj reakciji, koji izgleda čudno? Ovaj s lijeve strane. U redu, sad ću ga zarotirati pa će postati onaj s desne strane. I u pravu ste. Dosta poznata iluzija--prvi put napravljena s Margaret Thatcher. Sada, samo mijenjaju političare svaki put. Zašto se ovo događa? Znamo točno gdje se to dešava, u sljepoočnom režnju, točno poprijeko, otprilike iznad vašeg uha ovdje. U maloj strukturi koja se zove fuziformna vijuga. I postoje dva tipa stanica koje ovo čine, koje bilježe oblike lica ili općenito ili specifično ove velike, brzookidajuće stanice, prvo pogledaju lice općenito. Tako prepoznate Obamu odmah. A zatim primjetite nešto stvarno malo čudno s njegovim očima i ustima. Naročito kad su naopako. Uključili ste onaj softver za prepoznavanje lica.
Kako sam prije rekao u našem malom misaonom pokusu vi ste hominid koji šeta po visoravnima Afrike. Da li je to samo vjetar ili opasni predator? Koja je razlika između toga? pa, vjetar je neživ; opasni predator je uzrok s namjerom. I ovaj proces nazivam uzrokovanost. To je tendencija da se uzorcima dade smisao, namjera i učinak, često nevidljiva bića od vrha do dna. Ovo je ideja do koje smo došli od kolege s TED-a, Dan Dennetta, koji je pričao o zauzimanju namjernog položaja.
To se kasnije proširilo da objasni, dosta stvari, duša, duhova, utvara, bogova, demona, anđela, vanzemaljaca, inteligentnih stvoritelja, vladinih zavjerenika i različitih drugih vrsta nevidljivih uzroka s moći i namjerom, za koje se vjeruje da progoni naš svijet i kontrolira naše živote. Mislim da je ovo osnova animizma i politeizma i monoteizma. To je vjerovanje da su vanzemaljci nekako napredniji od nas, moralniji od nas, i u pričama uvijek dolaze da nas spase i izbave zbog višeg cilja. Inteligentni stvoritelji su uvijek opisivani kao superinteligentna, moralna bića koja su se spustila da stvore život. Čak i ideja da nas vlada može spasiti. To nije više val budućnosti. Ali to je , mislim vrsta uzrokovanosti, projiciranje nekoga tamo gore, velikog i moćnog koji će nas doći spasiti.
I ovo je također po mom mišljenju osnova teorija zavjere. Netko se skriva iza i povlači sve konce, bilo da su to Illuminati ili grupa Bilderberg. Ali ovo je problem u detekciji uzoraka, zar ne? Neki su uzorci stvarni, a neki nisu. Da li je J.F. Kennedy ubijen u uroti ili je bio jedan ubojica? Ako odete tamo-- ima ljudi svakog dana-- kao kad sam ja tamo bio-- koji vam pokazuju gdje su bili različiti strijelci. najdraža mi je ona da je bio u šahtu. I iskočio je u zadnjoj sekundi i opalio. Naravno, i Lincoln je ubijen u zavjeri. Ne možemo podjednako odbaciti sve uzorke poput ovoga. Jer, budimo iskreni, neki uzorci su stvarni. Neke zavjere su zaista istinite. Objašnjavaju puno, možda.
I 11.09. je teorija zavjere. To je zavjera. Napravili smo od toga cijelu strku. 19 članova Al Queda urotilo se da sruše avione u zgrade tvoreći zavjeru. Ali to nije ono što "zagovornici istine o 11.09." misle. Oni misle da je kriva Busheva administracija. Ali to je skroz drugo predavanje. Znate li kako znamo da 11.09. nije orkestriran od Busheve administracije? Zato što je uspjelo.
Mi smo rođeni dualisti. Naš proces uzrokovanosti dolazi od činjenice da možemo uživati u filmovima poput ovih. Zato što možemo maštati, u osnovi, nastavljajući dalje. Znamo da ako stimulirate sljepoočni režanj, možete imati osjećaj vantjelesnih iskustava, iskustava kliničke smrti, koje možete imati kad samo dotaknete elektrodom sljepoočni režanj. Ili to možete s gubitkom svijesti, ubrzavajući u centrifugi. Imate hipoksiju, ili manjak kisika. i mozak tada osjeća da je riječ o vantjelesnom iskustvu. Možete koristiti-- kao što sam i ja-- božju kacigu Michaela Persingera, koja bombardira vaše sljepoočne režnjeve elektromagnetskim valovima. I imate osjećaj vantjelesnog iskustva.
Završit ću s kratkim video isječkom koji na neki način sve ovo skupa spaja. Traje samo minutu i pol. Veže sve ovo skupa u moć očekivanja i moć vjerovanja. Pustite ga.
Narator: Ovo je mjesto koje su izabrali za svoje lažne audicije za reklamu za sjajilo za usne.
Žena: Nadamo se da možemo upotrijebiti dio ovoga za nacionalnu reklamu. I ovo je test za neka sjajila za usne koje ovdje imamo. A ovo su naši modeli koji će nam pomoći, Roger i Matt. I imamo naše vlastito sjajilo za usne, i imamo vodeću marku. Hoćete li imati problema poljubiti naše modele da ga testirate.
Žena: Nećete? (Djevojka:Ne.) Žena: Mislite da je to u redu.
Djevojka: Biti će u redu. (Žena: Dobro.)
Ovo je test na slijepo. Morat ću vas zamoliti da krenete i da stavite povez preko očiju. Kay, da li vidite išta? (Djevojka: Ne.) Navucite povez da ne vidite ni prema dolje. (Djevojka: Dobro.)
Žena: Sad ništa ne vidiš, zar ne?
Ono što ću tražiti u ovom testu je kako štiti vaše usne, teskturu, i možda ako možete razaznati ima li neki okus.
Djevojka: Dobro. (Žena: Jesi li ikad prije sudjelovala u testu poljupcima?)
Žena: Dođite korak naprijed. Dobro, sad želim da napućite usne. Napućite se još više i nagnite se malo naprijed, u redu.
You can share this video by copying this HTML to your clipboard and pasting into your blog or web page. This video will play with subtitles.
You either have JavaScript turned off or have an old version of the Adobe Flash Player. To view this rating widget you
need to get the latest Flash player.
If your browser allows only "trusted sites" to execute Javascript, you should add the "googleapis.com" domain to your whitelist to allow our Flash detection to work properly.
Got an idea, question, or debate inspired by this talk? Start a TED Conversation, or join one of these:
Michael Shermer kaže da se ljudska tendencija vjerovanju čudnih stvari--od otmica vanzemaljaca do rašlji--svela na dvije najosnovnije moždane vještine preživljavanja. Objašnjava što su one i kako nam donose nevolje.
Michael Shermer debunks myths, superstitions and urban legends, and explains why we believe them. Along with publishing Skeptic Magazine, he's author of Why People Believe Weird Things and The Mind of the Market. Full bio »
Translated into Croatian by Stipe Drmić
Reviewed by Ivan Majstorovic
Comments? Please email the translators above.
13:25 Posted: Nov 2006
Views 1,806,243 | Comments 379
24:45 Posted: Jul 2006
Views 669,278 | Comments 713
18:42 Posted: Sep 2008
Views 1,582,218 | Comments 595
Just follow the guidelines outlined under our Creative Commons license.
This comment will be attributed to . Not ? Sign Out.