Michael Shermer o vjerovanju u čudne stvari

Ej, ja sam Michael Shermer, direktor Društva skeptičnih, izdavač magazina Skeptik. Istražujemo tvrdnje o paranormalnom, kvazi-znanosti, i marginalnih grupa i kultova te svih vrsta rubnih tvrdnji -- znanosti i kvazi-znanosti i ne-znanosti i otpada od znanosti, vudu znanosti, patološkoj znanosti, lošoj znanosti, ne-znanosti i obične stare besmislenosti. I osim ako niste skoro bili na Marsu, znate da toga ima dosta vani.

Neki ljudi nas zovu razotkrivačima, što je neka vrsta negativnog naziva. Ali budimo realni -- puno je toga pokrivenoga, i mi kao odred policijske uprave za tajnovito, ispiremo. Dakle, mi smo kao Ralph Naders loših ideja -- (Smijeh) -- pokušavajći zamijeniti loše ideje s dobrim idejama.

Pokazati ću vam primjer loše ideje. Donio sam ovo sa sobom. Ovo su nam dali s programa NBC Dateline na testiranje. To je -- to je proizvela Quadro Corporation iz Zapadne Virginia-e. Zove se Quadro 2000 Dowser Rod. (Smijeh) Ovo se prodavalo ravnateljima srednjih škola za 900 dolara po komadu. To je komad plastike s običnom antenom dodanom na nju. Možete otkrivati sve moguće stvari, ali ovaj je napravljen za otkrivanje marihuane u ormarićima učenika. (Smijeh)

Dakle način na koji to radi je, idete kroz hodnik i vidite ako skreće prema nekom ormariću, i onda otvorite ormarić. Dakle to izgleda otprilike ovako. Pokazat ću vam. (Smijeh) Ne, to -- u redu, ima nekako naginjanje na desno. Dakle, pokazat ću vam -- u redu, ovo je znanost, provest ćemo kontrolirani eksperiment. Ići će sigurno u ovom smjeru. (Smijeh)

Gospodine, hoćete isprazniti vaše džepove. Molim vas, gospodine? (Smijeh)

Znači pitanje je bilo, može li to stvarno naći marihuanu u učeničkim ormarićima? I odgovor je, ako ih dovoljno otvorite -- da. (Smijeh) (Pljesak)

Ali u znanosti, moramo pratiti promašaje, ne samo pogotke. A to je vjerovatno ključna lekcija mog kratkog govora ovdje, je da tako rade vidovnjaci, astrolozi, i čitači tarot karata i tako dalje. Ljudi pamte pogotke; oni zaboravljaju promašaje. U znanosti moramo čuvati cijelu bazu podataka, i gledati ako se broj pogodaka nekako ističe od ukupnog broja koji biste očekivali slučajno.

U ovom slučaju smo to testirali. Imali smo dvije neprozirne kutije, jednu s THC marihuanom odobrenom od vlasti, i jednu praznu. I pogodilo je u 50 posto slučajeva -- -- što je točno koliko bi očekivali s modelom bacanja novčića. Dakle to je samo mali zabavni primjer vrste onog čime se mi bavimo.

Skeptic izlazi jednom u kvartalu. Svaki ima određenu temu, poput ovoga koji je o budućnosti inteligencije. Postaju li ljudi pametniji ili gluplji? Ja imam mišljenje o ovome osobno zbog posla kojim se bavim. Ali, uistinu, ljudi, ispada, postaju pametniji. Tri IQ boda za 10 godina, idemo gore. Na neki način zanimljiva stvar.

Sa znanosti, ne mislite o skepticizmu kao stvari čak ili čak o znanosti kao stvari. Jesu li znanost i religija kompatibilne? To je kao, jesu li znanost i vodoinstalerstvo kompatibilni? One -- to su samo dvije različite stvari. Znanost nije stvar. To je glagol. To je način razmišljanja o stvarima. To je način traženja prirodnih objašnjenja za sve fenomene.

Mislim, što je vjerojatnije -- da vanzemaljci ili višedimenzionalna stvorenja putuju preko ogromnih udaljnosti međuzvjezdanog svemira da ostave krug u žitu u polju Farmera Boba u Puckerbrushu, Kansasa da promovira skeptic.com, naše web stranice? Ili je vjerojatnije da je neki čitatelj Skeptica uradio to Photoshopom? I u svim slučajevima moramo se pitati -- (Smijeh) -- koje je vjerojatnije objašnjenje? I prije nego što kažemo da nešto potječe izvan ovog svijeta, trebali bi prvo biti sigurnim da to nije na ovom svetu. Što je vjerojatnije -- da je Arnold imao malu vanzemaljsku pomoć u izboru za guvernera? Ili da World Weekly News izmišlja stvari? (Smijeh)

I dio toga -- ista tema je izražena lijepo ovdje u ovoj karikaturi Sidney Harrisa. Za vas otraga, ovdje piše "I onda se dogodi čudo. Mislim kako moraš biti određeniji ovdje u koraku dva." Ovaj jedan slajd kompletno uništava argumente inteligentnog dizajna. Nema u tome ništa više osim toga. (Pljesak) Možete reći da se čuda događaju. Samo to ne objašnjava ništa. Ne nudi ništa. Nema ničega za testiranje. Ovo je kraj razgovora za kreatore inteligentnog dizajna.

Gdje se -- i točno je, znanstvenici ponekad izbace termine da popune mjesta u rečenici -- tamna energija ili tamna materija ili tako nešto. Dok ne shvatimo što je to, samo ćemo ju zvati tako. Ovo je početak uzročnog lanca za znanost. Za kreatore inteligentnog dizajna, ovo je kraj lanca. I opet, možemo se pitati ovo -- što je verovatnije -- jesu li NLO-i vanzemaljski svemirski brodovi ili perceptivne kognitivne greške, ili čak lažnjaci?

Ovo je NLO snimak iz moje kuće u Atladenai, California, nadgledajući Pasadenau. I ako dosta izgleda kao ratkapa Buicka, to je zato što je. Ne treba vam ni Photoshop, ne treba vam oprema visoke tehnologije, ne trebaju vam računala. Ovo je snimak s jednokratnom Kodak Instamatik kamerom. Jednostavno imate nekog sa strane spremnog da krene s ratkapom. Kamera spremna -- to je to. (Smijeh)

Dakle, iako je moguće da je većina ovih stvari lažna ili iluzije i tako dalje i da su neke od njih stvarne, vjerojatnije je da su sve lažne, kao i krugovi u polju.

S puno ozbiljnije strane, u cijeloj znanosti tražimo ravnotežu između podataka i teorije. U Galilejevom slučaju, on je imao dva problema kada je okrenuo svoj teleskop prema Saturnu. Najprije, nije postojala teorija o planetarnim prstenovima. I napokon, njegovi podaci su bili zrnati i zbrkani, i nije baš mogao shvati što je on to točno gledao. I onda je on napisao da je vidio -- "Opazio sam kako najudaljeniji planet ima tri tijela." I to je što je on na kraju zaključio da je vidio. Dakle bez teorije o planetarnim prstenovima i sa zrnatim podacima, ne možete imati dobru teoriju. I ovo nije bilo riješeno do 1655.

Ovo je knjiga Christiaan Huygensa u kojoj je katalogizirao sve greške koje su ljudi pravili pokušavajući da shvate šta se događa sa Saturnom. I nije sve dok -- Hojgens nije imao dvije stvari. Imao je dobru teoriju o planetarnim prstenovima i kako solarni sustav radi. I onda, imao je bolji teleskop, više sitnozrnih podataka u kojima je shvatio da dok Zemlja kruži brže -- po Keplerovim zakonima -- od Saturna, onda se mi uhvatimo s njim. I vidimo kutove prstenova pod različitim kutovima, ovdje. I to se, zapravo, ispostavilo kao istinito.

Problemi s teorijom koju imamo je da vaša teorija može biti prepuna kognitivnih predrasuda. Dakle, jedan od problema objašnjavanja zašto ljudi vjeruju u čudne stvari je da mi imamo stvari na jednostavnoj razini. A onda ću preći na ozbiljnije. Na primjer, mi smo skloni vidjeti lica.

Ovo je lice na Marsu koje je bilo -- 1976., kada je postojao cijeli pokret koji je htio da NASA fotografira to područje jer su ljudi mislili da je to monumentalna arhitektura koju su napravili Marsijanci. Ipak, kako se ispostavlja -- evo ga bliža snimka iz 2001. Ako žmirkate, i dalje možete vidjeti lice. I kada žmirkate, ono što radite je da ga pretvarate iz fino zrnatog u grubo zrnato. I tako, smanjujete kvalitetu svojih podataka. I da vam ja nisam rekao šta da tražite, opet biste vidjeli lice, jer smo isprogramirani evolucijom da vidimo lica.

Lica su nam socijalno bitna. I naravno, sretna lica. Lica svih vrsta je lako vidjeti. (Smijeh) Možete vidjeti sretno lice na Marsu, ovdje. Kada bi astronomi bili žabe možda bi vidjeli žapca Kermita . Vidite li ga tu? Male žablje noge. Ili da su geolozi slonovi?

Religijska ikonografija. (Smijeh) Otkriveno od strane pekara is Tennesseea 1996. Naplaćivao je pet dolara po osobi da vide časnu sestru žemlju dok ga odvjetnici Majke Tereze nisu natjerali da prestane. Ovo je Naša Gospa od Guadalupe i Naša Gospa od Vatsonvilla, odmah niz ulicu. Ili je to uz ulicu odavde? Stablo je naročito dobro jer je lijepo i hrapavo, granato, izmrljano crno-bijelom bojom gdje možete tražiti oblike -- ljudi su životinje koje traže oblike.

Evo je Djevica Marija na prozoru u Sao Paulou. Sad, ovdje se Djevica Marija pojavila na sandviču od sira -- koji sam zapravo držao u kasinu u Las Vegasu, naravno, jer to ovo Amerika. (Smijeh) Ovaj kasino je platio 28,500 dolara na eBayu za ovaj sendvič. (Smijeh) Ali na koga stvarno sliči, Djevicu Mariju? (Smijeh) Ima napućene usne, izgled 1940-ih.

Djevica Marija u Clearwater, Floridi. Išao sam zapravo vidjeti ovo. Bilo je puno ljudi tamo -- vjernici su došli da budu u svojim -- kolicima i štakama, i tako dalje. I otišli smo dolje, istražiti. Da vam dam predstavu o veličini -- to je Dawkins, ja i Nevjerojatni Randi, pored ove slike veličine dva, dva i pol kata. Sve te svijeće, tolike tisuće svijeća koje su ljudi upalili u čast tome. Onda smo otišli iza, samo da vidimo šta se tamo događa, kad se ispostavilo da ako imate prskalicu i palmu, dobijate taj efekt. Tu je Devica Marija od iza, koju su počeli brisati. Pretpostavljam da možete imati samo jedno čudo po zgradi. (Smijeh) Onda je li to stvarno čudo Marije ili Marge? (Smijeh)

I završiti ću s još jednim primjerom sa zvukom -- zvučnim iluzijama. Postoji jedan film, "Bijeli zvuk", s Michaelom Keatonom o mrtvima koji nam govore. Usput, taj cijeli posao pričanja s mrtvima, nije neka velika stvar. Kako izgleda, svatko to može raditi. Natjerati mrtve da odgovaraju je ustvari teški dio. (Smijeh)

Naime, u ovom slučaju te poruke su sakrivene u elektronskom fenomenu. Postoji web stranica ReverseSpeech.com (obrnuti govor) s koje sam skinuo ovu stvar. Evo ga od naprijed -- ovo je najpoznatiji od svih. Evo verzija od naprijed jako poznate pjesme. Ooo, ne biste li slušali ovo po cijeli dan? (Smijeh)

U redu, evo ga od unazad, i vidite možete li naći skrivene poruke koje su navodno tu. Što ste čuli?

(Publika: Sotonu.)

Sotona? U redu, onda, barem imamo Sotonu. Sada, pripremit ću vaš auditorni dio mozga da vam kaže što biste trebali čuti, i onda to poslušajte opet. (Smijeh) (Pljesak)

Ne može vam promaći kada vam kažem što je tu. (Smijeh)

U redu, završit ću s jednom pozitivnom, lijepom, malom pričom o -- Skeptics je neprofitna obrazovna organizacija. Uvijek tražimo male, dobre stvari koje ljudi rade.

I u Engleskoj, postoji jedna pop pjevačica. Vrlo -- jedna od najpopularnijih pjevačica današnjice u Engleskoj, Katie Melua. I ona je napisala prekrasnu pjesmu. Bila je u prvih pet 2005., nazvana, "Devet milijuna bicikla u Pekingu." To je ljubavna priča -- ona je kao Norah Jones Velike Britanije -- o tome kako ona jako voli svog dečka, i upoređuje ga s devet milijuna bicikla, i tako dalje. I ima ovaj pasus ovdje.

♫ Mi smo 12 milijardi svjetlosnih godina od ruba ♫

♫ To je pretpostavka ♫

♫ Nitko ne može ikada reći kako je to istina ♫

♫ Ali ja znam da ću uvijek biti s tobom ♫

Dakle, to je lijepo. Bar je bila blizu. U Americi bi bilo, "Mi smo 6.000 svjetlosnih godina od ruba."

(Smijeh)

Ali moj prijatelj, Simon Singh, koji se bavi fizikom elementarnih čestica, sada je postao nastavnik znanosti, i on je napisao knjigu "Veliki prasak" i tako dalje. On koristi svaku priliku koju ima za promociju dobre znanosti. I tako, on je napisao članak u Guardianu o Katienoj pesmi, u kojoj je rekao, dakle, da mi znamo točno koliko staro, koliko daleko od ruba. Znate, to je 12 -- ima 13,7 milijardi svjetlosnih godina, i to nije pretpostavka. Znamo tačno koliko unutar intervala greške koliko je blizu. I tako, mi možemo reći, iako ne apsolutno točno, da smo vrlo blizu istini.

I, njegovom zaslugom, Katie ga je pozvala nakon što je njegov članak izašao. I rekla, "Vrlo sam posramljena. Bila sam članica astronomskog kluba, i trebalo sam znati bolje." I prepravila je pjesmu. I ja ću završiti s novom verzijom. ♫ Mi smo 13.7 milijardi svjetlosnih godina ♫ ♫ od ruba promotrivog svemira ♫ ♫ To je dobra procjena s dobro definiranim intervalima greške ♫ ♫ I s dostupnim informacijama ♫ ♫ Predviđam da ću uvijek biti s tobom ♫ (Pljesak)

Kako je ovo fora? (Pljesak)