Max Little: Test za Parkinsonovu bolest putem telefonskog poziva

Bavim se primijenjenom matematikom, a problem svojstven svima koji se bave primijenjenom matematikom jest da smo poput savjetnika za poslovanje. Nitko ne zna što zapravo radimo. Ja ću vam danas pokušati objasniti što radim.

Ples je jedna od najljudskijih aktivnosti. Oduševljavaju nas baletni virtuozi i plesači stepa koje ćete vidjeti kasnije. Balet zahtijeva izvanrednu razinu vještine i visoku razinu umijeća i vjerojatno neku razinu početne prikladnosti koja bi mogla imati genetski element. Nažalost, neurološki poremećaji, kao što je Parkinsonova bolest, postupno uništavaju ovu izvranrednu sposobnost. To čine i mom prijatelju Janu Striplingu, koji je u svoje vrijeme bio virtuozni baletan. Velik napredak i tretman postignuti su tijekom godina. Međutim, 6,3 milijuna ljudi diljem svijeta ima ovu bolest i mora živjeti s neizlječivom slabošću, tremorom, ukočenošću i ostalim simptomima te bolesti. Stoga trebamo objektivne instrumente za otkrivanje bolesti dok nije prekasno. Moramo moći objektivno mjeriti razvoj bolesti, i konačno, jedini način na koji ćemo znati kad budemo imali lijek jest kad bude postojala objektivna mjera koja će na to moći sa sigurnošću odgovoriti.

Frustrira to što kod Parkinsonove bolesti i ostalih poremećaja kretanja ne postoje biomarkeri, stoga nema jednostavnog krvnog nalaza koji biste mogli napraviti, i najbolje što imamo jest 20-minutni neurološki test. Da biste ga napravili, morate otići u bolnicu. Veoma je skup, što znači da se osim u kliničkim ispitivanjima nikad ne obavlja. Nikad se ne obavlja.

No, što kad bi pacijenti mogli ovaj test obaviti kod kuće? Time bi se poštedjeli teškog puta do bolnice. Što kad bi pacijenti mogli sami napraviti taj test? Bez skupog osoblja. Inače, testiranje u neurološkoj klinici stoji oko 300 dolara.

Stoga vam želim predložiti jedan nekonvencionalan način na koji to možemo pokušati postići, zato što smo svi mi u jednu ruku, na kraju krajeva, virtuozi poput mog prijatelja Jana Striplinga.

Ovo je snimka koja prikazuje glasnice koje vibriraju. Zdrave su i ovdje netko proizvodi govorne zvukove. Možemo zamisliti sebe kao vokalne plesače baleta zato što moramo uskladiti sve ove govorne organe kad prozvodimo zvukove. Svi imamo gene za to. Na primjer, gen FoxP2. Kao i kod baleta, potrebna je izvanredna razina uvježbanosti. Samo se sjetite koliko treba djetetu da nauči govoriti. Pomoću zvuka zapravo možemo pratiti položaj glasnica dok vibriraju, Parkinson zahvaća glasnice, baš kao i udove. Na donjem ispisu možete vidjeti primjer nepravilnog tremora glasnica. Vidimo iste simptome. Vidimo glasovni tremor, slabost i ukočenost. Govor zapravo postaje tiši i zadihaniji nakon nekog vremena i to je jedan primjer simptoma.

Ovi govorni učinci mogu biti vrlo suptilni, u nekim slučajevima, ali s bilo kojim digitalnim mikrofonom te koristeći precizni program za glasovnu analizu u kombinaciji s najnovijim dostignućima u strojnom učenju, koje je veoma napredovalo, sad možemo točno izmjeriti gdje se netko nalazi na pravcu između zdravlja i bolesti, i to koristeći samo glasovne signale.

Kakvi su ovi testovi temeljeni na glasu u usporedbi sa stručnim kliničkim testovima? Pa, i jedni i drugi su neinvazivni. Neurološki test je neinvazivan. Oba koriste postojeću infrastrukturu. Ne morate graditi nove bolnice da biste to napravili. I oba su točna. No, uz to, testovi utemeljeni na glasu nestručni su. To znači da ih možete izvesti sami. Vrlo su brzi, potrebno je najviše 30-ak sekundi. Veoma su jeftini i svi znamo što se događa. Kad nešto postane vrlo jeftino, također postane masovno mjerljivo. Ovo su neki čudesni ciljevi s kojima se sad možemo nositi. Možemo smanjiti logističke teškoće s pacijentima. Nema potrebe za odlaskom u bolnicu na rutinski pregled. Možemo provoditi česte nadzore kako bismo dobili objektivne podatke. Možemo jeftino i masovno pronalaziti subjekte za kliničke pokuse i po prvi put je izvedivo napraviti procjenu na razini cijelog stanovništva. Imamo mogućnost početi tražiti rane biomarkere bolesti prije nego bude prekasno.

Kako bismo učinili prvi korak prema tome, danas lansiramo Parkinsonovu glasovnu inicijativu. Zajedno s tvrtkom Aculab i stranicom PatientsLikeMe ciljamo na snimanje jako velikog broja glasova diljem svijeta kako bismo skupili dovoljno podataka da se počnemo baviti s ova četiri cilja. Dostupni su nam lokalni telefonski brojevi kojima pristup ima 750 milijuna ljudi u svijetu. Svi zdravi, ili koji imaju Parkinsona, mogu jeftino nazvati i ostaviti zapise, koji stoje po nekoliko centa, i vrlo sam sretan što mogu reći da smo već dostigli 6% od našeg cilja, za samo osam sati. Hvala. (Pljesak) (Pljesak)

Tom Rielly: Dakle, Maxe, uzimajući sve ove uzorke od,

recimo, 10 000 ljudi, moći ćete reći tko je zdrav, a tko nije? Što ćete dobiti iz tih uzoraka?

Max Litlle: Da. Dakle, kako to ide. Tijekom poziva morate reći imate li bolest ili ne. TR: Dobro. ML: Vidite, neki ljudi možda to ne učine. Možda ne prođu kroz to. Ali dobit ćemo jako velik uzorak podataka prikupljen iz mnogo različitih okolnosti, a upravo je to važno, zato što želimo riješiti zbunjujuće faktore i tražiti stvarne znakove bolesti.

TR: Dakle, trenutna točnost iznosi 86%?

ML: Mnogo je bolje od toga. Zapravo, moj učenik Thanasis, moram ga spomenuti zato što je napravio fantastičan posao i dokazao da funkcionira i preko mobilnih mreža, što omogućuje ovaj projekt. Dobili smo točnost od 99%.

TR: Devedeset devet. To se zove poboljšanje. Dakle, to znači da će ljudi moći – ML: (Smijeh) TR: Ljudi će moći nazvati sa svojih mobitela i napraviti ovaj test. I ljudi sa Parkinsonom će moći nazvati, snimiti svoj glas i onda će njihov liječnik moći provjeriti njihov napredak, vidjeti gdje su u tijeku bolesti.

ML: Apsolutno.

TR: Hvala puno. Maxe Little, ljudi.

ML: Hvala, Tome. (Pljesak)