Margaret Gould Stewart: Kako YouTube razmišlja o autorskom pravu

Ako ste danas u publici, ili možda gledate ovaj govor na nekom drugom mjestu ili vremenu, vi ste sudionik u ekosustavu digitalnih prava. Bez obzira jeste li umjetnik, tehnolog, odvjetnik ili obožavatelj, upravljanje autorskim pravima (copyright) izravno utječe na vaš život. Upravljanje pravima više nije naprosto pitanje vlasništva. Ono je složena mreža odnosa i kritičan dio našeg kulturnog krajolika. YouTube duboko brine za prava vlasnika nekog sadržaja. Ali kako bismo im pružili izbor koji mogu učiniti s kopijama, mash-upovima i drugome, prvo moramo identificirati kada je zaštićeni materijal poslan na našu stranicu.

Pogledajmo konkretan video da vidite kako to funkcionira. Prije dvije godine, glazbenik Chris Brown, izdao je službeni video svog singla "Forever". Obožavatelj ga je vidio na televiziji, snimio s fotoaparatom na mobitelu, i podigao ga na YouTube. Budući da je Sony Music registrirao video Chrisa Browna u našem sustavu identifikacije sadržaja, u roku od nekoliko sekundi od pokušaja uploada videa, kopija je otkrivena, omogućavajući Sonyju da odluči što će slijedeće učiniti.

Ali kako znamo da je korisnikov video kopija? Pa, početak je da vlasnici sadržaja unesu svoju imovinu u našu bazu, zajedno s politikom korištenja koja nam daje uputu što učiniti kad naiđemo na kopiju. Uspoređujemo svaki upload sa svim referentnim zapisima u našoj bazi podataka. Ova će vam toplotna karta pokazati kako mozak sustava radi. Ovdje vidimo originalni referentni zapis koji se uspoređuje sa sadržajem dobivenim od korisnika. Sustav uspoređuje svaki trenutak jednoga i drugoga da vidi podudaraju li se. To znači da možemo identificirati podudarnost čak i ako upotrijebljena kopija predstavlja samo dio izvornog zapisa, ako je usporena i ako ima zvuk i sliku slabije kvalitete. I to činimo svaki puta kad se video podiže na YouTube. A govorimo od preko 20 sati videa svake minute. Kad otkrijemo podudaranje, primjenjujemo politiku koju je propisao vlasnik prava.

Veličina i brzina ovog sustava doista oduzima dah. Ne govorimo o samo nekoliko videa. Govorimo o preko 100 godina videa svakoga dana, uključujući novopristigle filmove i zaštićene skenove koje redovito obrađujemo na čitavom sadržaju stranica. A kad uspoređujemo te stotine godina videa, Uspoređujemo ih s milijunima referentnih zapisa u našoj bazi podataka. To vam je kao da 36.000 ljudi zuri u 36.000 monitora baš svakoga dana, bez i najmanje pauze za kavu.

No, što činimo kada nađemo podudarnost? Pa, većina vlasnika prava, umjesto blokade, dopuštaju objavljivanje kopije. I oni zatim imaju koristi od izloženosti, promocije i s time povezane prodaje. Sjećate se videa Chrisa Browna, "Forever"? Pa, doživio je svoj sunčani dan, a zatim je ispao s top liste. I to je izgledalo kao kraj priče. Ali u neko doba lani, mladi par se vjenčao. Ovo je video njihovog vjenčanja. Možda ste ga vidjeli.

(Glazba)

Ovdje je zapanjujuće to, što ako je službeni dio vjenčanja tako zabavan, možete li zamisliti koliko je zabavna bila večera? Mislim, tko su ti ljudi? Totalno želim otići na to vjenčanje.

Pa je njihov mali video skupio preko 40 milijuna gledanja. I umjesto da Sony to blokira, dopustili su upload. I uz to su ubacili promociju i napravili poveznicu na iTunes. I pjesma, 18 mjeseci stara, popela se na broj četiri na top listi iTunesa. Pa Sony ostvaruje prihod na obje strane. A Jill i Kevin, sretan par, vratili su se sa svog medenog mjeseca i otkrili da im je video postao ludi virus. I završili su na hrpi talk show emisija. Oni su to iskoristili kao mogućnost da donesu nešto drugačije. Video je nadahnuo preko 26.000 dolara donacija u prilog borbe protiv domaćeg nasilja. A "Ulazni ples JK vjenčanja" postao je toliko popularan da ga je NBC parodirao u finalu sezone serije "Ured" što samo pokazuje, da je zaista riječ o kulturnom ekosustavu. Zato što ne posuđuju samo amateri od velikih studija, već katkada i veliki studiji posuđuju zauzvrat.

Dajući ljudima izbor, možemo stvoriti kulturu mogućnosti. A sve što je trebalo da se stvari preokrenu bilo je dopustiti izbor putem identifikacije prava. Pa zašto onda nitko ranije nije riješio taj problem? Zato što je to velik problem, kompliciran je i nejasan. Nije neobično da jedan video ima više vlasnika prava. Postoje glazbene marke. Postoje mnogi glazbeni izdavači. I svi oni mogu varirati od zemlje do zemlje. A ima i mnogo slučajeva u kojima je više uradaka pomiješano. Pa moramo upravljati mnogim zahtjevima za prava na isti video.

YouTube-ov sustav identifikacije sadržaja pokriva sve ove slučajeve. Ali sustav djeluje samo uz suradnju vlasnika prava. Ako imate sadržaj koji drugi podižu na YouTube, trebate se registrirati u sustav identifikacije sadržaja, i tada ćete moći odabrati kako se vaš sadržaj koristi. I razmislite pažljivo o politici koju propisujete za sadržaj. Jednostavnom blokadom ponovnog korištenja, propustit ćete nove umjetničke oblike, novu publiku, nove distribucijske kanale i nove tijekove prihoda.

Ali nije riječ samo o dolarima i utiscima. Pogledajte samo na sve to zadovoljstvo koje se raširilo progresivnim upravljanjem pravima i novom tehnologijom. I mislim da se svi možemo složiti da je zadovoljstvo definitivno ideja koju vrijedi širiti.

Hvala vam. (Pljesak)