Marc Goodman: Vizija kriminala u budućnosti

Bavim se proučavanjem budućnosti kriminala i terorizma i iskreno, strah me je. Strah me je onoga što vidim. Najiskrenije želim vjerovati da će nam tehnologija donijeti tehnološku utopiju koja nam je obećana, ali, vidite, proveo sam cijelu karijeru u policiji i na tome se temelji moje shvaćanje stvari. Bio sam prometni policajac, prikriveni istražitelj, anti-teroristički strateg, i radio sam u više od 70 zemalja diljem svijeta. Morao sam vidjeti više nego što je potrebno od nasilja i mračne strane društva, i to je oblikovalo moje mišljenje. Moj rad s kriminalcima i teroristima je u biti bio veoma edukativan. Naučili su me mnogočemu i voli bih da mogu podijeliti neka od tih opažanja s vama.

Danas ću vam pokazati drugu stranu medalje svih onih tehnologija kojima se divimo, koje volimo. U rukama TED zajednice, ovo su nevjerojatni alati koji će dovesti do velikih promjena u našem svijetu, ali u rukama bombaša samoubojica, budućnost može izgledati poprilično drugačije.

Počeo sam promatrati tehnologiju i način na koji je kriminalci upotrebljavaju kao mladi prometni policajac. U tim danima, ovo je bio vrhunac tehnologije. Možete se smijati koliko želite, ali svi dileri i članovi bandi s kojima sam imao posla su imali jedan takav davno prije svih policajaca koje sam poznavao.

Dvadeset godina kasnije, kriminalci i dalje koriste mobilne telefone, ali isto tako grade i vlastite mobilne mreže poput ove koja je postavljena od strane narko bandi u sve 31 savezne države Meksika. Posjeduju nacionalni kriptirani radio komunikacijski sustav. Razmislite o tome. Razmislite o inovacijama koje su korištene u tome. Razmislite o potrebnoj infrastrukturi. A zatim razmislite o sljedećem: Zašto ne mogu dobiti signal na svojem mobitelu u San Franciscu? (Smijeh) Kako je to moguće? (Smijeh) To nema smisla. (Pljesak)

Neprestano podcjenjujemo sposobnost kriminalaca i terorista. Tehnologija je doprinijela da se svijet neprestano otvara, i većinom je to odlično, ali sva ta otvorenost može imati neplanirane posljedice.

Razmotrite teroristički napad iz 2008. u Mumbaiju. Ljudi koji su izveli taj napad bili su naoružani s kalašnjikovima, eksplozivima i ručnim bombama. Bacali su te ručne bombe na nedužne ljude koji su sjedili u kafićima i čekali na vlakove koje će ih odvesti kući s posla. Ali teška artiljerija nije ništo novo u terorističkim operacijama. Puške i bombe nisu ništa novo. Ono što je bilo drugačije ovaj put jest način na koji su teroristi koristili moderne informacijeske tehnologije kako bi locirali dodatne žrtve i ubili ih. Bili su naoružani mobilnim telefonima. Imali su BlackBerry-je. Imali su pristup satelitskim snimkama. Imali su satelitske telefone i čak su imali i naočale za noćni vid. Ali možda je njihova najveća inovacija bila ova. Svi smo mi vidjeli slike poput ove na televiziji i u vijestima. Ovo je operativni centar. A teroristi su sagradili vlastiti operativni centar preko granice u Pakistanu gdje su pratili BBC, al-Jazeeru, CNN i indijske lokalne stanice. Također su pratili internet i društvene medije kako bi pratili napredak svojih napada i koliko su ljudi ubili. Sve su to radili u realnom vremenu.

Inovacija terorističkog operativnog centra je pružila teroristima do sada nepoznatu preglednost nad situacijom i taktičku prednost nad policijom i vladom. Što su oni činili s time? Iskoristili su ga s velikom učinkovitošću.

U jednom trenutku tijekom 60-satne okupacije, teroristi su pretraživali sobu za sobom pokušavajući pronaći dodatne žrtve. Došli su do apartmana na posljednjem katu hotela, srušili vrata i pronašli čovjeka koji se sakrivao ispod kreveta. Zatim su ga upitali: "Tko si ti, i što radiš ovdje?", na što je čovjek odgovorio: "Nedužni sam učitelj." Naravno, teroristi su znali da ni jedan indijski učitelj ne odsjeda u apartmanu u Taj-u. Uzeli su njegovu osobnu iskaznicu, i prenijeli njegovo ime teroristima u zapovjednoj sobi gdje su teroristi potražili njegovo ime na Google-u i pronašli njegovu sliku nakon čega su nazvali operativce na terenu i rekli: "Vaš zatočenik, je li krupnije građe? Je li proćelav odsprijeda? Nosi li naočale?" "Da, da, da.", stigao je odgovor. Operativni centar ga je pronašao i otkrio njegov identitet. On nije bio učitelj. Bio je drugi najbogatiji poduzetnik u Indiji i nakon što su otkrili te informacije, teroristička zapovjedna soba je izdala zapovijed teroristima na terenu u Mumbaiju. ("Ubijte ga.")

Svi mi se brinemo o postavkama sigurnosti na Facebook-u, ali u stvarnosti se naša otvorenost može koristiti i protiv nas. Teroristi to čine. Pretraživač može odrediti tko će živjeti a tko će umrijeti. To je svijet u koje živimo.

Tijekom okupacije u Mumbaiju, teroristi su bili toliko ovisni o tehnologiji da je nekoliko svjedoka posvjedočilo da su teroristi, dok su jednom rukom pucali na taoce, drugom slobodnom rukom provjeravali poruke na svojim mobitelima. Naposljetku, 300 ljudi je bilo ozbiljno ozlijeđeno, a preko 172 muškaraca, žena i djece je izgubilo život taj dan.

Razmislite o tome što se dogodilo. Tijekom 60-satne okupacije u Mumbaiju, 10 ljudi naoružanih ne samo oružjem, već i tehnologijom, uspjelo je dovesti grad s 20 milijuna stanovnika u zastoj. 10 ljudi je dovelo 20 milijuna ljudi u zastoj, i taj čin je obišao svijet. To je ono što radikali mogu učiniti s otvorenošću.

To se dogodilo prije gotovo četiri godine. Što bi teroristi mogli napraviti danas s tehnologijom koja nam je sada dostupna? Što će učiniti sutra? Sposobnost da jedan utječe na mnoge raste eksponencijalno i taj se rast odnosi na dobro kao i na zlo.

Iako, nije to samo s terorizmom. Dogodio se i veliki pomak u konceptu zločina. Vidite, danas se također može obaviti i veći broj zločina. U stara vremena, postojao je samo nož i pištolj. Zatim su kriminalci prešli na pljačkanje vlakova. Mogli ste orobiti 200 ljudi u vlaku, velika inovacija. Nadalje, internet je omogućio daljnje povećanje mjerila. U biti, mnogi od vas će se mogu sjetiti nedavnog hakiranja Sony PlayStationa. U tom incidentu, pokradeno je više od 100 milijuna ljudi. Razmislite o tome. Kada je u ljudskoj povijesti bilo moguće da jedna osoba opljačka 100 milijuna ljudi?

Naravno, nije sve u krađama predmeta. Postoje razne grane tehnologije koje kriminalci mogu iskoristiti. Mnogi od vas će se prisjetiti dražesnog videa sa zadnjeg TED-a, ali nisu svi rojevi kvadrikoptera tako dražesni i dobri. Nemaju svi palice za bubnjeve. Neki mogu biti naoružani HD kamerama i sprječavati nadzor nad prosvjednicima, ili, kao u ovom djeliću filmske čarolije, kvadrikopteri mogu biti opremljeni vatrenim oružjem i automatskim puškama. Mali roboti su dražesni kada vam sviraju glazbu. Kada se grupiraju u rojeve i love vas ulicom da bi vas upucali, ipak su malo manje dražesni.

Naravno, kriminalci i teroristi nisu bili prvi koji su dali oružje robotima. Svi znamo gdje je to počelo. Ali prilagođavaju se brzo. Nedavno je FBI uhitio osobu povezanu s al Qaeda-om u SAD-u, koja je planirala koristiti ove bespilotne letjelice na daljinsko upravljanje kako bi prenio C4 eksploziv na vladine zgrade u SAD-u. Usput, ove mogu letjeti brzinama od preko 960 km/h.

Svaki put kad se uvodi nova tehnologija, kriminalci su tu da je iskoriste. Svi smo vidjeli 3D printere. Znamo da za printanje mogu koristiti različite materijale od plastike pa sve do čokolade i metala pa čak i betona. S velikom sam preciznošću zapravo uspio nekidan napraviti ovu veoma dražesnu patkicu. Ali zapitao sam se kako bi ljudi koji postavljaju bombe na sebe i dižu se u zrak, mogli iskoristiti 3D printere.

Možda na ovaj način. Vidite, ukoliko možete printati metal, možete isprintati jedan ovakav i, u biti, možete isprintati i jedan ovakav. Velika Britanija kakvu poznajem ima neke veoma striktne zakone u vezi vatrenog oružja. Više ne moraš unijeti oružje u Veliku Britaniju. Samo doneseš 3D printer i isprintaš si pištolj dok si ondje i, naravno, spremnik za metke.

Ali kako će se povećavati njihova veličina s vremenom, koje će se sve stvari moći printati? Tehnologije omogućavaju veće printere.

I kako idemo naprijed, vidjet ćemo i nove stvari, poput Interneta za stvari. Svakodnevno povezujemo život sve više i više s internetom, što znači da će Internet stvari uskoro biti internet stvari za hakiranje. Svi fizički objekti u našem prostoru se transformiraju u informacijske tehnologije, i to predstavlja radikalne implikacije za našu sigurnost, zato što veći broj veza prema uređajima označava i veću ranjivost. Kriminalci to razumiju. Teroristi to razumiju. Hakeri to razumiju. Ukoliko kontroliraš kod, kontroliraš i svijet. To je budućnost koja nas čeka.

Do sada nije postojao operativni sustav ili tehnologija koja nije bila hakirana. To je zabrinjavajuće zato što samo ljudsko tijelo danas postaje informacijskom tehnologijom. Kao što smo vidjeli, mi transformiramo naša tijela u kiborge. Svake godine, tisuće umjetnih pužnica, dijabetičkih pumpi, pacemakera i defibrilatora se implantira u ljude. U SAD-u 60,000 ljudi ima pacemakere koji se spajaju na internet. Defibrilatori omogućuju doktorima da na daljinu daju impuls srcu ukoliko je to pacijentu potrebno. Ali ako ne trebate impuls, a netko drugi vam ga da, to nije dobra stvar.

Naravno, ići ćemo i dalje od ljudskog tijela. Ovih dana ćemo dostići i razinu stanica. Sve do ovog trena, sve tehnologije o kojima sam pričao su bazirane na siliciju, jedinicama i nulama, ali postoji i jedan drugi operativni sustav: originalni operativni sustav, DNK. A hakerima je DNK samo još jedan operativni sustav koji čeka da bude hakiran. To im predstavlja veliki izazov. Već postoje ljudi koji rade na hakiranju programa života, i dok većina to radi za opće dobro, i kako bi svima nama pomogli, neki neće raditi za taj cilj.

Kako će onda kriminalci zlouporabiti to? Pa, sa sintetičkom biologijom mogu se raditi poprilično zgodne stvari. Naprimjer, predviđam da ćemo se udaljiti od narkotika baziranih na biljkama prema sintetičkima. Zašto nam uopće i treba više biljka? Možemo jednostavno uzeti DNK marihuane, maka ili lišća od koke i kopirati te prenijeti taj gen u kvasac, koji ćemo zatim iskoristiti da radi kokain za nas, ili marihuanu, ili bilo koju drugu drogu. Načini na koji ćemo koristiti kvasac u budućnosti bit će zbilja zanimljivi. U biti, možda ćemo imati stvarno zanimljiv kruh i pivo kada budemo kročili kroz sljedeće stoljeće.

Cijena sekvenciranja ljudskog genoma se strahovito smanjuje. Nekoć je pratila krivulju Moorovog zakona, ali se onda u 2008. nešto promjenilo. Tehnologije su se poboljšale i sada se sekvenciranje DNK vrši po krivulji pet puta bržoj od one od Moorovog zakona. To ima važne implikacije za nas.

Trebalo je proći 30 godina od uvođenja osobnog kompjutera do razine cyber kriminala koji imamo danas, ali pogledajte kako se brzo biologija razvija, a poznavajući kriminalce i teroriste kako ih ja poznajem, mogli bismo se susresti puno brže s bio-kriminalom u budućnosti. Za svakogaće biti lakše isprintati svoji bio-virus, poboljšanu verziju ebole ili antraksa, gripe kao biološkog oružja.

Nedavno smo svjedočili slučaju gdje su neki istraživaći pojačali virus ptičje gripe H5N1. Već sada ima stopu smrtnosti od 70%, ako se zarazite, ali teško se zaraziti. Inžinjeri su, radeći male preinake u genetskom kodu, mogli napraviti oružje od njega na način da se ljudi puno lakše zaraze njime, tako da ne bi doveo do smrti tisuće ljudi, već desetaka milijuna. Vidite, možete stvoriti nove pandemije, i istraživači koji su ovo učinili bili su jako ponosni na svoja postignuća, željeli su to objaviti javno tako da svi to mogu mogu vidjeti i dobiti informacije o tome.

Ali ide i dublje od toga. DNK istraživač Andrew Hessel je s pravom skrenuo pozornost na činjenicu da ukoliko se može koristiti liječenje raka, moderno liječenje raka, gdje se napadaju stanice raka ne dirajući sve ostale okolne stanice, tada se mogu ciljati i samo stanice određene osobe. Personalizirajuće liječenje raka je samo druga strana medalje personalizirajućih biooružja, što znači da se može napasti bilo koja osoba, uključujući sve osobe s ove slike. Kako ćemo ih obraniti u budućnosti?

Što učiniti? Što učiniti oko svega ovoga? Takva pitanja mi stalno postavljaju. Za one koji me prate na Twitteru, postavit ću odgovor kasnije popodne. (Smijeh)

U biti, stvar je malo kompleksnija od toga i ne postoji čarobni napitak. Ne posjedujem sve odgovore, ali znam nekoliko stvari. Odmah nakon 11. rujna, najbolji sigurnosni mozgovi, sakupili su sve svoje inovacije i ovo je ono što su stvorili za sigurnost. Ukoliko očekuješ da će te ljudi koji su stvorili ovo obraniti od nadolazeće roboapokalipse - (Smijeh) - bolje ti je da imaš rezervni plan. (Smijeh) Samo kažem. Razmislite o tome. (Pljesak)

Provođenje zakona je trenutno zatvoreni sustav. Nacionalno je baziran, dok je prijetnja internacionalna. Policija ne djeluje globalno. Barem nije do sada, i trenutni sustavi oružja, granične kontrole, velikih vrata i ograda su zastarjeli u odnosu na svijet prema kojemu se krećemo. Kako se možemo pripremiti na neke od ovih specifičnih prijetnji, poput napada na predsjednika ili premijera? Ovo bi bila normalna reakcija vlade, sakriti negdje sve vladine vođe u hermetički zatvorene balone. Ali to neće funkcionirati. Trošak sekvenciranja DNK će biti trivijalan. Svi će ga raditi i svi ćemo ga imati u budućnosti.

Dakle, možda postoji radikalniji pristup kako gledati na sve to. Što bi se dogodilo kada bismo uzeli DNK predsjednika, ili kralja ili kraljice, i dali ga na raspolaganje grupi od nekoliko stotina istraživača od povjerenja kako bi ga mogli istražiti i izvršiti testiranja na njemu kao pomoć našim vođama? A što da ga damo tisućama? Ili, kontroverznije, i ne bez rizika, što bi se dogodilo kada bismo ga dali cijeloj javnosti? Tada bismo svi bili uključeni u pomaganje.

Već smo vidjeli primjere kada je to funkcioniralo. Projekt za izvještavanje o organiziranom kriminalu i korupciji, na kojemu rade novinari i građani koji dobivaju podatke od velikih grupa ljudi o tome što diktatori i teroristi rade s javnim sredstvima diljem svijeta. Dramatičniji slučaj vidjeli smo u Meksiku, zemlji koja je izmučena od 50,000 ubojstava povezanim s narkoticima u posljednjih šest godina. Ubijaju toliko ljudi da si ne mogu ni priuštiti da ih sve sahrane u bilo čemu osim u neobilježenim grobovima kao što su ovi izvan Ciudad Juareza. Što možemo napraviti u vezi toga? Vlada se pokazala neučinkovitom. Tako u Meksiku, građani, stavljajući sebe u veliki rizik, uzvraćaju udarac kako bi izgradili efektivno rješenje. Grupno mapiraju aktivnosti dilera drogom.

Shvaćate li vi to ili ne, nalazimo se u praskozorju utrke za tehnološkim naoružanjem, utrke u naoružanju između ljudi koji koriste tehnologiju za dobro i onih koji je koriste za loše. Prijetnja je ozbiljna, a vrijeme za pripremu je sad. Mogu vam jamčiti da su teroristi i kriminalci već spremni.

Moje osobno mišljenje jest da umjesto da imamo malu, elitnu jedinicu visoko istreniranih vladinih agenata koji su tu da nam pomognu, bilo bi nam puno bolje da imamo prosječne i obične građane koji pristupaju problemu kao grupa i vide što mi možemo učiniti. Ukoliko svatko od nas radi svoj dio, vjerujem da ćemose naći na puno boljem mjestu. Alati za promjenu svijeta nalaze se u rukama svih nas. Kako ćemo ih koristiti nije samo do mene, nego do svih nas.

Ovo je bila tehnologija koju bih često koristio kao policijski službenik. Ta tehnologija je postala zastarjela u trenutnom svijetu. Ne povećava se, ne djeluje globalno, i definitivno ne funkcionira virtualno.

Svjedočili smo pomaku u obrascima zločina i terorizma. Oni zovu na promjene prema otvorenijim oblicima i prema participativnijim oblicima policije. Tako da vas zovem da mi se priključite. Naposljetku, javna zaštita je previše važna da je se prepusti profesionalcima.

Hvala Vam. (Pljesak)

(Pljesak)