Preobrazba Lewisa Pugha plivanjem na Mt. Everestu

Ovdje sam prošle godine govorio o tome kako sam preplivao Sjeverni pol. Iako sam plivao prije tri godine, sjećam se kao da je bilo jučer. Sjećam se kako sam stajao na rubu leda, neposredno pred skok u vodu, i u sebi razmišljao kako još nikad nisam vidio mjesto na Zemlji koje je toliko zastrašujuće. Voda je sasvim crna. Voda ima minus 1,7 stupnja Celzijusa, ili 29 stupnjeva Fahrenheita. Užasno je hladno u toj vodi. I onda sam pomislio: ako stvari pođu po zlu kad zaplivam, koliko će trebati mome smrznutom tijelu da potone četiri i pol kilometra do dna oceana? A onda sam si rekao, tu misao jednostavno moram izbaciti iz glave čim je prije moguće. Jedini način na koji mogu skočiti u tu ledenu vodu i plivati kilometar jest slušajući moj iPod i stvarno se ubrzati, tako što ću slušati sve od prelijepe opere do Puff Daddya, a zatim se 100% posvetiti - ništa nije toliko moćno kao odlučan um - i otići na rub leda i jednostavno skočiti u vodu.

To je plivanje trajalo 18 minuta i 50 sekundi, a meni je izgledalo kao 18 dana. Sjećam se kako sam izlazio iz vode, ruke su me jako boljele, pogledao sam prste, a prsti su mi doslovno bili poput kobasica jer - znate, napravljeni smo djelomično od vode - kad se voda zamrzava ona se širi, i tako su se stanice u mojim pristima smrznule, raširile i prsnule. Prvo što mi je palo na pamet po izlasku iz vode bilo je: ja nikada više neću plivati u hladnoj vodi u svome životu.

Ipak, prošle godine sam čuo za Himalaje i topljenje... (smijeh) i topljenje ledenjaka zbog klimatskih promjena. Čuo sam za jedno jezero, Imja. To jezero nastalo je u posljednjih nekoliko godina zbog topljenja ledenjaka. Ledenjaci su se povukli visoko u planine i umjesto sebe ostavili to veliko jezero. Ja čvrsto vjerujem da je to što pratimo u Himalajima naredna velika bojišnica na Zemlji. Skoro 2 milijarde ljudi - dakle svaki treći čovjek na Zemlji - ovisi o vodi s Himalaja. S ovako brzim porastom stanovništva, i sa zalihama vode iz tih ledenjaka koje se zbog klimatskih promjena smanjuju toliko brzo, stvarno mislim da riskiramo nestabilnost. Sjeverno je Kina, južno je Indija, Pakistan, Bangladeš, sve te zemlje.

Stoga sam odlučio popeti se na Mt. Everest, najvišu planinu na Zemlji, i simbolično zaplivati ispod vrha Mt. Everesta. Ja ne znam je li tko od vas imao priliku otići na Mt. Everest, no prilično je naporno uspeti se tamo. 28 sjajnih, velikih, snažnih jakova nosilo je svu opremu uz planinu - nemam samo svoje kupaće gaćice. Tamo je bila i velika filmska ekipa koja je slala snimke širom svijeta. Još nešto bilo je veliki izazov tog plivanja, ne sama visina. Želio sam plivati na visini 5.300 metara iznad mora. Pod samim nebesima. Jako je, jako teško disati. Dobijete visinsku bolest. Osjećate se kao da netko stoji iza vas s čekićem i stalno vas udara po glavi.

I to nije najgore. Najgore je bilo što su ove godine su odlučili napraviti veliko čišćenje na Mt. Everestu. Jako je puno ljudi poginulo na Mt. Everestu, a ove su godine odlučili pronaći tijela svih tih planinara i spustiti ih s planine. I dok se penjete na planinu nastojeći napraviti nešto što do tada nitko nije napravio, čak ni riba... Na 5.300 metara visine nema riba. Dok pokušavate to napraviti, a tijela poginulih nose kraj vas, to vas učini poniznim, jer vrlo jasno vidite koliko je priroda snažnija od nas.

Penjali smo se tom stazom skroz gore. S naše desne strane bio je veliki ledenjak Khumbu. Uzduž cijelog ledenjaka vidjeli smo velike lokve leda koji se otapa. I onda smo se popeli do malog jezera pod vrhom Mt. Everesta i pripremio sam se, onako kako sam se uvijek do tada pripremao, za plivanje koje će biti stvarno jako teško. Stavio sam svoj iPod, slušao sam muziku, postao sam agresivan koliko je moguće - ali kontrolirano agresivan - i onda sam se bacio u tu vodu.

Plivao sam što sam brže mogao prvih nekoliko stotina metara, i onda sam iznenada shvatio da imam jako veliki problem. Jedva sam disao. Hvatao sam zrak. Počeo sam se gušiti, i to je izazvalo povraćanje u vodi. Sve se to dogodilo toliko brzo da sam - ne znam kako se to dogodilo - ali potonuo sam. Srećom, voda je bila prilično plitka, tako da sam se mogao odgurnuti od dna i doći do površine da bi udahnuo još jednom. I onda sam si rekao: nastavi. Nastavi. Nastavi. Nastavio sam još 5 ili 6 zamaha, a onda potpuno ostao bez snage, i potonuo na dno jezera. I ne znam kako, ali nekako sam skupio snagu da što prije otplivam do obale jezera. Čuo sam da kažu kako je utapljanje najmirnija smrt koju možete imati. Nikada nisam čuo veću glupost. (Smijeh) To je najstrašniji i najpaničniji osjećaj koji možete imati.

Dospio sam nekako na obalu jezera. Moja ekipa me zgrabila, i onda smo brzo otrčali dolje - preko kamenja - dolje do logora. Tamo smo sjeli i raspravili što je pošlo po zlu tu na Mt. Everestu. Moji suradnici rekli su mi otvoreno. Rekli su, Lewis, moraš radikalno promijeniti taktiku ako želiš preplivati to jezero. Sve što si naučio u protekle 23 godine plivanja sad moraš zaboraviti. Sve što si naučio dok si služio u britanskoj vojsci, o brzini i agresivnosti moraš maknuti u stranu. Želimo da ponovno pokušaš za dva dana. Malo se odmori i razmisli. Želimo da se za dva dana popneš na tu planinu, i umjesto da plivaš brzo, plivaj čim sporije možeš. Umjesto da plivaš kraul, plivaj prsno. I upamti, niti ne pokušavaj plivati agresivno. Ovoga puta trebaš plivati sa stvarnom poniznošću.

I tako smo ponovno otišli gore uz planinu, dva dana kasnije. Stao sam ondje na rub jezera i pogledao gore prema Mt. Everestu - to je jedna od najljepših planina na Zemlji - i rekao sam si, ovoga puta polako. I preplivao sam jezero. Ne mogu vam opisati kako dobro sam se osjećao kada sam došao na drugu stranu.

Ali naučio sam dvije jako, jako važne lekcije tamo na Mt. Everestu. Zahvaljujem svojoj ekipi Šerpa koji su me to naučili. Prva je ako je nešto dobro funkcioniralo u prošlosti, ne znači da će funkcionirati i u budućnosti. I slično tome, sada, prije nego što bilo što pokušam, zapitam se kakvu vrstu mentalnog stanja trebam kako bih uspješno obavio zadatak. I razmišljajući na taj način o klimatskim promjenama, koje su, iskreno, Mt. Everest svih problema - samo zato što smo na ovaj način živjeli toliko dugo, samo zato što smo toliko trošli tako dugo i naseljavali Zemlju tako dugo, ne znači da možemo nastaviti tako kako smo to do sada radili. Svi znakovi opasnosti su tu. Kada sam ja rođen, na svijetu je bilo 3,5 milijardi ljudi. Danas nas ima 6,8 milijardi, i očekuje se da će nas biti preko 9 milijardi do 2050.

I druga lekcija, radikalna, taktička promjena. Danas sam ovdje kako bih vas upitao: koju radikalnu taktičku promjenu možete vi napraviti u svojem odnosu s okolišem, koja će osigurati da naša djeca i unuci žive u sigurnom svijetu i zaštićenom svijetu, i najvažnije, u održivom svijetu? Tražim od vas, molim vas, da odlazeći odavde razmislite o toj jednoj radikalnoj taktičkoj promjeni koju vi možete napraviti, koja će prouzročiti veliki pomak, i onda joj se posvetite 100%. Blogajte, tweetajte, pričajte o tome, i posvetite se tome 100%. Jer skoro ništa nije nemoguće ostvariti ako se zbilja za to odlučimo.

Zato vam puno, puno hvala.

(Pljesak)