Kevin Bales: Kako se boriti protiv modernog ropstva?

Znate, moj interes za suvremene oblike ropstva započeo je tako što sam u Londonu pokupio letak. Bilo je to ranih 90-tih, na javnom događanju. Vidio sam taj letak na kojem je pisalo: "Danas u svijetu postoje milijuni robova." I onda sam pomislio, "Nema šanse, nema šanse." I priznat ću tu oholost. Zato jer, priznat ću vam, pomislio sam ako ja kao uvaženi, mladi redovni profesor koji podučava ljudska prava ne znam za to onda to sigurno nije istina.

Pa, ako podučavate, ako se klanjate u hramu znanja ne rugajte se bogovima. Zato jer će vas oni ispuniti znatiželjom i htijenjem i voditi vas, voditi vas sa strašću da promijenite stvari. Otišao sam i napravio mali pregled 3.000 članaka s ključnom riječju "ropstvo" da bi se ispostavilo da su suvremena samo dva, a svi ostali bili su povijesni. Bili su to izvatci iz novina puni nasilja, prepuni nagađanja, anegdotski. Nije bilo kvalitetnih informacija

i zato sam započeo svoj istraživački projekt. Otišao sam u pet zemalja diljem svijeta. Tragao sam za robovima. Upoznao sam robovlasnike. I proučavao sam vrlo temeljito poslove koji su bazirani na robovlasništvu. Jer to je ekonomski zločin. Ljudi ne porobljavaju ljude zato da bi bili zli prema njima. To rade kako bi ostvarili profit. I moram vam reći, ono što sam našao, po svijetu na četiri različita kontinenta bilo je deprimirajuće prepoznatljivo. Kao ovo. Poljoprivredni radnici u Africi, šibani i tučeni, pokazuju nam kako su tučeni u poljima, prije nego su pobjegli iz ropstva i susreli se s našom filmskom ekipom. To je bilo zastrašujuće.

I želim biti jako jasan. Ja ovdje govorim o pravom ropstvu. Ovdje se ne radi o lošim brakovima. Ne radi se o poslovima koji su bezveze. Radi se o ljudima koji ne mogu otići, ljudima koji su prisiljeni raditi bez plaće, ljudima koji rade 24 sata dnevno 7 dana u tjednu pod prijetnjom nasiljem, i nemaju nikakvu nadnicu. To je pravo ropstvo na isti način kakvo je bilo ropstvo kroz cijelu ljudsku povijest.

I onda, gdje je? Ova karta u nijansama crvenih i žutih boja prikazuje mjesta s najvećom gustoćom ropstva. No samo ove plavičaste boje zemlje su u kojima ne možemo naći slučajeve ropstva. Možete primjetiti da samo na Islandu i Grenlandu od cijelog svijeta, ne možemo naći slučajeve ropstva.

Posebno smo zainteresirani i jako smo pažljivo tragali za mjestima gdje su robovi korišteni za počinjenje ekstremnog uništavanja okoliša. Diljem svijeta, robovi su korišteni za uništavanje okoliša sječom šume u Amazoni, uništavanjem šumskih područja u sjevernoj Africi, miniranjem i širenjem žive u okoliš na mjestima kao što su Gana i Kongo, uništavanjem obalnih područja u južnoj Aziji. Prilično je uznemirujuća veza između onog što se događa s okolišem i onoga što se događa ljudskim pravima.

I kako smo li samo dospjeli u ovakvu situaciju u kojoj je 27 milijuna ljudi u 2010. godini u ropstvu? To je dvostruko veći broj od cjelokupne transatlantske trgovine robovima iz Afrike. Situacija se sastoji od sljedećih faktora. Oni nisu uzročni, već podržavajući faktori. Jedan za koji svi znamo: eksplozija stanovništva svijet je od dvije milijarde ljudi došao do sedam milijardi u zadnjih 50 godina. Međutim, mnogobrojnost nas ne čini robovima. Dodajte tome rastuću ranjivost velikog broja ljudi u zemljama u razvoju, uzrokovanu građanskim ratovima, etničkim sukobima, vladama zasnovanim na krađi, bolestima, i poznatim sličnim stvarima.

Mi razumijemo kako to ide. U nekim zemljama sve ove stvari dogode se u isto vrijeme kao u Siera Leone-u prije nekoliko godina. I gurnu ogromne dijelove, oko milijardu ljudi u svijetu, zapravo kao što znamo, na rub egzistencije. Oni žive u situacijama gdje nemaju nikakvih mogućnosti, većinom su ih potpuno lišeni. Ali ni to te ne čini robom. Ono što je potrebno da osobu ranjivu i lišenu mogućnosti pretvori u roba nepostojanje je vladavine zakona. Ako vladavina zakona postoji onda štiti siromašne, i štiti ranjive. Ali ako se korupcija tiho uvuče i ljudi nemaju mogućnosti imati zaštitu zakona u tom slučaju ako koristiš nasilje, ako možeš nekažnjeno koristiti nasilje, možeš posegnuti i ranjive skupine pretvoriti u roblje.

Eto, točno to se dogodilo na raznim mjestima u svijetu. Pomislih, za mnogo ljudi način na koje su ušli u suvremeno ropstvo, ljudi kojima se dogodilo suvremeno ropstvo najčešće nisu oteti ili udareni nečim po glavi. Oni su u ropstvo ušli jer im je netko postavio pitanje.

Širom svijeta ispričali su mi gotovo identičnu priču. Ljudi kažu: "Bio sam kod kuće, netko je došao u naše selo, i stojeći na zadnjem dijelu kamiona rekao: imam posla, tko treba posao?" I oni su učinili isto što bi vi ili ja učinili u toj situaciji. Kažu: "Čovjek je izgledao čudno. Bio sam sumnjičav. Ali djeca su mi bila gladna. Trebali smo lijekove. Znao sam da moram učiniti sve što mogu da zaradim novac za uzdržavanje onih koje volim." Popnu se straga u kamion. Odu s osobom koja ih je unovačila. 10 milja, 100 milja, 1.000 milja kasnije nađu se radeći prljav, opasan, ponižavajući posao. Oni prihvate posao na neko vrijeme no kad požele otići, beng, dogodi se udarac kao čekićem i otkriju da su porobljeni.

Pa sad, takva vrsta ropstva jako je slična onome kakvo je ropstvo bilo kroz cijelu ljudsku povijest. No postoji jedna stvar koja je drugačija i nova kod ropstva današnjice. To je potpuni kolaps vrijednosti ljudskog bića. Skupo u prošlosti, nevjerojatno jeftino danas čak su i poslovni programi počeli to shvaćati. Volio bih podijeliti s vama ovaj isječak.

Video: Žena: ok, ovdje je zagarantirana živa rasprava, kao i obično, kada pričamo o vrijednosti roba na svjetskom tržištu. Nastavljamo u studiju s našim gostom Michaelom O'Donohueom šefom nabave u Four Continents Capital Management-u. Priključit će nam se i Brent Lawson iz Lawson Frisk Securities-a.

Brent Lawson: Drago mi je što sam ovdje.

Žena: Dobrodošli Brent. A sada gospodo, Brent, gdje ide vaš novac ove godine?

BL: Pa, Daphne, nedavno nam je nedostajalo nafte i plina, pa smo malo i proširili naše poslove nabave. Jako nam je draga i ta priča o ljudima. Ako pogledate na ovaj dugoročni dijagram cijene su najniže u povijesti, a globalni zahtijevi za prisilnim radom i dalje su iznimno veliki. Dakle to je scenario koji trebamo unovčiti.

D: Michael, koji je vaš interes u priči o ljudima? Jeste li zainteresirani?

Micheal O'Donohue: O, apsolutno. Najveća prednost prisilnog rada, kao imovine, je njena neograničena ponuda. Nemoguće je da ostanemo bez ljudi. Nijedna roba nije kao ova.

BL: Daphne, ako ti mogu skrenuti pažnju na jednu stvar, a to je da se privatni kapital raspituje okolo. A to mi govori da bi ovo tržište moglo uskoro eksplodirati. Ljudi iz Afrike, Indijanci, kao i obično, Južnoamerikanci i posebno Istočni Europljani na našoj su listi za kupnju.

D: Zanimljivo. Michael, što ti preporučuješ?

MO: Mi našim klijentima preporučujemo strategiju "kupi i čekaj". Nema potrebe za igranjem na tržištu. Tamo je puno ranjivih ljudi. To je tako uzbudljivo.

D: Zaista zanimljivo. Gospodo, hvala vam puno.

Kevin Bales: OK, shvatili ste. Ovo je skeč. Baš sam uživao gledati vaše vilice kako padaju, padaju, padaju dok niste shvatili. MTV Europe je surađivao s nama i snimio ovaj skeč. I puštali su ga između glazbenih spotova bez ikakve najave, što je, čini mi se na neki način smiješno. Evo što je realnost. Cijena ljudskog bića u proteklih 40.000 godina u današnjem novcu prosječno je oko 40.000$ Kapitalna ulaganja. Možete vidjeti da se linije sijeku kad dolazi do eksplozije populacije.

Prosječna cijena ljudskog bića danas, u svijetu je oko 90$. Malo su skuplji na mjestima kao što je Sjeverna Amerika. u Sjevernoj Americi robovi koštaju između 3.000$ i 8.000$. No mogu vas odvesti na mjesta u Indiji i Nepalu gdje čovjeka možete nabaviti za 5$ ili 10$. Ključna je stvar ovom da su ljudi prestali biti vrijedna roba i postali su kao čaše od stiropora. Kupite ih jeftino. Koristite ih. Zgužvate ih, i kad ste gotovi s njima jednostavno ih bacite.

Oni mladi dečki su u Nepalu. U osnovi oni su prijevozni sustav u kamenolomu koji drži robovlasnik. Tamo nema ceste, pa oni nose hrpe kamena često teške kao i oni sami, na svojim leđima gore i dolje po Himalajskim planinama. Majka jednog od njih rekla nam je, "Znaš, ne možemo preživjeti ovdje, ali ne možemo, čini se, ni umrijeti." To je strašna situacija. I ako ima išta što mi daje tračak nade u ovoj situaciji je da tamo, također, uz to što ima mladih ljudi koji su neporobljeni ima i bivših robova koji rade na tome da oslobode druge. Ili, kažemo, Federick Douglass je stigao.

Ne znam jeste li ikada sanjarili, o tome, vau, kako bi bilo sresti Harriet Tubman? Kako bi bilo sresti Fredericka Douglassa? Moram reći, jedan od najzanimljivijih dijelova mog posla je da sam ja to mogao. I želim vas upoznati s jednim od njih. Njegovo ime je James Kofi Annan, kao dijete je bio rob u Gani. porobljen u ribarskoj industriji. On je sada, nakon bijega i stvaranja novog života stvorio organizaciju s kojom blisko surađujemo koja se bavi spašavanjem ljudi iz ropstva. Ovo nije James. Ovo je jedno od djece s kojom on radi.

Video: James Kofi Annan: On je bio pogođen veslom znate, u glavu. I to me podsjeća na moje djetinjstvo, kada sam ovdje radio.

KB: James i naš regionalni direktor u Gani Emmanuel Oto sada redovito primaju prijetnje smrću jer su njih dvojica po prvi put, uspjela ishoditi osudu i zatvaranje trojice trgovaca ljudima u Gani za porobljavanje ljudi u ribolovnoj industriji, za porobljavanje djece.

Sve što sam vam govorio, priznajem, prilično rastužuje. No to sve zapravo ima i dosta pozitivnu stranu. A to je ovo, 27 milijuna ljudi koji su danas u ropstvu, to je dosta ljudi no to je također maleni dio svjetske populacije koja je ikada bila u ropstvu. i također, 40 milijardi dolara koje oni doprinose globalnoj ekonomiji svake godine najmanji je udio ikada koji je robovski rad doprinio toj istoj globalnoj ekonomiji.

Ropstvo, ilegalno u svakoj zemlji potisnuto je na margine globalnog društva. I, na neki način, bez da smo i primjetili, završilo je stojeći na litici svog izumiranja, čekajući na nas da mu zadamo zadnji udarac gurnemo ga preko ruba i završimo s njim. I to može biti učinjeno.

Ako to učinimo, ako smognemo resurse i usmjerimo se na to, koliko zapravo košta izvući ljude iz ropstva? Pa, prvo, prije nego vam kažem cijenu moram biti potpuno jasan. Mi ne otkupljujemo ljude iz ropstva. Otkupljivanje ljudi iz ropstva je kao plaćanje provalniku da vam nazad vrati vaš televizor. To je poticanje zločina. Oslobađanje, pak košta nešto novca.

Oslobađanje, i što je važnije sav posao koji dolazi nakon oslobođenja. To nije jedan događaj, to je proces. To je pomoć ljudima da izgrade dostojanstven život, stabilnost, ekonomsku neovisnost, državljanstvo. Nevjerojatno, no na mjestu kao što je Indija, gdje su troškovi vrlo niski ova obitelj, ova obitelj od tri generacije koju ovdje vidite, koja je bila u nasljednom ropstvu, dakle, ovaj djed, rođen je, kao beba, u ropstvu. Ukupan trošak, uključujući i "amortizaciju budućeg rada" bio je oko $150 dolara da se ta obitelj izbavi iz ropstva i prođe kroz dvije godine dug proces da stvore stabilan život, državljanstvo i obrazovanje.

Dječak u Gani spašen iz ropstva u ribolovnoj industriji, oko 400$. U Sjedinjenim Američkim Državama, Sjeverna Amerika, puno je skuplje: pravni troškovi, zdravstveni troškovi, razumijemo to, tamo je skupo, oko 30 000$. No većina ljudi u svijetu koji su u ropstvu živi na mjestima gdje su troškovi najniži. I zapravo, globalni troškovi su u prosjeku kao što su u Gani.

To znači, kada sve to pomnožite procijenjena cijena, ne samo slobode, nego održive slobode za svih 27 milijuna ljudi na planeti koji su u ropstvu to je nešto oko 10,8 milijardi dolara što Amerikanci potroše na krumpiriće i perece, što će Seattle potrošiti na svoj novi sustav gradske željeznice, uobičajeni godišnji troškovi u ovoj zemlji za traperice, ili za zadnje blagdane kada smo kupili GameBoy-e i Ipod-e i ostale tehničke darove potrošili smo 10,8 milijardi dolara. Intel je u zadnjem kvartalu ostvario 10,8 milijardi $ prihoda.

To nije puno novca na globalnoj razini, zapravo to je sitniš. A najbolja stvar od svega je što to nije bačen novac, to je ulog u slobodu. Kada oslobodite ljude iz ropstva da rade sami za sebe jesu li motivirani? Uzmu svoju djecu s radnih mjesta, izgrade školu, oni kažu "Oni će imati ono što mi nismo nikada prije imali, lijekove kad su bolesni, odjeću kad im bude hladno. Oni postaju potrošači i proizvođači, i lokalna ekonomija vrlo brzo počne rasti.

To je važno, sve to kako ponovno uspostavljamo održivu slobodu, jer ne bismo nikada voljeli ponoviti što se u ovoj zemlji dogodio 1865. Četiri milijuna ljudi izbavljeno je iz ropstva i onda ostavljeno, odbačeno bez političke participacije, pristojne naobrazbe, bilo kakve prave prilike za ostvarenje vlastitih prihoda, i osuđeno na generaciju nasilja i predrasuda i diskriminacije. A Amerika još uvijek plaća cijenu za neuspjelu emancipaciju 1865.

Mi smo se obvezali da nećemo ostaviti ljude da izađu iz ropstva uz našu pomoć i završe kao građani drugog reda. To se neće dogoditi. Ovako oslobođenje uistinu izgleda. Djeca spašena iz ropstva u ribolovnoj industriji u Gani, vraćena svojim roditeljima, i zajedno s roditeljima vraćena u njihova sela da ponovo izgrade svoje ekonomsko blagostanje tako da postanu otporni na porobljavanje, apsolutno neporobivi.

Ova žena, je živjela u selu u Nepalu. Tamo smo radili oko mjesec dana. Oni su tek počeli izlaziti iz nasljednog ropstva. Tek su pomalo počeli oživljavati, malo se otvarati. No kad smo otišli razgovarati s njom, kada smo snimili ovu fotografiju robovlasnici su nam još uvijek prijetili iz prikrajka. Oni nisu bili uistinu udaljeni. Bio sam prestrašen. Mi smo bili prestrašeni. Rekli smo joj: "Jesi li zabrinuta? Jesi li uznemirena?"

Ona je rekla: "Ne jer sada imamo nadu. Kako ne bismo mogli uspjeti", rekla je kada ljudi kao ti s druge strane svijeta dolaze ovdje da stanu uz nas?"

Ok, moramo se zapitati, želimo li živjetu u svijetu u kojem ima ropstva. Ako ne poduzmemo nešto ostajemo izloženi nekom drugom da povlači konce i veže nas uz ropstvo preko proizvoda koje kupujemo i preko politike naših vlada. A opet, ako postoji jedna stvar s kojom se svaki čovjek može složiti, mislim kako je to da ropstvo treba prestati.

I ako postoji temeljno kršenje ljudske slobode za koju bi svi rekli da je užasna to je ropstvo. Mi moramo reći što vrijedi sva naša intelektualna i politička i ekonomska moć, mislim i na intelektuanu moć u ovoj prostoriji, ako je ne možemo upotrijebiti da iskorijenimo ropstvo? Vjerujem da u ovoj prostoriji ima dovoljno intelektualne moći da iskorijenimo ropstvo. I znate što? Ako to ne možemo učiniti, ako ne možemo iskoristiti svoju intelektualnu snagu da iskorijenimo ropstvo, imam posljednje pitanje, jesmo li uistinu slobodni? Hvala vam puno. (Pljesak)