Juliana Machado Ferreira: Borba za prekid trgovine rijetkih životinja u Brazilu

Ilegalna trgovina divljim životinjama u Brazilu je jedna od glavnih prijetnji našoj fauni, osobito pticama, i uglavnom služi za opskrbu tržišta ljubimaca sa tisućama životinja otetih iz prirode svaki mjesec, i transportiranih daleko od svojeg podrijetla, kako bi se prodavale uglavnom u Rio de Janeiru i São Paulu.

Procjenjuje se da su sve vrste ilegalne trgovine divljih životinja u Brazilu povukle iz prirode gotovo 38 milijuna životinja svake godine, posao vrijedan gotovo dvije milijarde dolara. Policija presreće ogromne kontejnere sa živim životinjama, namijenjenih za opskrbu tržišta ljubimaca ili oduzmu životinje direktno ljudima iz kuće. A na kraju završimo, svaki mjesec, s tisućama zaplijenjenih životinja.

A za nas da shvatimo što se događa s njima, slijedit ćemo Brada. U očima mnogih ljudi, nakon što su životinje zaplijenjene, kažu, "Jupi, pravda je zadovoljena. Dobri momci su stigli, oduzeli slatke izmaltretirane životinje iz ruku zlih trgovaca, i svi su živjeli sretno do kraja života." Ali jesu li? Zapravo ne. A to je gdje mnogi naši problemi počinju. Budući da moramo shvatiti što učiniti sa svim tim životinjama.

U Brazilu, obično su prvo poslane državnim trijažnim ustanovama, u kojoj su u većini slučajeva uvjeti loši kao i kod trgovaca. U 2002. ti centri primili su 45.000 životinja, od kojih su 37.000 ptice. I policija procjenjuje da zaplijenimo pet posto žrtava trgovine. Neki sretnici, a među njima, Brad, idu u ozbiljne rehabilitacijske centre nakon toga. I u tim mjestima su zbrinuti. Treniraju letenje. Uče kako prepoznati hranu koju će pronaći u prirodi. I u mogućnosti su družiti se s drugima iz iste vrste. (Smijeh)

Ali što onda? Brazilsko Ornitološko društvo, sada govorimo samo za ptice, tvrdi da imamo premalo znanja o vrstama u prirodi. Stoga bi bilo previše rizično osloboditi te životinje, i za puštene i za prirodne populacije. Tvrde da trošimo previše resursa u njihovoj rehabilitaciji. Slijedeći ovaj argument, oni ukazuju na to da sve ptice oduzete iz neugroženih vrsta treba eutanazirati. Međutim, to bi značilo ubiti 26.267 ptica, samo u državi São Paulo, samo u 2006.

Ali, neki istraživači, i ja osobno, neke nevladine organizacije i neki ljudi iz brazilske vlasti vjeruju da postoji alternativa. Mislimo da ako i kada životinje zadovolje određene kriterije u vezi njihovog zdravlja, ponašanja, zaključenog podrijetla, i što god znamo o prirodnim populacijama, zatim ih je tehnički odgovorno pustiti. I za dobrobit pojedinca, kao i za očuvanje vrsta i njihovih ekosistema. Zato što ćemo vratiti gene ove populacije koji bi im mogli biti važni u suočavanju izazova u očuvanju okoliša. I također bi mogli vratiti potencijalnog disperzera sjemena, predatora, lovinu, itd.

Svi ovi su pušteni kod nas. Na vrhu, kornjače samo uživaju u slobodi. (Smijeh) Na sredini, ovaj tip ugniježđen nekoliko tjedana nakon puštanja. A na dnu, moj osobni favorit, malo muško tamo, četiri sata nakon njegova puštanja on je bio zajedno sa divljom ženom. Dakle, ovo nije novo, ljudi su to radili širom svijeta. Ali to je još uvijek veliki problem u Brazilu. Vjerujemo da smo izvodili odgovorno puštanje. Registrirali smo parenje u prirodi puštenih životinja, i dobivanje mladih. Dakle, ti geni se doista vraćaju populaciji.

Međutim, ovo je još uvijek manjina uz veliki nedostatak znanja. Dakle, kažem da ih proučimo više, obasjajmo ovo pitanje, učinimo sve što možemo. Posvetila sam svoju karijeru tome. I ja sam ovdje kako bih potakla svakog od vas da učinite sve što je u vašem dosegu, razgovarajte sa svojim susjedom, učite vašu djecu, provjerite je li vaš ljubimac od legalnih uzgajivača. Moramo djelovati, i djelovati sada prije nego što su ovi jedini ostali. Puno hvala. (Pljesak)