Jose Antonio Abreu o djeci koju je glazba preobrazila

Chris Anderson: Pogledajmo sada ovaj nevjerojatni govor kojega smo snimili prije nekoliko tjedana.

(glazba)

Jose Antonio Abreu: Dragi prijatelji, dame i gospodo, Presretan sam zbog primitka TED nagrade u ime svih istaknutih učitelja glazbe, umjetnika i pedagoga iz Venezuele, koji su me nesebično i odano pratili 35 godina u osnivanju, rastu i razvoju venezuelanskog Nacionalnog sustava orkestara i zborova djece i mladih.

Otkako sam bio dječak, od ranog djetinjstva, želio sam biti glazbenik i, hvala Bogu, uspio sam. Moji učitelji, obitelj i zajednica omogućili su mi nužnu potporu kako bih postao glazbenik. Cijelog sam života sanjao kako sva venezuelanska djeca imaju jednaku mogućnost kao što sam ja imao. Od te želje iz moga srca potekla je ideja učiniti glazbu dubokom i globalnom stvarnošću moje zemlje.

Od prve probe, vidio sam svijetlu budućnost. Probe su za mene bile veliki izazov. Primio sam donaciju od 50 stalaka za note namijenjenih za 100 dječaka na probi. Kada sam stigao na probu, samo se 11 djece pojavilo, pa sam si rekao: "Hoću li završiti program ili povećati broj ove djece?" Odlučio sam se suočiti s izazovom, i te iste noći obećao sam toj 11-orici da ću pretvoriti naš orkestar u jedan od najvećih orkestara na svijetu. Prije dva mjeseca sam se sjetio svog obećanja, kada je istaknuti engleski kritičar objavio članak u London Timesu pitajući tko bi mogao biti pobjednik Svjetskog kupa orkestara. Spomenuo je četiri velika svjetska orkestra, a peti je bio Simfonijski orkestar mladih Venezuele. Danas možemo reći da umjetnost u Latinskoj Americi više nije monopol elita i da je postala društveno pravo, pravo svih ljudi.

Dijete: Ovdje nema razlika među klasama, jesi li bijel ili crn, imaš li novca ili ne. Jednostavno, ako si talentiran, ako imaš poziv i želju biti ovdje, dolaziš i s nama dijeliš i stvaraš glazbu.

JA: Tijekom nedavne turneje Venezuelanskog orkestra mladih koju je vodio Simon Bolivar po SAD-u i Europi, vidjeli smo koliko je glazba ganula mladu publiku do dna njihovih duša, kako su djeca i adolescenti pojurili na pozornicu kako bi primili jakne od glazbenika, kako su ovacije, katkada duge i po 30 minuta, naizgled trajale vječno i kako je publika, nakon završetka koncerta, izišla na ulice kako bi čestitala našim mladim ljudima na uspjehu. To nije predstavljalo samo umjetnički uspjeh, nego i duboku emotivnu simpatiju između publike nekih od najnaprednijih nacija na svijetu i glazbene mladeži Latinske Amerike, kao što smo vidjeli u Venezueli, koja toj publici šalje poruku glazbe, vitalnosti, energije, entuzijazma i snage.

U svojoj srži, orkestar i zbor su puno više od umjetničkih struktura. Oni su primjeri i škole društvenog života, jer zajedničko pjevanje i sviranje znači zajednički suživot prema savršenstvu i izvrsnosti, slijedeći strogu disciplinu organizacije i koordinacije u potrazi za harmoničnom međuovisnosti glasova i instrumenata. Na taj način oni grade duh solidarnosti i bratstva među sobom, razvijaju samopouzdanje i njeguju etničke i estetske vrijednosti vezane uz glazbu u svakom smislu. Zbog toga je glazba neizmjerno važna u buđenju osjetljivosti, njegovanju vrijednosti i uvježbavanju mladih ljudi kako podučavati drugu djecu.

Dijete: Nakon svog ovog vremena ovdje, glazba je život. Ništa drugo. Glazba je život.

JA: Svaki tinejdžer u sklopu El Sistema ima vlastitu priču i sve su mi jednako važne i značajne. Ispričat ću vam slučaj Edicsona Ruiza. On je dječak iz župe Caracasa, koji je strastveno dolazio na satove kontrabasa u San Agustin orkestar mladih. Svojim trudom i potporom majke, obitelji i zajednice, postao je glavni član dionice kontrabasa orkestra Berlinske filharmonije. Tu je i još jedan dobro poznati slučaj - Gustavo Dudamel. Najprije je bio član dječjeg orkestra u svom rodnom gradu. Barquisimetu. Potom, kako je rastao kao violinist i dirigent, postaje dirigent Venezuelanskog orkestra mladih a danas dirigira najvećim orkestrima svijeta. On je glazbeni direktor Filharmonije Los Angelesa i još uvijek je glavni vođa Venezuelanskog orkestra mladih. Bio je dirigent Gothenburškog simfonijskog orkestra i on je nenadmašan primjer mladim glazbenicima Latinske Amerike i svijeta.

Struktura El Sistema temelji se na novom i fleksibilnom stilu upravljanja, prilagođenom osobinama pojedine zajednice i regije, a danas obuhvaća 300.000 djece iz nižeg i srednjeg sloja cijele Venezuele. To je program društvenog spašavanja i duboke kulturološke preobrazbe namijenjene cijelom venezuelanskom društvu, bez ikakvih razlika, ali s naglaskom na ranjivim i ugroženim društvenim skupinama.

Učinak El Sistema osjeća se u tri temeljna kruga - osobnom/društvenom krugu, u krugu obitelji i krugu zajednice. U osobnom/društvenom krugu, djeca u orkestrima i zborovima razvijaju svoju intelektualnu i emotivnu stranu. Glazba postaje izvor razvoja dimenzija ljudskog bića, kroz podizanje duha čovjeka dovodi do punog razvoja njegove osobnosti. Stoga su emotivni i intelektualni profiti ogromni - stjecanje principa liderstva, podučavanja i vježbanja, osjećaja obveze, odgovornosti velikodušnosti i posvećenosti drugima, i pojedinačnog doprinosa u ostvarenju velikih zajedničkih ciljeva. Sve to dovodi do razvoja samopouzdanja i samouvjerenja.

Majka Tereza iz Calcutte inzistirala je na nečemu što me uvijek impresioniralo - najjadnija i najtragičnija stvar u vezi siromaštva nije nedostatak kruha ili krova nad glavom, već osjećaj da si nitko i ništa, osjećaj da si nitko, nedostatak identifikacije, nedostatak javnog priznanja. Zbog toga djetetov razvoj u orkestru i zboru donosi plemenit identitet i čini ga uzorom vlastitoj obitelji i zajednici. Čini ga boljim učenikom u školi jer u njemu budi osjećaj odgovornosti, ustrajnosti i točnosti, što će mu u školi biti od velike koristi.

Unutar obitelji, podrška roditelja je bezuvjetna. Dijete postaje uzor svojim roditeljima i to je vrlo važno za siromašno dijete. Kada dijete jednom otkrije kako je važno svojoj obitelji, počinje tražiti nove načine kako bi napredovao i nada se boljitku za sebe i svoju zajednicu. Jednako tako se nada socio-ekonomskom napretku vlastite obitelji. Sve ovo stvara konstruktivnu i uzlaznu socijalnu dinamiku. Velika većina naše djece pripada, kao što sam već spomenuo, najranjivijem dijelu venezuelanske populacije. Glazba ih ohrabruje kako bi prihvatili nove snove, ciljeve i napredak u različitim mogućnostima koje pruža glazba.

Napokon, u krugu zajednice, orkestri su dokazani kreativni prostori kulture i izvori razmjene i novih značenja. Spontanost glazbe isključuje njeno bivanje luksuzom i čini ju stupom društva. Zbog toga dijete svira violinu kod kuće, dok se njegov otac bavi stolarstvom. Zbog toga mala djevojčica svira klarinet kod kuće, dok njena majka posprema. Ideja je ujedinjenje obitelji u ponosu i radosti djelovanja orkestara i zborova kojima njihovo dijete pripada. Ogromni duhovni svijet kojega sama glazba stvara, koji postoji u njoj, na kraju nadilazi materijalnu oskudicu. Od minute kada dijete nauči svirati neki instrument, ono više nije siromašno. Ono postaje dijete koje napreduje prema profesionalnoj razini, koje će kasnije postati punopravni građanin. Suvišno je reći kako je glazba najbolja prevencija od prostitucije, nasilja, loših navika i svega što unazađuje život jednog djeteta.

Prije nekoliko godina, povjesničar Arnold Toynbee rekao je kako svijet prolazi kroz veliku duhovnu krizu. Ne ekonomsku ili socijalnu krizu, već duhovnu. Vjerujem da, u suprotstavljanju takvoj krizi, samo umjetnost i religija mogu dati valjane odgovore čovječanstvu, njegovim najdubljim željama, kao i povijesnim zahtjevima našega doba. Obrazovanje kao sinteza mudrosti i znanja, sredstvo je postizanja savršenijeg, svjesnijeg, plemenitijeg i pravednijeg drušva.

Sa strašću i entuzijazmom, odajemo duboko poštovanje TED-u, za njegovu iznimnu humanost, raspon načela, za njegovu otvorenu i velikodušnu promociju mladih vrijednosti. Nadamo se da TED može doprinijeti na pun i temeljni način građenju nove ere u podučavanju glazbe u kojoj socijalni, društveni, duhovni i opravdani ciljevi djeteta i adolescenta postaju smjernica i cilj cijele društvene misije. Ne stavljati društvo u službu umjetnosti, a znatno manje u službu monopolističkih elita, već glazbu staviti na raspolaganje društvu, na raspolaganje najslabijima, djeci, na raspolaganje bolesnima, ranjivima, i svima onima koji vape za zaštitom kroz duh njihove ljudskosti i podizanje vlastitog dostojanstva.

(glazba)

(pljesak)

CA: Sada idemo uživo u Caracas. Idemo uživo kako bismo čuli TED nagradnu želju maestra Abreua.

JA: Evo moje TED nagradne želje - Želim da pomognete stvoriti dokument, posebni program poduke za 50 nadarenih mladih glazbenika strastvenih u vezi svoje umjetnosti i društvene pravde i posvećene donošenju El Sistema u SAD i druge zemlje. Puno vam hvala.

(pljesak)