Johnathan Haidt govori o moralnim korijenima liberala i konzervativaca

Zamislite dva Amerikanca koji putuju zajedno po Italiji. Odu pogledati Michelangelovog Davida i kad konačno nađu licem u lice sa skulpturom obojica se smrznu. Prvi tip - zvat ćemo ga Adam - zatečen je ljepotom savršenog ljudskog oblika. Drugi tip - zvat ćemo ga Bill - zatečen je sramotom gledanja u tu stvar u sredini. I sad vas pitam: za kojeg od ove dvojice je vjerojatnije da je glasao za Georga Busha a koji za Ala Gorea?

Ne trebate dizati ruke jer svi imamo iste političke stereotipe. Svi znamo da je to Bill. Ali u ovom slučaju, stereotip odgovara stvarnosti. Stvarno je činjenica da su liberali više na ljestvici osnovne crte ličnosti koja se zove "otvorenost". Ljudi koji su visoko na ljestvici otvorenosti žude za novim, različitim, šarolikim; za svježim idejama, za putovanjima. Ljudi nisko na toj ljestvici traže poznato, sigurno i pouzdano.

Ako znate za ovu karakternu crtu možete bolje razumijeti ljudsko ponašanje. Možete shvatiti zašto su umjetnici drugačiji od računovođa. Čak možete predvidjeti kakve knjige vole čitati, na kakva mjesta vole putovati i kakvu hranu vole jesti. Kad shvatite ovu crtu, možete razumjeti kako svi vole jesti u Applebeesu, samo nitko koga vi znate. (Smijeh) Ova crta govori i o političkim uvjerenjima. Glavni istraživač ove crte ličnosti, Robert McCrae kaže: "Otvoreni pojedinci imaju sklonost liberalnim, naprednim, ljevičarskim pogledima" - vole društvo koje je otvoreno i mijenja se - "dok su zatvoreni pojedinci skloniji konzervativnim, tradicionalnim, desničarskim stavovima."

Ova crta nam puno govori i o grupama u koje se ljudi učlanjuju. Evo opisa jedne grupe kojeg sam pronašao na Webu. Kakvi ljudi bi se pridružili globalnoj zajednici koja poziva ljude iz svih disciplina i kultura, koji traže dublje razumijevanje svijeta i nastoje to pretočiti u bolju budućnost za sve nas? Ovo je od nekog tipa koji se zove Ted. (Smijeh) Pa da vidimo. Ako otvorenost predviđa tko postaje liberal i ako otvorenost predviđa tko postaje TEDovac, možemo li predvidjeti kako je većina TEDovaca liberalna? Ajmo vidjeti. Zamolio bih vas da podignete ruke ako ste liberal, lijevo od centra - pričamo uglavnom o društvenim temama - odnosno ako ste konzervativni, a ponudit ću i treću mogućnost jer znam da ima i libertarijanaca u publici. Dakle, molim da podignete ruke - dolje u sobi također - neka svi vide tko je tu. Molim da podignete ruku ako bi za sebe rekli da ste liberal ili lijevo od centra. Podignite svoju desnu ruku sad. Dobro. Molim da podignete ruku ako bi za sebe rekli da ste libertarijanac. Otprilike dvadesetak. I molim da podignete ruku ako bi za sebe rekli da ste desno od centra ili konzervativni. Jedan, dva, tri, četiri, pet - oko osam ili deset.

OK. Ovo je mali problem. Jer ako težimo razumjeti svijet, steći dublje razumijevanje svijeta, ovaj nedostatak moralne raznolikosti će nam to otežati. Jer kad ljudi dijele vrijednosti, kad su im moralne vrijednosti iste, oni postaju tim - a kad uključite psihologiju timova to sprečava otvoreno razmišljanje. Kad liberalni tim izgubi, kao što se dogodilo 2004. i kao što se skoro dogodilo 2000., tješimo se. (Smijeh) Trudimo se shvatiti zašto je pola Amerike glasalo za drugi tim. Mislimo kako su sigurno bili zaslijepljeni religijom, ili običnom glupošću. (Smijeh) (Pljesak) Ako mislite da pola Amerike glasa za republikance zato što su zaslijepljeni na ovaj način ja vam kažem da ste zapeli u moralnu matricu, jednu specifičnu moralnu matricu. Kad kažem "matrica", mislim doslovno na matricu kao iz filma Matrix.

Ali danas sam tu da vam ponudim izbor. Možete uzeti plavu tabletu i zadržati vaše ugodne zablude, ili možete uzeti crvenu tabletu, naučiti malo o moralnoj psihologiji i izaći iz moralne matrice. Sad, zato što znam - (Pljesak) OK, pretpostavljam da je to odgovor na moje pitanje. Htio sam vas pitati što ste odabrali, ali nema potrebe. Vi ste svi visoko na ljestvici otvorenosti, a osim toga izgleda kao da bi mogla biti dobrog okusa, a vi ste svi gurmani. Tako da uzimamo crvenu tabletu. Proučimo malo moralnu psihologiju kako bi vidjeli kuda nas vodi.

Počnimo od početka. Što je moralnost i odakle dolazi? Najgora ideja u psihologiji je ideja kako je um pri rođenju prazna ploča. Razvojna psihologija je pokazala da djeca dolaze u ovaj svijet znajući puno toga o fizičkom i društvenom svijetu, i programirani su tako da im je lako naučiti određene stvari a teško nauče neke druge. Najbolja definicija urođenosti koju sam ikad vidio - to mi je razjasnilo puno toga - dolazi od neuroznanstvenika Garyja Marcusa. On kaže: "Početna organizacija mozga ne ovisi toliko o iskustvima. Priroda daje prvi nacrt, kojeg iskustvo kasnije revidira. 'Urođeno' ne znači 'nemjenjivo', nego 'organizirano prije sticanja iskustva'." Dobro, kakav je onda prvi nacrt moralnog uma? Kako bi to otkrili, moj kolega Craig Joseph i ja čitali smo literaturu o antropologiji o kulturnoj raznolikosti u moralnosti i o evolucijskoj psihologiji, tražeći preklapanja. O kojim to stvarima ljudi pričaju u različitim disciplinama, i koje pronalazite u različitim kulturama, čak različitim vrstama? Pronašli smo pet najboljih dodirnih točaka koje zovemo pet temelja moralnosti.

Prvi je šteta-brižnost. Svi smo mi sisavci, svi imamo puno neuralnih i hormonalnih programa zbog kojih se vežemo uz druge, brinemo za druge, suosjećamo se s njima, naročito ako su slabi i ranjivi. Zbog toga osjećamo ljutnju prema onima koji žele nauditi drugima. Ovaj moralni temelj je podloga otprilike 70% moralnih izjava koje sam čuo na TED-u.

Drugi temelj je poštenje-reciprocitet. Postoje proturječni dokazi o tome da li postoji reciprocitet među drugim životinjama, ali među ljudima dokazi su vrlo uvjerljivi. Ova slika Normana Rockwella se zove "Zlatno pravilo" i čuli smo o ovome od Karen Armstrong kako je temelj mnogih religija. Taj drugi temelj nosi preostalih 30% moralnih izjava koje sam čuo ovdje na TED-u.

Treći temelj je odanost grupi. Grupe možete naći u životinjskom carstvu - možete pronaći surađivačke grupe - ali one su uvijek ili vrlo male ili su svi braća i sestre. Samo među ljudima možete pronaći vrlo velike grupe koje surađuju, ujedinjuju s drugim grupama a u ovom slučaju, grupe koje su ujedinjene da se bore s drugim grupama. Ovo je vjerojatno posljedica naše duge povijesti plemenskog života, plemenske psihologije I ova plemenska psihologija je toliko duboko ugodna da čak i kad nemamo plemena mi ih sami stvorimo jer je to zabavno. (Smijeh) Sport je za rat isto što je pornografija za seks. Vježbamo neki pradavni nagon.

Četvrti temelj je autoritet-poštovanje. Ovdje vidite geste pokornosti između dvaju jedinki vrlo srodnih vrsta ali autoritet kod ljudi nije tako snažno temeljen na moći i brutalnosti kao što je kod drugih primata. Više se temelji na dobrovoljnom poštovanju ponekad čak s elementima ljubavi.

Peti temelj je čistoća-svetost. Ova slika se zove "Alegorija čednosti" ali čistoća se ne svodi samo na potiskivanje ženske seksualnosti. Ona se odnosi na bilo kakvu ideologiju ili ideju koja vam kaže da ćete postići čestitost kontrolirajući što radite sa svojim tijelom, kontrolirajući što stavljate u svoje tijelo. I dok politička desnica možda puno više moralizira seks, politička ljevica stvarno puno naglašava hranu. Hrana danas postaje iznimno moralizirana i puno te moralizacije je u ideji čistoće, o tome što ste spremni dodirnuti ili staviti u vaše tijelo.

Vjerujem kako su ovih pet stavki najbolji kandidati za ono što je napisano u prvom nacrtu moralnog uma. Mislim da s ovim dolazimo, barem pripremljeni da sve to naučimo. Ali, kako moj sin Max odrasta u liberalnom, sveučilišnom gradu kako će se ovaj prvi nacrt revidirati? I kako će na kraju postati drugačiji od djeteta rođenog 100 kilometara južnije, u Virginiji? Razmišljajući o kulturnoj varijaciji, pokušajmo s drugačijom metaforom. Ako stvarno postoji pet sustava koji djeluju u mozgu - pet izvora intuicije i emocija - možemo li smatrati moralni um kao nekakvo pojačalo zvuka s pet kanala na kojem možete podesiti posebno svaki kanal? Moje kolege: Brian Nosek, Jesse Graham i ja, napravili smo upitnik koji je objavljen na www.YourMorals.org. Dosad ga je popunilo 30 000 ljudi, možete i vi. I evo rezultata. Ovo su rezultati od otprilike 23 000 američkih građana. Na lijevoj strani sam nacrtao rezultate za liberale, na desnoj za konzervativce, u sredini su umjereni. Plava crta pokazuje odgovore u prosjeku za sva pitanja o brižnosti.

Vidite kako je ljudima stalo po pitanju oštećenja i brižnosti. Svi jako podržavaju ovu vrstu izjava ali možete također vidjeti kako je liberalima malo više stalo nego konzervativcima, crta se spušta. Ista priča je s pravednošću. Ali pogledajte preostale tri linije, za liberale ljestvica je vrlo nisko. Liberali u načelu govore: "Ovo nije moral." "Autoritet u grupi, čistoća - te stvari nemaju veze s moralom." Ali, kako ljudi postaju konzervativniji, vrijednosti rastu. Mogli bi reći kako liberali imaju neku vrstu dvokanalne, dvo-temeljne moralnosti. Konzervativci imaju više pet-temeljnu, moralnost s pet kanala.

To vidimo u svim zemljama. Evo podataka o 1100 Kanađana. Proći ću preko par slajdova: Velika Britanija, Australija, Novi Zeland, Zapadna Europa, Istočna Europa, Latinska Amerika, Bliski Istok, Istočna Azija i Južna Azija. Primijetite kako je kod svih ovih grupa pad strmiji na odanosti, autoritetu, čistoći. Što nam govori da u svakoj zemlji neslaganje nije o brižnosti i poštenju. Svi, kad raspravljamo o tome što je ispravno, svi se slažu kako su brižnost i poštenje važni. Moralna razilaženja unutar kultura uglavnom se tiču odanosti grupi, poštivanju autoriteta i čistoći.

Ovaj učinak je toliko robusan da ga nalazimo bez obzira kako postavimo pitanje. U jednoj nedavnoj studiji pitali smo ljude da zamisle kako će dobiti psa. Odabrali ste neku pasminu, i saznali ste novu informaciju o toj pasmini. Zamislimo da ste saznali kako ova je pasmina samosvojna, i smatra svog vlasnika prijateljem i jednakim sebi? Ako ste liberal, rekli bi ste: "Hej, to je super!" zato što liberali vole reći "Hvataj, molim!" (Smijeh) Ali ako ste konzervativni, to vam se baš i ne sviđa. Ako ste konzervativni, i saznate kako je taj pas iznimno odan svom domu i obitelji i neće se lako sprijateljiti sa strancima, za konzervativce odanost je dobra - psi bi trebali biti odani. Ali za liberale to zvuči kao da se ovaj pas natječe za republikansku nominaciju. (Smijeh)

Mogli bi ste reći: Dobro, to su razlike među liberalima i konzervativcima, ali zašto bi ova tri druga temelja bila moralna? Zar to nisu tek temelji ksenofobije, autoritarnosti i puritanizma? Što ih čini moralnima? Mislim da se odgovor nalazi u ovom nevjerojatnom triptihu Hieronymusa Boscha "Vrt naslade". Na prvoj ploči vidimo trenutak stvaranja. Sve je uređeno, sve je lijepo, svi ljudi i životinje rade što bi i trebali raditi, nalaze se tamo gdje bi i trebali biti. Ali tada, jer je svijet takav, stvari se promjene. Svaka osoba počne raditi kako želi sa svakim otvorom na svakoj osobi i životinji. Neki od vas će prepoznati ovo kao 60-te. (smijeh) Ali 60-te neminovno prelaze u 70-te, gdje izrezivanje otvora malo više boli. Naravno, Bosch je ovo nazvao Paklom.

Tako da ovaj triptih, ove tri ploče, prikazuju svevremensku istinu da red teži propadanju. Istinu o društvenoj entropiji. Da ne biste pomislili da su ovo samo kršćani umislili jer kršćani imaju čudan problem s uživanjem, evo iste priče, iste progresije, u članku koji je prije par godina objavljen u časopisu Nature, gdje su Ernst Fehr i Simon Gachter organizirali igru zajedničkog dobra. U toj igri ljudima dajete novce i u svakoj rundi oni mogu staviti novac u zajedničku posudu i tada eksperimentator udvostručuje iznos koji je tamo i podjeli ga sa svim igračima. To je stvarno zgodna analogija s problemima okoliša u kojima tražimo od ljudi da se žrtvuju iako sami nemaju neku korist od svoje žrtve. Tražite od svih da se žrtvuju ali svi su u iskušenju da se švercaju. Ispočetka, ljudi poprilično surađuju - svi igraju anonimno - u prvoj rundi, ljudi daju otprilike polovicu novca. Ali brzo uvide kako drugi nisu baš tako darežljivi. "Neću biti naivčina i davati." I tako suradnja brzo propada od relativno dobre pa sve do skoro nikakve.

Ali onda - i u ovom je trik - Fehr i Gachter u sedmoj rundi kažu ljudima: "Znate šta? Novo pravilo. Možete dati dio svog novca kako bi kaznili ljude koji ne pridonose." I čim se pročulo kako se uvela kazna, suradnja naglo poraste. Poveća se i nastavi rasti. Istraživanja pokazuju da to pomaže poboljšati surađivanje. Nije dovoljno samo se pozivati na dobrotu, stvarno pomaže imati neku vrstu kazne. Čak i kad je to samo sram, neugoda ili trač, trebate kaznu da biste pridobili ljude na suradnju kad se nalaze u velikim grupama. Postoje čak i nedavna istraživanja koja sugeriraju kako religija - razmišljanje o Bogu - u nekim situacijama vodi do više surađivanja, pro-društvenog ponašanja.

Neki ljudi misle da je religija adaptacija razvijena kroz kulturnu i biološku evoluciju kako bi bolje vezali grupe radi pojačanja međusobnog povjerenja i stoga u prednosti pred drugim grupama. Vjerojatno su u pravu iako je to kontroverzno pitanje. Ja sam posebno zainteresiran za religiju, nastanak religije, i kako ona utječe na nas. Jer ne mislim da je Grand Canyon najveće svjetsko čudo. Grand Canyon je vrlo jednostavan. To je samo puno kamenja, puno vode i vjetra i puno vremena, i dobijete Grand Canyon. Nije baš složeno. Ali ono što jest složeno je da su ljudi živjeli na mjestima kao što je Grand Canyon, međusobno surađivali, i na savanama Afrike ili na smrznutim obalama Aljaske, i onda su neka od tih sela izrasla u velebne gradove Babilon, Rim, Tenochtitlan. Kako se to dogodilo? To je čisto čudo, teže za objasniti od Grand Canyona.

Mislim da je odgovor kako su koristili sve raspoložive alatke. Bila je potrebna sva naša moralna psihologija kako bi stvorili ovakve suradničke grupe. Da, treba vam biti stalo do brižnosti, trebate psihologiju pravde. Ali za organizaciju stvarno pomaže da imate podgrupe, i da te podgrupe imaju unutrašnji ustroj, da imate ideologiju koja ljudima govori da potisnu svoju putenost, da teže višim, plemenitijim ciljevima. I tako stižemo do srži neslaganja među liberalima i konzervativcima. Jer liberali odbijaju tri ova temelja. Oni kažu: "Slavimo različitost, umjesto pripadnosti istoj grupi." Kažu: "Osporavajmo autoritete." I kažu: "Ne propisuj zakone o mom tijelu."

Liberali imaju vrlo plemenite motive za to. Tradicionalni autoritet, tradicionalna moralnost mogu biti vrlo represivni i ograničavajući prema onima na dnu, prema ženama, ljudima koji se ne uklapaju. Zato liberali pričaju o slabima i ugnjetavanima. Žele promjenu i pravdu, čak riskirajući kaos. Na majici piše: "Prestani kukati, započni revoluciju." Ako ste vrlo otvoreni, revolucija je dobra, nešto novo, nešto uzbudljivo. Konzervativci, s druge strane, govore o institucijama i tradiciji. Traže red, čak i ako ga plaćaju oni s dna društva. Uvid koji konzervativci imaju je da je red teško postići. Vrlo je dragocjen, i vrlo ga je lako izgubiti. Kao što je Edmund Burke rekao: "Obuzdavanje ljudi, jednako kao i sloboda, trebalo bi se smatrati njihovim pravom." To je bilo nakon kaosa Francuske revolucije. Jednom kad to uvidite da i liberali i konzervativci mogu nešto pridonijeti, da oni stvaraju ravnotežu između promjene i stabilnosti, mislim da možete izaći iz moralne matrice.

Ovo je važan uvid koji su dostigle azijske religije. Uzmite jin i jang. Jin i jang nisu neprijatelji. Jin i jang se ne mrze. I jin i jang su neophodni, kao noć i dan, kako bi svijet funkcionirao. Istu stvar vidite u hinduizmu. Postoji puno bogova u hinduizmu. Dvojica su Višnu održavatelj i Šiva uništavatelj. Ova slika prikazuje obojicu kako dijele isto tijelo. Imate značajke Višnua na lijevoj strani, pa možemo misliti o Višnuu kao konzervativnom bogu. Značajke Šive su na desnoj strani, Šiva je liberalni bog - i oni rade zajedno. Istu stvar nalazimo u budizmu. Mislim da ova dva primjera sadržavaju najdublje uvide koje smo ikad stekli u moralnoj psihologiji. Od učitelja Zena Sengcana: "Ako želiš da ti se otkrije istina, nikad ne budi za ili protiv, borba između za i protiv je najgora pošast uma." Nažalost, ovo je pošast koja je zahvatila mnoge svjetske vođe. Ali prije nego se osjetite superiornim Georgeu Bushu, prije nego što bacite kamen, pitajte se: Da li ja to prihvaćam? Da li prihvaćate izlazak iz borbe između dobra i zla? Možete li biti niti za niti protiv ičega?

U čemu je poanta? Što bi trebali učiniti? Ako uzmete najveće uvide drevnih azijskih filozofija i religija, i kombinirate ih s najnovijim istraživanjima o moralnoj psihologiji, mislim da ćete doći do ovih zaključaka: kako je naš moralni um stvorila evolucija kako bi nas udružila u timove, odvojila od drugih timova i oslijepila za istinu. Pa što ćemo? Da li vam govorim da se ne trebate truditi? Da li vam govorim da prihvatite Sengcana i prestanete s ovom borbom za i protiv? Svakako ne. Ne kažem to. Ovo je zadivljujuća grupa ljudi koja čini puno toga, koristeći puno svog talenta, genijalnosti, energije, novca, kako bi učinila svijet boljim mjestom boreći se protiv nepravdi, rješavajući probleme.

Ali, kako smo naučili od Samanthe Power u njenoj priči o Sergiu Vieiri de Mello, ne možete samo upasti i reći: "Vi ste u krivu, ja sam u pravu." Jer svatko misli da je on u pravu. Puno od problema koje trebamo riješiti su problemi koji zahtijevaju da promijenimo druge ljude. I ako želite promijeniti druge, bolji način je da prvo shvatimo kakvi smo - da shvatimo našu moralnu psihologiju, da shvatimo kako svi mislimo da smo u pravu - i onda izađemo, makar samo na trenutak - sjetimo se Sengcana. Izađemo iz moralne matrice, pokušamo je sagledati kao borbu koja se odvija u kojoj svi misle da su u pravu, i svatko ima neke razloge - čak i ako se ne slažete s njima - svatko ima neke razloge zašto to rade. Izađite. I ako to učinite, to je osnovni korak prema kultiviranju moralne skromnosti, odbacivanju moralne superiornosti, koja je normalan ljudski osjećaj. Uzmite Dalaj Lamu. Razmislite kako ima ogroman moralni autoritet koji izlazi iz njegove moralne skromnosti.

Zato mislim da je poanta mog govora - a mislim i poanta TEDa - kako je ovo grupa koja je strastveno angažirana u težnji da promijeni svijet na bolje. Ljudi ovdje su strastveno angažirani da svijet postane bolje mjesto. Ali također postoji i strastvena posvećenost istini. I stoga mislim da je odgovor iskoristiti ovu strastvenu posvećenost istini kako bi je pokušali pretvoriti u bolju budućnost za sve nas. Hvala. (Pljesak)