Jonathan Drori: Svako zrnce peluda ima svoju priču

Hvala vam. Danas imam dvije misije. Prva je reći vam nešto o peludi, nadam se, i uvjeriti vas da to nije samo nešto što vam se zavuče u nos. I druga je, uvjeriti vas da svaka kuća treba imati pretraživački elektronski mikroskop. (Smijeh) Pelud je sredstvo kojim cvijet stvara još cvijeća. On nosi muške spolne stanice od jednog cvijeta do drugog. Daje nam genetsku raznolikost, ili barem daje biljkama genetsku raznolikost. I stvarno je bolje ne pariti se sa sobom. To je vjerojatno i u većini slučajeva točno za ljude.

Pelud se stvara na prašnicima cvjetova. Svaki prašnik može na sebi nositi do 100.000 zrnaca peluda. Tako da su to poprilično plodne stvari. I nemaju samo žarki cvjetovi pelud, imaju ga i drveće i trave. I sjetimo se i da su sve naše žitarice također trave.

Ovo je pretražujući elektronski mikrograf jednog zrnca peludi. Do objašnjenja ove male rupe u sredini ćemo doći malo kasnije. Ali to je za peludnu cjevčicu koja će se pojaviti kasnije, vrlo mala cjevčica. Dakle, to je 20 mikrometara poprečno, to zrnce peluda. To je otprilike pedeseti dio milimetra. Ali ne izgleda sav pelud tako jednostavno.

Ovo je Morina. To je biljka za koju sam oduvijek mislio da je dosta monotona, nazvana po Morinu, koji je bio poduzetan francuski vrtlar, koji je prvi izdao katalog sjemena, 1621. Svejedno, pogledajte njen pelud. Ovo je zadivljujuće, ja mislim. Ta mala rupa na sredini ondje je za peludnu cjevčicu. I kada pelud nađe svoje posebno žensko mjesto u drugog Morina cvijeta, na pravoj vrsti, što se događa? Kako sam rekao, pelud nosi muške spolne stanice. Ako stvarno niste shvaćali da biljke imaju spolni život, one imaju bujan, promiskuitetan i zaista zanimljiv i znatiželjan spolni život. (Smijeh)

Moja priča zapravo nije o razmnožavanju biljaka, već o samom peludu. Pitate se koje su to osobine peludi? Kao prvo, pelud je sićušan. Da, to znamo. Također je biološki vrlo aktivan, što će bilo tko pogođen peludnom groznicom razumjeti. Pelud iz biljaka koji se rasprostire zrakom, kao kod drveća, trava i tako dalje, uzrokuje najviše alergijskih reakcija. A razlog je taj, da moraju izbaciti mnoštva i mnoštva peluda kako bi imali bilo kakvu šansu da pelud dođe do druge biljke iste vrste.

Ovdje su neki primjeri. Vrlo su uglađeni ako pogledate ove slike peludi drveća koje je namijenjeno da se raznosi vjetrom. Ponovno, ovog puta javor, koji se rasprostire vjetrom. Dakle, drveće, vrlo dosadni cvjetovi, koji ne pokušavaju privući kukce. Ali ipak pribran pelud. Ovaj mi se posebno sviđa. Ovo je bor iz Montereya, koji ima male zračne vrećice kako bi pelud išao što dalje. Zapamtite, ta stvar je velika otprilike 30 mikrometara poprečno.

Naravno puno je učinkovitije ako insekti obavljaju taj posao. Ovo je noga pčele, na koju se prihvatio sljezov pelud. I ovo je neobuzdani i prekrasni cvijet palme mangrova. Vrlo razmetan, kako bi privukao što više insekata koji će raditi za njega. Pelud ima male bodlje na sebi, ako pogledamo. Sada, te male bodlje se očito dobro hvataju za insekte, ali postoji još nešto što nam je vidljivo s ove fotografije, a to je da možemo vidjeti liniju pucanja po onome što bi bio ekvator, da je to Zemlja. To mi govori da je ovaj pelud zapravo bio fosiliziran. I s ponosom mogu reći da je ovo pronađeno blizu Londona, i da je prije 55 milijuna godina London bio pun palmi mangrova. Nije li to cool? (Smijeh)

U redu, ovo je još jedna vrsta koja se razvila kako bi ju rasprostranjivali kukci. To možete vidjeti po malenim bodljama. Sve ove slike su napravljene pretraživačkim elektronskim mikroskopom u laboratoriju tvrtke Kew Laboratoriji. Nije slučajnost da je ove slike napravio Rob Kessler, koji je umjetnik. I mislim da nije slučajnost što je netko s umjetničkim pogledom poput njegovog uspio izvući ono najbolje iz peludi. (Smijeh)

Sada, sva ova raznolikost, u stvari znači da se pogledom na zrnce peluda može reći od koje je vrste došao. To je dosta zgodno ako vi slučajno imate uzorak i želite vidjeti odakle je došao. Različite vrste biljaka rastu na različitim mjestima. I neki pelud leti dalje od ostalih. Ako imate uzorak peluda onda biste, u principu, mogli utvrditi odakle je taj uzorak došao. I ovdje stvar postaje zanimljiva za forenziku.

Pelud je sićušan, dolazi na stvari i ostaje na njima. I ne samo da svaka vrsta peluda izgleda drugačije, nego i svako stanište ima drugačiju kombinaciju biljaka, drugačiji peludni potpis, ako želite, ili drugačiji peludni otisak prsta. Gledajući te veličine i kombinacije različitih peludi u uzorku, može se s velikom preciznošću utvrditi odakle su došli. Ovo je pelud koji se uhvatio za pamučnu majicu, poput majice koju nosim sada. Dosta peluda će biti ovdje i nakon opetovanog pranja. Gdje je bio? Ćetiri vrlo različita staništa mogu izgledati slično ali imaju vrlo različite peludne potpise. Ovaj je zapravo vrlo lagan. Sve ove slike napravljene su u različitim zemljama.

Ali forenzika peludi može biti vrlo suptilna. Sada ju koristimo kako bismo pratili gdje su napravljeni lažni lijekovi, odakle su došle novčanice, da bismo utvrdili porijeklo antikviteta i mogli sa sigurnošću reći da su došli s mjesta za koje prodavač tvrdi da jesu. I sumnjivci u slučajevima ubojstva su pronađeni koristeći njihovu odjeću, zasigurno u U.K., i to do područja koje je dovoljno malo da se mogu poslati psi tragači kako bi se pronašla žrtva ubojstva. I s komadom odjeće može se utvrditi s preciznošću od jednog kilometra gdje je taj komad odjeće bio nedavno, i zatim poslati pse. I na kraju, poprilično siv način, ratni zločini u Bosni. Neki od ljudi koji su izvedeni pred sud, izvedeni su pred sud zahvaljujući dokazima iz peludi, koji je pokazao da su tijela bila zakopana, ekshumirana, i onda ponovno zakopana na drugom mjestu.

Nadam se da sam vam otvorio oči, ako nećete zamjeriti vizualnu dosjetku, prema nekim tajnama peluda. Usput, ovo je Konjski Kesten. Postoji nevidljiva ljepota svuda oko nas, svako zrnce ima svoju priču, svatko od nas, zapravo, ima priču, od peludnog otiska prsta koji je na nama. Hvala kolegama u Kew-u. I hvala palinolozima posvuda. (Pljesak)