Jeff Skoll proizvodi filmove koji rade promjene

Zapravo, čekao sam uz telefon godinama TEDov poziv. I ustvari, u 2000. sam bio spreman govoriti o eBayu... ali nisam dobio poziv. 2003. bio sam spreman govoriti o Skoll fondaciji i socijalnom poduzetništvu. Nije bilo poziva. 2004. započeo sam s Participant Productions i imali smo jako dobru prvu godinu, i opet bez poziva. I konačno sam dobio poziv prošle godine, i onda sam morao govoriti nakon J. J. Abramsa. (Smijeh) Imate okrutan smisao za humor, TED. (Smijeh)

Kada sam se prvi puta preselio u Hollywood iz Silicijske doline, imao sam neke strepnje. Ali sam spoznao kako ima svojih prednosti kada ste u Hollywoodu. (Smijeh) I, u stvari, kako postoje prednosti kada imaš vlastitu kompaniju u medijskoj industriji. I također sam spoznao kako Hollywood i Silicijska dolina imaju više toga zajedničkog nego što sam mogao sanjati. Hollywood ima svoje seks simbole, i Silicijska dolina ima svoje seks simbole. (Smijeh) Hollywood ima svoja suparništva, i Dolina ima svoja suparništva. Hollywood se okuplja za stolovima moćnih, i Dolina se okuplja za stolovima moćnih. Ispalo je kako imaju više toga zajedničkog nego što sam ikada mogao sanjati.

Ali danas sam ovdje kako bih vam ispričao priču. I dio toga je osobna priča. Kada me Chris pozvao da govorim, rekao mi je kako me ljudi smatraju -- dijelomično enigmom i oni bi željeli znati što te to gura. I ono što me stvarno gura -- jest vizija budućnosti koju mislim svi dijelimo. To je svijet mira i blagostanja i održivosti. I kada mi -- kada čujemo puno prezentacija, u proteklih nekoliko dana, Ed Wilsona i slike James Nachtweya, mislim kako shvatimo koliko daleko trebamo ići kako bismo došli do te nove vizije humanosti koja ja volim nazivati: "Humanost 2.0" I to je nešto što počiva u svakome od nas, kako bismo zatvorili ono što ja mislim da su dvije velike propasti današnjeg svijeta.

Jedno je jaz u prilici -- taj jaz kojeg je predsjednik Clinton prošle noći nazvao nejednakim, nepoštenim i neodrživim -- i iz kojeg dolaze siromaštvo, nepismenost i bolesti i sva ta zla koja vidimo oko nas. Ali je možda drugi, veći jaz ono što nazivamo jazom nade. I netko je u jednom trenutku došao s tom jako lošom idejom kako pojedinac ne može napraviti razliku u svijetu. I ja mislim kako je to grozno. I tako prvo poglavlje stvarno započinje danas, sa svima nama, jer u svakom od nas postoji moć koja će izjednačiti te jazove mogućnosti i zatvoriti jaz nade. I ako muškarci i žene TED-a ne mogu napraviti razliku u svijetu, ne znam tko može.

I za mene, je jako puno toga počelo još dok sam bio mlađi i moja je obitelj išla na kampiranje izvan New Yorka. I tamo baš nije bilo jako puno toga za raditi tijekom ljeta, osim da me moja sestra istuče ili da čitam knjige. I zato sam ja čitao autore poput James Michenera i James Clavella i Ayn Rand. I njihove priče su učinile da mi se svijet čini jako malenim i povezanim mjestom. I pogodilo me da ako mogu pisati priče koje bi bile o tom svijetu koje je malen i povezan, da bih možda mogao zainteresirati ljude za probleme koji utječu na sve nas. I možda bih ih mogao angažirati da napravimo razliku.

Nisam smatrao kako je to nužno najbolji način za zaraditi za život, tako sam odlučio krenuti na put koji će me učiniti financijski neovisnim, kako bih mogao pisati te priče najbrže što mogu i tada sam doživio otrežnjenje dok sam imao 14. Moj tata je jedan dan došao kući i objavio kako ima rak koji izgleda prilično loše. I ono što je on rekao, on se ne boji što bi mogao umrijeti, već žali što nije učinio stvari koje je želio učiniti u svom životu. Da pokucam o drvo, on je još uvijek živ danas, mnogo godina poslije. Ali kao mladića, to je ostavilo snažan utisak na mene: nitko ne može znati koliko mu je vremena preostalo. Tako sam ja krenuo ishitreno. Studirao sam inženjerstvo. Pokrenuo sam nekoliko poslova za koje sam smatrao kako su karta za financijsku slobodu.

Jedan od tih poslova je bilo izajmljivanje računala koje se zvalo računala u pokretu, što je bio sjajan naziv, jer su nam ljudi stalno krali računala. (Smijeh) Shvatio sam kako trebam još nešto naučiti o poslu, tako sam otišao na poslovnu školu Stanford i studirao tamo. I dok sam bio tamo sprijateljio sam se s kolegom koji se zove Pierre Omidyar, koji je danas s nama. I Pierre, ispričavam se za ovo -- ovo je slika iz starih dana. I baš kada sam diplomirao, Pierre mi je prišao i -- s tom idejom da pomognemo ljudima kupiti i prodati stvari jedini od drugih. I s mudrošću moje Stanfordske diplome, ja sam rekao: "Pierre, kako glupa ideja." (Smijeh) I nepotrebno za kazati, bio sam u pravu. (Smijeh)

Ali odmah nakon toga Pierre -- 1996. Pierre i ja smo napustili svoje poslove kako bismo izgradili eBay kao kompaniju. I ostatak priče znate. Kompanije je izašla na tržište dvije godine kasnije i danas je jedna od najpoznatijih kompanija na svijetu. Stotine milijuna ljudi je koriste u stotinama zemalja, i tako dalje. ali za mene osobno, to je bila stvarna promjena. Krenuo sam od života s 5 ljudi u kući u Palo Alto-u i življenja od njihovih ostataka, do iznenadnog vlasništva nad svim vrstama resursa. I želio sam shvatiti kako sam mogao uzeti balgoslov tih resursa i podijeliti ih sa svijetom.

I negdje u to vrijeme sam sreo John Gardnera, koji je izvanredan čovjek. On je bio arhitekt Great Society pograma pod predsjednikom Lyndon Johnsonom 1960ih. I pitao sam ga što osjeća da je najbolja stvar koju mogu učiniti, ili što bi bilo tko morao učiniti, da napravi razliku u problemima s kojima će se dugoročno suočiti čovječanstvo. I John je rekao: "Kladi se na dobre ljude koji će raditi dobre stvari. Kladi se na dobre ljude koji će raditi dobre stvari." I to je snažno odjeknulo u meni.

Započeo sam s fondacijom kako bih se kladio na dobre ljude koji će raditi dobre stvari. Te vodeće, inovativne, neprofitne ljude, koji koriste poslovne vještine na sve moguće načine kako bi riješili društvene probleme. Ljudi koje danas nazivaju socijalnim poduzetnicima. I kako bih im dao lice, ljude poput Mohammed Yunusa, koji je osnovao Grameen banku, koji je uzdigao više od 100 milijuna ljudi iz siromaštva širom svijeta, koji je dobio Nobelovu nagradu za mir. Ali ima jako puno ljudi čija lica ne znate. Ljudi poput Ann Cotton, koja je pokrenula grupu koja se naziva CAMFED u Africi jer je osjetila zaostajanje djevojaka u obrazovanju. I ona je započela s projektom prije 10 godina da bi do danas kroz njen sustav prošlo preko četvrt milijuna afričkih djevojaka. Ili nekoga poput Dr. Victoriae Hale, koja je prva osnovala neprofitnu farmaceutsku kompaniju. I čiji će prvi projekt biti lijek za borbu protiv visceral leishmaniasis, također znanom kao crnom groznicom. I do 2010. ona se nada kako će eliminirati tu bolest, koja je stvarno opustošila zemlje u razvoju. I tako to -- to je jedan način za klađenje na dobre ljude koji rade dobre stvari.

I dosta toga dođe zajedno u filozofiji promjena što ja pronalazim izuzetno snažnim. To je ono što mi nazivamo: "Investiraj, poveži se i slavi." I investiraj -- ako vidiš dobre ljude kako rade dobre stvari, investiraj u njih. Investiraj u njihove organizacije. Ili njihove poslove, investiraj u te ljude. Povezujući ih kroz konferencije, poput TED-a, donosi toliko puno snažnih veza, ili kroz Svjetski forum o socijalnom poduzetništvu koji moja organizacija radi svake godine u Oxford-u. I slavite onda, pričajte priče, jer tamo nisu samo dobri ljudi koji rade dobre stvari, već i njihove priče mogu pomoći da se savladaju ti jazovi nade.

I to je bio zadnji dio misije, slavljenički dio, koji me ponovno naveo na razmišljanje dok sam bio klinac i kada sam želio pričati priče kako bih uključio ljude u probleme koji utječu na sve nas. I prvo se žaruljica ugasila, spoznajom kako u stvari ja nisam morao pisati, mogao sam pronaći pisce. Slijedeća žaruljica je bila, bolja od samog pisanja, što je s filmom ili televizijom, uključiti ljude na veliko? I razmišljao sam o filmovima koji su mene inspirirali, filmovi poput "Gandhi" i "Schindlerova lista". I razmišljao sam o tome tko radi tu vrstu filmova danas. I nije postojala niti jedna specifična kompanija koja se usmjerila na javni interes.

Tako sam se u 2003., ja krenuo snalaziti po Los Angelesu i pričati o ideji osnivanja medijske kompaniije koja će biti usmjerena na društvena pitanja i naišao sam na puno ohrabrenja. Jedno od tih ohrabrenja koje sam čuo nanovo je bilo, "Ulice Hollywooda su zatrpane s leševima ljudi poput tebe, koji misle kako mogu doći u ovaj grad i raditi filmove." Naravno, postojale su i druge izjave, "Najsigurniji način da postanete milijuner jest da započnete kao milijarder raditi u filmskoj industriji." (Smijeh)

Ohrabljen, u siječnju 2004. pokrenuo sam Participant Productions s vizijom, postati globalna medijska kompanija. koja će biti usmjerena na javni interes. I naša misija jest proizvoditi zabavu koja kreira i inspirira društvene promjene I mi ne želimo da ljudi samo vide naše filmove i kažu kako je bilo zabavno, te ih zaborave. Želimo da se uključe u problematiku filma. 2005. izbacili smo naš prvi set filmova, "Murderball", "Sjeverna zemlja", "Syriana" i "Laku noć i sretno". I na moje iznenađenje, bili su primjećeni.

Završili smo s 11 nominacija za Oskara za te filmove. I ispalo je kako je to bila prilično dobra godina za ovog dečka. Možda još važnije, desetine tisuća ljudi se uključilo u programe javnog zagovaranja i aktivističke programe koje smo kreirali uz filmove. I imali smo on-line komponentu toga, našu zajednicu koja se zvala Participate.net. Ali s našim partnerima iz društva, poput ACLU i PBS i Sierra klubom i NRDC, jednom kada bi ljudi vidjeli film bilo je nečega što su mogli napraviti, stvoriti razliku.

Jedan od tih filmova koji se zvao "Sjeverna zemlja", je bio u stvari katastrofalan s aspekta gledanosti. Ali je to bio film u kojem je glumila Charlize Theron i bio je o ženskim pravima, osnaživanju uloge žena, nasilju u kući i tako dalje. I mi smo lansirali film u isto vrijeme dok je Kongres raspravljao o obnavljanju Zakona o nasilju nad ženama. I s probiranjem u Kongresu i diskusijama, i s našim partnerima iz društva, poput Nacionalne organizacije žena, filmu je u širem društvenom kontekstu pripisan utjecaj na uspješno obnavljanje Zakona. A to je meni, govorilo jako puno, jer je -- film baziran na stvarnoj životnoj priči. O ženi koja je napastvovana, koja je tužila poslodavca, što je vodilo da to postane pokazni slučaj na kojem je kreiran Zakon o jednakim pravima, i Zakon protiv nasilja nad ženama i drugi. I onda film o toj osobi koja je radila te stvari, koji je vodio ka većem obnavljanju. I tako ponovno, to ide do klađenja na dobre ljudi koji će raditi dobre stvari.

Govoreći o njima, naš kolega TEDovac, Al, prvi puta sam vidio Ala kako radi svoju prezentaciju o globalnom zagrijavanju u svibnju 2005. U tom trenutku sam mislio kako znam nešto o globalnom zagrijavanju. Mislio sam kako je to bio problem za slijedećih 30-50 godina. I nakon njegove prezentacije, postalo mi je jasno kako je problem bitno hitniji. I tako sam se odmah poslije, sreo Ala iza pozornice i povezao ga s Lawrence Benderom koji je bio tamo, i Laurie David i Davis Guggenheimom, koji je tada vodio dokumentarce za Participant. I uz Alov blagoslov, odlučili smo na licu mjesta da to pretvorimo u film, jer smo svi osjećali kako ćemo tako prenijeti poruku bitno brže nego da Al ide po svijetu, i drži govore pred 100 ili 200 ljudi.

I znate, postoji još jedna izreka u Hollywoodu, nitko ne zna ništa ni o čemu. I ja sam stvarno mislio kako će ovo biti televizijski film i dobrotvorna inicijativa. I to je bio sjajan šok za sve nas kada je film stvarno zaokupirao javnost, i danas se obvezno gleda u školama u Engleskoj i Škotskoj, i u većini Skandinavije. Poslali smo 50,000 DVD-a srednjoškolskim učiteljima u SAD-u i to je stvarno promijenilo javno mijenje o globalnom zagrijavanju. To je bila također, prilično dobra godina za tog momka. Sada zovemo Ala, George Clooneyem globalnog zagrijavanja. (Smijeh)

I za Participant, to je bio samo početak. Sve što radimo jest da promatramo ono što muči svijet. I sada imamo 10 filmova u produkciji i tuce drugih u razvoju. Na brzinu ću predstaviti nekoliko koji dolaze. Jedan je "Rat Charile Wilsona", s Tom Hanksom i Juliom Roberts. I to je istinita priča o kongresmenu Charlieu Wilsonu i kako je osnova Talibane, da bi se borili protiv Rusa u Afganistanu. I također radimo na filmu koji se zove "Gonič zmajeva", koji se temelji na knjizi "Gonič zmajeva", također o Afganistanu. I mislimo kada ljudi jednom vide te filmove puno će bolje razumijeti taj dio svijeta i Srednji istok općenito.

Imali smo premijeru filma "The Chicago 10" na Sundanceu ove godine. On je baziran na protestantima na demokratskoj konvenciji 1968. Abby Hoffman i društvu. I opet, priča o maloj grupi pojedinaca koji su napravili promijenu u svijetu. I dokumentarac koji radimo o Jimmy Carteru i njegovim srednje-istočnim mirovnim naporima u proteklih nekoliko godina. I posebno, mi smo ga pratili tijekom turneje promocije njegove knjige koja je kao što mnogi znaju, bila prilično ne-kontroverzna -- (Smijeh) -- što je jako loše ako želite da ljudi dođu vidjeti film.

I na kraju, želio bih reći kako svatko ima priliku napraviti promjenu na svoj način. I svi ljudi u ovoj sobi su napravili to u svojim poslovnim životima, ili u svojem filantropskom radu ili svojim drugim interesima. I jedna stvar koju sam ja naučio jest kako ne postoji samo jedan pravi način za napraviti promjenu. Netko to može napraviti kao osoba koju zanima tehnologija, netko kao financijaš, netko kao osoba koja djeluje u neprofitnom sektoru, a netko u zabavnoj industriji, ali svatko od nas je sve ove stvari i još više.

I vjerujem ako radimo te stvari možemo zatvoriti jazove prilike. Možemo zatvoriti jazove nade. I mogu zamisliti ako to napravimo, naslovnice za 10 godina bi mogle izgledati ovako: "Novi slučajevi SIDE u Africi su pali na nulu", "Amerika je uvezla zadnji barel nafte" -- (Pljesak) -- "Izraelci i Palestinci slave 10 godina miroljubive koegzistencije." (Pljesak) I posebno mi se sviđa ovaj, "Snijeg se vratio na Kilimanjaro." (Smijeh) I na kraju, prodaja na eBayu jedne prezentacije koja je puno proputovala, a sada je antiktna, muzejski primjerak -- molim vas kontaktirajte Ala Gorea. Vjerujem kako radeći zajedno, možemo ostvariti sve ove stvari. I želio bih svima zahvaliti što ste me primili danas. Bila mi je stvarna čast. Hvala vam. (Pljesak) Oh, hvala vam.