Ian Ritchie: Dan kada sam odbio Tima Berners-Leeja

Svi znamo kako je World Wide Web u potpunosti transformirao izdavaštvo, emitiranje, trgovinu i društvenu povezanost, ali odakle je sve to došlo? Citirat ću troje ljudi: Vannevara Busha, Douga Engelbarta i Tima Berners-Leeja. Pa predstavimo tu trojicu.

Ovo je Vannevar Bush. Vannevar Bush bio je glavni znanstveni savjetnik američke vlade za vrijeme rata. 1945. godine objavio je članak u časopisu Atlantic Monthly. Naslov članka bio je "Kao što možemo misliti". U tom je članku Vannevar Bush govorio da je način na koji koristimo informacije neispravan. Ne radimo poput knjižnica ili kataloških sustava i slično. Mozak radi kroz asocijacije. S jednom stvari u mislima, u trenu se prebaci na sljedeću stvar. Način na koji su informacije strukturirane potpuno je neprimjeren za praćenje tog procesa.

I tako je on predložio stroj i nazvao ga memex. Memex bi povezivao informacije, jednu informaciju s drugom, sličnom, i tako dalje. To je bilo 1945. godine. Računalo je u to vrijeme bilo nešto čime je tajna služba razbijala šifre. I nitko nije ništa znao o tome. Dakle, to je bilo prije nego što je računalo izumljeno. On je predložio neki stroj pod imenom memex Imao je platformu za povezivanje informacija, do kojih ste mogli doći po želji.

Zavrtimo unaprijed, jedan od onih koj su pročitali taj članak bio je momak imenom Doug Engelbart, koji je bio časnik američkih zračnih snaga. Članak je pročitao u njihovoj knjižnici na Dalekom istoku. Taj ga je članak toliko inspirirao da je na neki način usmjerio ostatak njegova života. Sredinom 1960-ih uspio je to pokrenuti kad je radio u istraživačkom laboratoriju na Stanfordu u Kaliforniji. Izgradio je sustav. Sustav je osmišljen kako bi povećao ljudsku inteligenciju, tako je bio nazvan. Kao prethodnica današnjeg svijeta računalstva u oblacima i softvera za usluge, njegov sustav zvao se NLS - oN-Line Sustav.

Ovo je Doug Engelbart. Držao je prezentaciju je na jesenskoj Zajedničkoj računalnoj konferenciji 1968. godine. Ono što je on pokazao -- sjedio je podiju ovako i demonstrirao ovaj sustav. Imao je mikrofon na glavi kao ja sada. I radio je u tom sustavu. Vidite kako radi između dokumenata i grafika i tako dalje. A sve to pokreće ovom platformom ovdje, tipkovnicom za pet prstiju i prvim mišem za računalo na svijetu, koji je on posebno dizajnirao za upravljanje tim sustavom. Dakle, odatle je došao i miš.

Ovo je Doug Engelbart. Problem njegovog sustava bio je da su računala u to vrijeme stajala nekoliko milijuna funti. Za osobno računalo, nekoliko milijuna funti je kao da imate privatni avion, nije bilo baš praktično.

Ali pomaknimo se u 80-e kad su se pojavila osobna računala, tada je bilo mjesta za tu vrstu sustava u osobnim računalima. Moja tvrtka, OWL, izradila sustav pod nazivom Guide za Apple Macintosh. Isporučili smo prvi hypertext sustav na svijetu. I to je pokrenulo stvari. Apple je predstavio nešto što se zove HyperCard i napravili su veliku strku oko toga. Imali su dodatak od 12 stranica u Wall Street Journalu na dan izlaska. Časopisi su počeli pisati o tome. Časopis Byte i Communications na ACM-u imali su posebna izdanja o hypertextu. Razvili smo verziju ovog proizvoda za PC, kao i za Macintosh. Verzija za PC prilično se razvila.

Ovo su neki primjeri tog sustava na djelu krajem 80-ih. Mogli ste isporučiti dokumente, mogli ste to učiniti preko mreže. Razvili smo sustav koji je imao programski jezik baziran na html-u. Nazvali smo ga hml: hypertext markup language. A sustavom se moglo upravljati vrlo velikim dokumentacijskim sustavima preko računalnih mreža.

Predstavio sam taj sustav na sajmu u Versaillesu pokraj Pariza krajem studenog 1990. godine. Pristupio mi je simpatičan mladić imenom Tim Berners-Lee i rekao je: "Jeste li vi Ian Ritchie?", a ja sam rekao: "Aha." A on je rekao: "Moram razgovarati s vama." Ispričao mi je o tom sustavu koji predlaže - World Wide Web. A ja sam pomislio, pa, to ima pretenciozno ime, posebno jer cijeli sustav pokreće jedno računalo u njegovom uredu. Ali on je bio u potpunosti uvjeren kako će njegov World Wide Web jednog dana osvojiti svijet. Pokušao me uvjeriti da isprogramiram preglednik za to jer njegov sustav nije imao nikakvu grafiku ni fontove ni predloške ni išta, to je bio običan tekst. Mislio sam, dobro, znaš, zanimljivo, ali momak iz CERN-a to neće napraviti. Tako da od toga nije bilo ništa.

U sljedećih nekoliko godina, ni hypertext zajednica nije ga prepoznala. 1992. godine njegov je rad odbijen na konferenciji za Hypertext. 1993. godine održavala se rasprava na konferenciji u Seatlleu, a čovjek imenom Marc Andreessen demonstrirao je svoj mali preglednik za World Wide Web. Ja sam ga vidio i pomislio, da, to je to. Već sljedeće godine, 1994., imali smo konferenciju ovdje u Edinburghu, i nitko se nije protivio da Tim Berners-Lee bude glavni govornik.

Tako sam se našao u krasnom društvu. Tu je čovjek imenom Dick Rowe, koji je radio u Decca Recordsu i odbio Beatlese. Tu je i Gary Kildall, koji je otišao letjeti svojim avionom kad je IBM došao tražiti operativni sustav za IBM PC, a kako njega nije bilo, oni su otišli Billu Gatesu. A tu je i onih 12 izdavača koji su odbili J. K. Rowling i Harryja Pottera, pretpostavljam.

S druge strane, tu je Marc Andreessen, koji je napravio prvi pretraživač za World Wide Web. Prema časopisu Fortune, težak je 700 milijuna dolara. No, je li sretan?

(Smijeh)

(Pljesak)