Njegova Svetost Karmapa: Tehnologija srca

Tyler Dewar: Kako se sada osjećam jest da su svi drugi govornici rekli točno ono što sam ja htio reći. (Smijeh) I čini mi se kako je jedina stvar koja mi je ostala za reći jest zahvaliti se svima na ljubaznosti.

TD: Ali možda u duhu poštivanja vaše ljubaznosti, mogao bih podijeliti s vama malu priču o sebi.

TD: Od vremena kada sam bio jako mlad, naovamo, dano mi je puno različitih odgovornosti, i uvijek mi se činilo, kada sam bio mlad, kako mi je sve servirano. Svi planovi za mene su već napravljeni. Dana mi je odjeća koju sam morao nositi, i rečeno mi je gdje bih trebao biti, s obzirom na taj jako dragocjen i svet ogrtač koji sam nosio; s razumijevanjem kako je to nešto sveto i važno.

TD: Ali prije nego što mi se dogodio taj formalni životni stil, živio sam u istočnom Tibetu sa svojom obitelji. I kada sam imao sedam godina, iznenada, potraga je stigla u moj dom. Oni su tražili slijedećeg Karmapa, i primjetio sam kako razgovaraju s mojim mamom i tatom, i vijesti su došle do mene u kojima su mi rekli kako sam ja Karmapa. I tih dana, ljudi su me stalno pitali, kakav je bio osjećaj. Kakav je bio osjećaj kada su došli i odveli vas, a vaš životni stil se skroz promijenio? I ono što uglavnom kažem je, u to vrijeme, bila je to prilično interesantna ideja za mene. Mislio sam kako će stvari biti prilično vesele i kako će biti više stvari za igru.

(Smijeh)

TD: Ali nije ispalo tako veselo i zabavno kao što sam mislio da će biti. Bio sam smješten u prilično strogo kontroliranom okruženju. I bez odlaganja, puno različitih odgovornosti, u smislu moje edukacije i tako dalje, bilo mi je natovareno. Bio sam odvojen, uglavnom, od svoje obitelji, uključujući moju majku i oca. Nisam imao puno osobnih prijatelja s kojima bih provodio vrijeme, ali se od mene očekivalo da izvodim te propisane dužnosti. Tako je ispalo da se moja maštarija o zabavnom životu Karmapa neće ostvariti. Više sam se osjećao kako me tretiraju kao statuu, i od mene se očekivalo da sjedim na jednom mjestu kao što bi statua stajala.

TD: Unatoč svemu, osjećao sam, iako sam bio odvojen od svojih voljenih -- i, naravno, sada sam još udaljeniji. Kada mi je bilo 14, pobjegao sam iz Tibeta i postao sam još udaljeniji od svojih majke i oca, svojih rođaka, svojih prijatelja i svoje domovine. Ali unatoč svemu, ne postoji stvarni osjećaj odvojenosti od samoga sebe u mom srcu, u smislu ljubavi koju osjećam za te ljude. Osjećam, još uvijek, snažnu vezu ljubavi za te ljude i za zemlju.

TD: I još uvijek sam u vezi sa svojim majkom i ocem, iako ne često. Pričam sa svojom majkom jednom za vrijeme plavog mjeseca preko telefona. I moje iskustvo je dok pričam s njom, sa svakom sekundom koja prođe tijekom našeg razgovora, osjećaj ljubavi koji nas veže nas sve više zbližava.

TD: Dakle to je bilo nekoliko opažanja o mojoj osobnoj povijesti. I u smislu drugih stvari koje želim s vama podijeliti, u smislu ideja, mislim kako je prekrasno imati situaciju poput ove, gdje se toliko puno ljudi koji imaju različitu povijest i podrijetlo mogu naći zajedno, izmjenjivati ideje i graditi odnose prijateljstva jedni s drugima. I mislim kako je to simbol onoga što vidimo u svijetu općenito, kako svijet postaje sve manji i manji, i kako svi ljudi na svijetu uživaju više prilika za povezivanje. To je prekrasno, ali trebali bismo također zapamtiti kako bismo trebali imati sličan proces koji će se događati iznutra. Zajedno s vanjskim razvojem i povećanjem prilika, trebala bi postojati i unutrašnji razvoj i produbljavanje naših srčanih veza jednako kao i naših vanjskih veza. Tako smo razgovarali i čuli neke stvari o dizajnu ovaj tjedan. Mislim kako je za nas važno zapamtiti kako trebamo gurati naprijed u nastojanju dizajniranja srca. Čuli smo jako puno o tehnologiji ovaj tjedan, i važno nam je zapamtiti kako moramo investirati puno energije u poboljšanje tehnologije našeg srca.

TD: Čak iako sam donekle sretan zbog prekrasnih dostignuća koja se događaju u svijetu, još uvijek, osjećam prepreke, kada dođe do sposobnosti koju imamo da se povežemo jedni s drugima na razini srca-sa-srcem, ili uma-s-umom. Osjećam kako postoje neke stvari koje su nam na putu.

TC: Moj odnos s ovim konceptom veza srca-sa-srcom ili uma-s-umom, je zanimljiv, jer, kao spiritualni vođa, uvijek pokušavam otvoriti srce drugima i ponuditi se za vezu srca-sa srcem i uma-s-umom na autentičan način drugim ljudima, ali u isto vrijeme, uvijek su mi savjetovali kako moram naglašavati inteligenciju ispred veze srca-sa-srcem, jer, biti u poziciji poput moje, ako se ne pouzdam primarno u inteligenciju, onda mi se nešto opasno može dogoditi. Ovdje je interesantan paradoks u igri. Ali imao sam neobično iskustvo jednom, kada je grupa iz Afganistana došla da me posjeti, i imali smo stvarno interesantan razgovor.

TD: Završili smo govoreći o Bamiyanskim Budama, koje su, kao što znate, bile uništene prije nekoliko godina u Afganistanu. Ali osnova našeg razgovora bio je drugačiji pristup spiritualnosti od strane muslimanske i budističke tradicije. Naravno, u muslimanskoj tradiciji, zbog učenja oko koncepta obožavanja, ne možete pronaći toliko fizičkih reprezentacija božanstvenosti ili spiritualnog oslobođenja kao što možete u budističkoj tradiciji, gdje, naravno, postoji jako puno statua Bude koje su visoko štovane. Dakle, pričamo o razlikama između tradicija i onome što su mnogi ljudi zamijetili kao tragediju uništavanja Bamiyanskih Buda, ali ja sam ponudio sugestiju kao bismo možda na to mogli gledati na pozitivan način. Ono što smo vidjeli u uništavanju Bamiyanskih Buda bila je deplijacija važnosti, neka čvrsta tvar se srušila i dezintegrirala. Možda bi mogli gledati na to kao nešto slično padu Berlinskog zida gdje je podijela koja je držala dva tipa ljudi odvojenima pala i otvorila vrata za buduću komunikaciju. Tako mislim kako je, na ovaj način, za nas uvijek moguće izvući nešto pozitivno što će nam pomoći da drugoga razumijemo bolje.

TD: Tako, s obzirom na razvoj o kojem smo pričali na ovoj konferenciji, stvarno osjećam kako razvoj koji stvaramo ne bi trebao stvarati daljnja opterećenja za nas, ljudska bića, već bi se trebala koristiti za poboljšanje našeg bazičnog životnog stila kako živimo u svijetu.

TD: Naravno, radujem se razvoju i rastu i napretku plemenite zemlje Indije, velike zemlje Indije, ali u isto vrijeme, mislim, kao što su neki od nas prepoznali, mislim kako moramo biti svjesni kako neki aspekti tog napretka dolaze na trošak temelja na kojem stojimo. Tako, dok se penjemo po drvetu, neke od stvari koje radimo kako bismo se penjali u stvari potkopavaju korijen drveta. I tako, ono što ja mislim se svodi na pitanje o, ne samo posjedovanja informacije o tome što se događa, već obraćanje pažnje na to i dozvole da nam to promijeni motivaciju kako bismo postali iskreniji i stvarno pozitivni. Čuli smo, ovaj tjedan o strašnim patnjama, na primjer, koje tolike žene svijeta trpe iz dana u dan. Imamo informacije, ali ono što nam se često događa jest da izaberemo kako nećemo obraćati pažnju. U stvari ne dozvoljavamo si da taj razlog uzrokuje promjenu u našim srcima. Tako mislim kako je put naprijed za svijet -- onaj koji će nam omogućiti put vanjskog razvoja u harmoniji sa stvarnim korijenom sreće -- onaj koji dozvoljava da informacije koje imamo stvore promjenu u našim srcima.

TD: Mislim kako je iskrena motivacija jako važna za naše buduće blagostanje, ili duboko osjećanje blagostanja kao ljudi, i mislim kako to znači utonuće u štogod da radite sada. Kojigod posao sada pokušavate raditi da poboljšate svijet, utonite u njega, okusite ga u potpunosti.

TD: S obzirom da smo ovdje ovaj tjedan, zajedno napravili milijune izdisaja, i možda smo svjedočili nekim promjenama koje se događaju u našim životima, ali često propuštamo zapaziti suptilnije promjene. I mislim kako ponekad razvijamo velike koncepte ono kako sreća izgleda za nas, dok u stvari, kada bismo obratili pažnju, mogli bi vidjeti kako postoje mali simboli sreće u svakom našem udisaju.

TD: Tako je svatko od vas tko je došao ovdje toliko talentiran, i imate toliko puno za ponuditi svijetu, mislim kako bi bilo dobro zaključiti da uzmete trenutak i zahvalite kako smo sretni što smo se okupili na ovaj način i razmijenili ideje i stvarno stvorite snažnu aspiraciju i energiju unutar sebe koja će uzeti dobro koje je došlo od ove konferencije, momentum, pozitivnost, i to ćemo rasprostrijeti i posaditi u sve kutove svijeta.

Njegova Svetost Karmapa: Sutra je moj govor.

TD: Lakshmi je radila nevjerojatno teško, kako bi me pozvala, na stranu sve ostalo što je napravila kako bi se ovo dogodilo, a ja sam se ponekad opirao, i bio sam također prilično nervozan cijeli tjedan. Osjećao sam se boležljivo i vrtoglavo i tako dalje, i ljudi bi me pitali, zašto. Rekao bih im, "To je zato jer imam govor sutra." I tako je Lakshmi morala prolaziti sa mnom kroz sve to, ali ja jako cijenim priliku koju mi je dala da budem ovdje. I vama, svima, hvala vam puno.

(Pljesak)

NjV: Hvala vam puno.

(Pljesak)