Bok svima, ja sam Hasan. Umjetnik sam. Inače kad kažem ljudima da sam umjetnik samo me gledaju i kažu: "Slikaš li?" ili " U kakvom mediju radiš?" Većina rada kojim se bavim zapravo je više o metodologiji rada nego o nekoj specifičnoj disciplini ili specifičnoj tehnici. Ono što me zaista zanima jest kreativno rješavanje problema. A imao sam malih problema prije nekoliko godina. Pokazat ću vam nešto od toga.
Počelo je ovdje. A to je zračna luka u Detroitu 19. lipnja 2002. Vraćao sam se u SAD s izložbe u inozemstvu. Kad sam se vraćao, presreo me FBI, prišao mi je agent FBI-a, ušli smo u malu sobu, i on me pitao svakakva pitanja -- "Gdje ste bili? Što ste radili? S kime ste razgovarali? Zašto ste bili ondje? Tko Vam plaća putovanja?" -- sve te sitne pojedinosti. A tada, doslovce iz vedra neba, tip me upita: "Gdje ste bili 12. rujna?" Kad se većinu nas pita: "Gjde ste bili 12. rujna?" ili zapravo bilo kojeg drugog datuma, kažemo: "Ne sjećam se točno, ali mogu provjeriti."
Tako sam izvukao svoj dlanovnik i rekao: " OK, pogledajmo moje sastanke 12. rujna." 12. rujna imao sam -- od 10 h do 10:30 platio sam račun za skladištenje. Od 10:30 do 12 susreo sam se s Judith, koja je tada bila moja studentica. Od 12 do 15 h poučavao sam studente prve godine, i od 15 do 18 h poučavao sam na naprednom kolegiju. "Gdje ste bili 11.? Gdje ste bili 10.?" "Gdje ste bili 29., 30.?" "Gdje ste bili 5. listopada?" Pročitali smo oko šest mjeseci iz mog kalendara. Mislim da nije očekivao da imam tako detaljnu evidenciju o tome što sam radio. Ali dobro da jesam jer mi narančasto baš ne stoji.
Zatim me pitao -- (Pljesak) "Dakle, skladište, za koje ste plaćali najam, što ste imali u njemu?" To je bilo u Tampi, na Floridi, pa sam rekao: "Zimsku odjeću koju na Floridi ne trebam. Namještaj koji ne stane u moj šugavi stan. Različite stvari s rasprodaja, jer skupljam rabljene stvari." Gledao me zbunjeno i upitao: "Nije bilo eksploziva?" (Smijeh) Rekoh: "Ne, ne. Prilično sam siguran da nije bilo eksploziva. Kad bi ga bilo, toga bih se sigurno sjetio." I dalje je bio zbunjen, ali mislim da svatko tko sa mnom razgovara više od nekoliko minuta shvati da ja i nisam baš neka teroristička prijetnja. I tako smo sjedili ondje, i na kraju, otprilike nakon sat, sat i pol natezanja, rekao je: "OK, imam dovoljno informacija. Proslijedit ću to uredu u Tampi. Oni su ovo pokrenuli. Oni će vam se javiti, a mi ćemo se za to pobrinuti." Rekoh: "Odlično."
Stigao sam kući, telefon je zazvonio, i čovjek se predstavio. Uglavnom, to je bio ured FBI-a u Tampi, gdje sam proveo šest mjeseci života -- povremeno, ne kontinuirano šest mjeseci. Usput, ljudi, znate li da u SAD-u ne smijete fotografirati savezne zgrade, ali Google to može učiniti za vas? Dakle, hvala ljudima iz Googlea. (Pljesak) Dakle, proveo sam mnogo vremena u ovoj zgradi. Pitanja poput: "Jeste li ikad svjedočili ili sudjelovali u ikakvom činu koji bi mogao biti štetan za SAD ili neku stranu naciju?" Morate uzeti u obzir i stanje svijesti u kojem se nalazite kad to radite. Suočeni ste licem u lice s nekim tko u suštini odlučuje o vašem životu i smrti. Ili pitanja kao npr. -- zapravo, za vrijeme testiranja poligrafom, kako je zapravo konačno završilo nakon njih devet za redom --
jedno od pitanja na poligrafu bilo je -- no, prvo je bilo: "Je li Vaše ime Hasan?" "Da." "Jesmo li na Floridi?", "Da.", " Je li danas utorak?", "Da." Jer odgovori moraju biti "da" ili "ne". Tada, naravno, sljedeće je pitanje: "Pripadate li kakvoj grupi koja bi željela nauditi SAD-u?" Radim na sveučilištu. (Smijeh) Pa rekoh: "Možda to želite direktno pitati neke od mojih kolega." No, oni su rekli: "OK, osim onoga o čemu smo razgovarali, pripadate li Vi ikojoj grupi koja želi nauditi SAD-u?" Rekoh: "Ne."
Na kraju, nakon šest mjeseci ovoga i devet uzastopnih poligrafa, rekli su: "Hej, sve je u redu." Rekoh: " Znam. Pa to vam pokušavam reći cijelo vrijeme. Znam da je sve u redu." Pa su me pogledali vrlo čudno. I rekao sam: "Ljudi, ja mnogo putujem." To je kod FBI-a. Nastavio sam: "Ako Aljaska ne dobije najnoviji dopis, sve će opet krenuti ispočetka." Bila je to iskrena zabrinutost. Rekao je: "Znate, ako zapadnete u nevolje, nazovite nas -- pobrinut ćemo se za to."
Od tada, prije nego bih ikamo otputovao, uvijek sam nazvao FBI. Rekao bih im: " Hej, dečki, evo kamo putujem. Ovo je moj let. Northwestov let br. 7 sa slijetanjem u Seattleu 12. ožujka" ili kako već. Nakon nekoliko tjedana opet sam zvao, obavijestio ih. Nije bilo potrebno, ali odlučio sam da hoću. Htio sam im poručiti: "Hej, dečki, ne želim da pomislite da radim neke iznenadne poteze." (Smijeh) "Neću da pomislite da želim pobjeći. Samo vas obavještavam. Tek toliko da znate." I to sam i dalje uporno radio. Onda su se telefonski pozivi pretvorili u e-mailove, koji su postajali sve dulji i dulji... s fotografijama i savjetima za putovanja. Zatim sam radio web stranice. A onda sam izgradio ovo. Vratio bih se na ovo ovdje.
Ovo sam dizajnirao 2003. godine. To me prati u svakom trenutku. Napisao sam kȏd za svoj mobitel. Odlučio sam, u redu, dečki, želite me nadgledati, može. Ali ja ću sam sebe nadgledati. To je OK. Nećete morati trošiti svoju energiju ili sredstva. Pomoći ću vam. I tako sam počeo razmišljati što još oni možda znaju o meni? Vjerojatno imaju podatke o svim mojim letovima, pa sam odlučio objaviti sve podatke o svojim letovima od svog rođenja. Vidite, Delta 1252, let od Kansas Cityja do Atlante. Vidite, ovo su neka od jela koja sam dobio u zrakoplovima. Ovo je bilo na letu Delta 719 od New Yorka prema San Franciscu. Vidite ovo? Neće me pustiti u avion s tim, ali dat će mi ga na avionu. (Smijeh) Ovo su aerodromi na kojima se zadržavam, jer volim aerodrome. To je aerodrom Kennedy, 19. svibnja, utorak. Ovo je u Varšavi. Singapur. Vidite da su nekako prazni.
Ove su fotografije snimljene zaista anonimno tako da bi to lako mogao biti bilo tko. No, ako ovo usporedite s drugim podacima, tada zapravo igrate ulogu FBI-evog agenta i sastavljate sve zajedno u cjelinu. Kad ste u situaciji gdje morate opravdati svaki trenutak svojeg postojanja, stavljeni ste u situaciju u kojoj reagirate mnogo drugačije. Kad se sve ovo događalo, zadnje što mi je bilo na pameti bio je "umjetnički projekt". Sigurno nisam mislio, hej, evo mi novog posla. No, kad sam promišljao o tome što se zapravo dogodilo i nakon što sam sastavio ovo, ovo i ovo, način na koji sam pokušavao shvatiti što mi se dogodilo s vremenom se razvio u ovo i zapravo je postalo ovaj projekt.
Ovo su dućani u kojima kupujem -- neki od njih -- jer trebaju znati. Ovdje ja kupujem pastu s okusom patke u trgovini Ranch 99, u Daly Cityju u nedjelju, 15. studenog. U supermarketu Coreana kupujem kimči, jer volim kimči. A kupio sam i nekoliko rakova u blizini i nešto iznutrica u Safewayu u Emoryvilleu. I rublje. Sredstvo za pranje rublja u zapadnom Oaklandu -- istočnom Oaklandu, oprostite. I ukiseljene meduze u supermarketu Hong Kong na cesti Route 18, u istočnom Brunswicku. Ako pogledamo moje bankovne izvještaje, oni će pokazati nešto iz tih krajeva tako da znate da sam 9. svibnja za 14,79 dolara kupio gorivo u Safewayu u Valleju.
Dakle, ne samo da dijelim takve informacije, nego postoji i treća strana, neovisna treća strana, moja banka koja potvrđuje da sam zaista tada bio ondje. To su različite točke koje je moguće unakrsno provjeriti. Događa se verifikacija. Ponekad se radi o doista malim iznosima. Trošak međunarodne transakcije u iznosu 34 centa. Sve je to moguće vidjeti direktno iz mojih bankovnih računa, sve je odmah dostupno.
Ponekad ima mnogo informacija. Upravo ovdje bio je moj stari stan u San Franciscu. A onda ponekad dobijete i ovo. Ponekad dobijete ovo, prazan hodnik u Salt Lake Cityju, 22. siječnja. Točno vam mogu reći s kime sam bio, gdje sam bio, jer to je ono što sam morao reći FBI-u. Morao sam im reći svaku malu pojedinost o svemu. Mnogo vremena provodim na putu. Ovdje je parkiralište u Elku, u Nevadi, na izlazu s ceste Route 80 u 20:01 h, 19. kolovoza. Provodim mnogo vremena i na benzinskim crpkama... praznim željezničkim stanicama. Ovdje je više baza podataka. I ovdje su na tisuće i tisuće fotografija.. u ovom trenutku na mojoj stranici nalazi se 46 000 fotografija, a FBI ih je sve vidio -- barem vjerujem da su ih sve vidjeli. A ponekad uopće ne dobijete mnogo informacija, dobijete samo ovakav prazan krevet. A ponekad dobijete mnogo teksta bez slike. Pa dobijete nešto ovakvo. Ovo je, inače, lokacija mog omiljenog dućana sa sendvičima u Kaliforniji -- Vijetnamski sendvič.
Postoje različite kategorije jela koja sam pojeo vani, praznih željezničkih stanica, praznih benzinskih crpki. Ovo su neka od jela koja sam kuhao kod kuće. Kako znate da sam ih pojeo kod kuće? Jer se mnogo puta pojavljuje isti tanjur. I opet, morate biti pomalo detektivski nastrojeni. Ponekad baze podataka postanu vrlo specifične. Ovdje su svi tacosi koje sam jeo u Mexico Cityju blizu željezničke postaje 5. i 6. srpnja. Ovaj u 11:39 h. U 13:56 ovaj. U 16:59 ovaj. Svoj život tako dokumentiram svakih nekoliko trenutaka. Svako malo snimim fotografiju.
Sada sve to radim pomoću iPhonea, sve ide ravno na moj server, koji sve odradi, razdijeli u kategorije i sve skupa sastavi. Moraju znati gdje idem obaviti neke stvari, jer ih zanima gdje obavljam te stvari. 4. prosinca bio sam ovdje. U nedjelju, 14. lipnja 2009... bilo je zapravo oko 2 sata poslije podne u Skowheganu, u Maineu -- ovo je moj stan. Ono što zapravo tu vidite, dijelovi su informacija.
Ako odete na moju stranicu, naći ćete hrpe stvari. To sučelje i nije baš najbolje prilagođeno korisniku. Zapravo je prilično neprilagođeno. Jedan od razloga i dio te neprilagođenosti korisniku jest to da se sve nalazi ondje, ali se morate probiti kroz to. Time što objavljujem te informacije zapravo vam govorim sve. A u toj buci koju proizvodim zapravo živim nevjerojatno anonimnim i privatnim životom. I zapravo o meni znate vrlo malo. Došao sam do zaključka da za zaštitu privatnosti, naročito u razdoblju kad je sve katalogizirano i arhivirano i zabilježeno, ne treba više brisati informacije.
Što učiniti kad je sve dostupno? Morate uzeti stvar u svoje ruke. Ako vam te podatke dajem izravno to je sasvim drugačija vrsta identiteta nego kad bi netko pokušao pregledati sve i doći do informacija. Druga zanimljiva stvar koja se događa da obavještajne službe, bez obzira koje, djeluju u branši čija su roba informacije, odnosno ograničen pristup informacijama. Razlog zašto njihove informacije imaju ikakvu vrijednost jest u tome da nitko drugi nema pristup njima. Ako ja maknem posrednika i sve vam to ponudim sam, tada informacije koje ima FBI nemaju nikakvu vrijednost, što devalvira njihovu valutu. Razumijem da je to na individualnoj razini sasvim simbolična gesta. Ali ako bi 300 milijuna ljudi iz SAD-a počelo to raditi, morali bismo preoblikovati čitav obavještajni sustav ispočetka. Jer kad bi svi dijelili sve, sustav ne bi funkcionirao. I dolazimo do toga.
Kad sam počeo s ovim projektom, ljudi su me gledali i govorili: "Zašto bi svima htio reći što radiš, gdje se nalaziš?" Zašto objavljuješ te fotografije?" To je bilo prije nego što su ljudi posvuda počeli s tvitanjem i prije nego što je 750 milijuna ljudi objavljivalo statuse ili bockalo druge ljude. Na neki me način veseli da sam posve zastario. I dalje nastavljam s projektom, ali on je zastario jer svi to rade. Svi mi to svakodnevno radimo, bili mi toga svjesni ili ne. Stvaramo svoje vlastite arhive.
Znate, neki su mi prijatelji uvijek govorili: "Ti si paranoičan. Zašto to radiš? Nitko te zapravo ne prati. Nitko te neće uznemiravati." Tako je jedna od stvari koje radim da detaljno pregledavam zapise na serveru. Jer radi se o nadzoru. Promatram one koji mene promatraju. I došao sam do ovoga. Ovo su primjeri zapisa. To su sitnice, komadići informacija, kao što vidite. Malo sam očistio popis tako da lakše vidite. Odmah je vidljivo da Ured za unutrašnju sigurnost rado navraća... Ured za unutarnju sigurnost. Vidite da Agencija za nacionalnu sigurnost rado svraća. Zapravo sam se preselio u njihovu blizinu. Živim u istoj ulici. Središnja obavještajna agencija (CIA). Izvršni ured predsjednika. Ne znam zašto oni dolaze, ali eto. Mislim da rado gledaju umjetnost. I veseli me da imamo pristaše umjetnosti u tim branšama.
Bruno Giussani: Hasane, nešto me zanima. Rekao si:" Sada sve ide automatski s mojeg iPhonea," ali zapravo ti snimaš fotografije i objavljuješ informacije. Koliko ti to sati na dan uzme?
HE: Skoro ništa. Nije ništa drugačije od slanja poruke. Ne razlikuje se od provjeravanja elektronske pošte. To je jedna od onih stvari bez koje nam je prije bilo sasvim dobro. Sada je to sasvim uobičajeno. Hoću reći, kad objavimo status, ne razmišljamo o tome koliko će nam to vremena oduzeti. Radi se samo o tome da nekoliko puta kliknem na telefon, pošaljem i gotovo. Na drugoj strani je sve automatizirano.
BG: A kad si negdje gdje nema mreže, poludi li FBI?
HE: Ne, pogledaju zadnju lokaciju na kojoj sam bio. Uvijek znaju zadnju lokaciju. Ako sam na 12-satnom letu, vidjet ćete odakle sam zadnje poletio.
You can share this video by copying this HTML to your clipboard and pasting into your blog or web page. This video will play with subtitles.
You either have JavaScript turned off or have an old version of the Adobe Flash Player. To view this rating widget you
need to get the latest Flash player.
If your browser allows only "trusted sites" to execute Javascript, you should add the "googleapis.com" domain to your whitelist to allow our Flash detection to work properly.
Got an idea, question, or debate inspired by this talk? Start a TED Conversation.
Nakon što je zabunom završio na popisu za nadzor, Hasanu Elahiju lokalni agenti FBI-a savjetovali su da ih obavijesti svaki put kad bude namjeravao putovati. Učinio je to i više od toga...mnogo više.
When Hasan Elahi’s name was added (by mistake) to the US government’s watch list, he fought the assault on his privacy by turning his life inside-out for all the world to see. Full bio »
Translated into Croatian by Jelena Horvat
Reviewed by Katarina Smetko
Comments? Please email the translators above.
21:05 Posted: Apr 2011
Views 388,758 | Comments 59
17:10 Posted: Jul 2007
Views 755,386 | Comments 137
15:44 Posted: Dec 2009
Views 270,459 | Comments 82
Just follow the guidelines outlined under our Creative Commons license.
This comment will be attributed to . Not ? Sign Out.