Hans Rosling: Religija i djeca

Govorit ću o religiji. Ali to je široka i osjetljiva tema pa se moram ograničiti. Stoga ću se ograničiti samo na vezu između religije i spolnosti.

(Smijeh)

Ovo je vrlo ozbiljan govor. Govorit ću o onome čega se sjećam kao najljepšeg. Onoga kad mladi par šapuće: "Večeras ćemo napraviti dijete." Moj će govor biti o utjecaju religija na broj djece po ženi.

To je zaista važno jer svima je jasno da postoji nekakav limit koliko ljudi može biti na ovom planetu. Postoje neki ljudi koji kažu da svjetska populacija raste ovako -- tri miljarde 1960. godine, sedam milijardi lani -- i nastavit će rasti jer postoje religije koje ne dopuštaju ženama da imaju malo djece, i moglo bi se tako nastaviti.

U kojoj su mjeri ti ljudi u pravu? Kad sam se ja rodio, na svijetu je bilo manje od milijardu djece, a 2000. godine bilo ih je gotovo dvije milijarde. Što se dogodilo otada i što stručnjaci predviđaju da će se dogoditi s brojem djece tijekom ovog stoljeća?

Ovo je kratki ispit. Što mislite? Mislite li da će pasti na jednu milijardu? Hoće li ostati isti do kraja stoljeća i također iznositi dvije milijarde? Hoće li se broj djece do 15 godina povećavati ili će nastaviti rasti jednako brzim tempom te do tada iznositi četiri milijarde djece? Odgovorit ću vam do kraja ovog govora.

No, što religija ima s time? Klasificiranje religija teže je no što mislite. Otiđite na Wikipediju i prvo ćete naći ovu kartu. Ona dijeli svijet na abrahamske i istočne religije, ali to nije dovoljno detaljno. Dakle, kad smo dalje potražili na Wikipediji, pronašli smo ovu kartu. Ona dalje dijeli kršćanstvo, islam i budizam u mnoge podskupine, što je bilo previše detaljno.

Stoga smo u Gapminderu izradili vlastitu kartu, koja izgleda ovako. Svaku zemlju predstavlja kružić. Veličina označava populaciju, ovdje su velike Kina i Indija. Boja predstavlja većinsku religiju. Radi se o religiji kojoj više od 50% stanovništva kaže da pripada. To su istočne religije u Kini i okolnim azijskim državama. Islam je većinska religija od Atlantskog oceana i na cijelom Bliskom istoku, u južnoj Europi i u dijelovima Azije sve do Indonezije. Tu je islamska većina. Zemlje s kršćanskom većinom označene su plavim. To je većina zemalja u Americi i Europi, mnogo zemalja u Africi i nekoliko u Aziji. Bijelo su zemlje koje se ne mogu klasificirati jer nijedna vjera ne obuhvaća 50% stanovništva ili postoji sumnja u podatke i slično. Pazili smo na to.

Tolerirajte naše pojednostavljivanje pri sljedećem prikazu. Ovo je 1960. godina. Ovdje pokazujem broj djece po ženi: dvoje, četvero ili šestero -- mnogo djece, malo djece. Ovo su prihodi po osobi u dolarima. To je zato što mnogi ljudi kažu da se prvo morate obogatiti da biste imali malo djece. Niski prihodi ovdje, a visoki ovdje.

I zaista, 1960. godine morali ste biti bogat kršćanin da biste imali malo djece. Iznimka je bio Japan. Japan smo smatrali iznimkom. Ostalo su bile samo kršćanske zemlje. No, bilo je i mnogo kršćanskih zemalja koje su imale 6 do 7 djece po ženi. No, to je bilo u Latinskoj Americi ili u Africi. Zemlje u kojima je islam većinska religija gotovo su sve imale 6 do 7 djece po ženi, bez obzira na visinu prihoda. Sve istočne religije, osim Japana, imale su jednak broj.

Pogledajmo što se dogodilo u svijetu. Pokrećem svijet, i evo ga. 1962. godina -- vidite da postaju malo bogatiji, no broj djece po ženi pada. Pogledajte Kinu. Broj pada prilično brzo. Sve zemlje s muslimanskom većinom, bez obzira na prihode, spuštaju se, kao i zemlje s kršćanskom većinom u dijelu sa srednjim prihodima. A kad uđemo u ovo stoljeće, ovdje dolje pronaći ćete više od polovice čovječanstva. Do 2010. godine, 80 posto ljudi živi u zemljama s oko dvoje djece po ženi.

(Pljesak)

Došlo je do zapanjujućih promjena. (Pljesak) Ovo su zemlje od SAD-a, ovdje, s 40.000 dolara po glavi, Francuska, Rusija, Iran, Meksiko, Turska, Alžir, Indonezija, Indija i sve do Bangladeša i Vijetnama, koji ima manje od 5% prihoda po osobi u SAD-u i jednak broj djece po ženi.

Podaci o broju djece po ženi iznenađujuće su dobri u svim zemljama. Dobili smo ih iz popisa stanovništva. Nijedan od ovih podataka nije sumnjiv.

Možemo, dakle, zaključiti da ne morate biti bogati da biste imali malo djece. To se dogodilo u cijelome svijetu.

Kad pogledamo religije, vidimo da kod istočnih religija, nijedna zemlja s takvom većinskom vjerom nema više od troje djece. No, gdje je većinska religija islam ili kršćanstvo vidite zemlje u cijelom rasponu. No, nema velike razlike. Nema velike razlike između tih vjera. Postoje razlike u prihodima. Zemlje koje imaju mnogo djece po ženi, ovdje, imaju prilično niske prihode. Većina ih je u subsaharskoj Africi. No, ima i zemalja poput Gvatemale, Papue Nove Gvineje, Jemena i Afganistana.

Mnogi misle da Afganistan, ovdje, i Kongo, koji su doživjeli teške sukobe, da oni nemaju brz porast populacije. Upravo je suprotno. Danas je slučaj da zemlje koje imaju najvišu smrtnost imaju i najbrži porast populacije. Smrt djeteta nadoknađuje se još jednim djetetom. Te zemlje imaju šestero djece po ženi. Imaju tužnu smrtnost od jednog do dva djeteta po ženi. Kroz 30 godina, Afganistan će narasti s 30 na 60 milijuna ljudi. Kongo će narasti sa 60 na 120. Tu postoji brz porast populacije. Mnogi misle da te zemlje stagniraju, što nije točno.

Usporedimo Senegal, zemlju u kojoj dominiraju muslimani, sa zemljom u kojoj dominiraju kršćani, Ganom. Vraćam ih u vrijeme kad su stekle nezavisnost, kad su bile ovdje gore početkom 1960-ih. Pogledajte što se dogodilo. To je zapanjujuće poboljšanje, od sedmero djece po ženi, spustili su se na četvero do petero. To je izvanredno poboljšanje.

Što je potrebno za to? Dobro znamo što je potrebno u tim zemljama. Potrebno je da djeca prežive. Potreban je izlazak iz najtežeg siromaštva kako djeca ne bi bila potrebna za rad u obitelji. Potrebna je mogućnost planiranja obitelji. Potreban je i četvrti, možda najvažniji, faktor.

Ilustrirat ću taj četvrti faktor na primjeru Katara. Ovdje je Katar danas, a ovdje Bangladeš. Ako te zemlje vratimo u vrijeme kad su stekle nezavisnost, što je gotovo ista godina -- '71., '72. -- zapanjujuć je razvoj koji su doživjele. Pogledajte Bangladeš i Katar. S tako različitim prihodima, imaju gotovo jednak pad broja djece po ženi.

Što je razlog tome u Kataru? Učinio sam što i uvijek. Otišao sam na internetsku stranicu ureda za statistiku u Kataru -- stranica je vrlo dobra, preporučam -- i potražio sam -- da, tu se možete odlično zabaviti -- i pronašao besplatno dostupne društvene trendove u Kataru. Vrlo zanimljivo. Ima mnogo za čitati. Pronašao sam natalitet pri rođenju, a potražio sam i ukupni natalitet po ženi. To su znanstvenici i stručnjaci u vladinoj agenciji u Kataru, i oni kažu da su najvažniji faktori sljedeći: "Kasnije stupanje u prvi brak, viša razina obrazovanja katarskih žena i više zaposlenih žena." U potpunosti se slažem. Znanost se u potpunosti slaže. Radi se o zemlji koja je zaista doživjela vrlo, vrlo zanimljivu modernizaciju.

Radi se, dakle, o ovih četiri: djeca trebaju preživjeti, djeca ne smiju biti potrebna za rad, žene se trebaju obrazovati i zaposliti i treba biti dostupno planiranje obitelji.

Pogledajte ponovno ovo. Prosječan broj djece u svijetu jest kao u Kolumbiji -- danas je 2,4. Ovdje gore ima zemalja koje su vrlo siromašne. I tu je potrebno planiranje obitelji, preživljavanje više djece. Iskreno preporučujem TEDTalk Melinde Gates. Ovdje dolje su zemlje koje imaju manje od dvoje djece po ženi. Kad se vratim na pitanje iz kratkog ispita, odgovor je broj 2.

Dosegli smo najveći broj djece. Broj djece u svijetu više ne raste. Još raspravljamo o najvećoj količini nafte, ali definitivno smo dosegli najviše djece. Svjetska će populacija prestati rasti. Odjel UN-a za populaciju rekao je da će prestati rasti na 10 milijardi. No, zašto populacija raste ako broj djece ne raste?

Pokazat ću vam. Koristit ću kutije u kojima su stigle vaše bilježnice. Vrlo su korisne za obrazovne svrhe. Svaka kutija predstavlja milijardu ljudi. Na svijetu su dvije milijarde ljudi. Dvije su milijarde mladih između 15 i 30 godina. Ovo su zaokruženi brojevi. Jedna je milijarda između 30 i 45 godina, gotovo jedna između 45 i 60. A evo i moje kutije. Ovdje sam ja: stariji od 60. Mi smo ovdje na vrhu.

Sada će doći do takozvanog "velikog popunjavanja". Vidite da izgleda kao da ovdje nedostaju tri milijarde. No, oni nisu umrli; nisu se ni rodili. Prije 1980. godine rodilo se mnogo manje ljudi nego u proteklih 30 godina. Prilično je očito što će se sada dogoditi. Stari će, nažalost, umrijeti. Vi ostali ćete odrasti i dobiti dvije milijarde djece. Zatim će stari umrijeti. Ostali će odrasti i dobiti dvije milijarde djece. Zatim će stari opet umrijeti i vi ćete dobiti dvije milijarde djece.

(Pljesak)

To je veliko popunjavanje. Neizbježno je. Vidite da je do povećanja došlo i bez produljenja života i rađanja više djece?

Religija ima vrlo malo veze s brojem djece po ženi. Sve su religije na svijetu potpuno sposobne zadržati svoje vrijednosti i prilagoditi se novome svijetu.

Bit će nas samo 10 milijardi na svijetu ako se najsiromašniji izvuku iz siromaštva, ako će im djeca preživjeti i ako im bude omogućeno planiranje obitelji. To je potrebno. No, neizbježno je da nas bude 2 do 3 milijarde više. Stoga, kad raspravljate i kad planirate resurse i energiju potrebnu za budućnost, za ljude na planetu, morate planirati za 10 milijardi ljudi. Hvala vam puno. (Pljesak)