Gayle Tzemach Lemmon: Žene poduzetnici - primjer, a ne iznimka

Ne ulažemo u žrtve, ulažemo u one koji opstaju. Na značajne i manje značajne načine priča o žrtvi oblikuje način na koji vidimo žene. Ne računamo ono što ne vidimo. I ne ulažemo u ono što nam je nevidljivo. No ovo je lice otpornosti.

Prije šest godina počela sam pisati o poduzetnicama tijekom i nakon rata. Počela sam pisati zanimljivu ekonomsku priču s odličnim likovima, koju nitko nije pričao. A ja sam mislila da je važna. Radilo se o ženama.

S 30 sam godina napustila ABC news i karijeru koju sam obožavala radi poslovne škole, puta o kojemu nisam znala gotovo ništa. Nijedna od žena s kojima sam odrasla u Marylandu nije završila fakultet, a kamoli razmišljala o poslovnoj školi. One su se trudile prehraniti djecu i platiti najamninu. Rano sam shvatila da su pristojan posao i dobra plaća od iznimne važnosti za obitelji koje preživljavaju.

Ako želite govoriti o poslovima, morate govoriti o poduzetnicima. A ako govorite o poduzetnicima u ratnom i postratnom razdoblju, morate govoriti o ženama jer to je stanovništvo koje je ostalo. U Ruandi je neposredno nakon genocida bilo 77 posto žena. Želim vam predstaviti neke od poduzetnica koje sam srela i podijeliti s vama dio onoga što sam od njih naučila.

Otišla sam u Afganistan 2005. da bih radila na članku za Financial Times. Ondje sam upoznala Kamilu, mladu ženu koja mi je rekla da je odbila posao u međunarodnoj zajednici na kojemu bi zarađivala gotovo 2.000 $ mjesečno -- astronomski iznos za te prilike. Odbila ga je, rekla je, jer je željela pokrenuti svoj sljedeći posao, savjetovalište za poduzetnike za poučavanje poslovnim vještinama muškaraca i žena u cijelom Afganistanu. Pokretanje poduzeća bilo je ključno za budućnost njezine zemlje. Zato što će, dugo nakon što međunarodna poduzeća odu, poduzetništvo održati njezinu državu mirnom i sigurnom. Rekla je da je poduzetništvo čak važnije za žene jer zarada osigurava poštovanje, a novac je moć za žene.

Bila sam osupnuta. Ta djevojka nikad nije živjela u mirnom razdoblju, a zvučala je kao kandidat iz emisije "Pripravnik". (Smijeh) Pitala sam je: "Otkuda znaš toliko o poduzetništvu? Otkuda tolika strast?" Rekla je: "Gayle, ovo je zapravo moje treće poduzeće. Moj prvi pothvat bio je proizvodnja odjeće. Započela sam pod Talibanima. To je zapravo bio odličan pothvat jer smo osigurali poslove ženama u cijelom susjedstvu. Tako sam zapravo i postala poduzetnica".

Razmislite o ovome: Te su djevojke prkosile opasnosti da bi prehranile obitelj u razdoblju kada nisu smjele čak ni izaći na ulicu. U vrijeme ekonomskog sloma, kad su ljudi prodavali lutke, vezice za cipele, prozore i vrata samo da bi preživjeli, te su djevojke omogućile opstanak umjesto gladovanja za toliko ljudi. Nisam mogla pustiti tu priču niti tu temu, jer kamo god bih krenula, upoznala bih slične žene o kojima se nije znalo ništa niti je to itko htio.

Zatim sam otišla u Bosnu i tijekom prvih intervjua upoznala sam službenicu MMF-a koja je rekla: "Znaš, Gayle, mislim da u Bosni nema žena poduzetnica, no neka žena prodaje sir pokraj ceste. Možeš intervjuirati nju". Otišla sam na teren izvještavati i za jedan dan upoznala sam Narcisu Kavazovic koja je u tom trenutku otvarala novu tvornicu na bivšim linijama fronte u Sarajevu. Započela je svoj posao u napuštenoj garaži u kojoj je šivala plahte i jastučnice te ih odnosila na tržnice po gradu da bi mogla uzdržavati 12 ili 13 članova obitelji koji su računali na nju da bi preživjeli. Tada je imala 20 zaposlenika, većinom žene, koje su slale svoje sinove i kćeri u školu. Ona je bila tek početak. Upoznala sam žene koje su vodile tvrtke s eteričnim uljima, vinarije, pa i najveću oglašivačku agenciju u zemlji.

Sve ove priče dospjele su na naslovnicu Herald Tribunea. Čim je ta priča objavljena odjurila sam do računala i poslala je službenici MMF-a. Rekla sam: "Ako tražite poduzetnike za sljedeću ulagačku konferenciju, evo nekoliko žena".

(Pljesak)

Razmislite o ovome. Službenica MMF-a vjerojatno nije jedina osoba koja automatski svrstava žene pod "mikro". Predrasude, namjerne ili slučajne, šire se i stvaraju varljive mentalne slike. Kad vidite riječ "mikrofinanciranje", što vam pada na pamet? Većina kaže žene. A kad vidite riječ "poduzetnik", većina se sjeti muškaraca. Zašto je to tako? Jer ciljamo nisko i mislimo na malo, kad se radi o ženama.

Mikrofinanciranje je iznimno snažno sredstvo koje vodi do neovisnosti i samopoštovanja, no treba se maknuti iz okvira mikronade i mikroambicija za žene jer one same se nadaju nečemu mnogo većemu. Žele zamijeniti "mikro" s etiketom "srednje" i "više". Na brojnim mjestima već su to učinile. U Americi žene koje posjeduju tvrtke stvorit će pet i pol milijuna novih radnih mjesta do 2018. U Južnoj Koreji i Indoneziji žene posjeduju gotovo pola milijuna tvrtki. U Kini žene vode 20 posto svih malih poduzeća. U zemljama u razvoju taj se broj kreće između 40 i 50 posto.

Gotovo svuda kamo sam otišla upoznala sam nevjerojatno zanimljive poduzetnice koje traže pristup financiranju, pristup tržištima i uspostavljene poslovne mreže. Često ih se zanemaruje jer im je teže pomoći. Znatno je rizičnije pozajmiti 50.000 dolara nego 500 dolara. Kao što je Svjetska banka nedavno upozorila, žene su se našle u klopci produktivnosti. Žene s malim poduzećima ne mogu dobiti kapital potreban za širenje, a one u mikropoduzećima ne mogu prerasti tu razinu.

Nedavno sam bila u Ministarstvu vanjskih poslova u Washingtonu i upoznala sam iznimno strastvenu poduzetnicu iz Gane. Ona prodaje čokoladu. Došla je u Washington, ne da bi tražila milostinju i mikrokreditiranje. Došla je tražiti ozbiljan iznos koji će netko uložiti da bi mogla izgraditi tvornicu i kupiti potrebnu opremu za izvoz čokolade u Afriku, Europu, Bliski istok i mnogo dalje -- kapital koji će joj pomoći da zaposli više od 20 ljudi koji već rade za nju i kapital koji će pokrenuti ekonomski uspon njezine države.

Dobre vijesti su da već znamo što funkcionira. Teorija i empirijski dokazi već su nas naučili. Ne moramo izmišljati rješenja jer ih već imamo -- krediti novčanog toka koji se temelje na prihodu, ne aktivi, krediti koji koriste sigurnosne umjesto dodatnih ugovora jer žene često ne posjeduju zemljište. Kiva.org, stranica za mikrokreditiranje, trenutačno iskušava crowdsourcing malih i srednjih kredita. A to je samo početak.

U posljednje je vrijeme postalo veoma moderno zvati žene "tržište u nastajanju tržišta u nastajanju". Mislim da je to izvrsno. Znate zašto? Jer -- govorim ovo kao netko tko se bavio financijama -- najmanje 500 milijardi dolara posljednje je desetljeće otišlo tržištima u nastajanju. jer su ulagači prepoznali potencijal povrata u vrijeme slabog ekonomskog rasta, stvorili financijske proizvode i financijske inovacije prilagođene tržištima u nastajanju.

Zar ne bi bilo izvrsno kada bismo zamijenili svoje uzvišene riječi novčanicima i uložili 500 milijardi dolara te oslobodili ekonomski potencijal žena? Razmislite o prednostima što se tiče poslova, produktivnosti, zapošljavanja, prehrane djece, maternalnog mortaliteta, pismenosti i još mnogo, mnogo toga. Kao što je napomenuo Svjetski ekonomski forum manji rodni jazovi izravno su povezani s povišenom ekonomskom konkurentnošću. Više je zemalja na svijetu uklonilo jaz u ekonomskom sudjelovanju -- ne jedna.

Dobre su vijesti da se radi o nevjerojatnoj prilici. Imamo toliko prostora za napredak. Znate, ne radi se o pozitivnom djelovanju, nego o globalnom rastu i globalnom zapošljavanju. Radi se o načinu na koji ulažemo i na koji vidimo žene. Žene ne mogu više istovremeno činiti polovicu stanovništva i posebnu interesnu skupinu.

(Pljesak)

Često se nađem u zanimljivim raspravama s novinarima koji mi kažu: "Gayle, to su divne priče, no ti zapravo pišeš o iznimkama". U tom trenutku zastanem iz nekoliko razloga. Kao prvo, što se tiče iznimaka, ima ih mnogo i važne su. Kao drugo, kada govorimo o uspješnim muškarcima, s pravom ih smatramo ikonama, pionirima ili inovatorima čiji primjer treba slijediti. A kada govorimo o ženama, one su ili iznimke koje ne prihvaćamo ili odstupanja koje treba zanemariti. Konačno, ne postoji društvo u svijetu koje nisu promijenile njegove najveće iznimke. Zašto ne bismo slavili i uzdizali one koji uvode promjene i stvaraju radna mjesta umjesto da ih ignoriramo?

Tema otpornosti iznimno mi je osobna i na brojne je načine oblikovala moj život. Moja je majka bila samohrana majka koja je danju radila u telefonskom poduzeću a noću prodavala Tupperware da bi mi osigurala sve moguće prilike. Kupovale smo dvostrukim kuponima na poček i iz druge ruke, a kada je oboljela od raka dojke četvrtog stadija i nije više mogla raditi, prijavile smo se i za bonove za hranu. Kada bih sažalijevala samu sebe, kao što to rade 9- i 10-godišnjakinje, rekla bi mi: "Draga, na ljestvici najvećih svjetskih tragedija tvoja je pri samom dnu."

(Smijeh)

Kada sam se prijavljivala za poslovnu školu i bila sigurna da ja to ne mogu i nitko koga sam poznavala nije to učinio otišla sam svojoj teti koju je muž godinama tukao i koja je pobjegla od zlostavljanja s netaknutim ponosom. Rekla mi je: "Nikad ne preuzimaj ograničenja ostalih".

Kada sam se žalila baki, veteranki Drugog svjetskog rata koja je radila u filmskoj industriji 50 god i koja me uzdržavala od moje 13. godine da me užasno strah da, ako odbijem važan posao u ABC-u radi stipendije u inozemstvu, nikada neću pronaći novi posao rekla je: "Mala, reći ću ti dvije stvari. Kao prvo, nitko ne odbija sudionike programa Fullbright, a kao drugo, McDonald's uvijek zapošljava". (Smijeh) "Pronaći ćeš posao. Učini to."

Žene u mojoj obitelji nisu iznimke. Žene u ovoj prostoriji i gledateljice u L.A.-u i diljem svijeta nisu iznimke. Mi nismo posebna interesna skupina. Mi smo većina. Predugo smo se podcjenjivale i dopuštale drugima da nas podcjenjuju. Vrijeme je da počnemo ciljati više što se tiče žena, ulagati više i koristiti svoj novac da bismo pomogli ženama diljem svijeta.

Možemo uvesti promjene, uvesti promjene ne samo za žene, već za svjetsku ekonomiju koja očajnički treba njihov doprinos. Zajedno se možemo uvjeriti da takozvane iznimke počinju prevladavati. Kada promijenimo način na koji vidimo same sebe, ostali će se priključiti. Vrijeme je da svi mi počnemo ciljati više.

Mnogo vam hvala.

(Pljesak)