Gabriel Barcia-Colombo: Čuvanje uspomena u video umjetnosti

Volim skupljati stvari. Još od djetinjstva imao sam ogromnu zbirku različitih stvari, sve od bizarnih ljutih umaka s različitih strana svijeta do kukaca koje sam uhvatio i stavljao u staklenke.

Nije tajna da, kako volim skupljati stvari, volim i Natural History Museum, te zbirke životinja koje se tamo nalaze u dioramama. One su za mene kao živuće skulpture koje možeš posjetiti i pogledati, a koje čuvaju određen trenutak u vremenu u životu tih životinja.

Tako sam razmišljao o vlastitom životu i o tome kako bih volio sačuvati uspomenu na njega, znate, za sva vremena i također - (Smijeh) - živote mojih prijatelja, ali problem je u tome što moji prijatelji nisu previše zagrijani za ideju prepariranja. (Smijeh)

Tako sam se okrenuo videu, a video je sljedeći najbolji način da se sačuva uspomena na nekoga te zaustaviti određen poseban trenutak u vremenu. Ono što sam učinio jest da sam snimio šest svojih prijatelja i zatim, koristeći video maping i video projekciju, stvorio video skulpture, mojih šest prijatelja zarobljenih u staklenkama. (Smijeh) Tako sada imam zbirku svojih prijatelja koju mogu ponijeti sa sobom kamo god išao, a djelo se zove Animalia Chordata, iz latinskog sustava nomenklature ljudskih bića, klasifikacijski sustav. Tako ovo djelo uspijeva očuvati moje prijatelje u staklenkama, te se oni čak mogu i kretati. (Smijeh)

Dakle, to je vrlo zanimljivo, ali nedostajao mi je određen element ljudskosti. ( Smijeh) Ovo je digitalna skulptura, tako da sam htio dodati sustav interakcije. Ono što sam učinio jest da sam dodao senzor blizine, stoga kada se približite ljudima u staklenkama, oni reagiraju na različite načine. Znate, kao što ljudi na ulici reagiraju kada im se previše približite. Neki ljudi reagiraju prestrašeno. (Smijeh) Drugi vas traže za pomoć, a neki se kriju od vas.

Ovo mi je bilo zanimljivo, ta ideja uzimanja videa s ekrana i postavljanja u stvarni život također dodajući interaktivnost sa skulpturom. Tako da sam tijekom sljedeće godine dokumentirao 40 svojih prijatelja i zarobio ih u svoje staklenke, te stvorio djelo poznato kao Garden (Vrt), što doslovce predstavlja vrt čovječanstva.

Ali nešto mi se u vezi ovog prvog djela, Animalia Chordata, uporno vraćalo, ta ideja interakcije s umjetnošću, stvarno mi se svidjela zamisao da ljudi mogu stupiti u interakciju s umjetnošću, te također biti izazvani u kontaktu s njom. Tako sam htio stvoriti novo djelo koje će zapravo primorati ljude da se približe i ostvare kontakt s nečime, a način na koji sam ovo ostvario jest da sam projektirao kućanicu iz 1950-ih u električnu miješalicu. (Smijeh) Ovo djelo se zove Blend, a ono što čini jest da vas doista uključuje u umjetnost. Možda nikada nećete to sami potpuno iskusiti. Možete otići, možete samo promatrati kako lik stoji sam u miješalici i gleda u vas ili možete odlučiti ostvariti kontakt s njim. Ako odlučite ostvariti kontakt s djelom, te pritisnete dugme na miješalici, ono lik pretvara u vrtoglavu miješajuću zbrku. Učinivši to vi ste postali dio mog djela. Vi, kao i ljudi koji su zarobljeni u mom djelu - (Zvuk miješalice, smijeh) - postali ste i sami dio mog djela. (Smijeh) (Smijeh) (Pljesak)

Ali, ovo se čini pomalo nepoštenim, zar ne? Stavljao sam vlastite prijatelje u staklenke, stavio sam ovaj lik, na neki način ugroženu vrstu u električnu miješalicu. Ali nikada nisam ništa učinio samome sebi. Nikada nisam očuvao uspomenu na samoga sebe. Tako sam odlučio stvoriti djelo koje će biti na neki način autoportret. Ovo je neka vrsta očuvanog autoportreta vremenske kapsule koja se zove A Point Just Passed (Trenutak koji je upravo prošao) gdje sam projektirao samoga sebe na vrh sata s probušenim karticama. I stvar je na vama. Ako odlučite probušiti karticu na satu vi na određen način činite moj lik starijim. Počinjem kao dijete, a kada probušite karticu i pokrenete sat, pretvarate me u starije dijete, a potom iz starijeg djeteta u tinejdžera. Iz tinejdžera pretvaram se u trenutnog sebe. Iz svog trenutnog stanja postajem sredovječni čovjek, a potom se pretvaram u starijeg čovjeka. Ako pokrenete sat stotinu puta u jednom danu, djelo se zacrni i neće se ponovno pokrenuti da idućeg dana. Tako da čineći to, vi brišete vrijeme. Sudjelujete u ovom djelu brišući moj život.

To što volim kod interaktivne video skulpture jest da možete stupiti u kontakt s njom, svi vi zapravo možete dodirnuti umjetničko djelo te postati i sami njegov dio, a jednog dana, nadam se, imat ću svakoga od vas zarobljenog u jednu od mojih staklenki. (Smijeh)

Hvala! (Pljesak)