Ernest Madu o zdravstvenoj skrbi svjetske klase

Zanimljivo je da se u Sjedinjenim Američkim Državama, najznačajni dio proračuna zdravstvene skrbi troši na skrb o kardiovaskularnim bolestima, bila ona privatna ili javna. Nema usporedbe s tim. U Africi -- gdje je značajan uzrok smrtnosti -- ona je potpuno zapostavljena.

Takvo stanje ne smije biti prihvatljivo. Moramo nešto poduzeti oko toga. Zdravstveni status naroda oslikava razvijenost te iste države. Srčana bolest odgovorna je za smrt 17 milijuna ljudi godišnje. Svake godine događa se 32 milijuna srčanih infarkta. Većina njih je u zemljama u razvoju, a ponajviše u Africi. 85 posto troškova kardiovaskularne bolesti na svjetskoj razini snose zemlje u razvoju -- ne zapadne zemlje -- i unatoč tome 90 posto raspoloživih sredstava nalaze se u zapadnim zemljama.

Tko je time ugrožen? Ljudi poput Vas. Afrikanci nisu jedini koji bi trebali biti zabrinuti ovim stanjem. Svi prijatelji Afrike, koji će imati razloga biti u Africi u nekom trenutku, bi trebali biti iznimno zabrinuti ovim žalosnim stanjem. Je li se itko od vas upitao što će se dogoditi ako se vratite u svoju sobu navečer i pojavi Vam se bol u prsima, praćena nedostatkom daha i znojenjem? Naime, imate srčani udar. Što ćete tada poduzeti? Hoćete li odletjeti u SAD, Njemačku, Europu? Ne, umrijet ćete. U prva 24 sata umrijet će 50 posto neliječenih.

Eto, o tome se radi. Kada pogledamo kartu SAD-a -- odnosno ovaj grafikon, deset milijuna ljudi s lijeve strane (SAD) i deset milijuna ljudi s desne (Nigerija). Kada dođete do 50 godina, gotovo da nema ljudi u Nigeriji. Očekivana životna dob je 47 godina. To nije zato što ljudi ne prežive dječje bolesti -- naime oni prežive -- ali ne prežive nakon što dosegnu dob od oko 45 do 50 godina starosti. Ljudi su upravo u to vrijeme najpoduzetniji. Upravo tada trebaju pridonositi razvoju Afrike. Nažalost oni tada više nisu tu. Najjednostavniji način za ulazak u krug siromaštva je uklanjanjem roditelja. Ako ne možete zaštiti roditelje, ne možete ni pružiti sigurnost djeci Afrike.

Koji su faktori rizika? To se dobro zna. Neću se puno zadržavati na ovome. Ovo je samo informativno: hipertenzija, šećerna bolest, pretilost, nedostatak tjelesnog vježbanja. Uobičajeni osumnjičenici. Upravo ovdje u Tanzaniji, 30 posto ljudi boluje od hipertenzije. Samo 20 posto njih je liječeno. Manje od 1 posto je liječeno na odgovarajući način. Kad bismo liječiti samo hipertenziju u Africi, spasiti ćemo 250,000 života godišnje. To je prilično značajno!

Liječenje je lako moguće. Pogledajmo stanje na Mauricijusu. U osam kratkih godina -- riječ je o HIV-u, malariji, što je sasvim u redu. Ne smijemo napraviti pogreške kakve smo počinili s malarijom i HIV-om. U osam kratkih godina, neprenosive bolesti će postati vodeći uzrok smrti u Africi.

To treba imati na umu. S tim se ne možemo nositi u ovakvim uvjetima. Ovo je tipična bolnica u Africi. Ne možemo se uzdati u elite -- oni se odlaze liječiti u SAD, Njemačku i Ujedinjeno Kraljevstvo. Nevjerovatno. Ne možemo ni ovisiti samo o stranoj pomoći. Situacija je sljedeća: države se okreću prema sebi. Nakon 11. rujna Sjedinjene Američke Države su imale velike vlastite probleme kojima su se morali baviti. Pa su i trošili svoj novac pokušavajući rješiti te probleme. Ne može od njih ni očekivati -- to nije njihova odgovornost, to je moja odgovornost. Moram se sam pobrinuti za svoje probleme. Ako pomognu, to bi bilo odlično! No to od njih ne očekujem. Sve lošiji indikatori zdravstvene skrbi i zdravstvenih studija u Africi zahtjevaju novi pogled na problem. Ne možemo nastaviti raditi kako smo uvijek radili. Ako nešto nije funkcioniralo, moramo potražiti alternativna rješenja.

Ovdje sam da bih govorio o rješenjima. Upravo je to bilo pitanje velike važnosti nekima od nas. O tome smo počeli razmišljati prije nekoliko godina. Svi znaju za problem. Nitko ne zna koja su rješenja. Odlučili smo uložiti u ono u što smo vjerovali i govorili. Svi su spremni dati novac u obliku strane pomoći za zemlje u razvoju. Spomenite održivo ulaganje! To nikoga ne zanima. Za to ne možete skupiti novac. Radio sam kao dio zdravstvenog sustava u Sjedinjenim Američkim Državama -- Živim u Nashvilleu, Tennessee koji se diči kao glavni grad zdravstvene skrbi Amerike. Lako je skupiti novac za zdravstvena ulaganja. Ali ako krenete s pričom da to želite pokušati ostvariti u Nigeriji -- svi bježe. To je potpuno krivo. Oni među vama u publici ovdje, koji želite pomoći Africi: uložite novac u održivi razvoj.

Dopustite da Vas provedem kroz jedan dan života Instituta za srce pa ćete imati mali uvid čime se bavimo, stoga ću pričati malo više o tome. Zapravo smo uspjeli pokazati da se zdravstvena skrb visoke kvalitete, usporediva s najboljom bilo gdje u svijetu, može pružati i u zemljama u razvoju. Trenutno imamo 25 zaposlenih -- svi redom obučeni, i ovlašteni od strane službenih tijela u SAD-u, Kanadi ili Velikoj Britaniji. Pružamo sve usluge koje možete dobiti u klinici Vanderbilt, iz Clevelanda -- zapravo bilo gdje u SAD-u -- i to pružamo za otprilike 10 posto troškova koje biste imali kada biste te usluge koristili u Sjedinjenim Američkim Državama. (Pljesak)

Također imamo politiku koja kaže: "Nitko neće biti odbijen zbog nemogućnosti plaćanja troškova." Mi se brinemo za svakoga. (Pljesak) Bilo da imate jedan dolar ili dva -- nije bitno. Sada ću Vam reći kako to postižemo.

Pažljivo odabiremo opremu. Odabiremo modularnu opremu. Opremu koja ima višenamjensku primjenu ima dijelove koji se mogu mijenjati. Takva oprema je lako popravljiva i u tom smislu ne odabiremo opremu koja nije izdržljiva i ne može dugo trajati. Poseban naglasak stavljamo na obuku, i brinemo se da se taj proces održava dalje. Naime, vrlo brzo mi ćemo svi umrijeti, ali problemi će ostati ukoliko ne bude ljudi koji će nastaviti tamo gdje smo mi stali.

Osigurali smo i vlastitu proizvodnju pojedinih stvari. Ne kupujemo jedinične doze radioaktivnih pripravaka. Umjesto toga nabavljamo generatore tih istih pripravaka. Osobno ih proizvodimo unutar Instituta. To uvelike umanjuje troškove. Tako za radioaktivni pripravak u SAD-u -- koji se po jediničnoj dozi plaća 250 dolara -- nakon što ga proizvedemo unutar Instituta, potrošimo samo oko dva dolara. (Pljesak)

Jedini način za premostiti jaz između bogatih i siromašnih zemalja je putem obrazovanja i tehnologije. Svi ovdje spomeniti problemi -- će nestati ako omogućimo razvoj. Tehnologija ima snagu uravnoteženja. Kako to možemo ostvariti? Dokazano je: samoupravljanje je troškovno učinkovito. Pruža priliku ruralnim središtima, a na taj način možemo i vrlo mudro iskorisititi stručnjake.

Upravo tako su i uspostavljeni naši centri. Trenutno imamo tri lokacije na Karibima, a planiramo i četvrtu. Sada smo odlučili otići u Afriku. Realizirati ćemo Institut za srce Zapadne Afrike u Port Harcourtu u Nigeriji. Ovaj projekt počinje kroz sljedećih nekoliko mjeseci. Nadamo se otvaranju u 2008/09. godini. Izgraditi ćemo i druge centre. Ovaj model možemo primjeniti na svaki skup bolesti. Sve jedinice, svi centri su povezani računalnom mrežom na središnji server, i sve su slike prebačene na računala specijalistima. Sami smo osmislili ovo telemedicinsko rješenje. Vlasnička prava pripadaju nama i rado ćemo podijeliti što smo naučili sa svima koji su zainteresirani. Svejedno se može biti profitabilan.

Telemedicinskoj platformi mogu pristupiti stručni medicinski specijalisti diljem svijeta, jednostavnim klikom gumba. Provesti ću Vas kroz taj proces. Ovo je web stranica Instituta za srce. Liječnici joj mogu pristupiti od bilo kuda. Mogu Vas nazvati u Švicarsku i reći: "Čuj, uđi u naš sustav. Pogledaj gđu. Jones. Pregledaj njezin slučaj i daj mi svoje mišljenje." Kada primim povratnu informaciju, moći ću se bolje pobriniti za pacijenta. Pacijent ne mora putovati. Ne mora iskusiti tjeskobu neznanja zbog manjka stručnjaka.

Također koristimo elektronički sustav za pohranu medicinskih zapisa. Sretan sam što mogu izjaviti da stvari koje smo uveli -- nema u 80 posto službi u SAD-u, iako je tehnologija dostupna. Naravno kod njih je to moguće. Ako im nešto nije dostupno u Nashvilleu, mogu jednostavno otputovati u Birmingham, samo dva sata udaljen i tamo će dobiti tu uslugu. Ako nešto ne možete dobiti u Clevelandu, možete otići u Cincinnati. Mi nemamo taj luksuz pa to moramo sami osigurati. Na taj ćemo način smanjiti troškove skrbi. Osigurati ćemo isto za ruralna središta i tako ih učiniti dostupnima. Svima ćemo pružiti skrb koju zaslužuju.

Tehnologija nije jedino rješenje i toga smo svjesni. Bitan naglasak je i na prevenciji kao dijelu rješenja. Naravno ljudima se mora reći što se može napraviti. Ne može se im se reći da rade nešto što će biti skupo. jer kad dođu kući neće to moći napraviti. Moraju preživjeti, moraju se prehraniti. Preporučujemo tjelesnu vježbu kao najučinkovitiju, najjednostavniju i najlakšu stvar koju mogu učiniti. Svake godine održavamo šetnje -- svakog ožujka i travnja. Organiziramo se u grupe i zatim prolazimo izazove. Grupu koja izgubi najviše tjelesne težine nagrađujemo. Grupu koja propješači najveću udaljenost mjerenu pedometrom također nagrađujemo. To opetovano radimo. Potičemo dovođenje djece. Tako djecu od vrlo rane dobi izlažemo ovim problemima. Ukoliko to usvoje,

ostati će ustrajni u tome. Ovim postupcima smo stvorili bar stotinu kvalificiranih poslova na Jamajci samoj, a nekih od tih su liječnici stručnjaci sa specijalističkom obukom. Pružili smo skrb preko tisuću siromašnih pacijenata koji bi inače umrli, kao i ugradnju četiri besplatna pejsmejkera pacijentima s potpunim srčanim blokom. Za one koji su upućeni u kardiologiju, potpuni srčani blok znači sigurnu smrt. Ako vam se ne ugradi pejsmejker, umrijet ćete. Time smo iznimno zadovoljni.

Posredno smo uštedjeli 5 milijuna dolara vladi Jamajke preko ljudi koji bi inače išli na liječenje u Miami ili Atlantu. Usput smo, nadamo se, spasili puno života. Do kraja ove godine ćemo pokloniti preko milijun dolara za skrb siromašnih. U prva četiri mjeseca smo ostvarili 340,000 dolara, što izlazi 85,000 dolara mjesečno. Vlast to neće učiniti, jer imaju i druge potrebe. Sredstva moraju usmjeriti drugdje. Unatoč tome možemo uspjeti. Ljudi pitaju: "Kako je to moguće?" Na sljedeći način. Barem 4,000 bogatih Jamajčana, koji su išli u Miami na liječenje, sami priznaju da to više ne rade, upravo zbog Karipskog Instituta za srce. Da su otišli u Miami potrošili bi znatno više -- osam do deset puta više. Rado će trošiti novac kod kuće, za skrb iste kvalitete. S tim novcem -- za svakog pacijenta koji plati -- možemo se pobriniti za bar četvero ljudi koji nemaju sredstva za plaćanje. (Pljesak)

Da bi to sve funkcioniralo, moramo imati održivi razvoj. Zato naglašavamo obuku. Obuka je presudna. Otišli smo korak dalje: ostvarili smo suradnju sa Sveučilištem Tehnologije, Jamajka, gdje sam dobio mjesto. Započeli smo biomedicinski inžinjerski program, kroz koji ćemo obučavati lokalne ljude pa će moći popravljati opremu. Time ćemo se pobrinuti za zastarjevanje i probleme koji usput nastaju. Pokrećemo i dodatne programe obuke za zdravstvenu tehnologiju -- ljude obučavamo za ehokardiografiju, ultrazvuk srca, i slične stvari. Uz ovakvu obuku, ljudi su motivirani. Mogu postati bakalaureati iz područja medicinskih snimki i tome srodnih stvari. Poslušajte što su tijekom tog procesa rekli sami polaznici o tome što im je to značilo.

(Video snimak) Zovem se Jason Topping, stariji sam specijalist anestezije na intenzivnoj skrbi Sveučilišne bolnice Zapadnoindijskih otoka (Kariba). U Institut za srce sam došao 2006. godine u sklopu izbornog dijela programa anestezije i intenzivne njege. Tri mjeseca sam proveo na Institutu az srce. Moji kolege nisu sumnjali o korisnosti obuke koju sam primio ovdje, i mislim da postoji sve veći interes osobito za ehokardiografiju i njezinu primjenu u našim uvjetima.

Sharon Lazarus: Ehokardiografkinja sam na Karipskom Institutu za srce protekle dvije godine. U ovoj ustanovi sam i obučena. Ovaj aspekt obuke iz kardiologije koji je na Jamajku uveo Karipski Institut za srce smatram vrlo važnim u svrhu dijagnosticiranja srčanih bolesti.

Ernest Madu: Želim da ovo ponesete sa sobom: "Ostvarivo je i održivo i možete to pružiti svima." Tko smo mi da odlučimo da siromašni ljudi ne mogu dobiti najbolju moguću skrb? Kada smo postavljeni za Svemogućeg? To nije moja odluka. Moj je posao osigurati da svaka osoba, bez obzira na sudbinu, ima priliku za najbolju moguću zdravstvenu skrb tijekom života. Sljedeća postaja je Institut za srce Zapadne Afrike, koji ćemo graditi u Post Harcourtu u Nigeriji, kao što sam već rekao. Graditi ćemo centre diljem Zapadne Afrike. Proširiti ćemo isti sustav i na druga područja, kao što su dijaliza, odnosno bubrežna oboljenja. Bilo kome tko je zainteresiran to ostvariti u bilo kojem dijelu zdravstvenog sustava, spremni smo pomoći i podijeliti s vama kako smo to ostvarili

i kako to vi možete napraviti. Ako ovo učinimo možemo promijeniti naličje zdravstvene skrbi u Africi. Afrika je bila dobra prema nama; vrijeme je da uzvratimo Africi. Ja budem. One koji također žele pomoći, pozvani su poći sa mnom. Hvala Vam. (Pljesak)