David Pogue kaže "Jednostavnost je to što se prodaje"

Zdravo, govorna pošto, moja stara prijateljice. (Smijeh) Opet sam zvao tehničku podršku. Zanemario sam šefovo upozorenje. Zvao sam u ponedjeljak ujutro. Sad je večer, i moja se večera prvo ohladila -- i zatim upljesnivila. Još uvijek sam na čekanju. Slušam zvukove tišine. Mislim da ne razumijete. Mislim da vaše telefonske linije imaju automatskog operatera. Pritisnuo sam svaki gumb za tonsko biranje koji su rekli, ali ipak sam proveo 18 sati na čekanju. Nije dovoljno što je vaš softver ugasio moj Mac i stalno stoji i gasi se -- izbrisao je moje ROM-ove! Sad Mac proizvodi zvukove tišine. U svojim snovima maštam da se osvetim vama dečkima. Recimo da se razbije vaš motor. Krv lipti iz vaših rana. Sa snagom koja polako nestaje zovete 9-1-1 i molite se za iskusnog liječnika. Ali dobijete mene. (Smijeh) I vi slušate zvukove tišine. (Pljesak)

Hvala vam. Dobra večer i dobrodošli na "Pronađite voditelja TED-a koji je bio pratilac na Broadwayu." (Smijeh) OK. Kad su mi ponudili kolumnu Timesa prije šest godina dogovor je bio: slat će ti najotkačenije, najtraženije, najpametnije nove sprave. Svaki će ti tjedan dolaziti kući. Moći ćeš ih isprobati, igrati se njima, procijeniti ih sve dok se novotarija ne istroši, prije nego ih budeš morao vratiti. I platit će ti za to. Možeš razmisliti o tome, ako želiš. Dakle, oduvijek sam bio lud za tehnologijom, i apsolutno je volim. Posao je, pak, imao pomalo lošu stranu. Dakle, namjeravali su objaviti moj e-mail na kraju svake kolumne. I primijetio sam da -- kao prvo, dobijete nevjerojatnu količinu e-maila.

Ako se ikad osjetite usamljeno, nabavite si kolumnu u New York Timesu, zato što ćete dobiti stotine i stotine i stotine e-maila. I e-mail koji često dobivam danas je o frustraciji. Ljudi se osjećaju kao stvari -- OK. Pojavio mi se alarm na ekranu. Srećom ga ne možete vidjeti. Ljudima je previše. Osjećaju se kao da je previše tehnologije, prebrzo se pojavljuje. Možda je to dobra tehnologija, ali osjećam se kao da nema dovoljno podrške. Nema dovoljno pomoći. Nema dovoljno osmišljenog dizajna koji bi omogućio jednostavno i ugodno korištenje. Jednom sam napisao kolumnu o svom naporu da dobijem tehničku podršku Della. I unutar 12 sati, pojavilo se 700 komentara čitatelja na stranici Timesa, od korisnika koji kažu, "Ja također!" i, "Evo moje tužne priče." Ja to zovem softverskim bijesom. I, čovječe, tko smisli kako da zaradi novac na ovoj frustraciji -- oh, kako je ovo dospjelo ovamo? Šalim se. (Smijeh)

OK, zašto problem ubrzava? A dio je problema u tome što je, ironično, industrija uložila toliko truda da olakša rukovanje stvarima. Pokazat ću vam na što mislim. Ovako je izgledalo kompjutersko sučelje, DOS. Tokom godina postalo je lakše rukovati njime. Ovo je originalni Macov operativni sustav. Reagan je bio Predsjednik. Madonna je još uvijek bila brineta. I cijeli je operativni sustav -- ovo je najbolji dio -- cijeli je operativni sustav stao u 211k. Ne bi mogli staviti logo Mac OS 10 u 211k! (Smijeh) Ironija je u tome da, kad je ovim stvarima postalo jednostavnije rukovati, manje tehnički potkovana, šira publika došla je u kontakt s ovom opremom po prvi put.

Jednom sam imao iznimnu čast sjediti u pozivnom centru Applea jedan dan. Tip je imao dvostruke slušalice da mogu slušati. I pozivi -- znate kako kažu, "Vaš poziv može biti snimljen radi kvalitetnog jamstva?" Mm-Mmm. Vaš poziv može biti snimljen da oni mogu skupljati najsmješnije glupe priče korisnika i dijeliti ih naokolo na disku. (Smijeh) Što i rade. (Smijeh) I ja imam kopiju. (Smijeh) Nalazi se u vašoj darovnoj vrećici. S vašim glasovima na njemu. Dakle, neke priče su jednostavno tako klasične, a ipak tako razumljive. Žena je nazvala Apple da se požali da njen miš cvili -- pušta piskav glas. I tehničar je rekao, "Pa, gđo, kako mislite da vaš miš cvili?" Rekla je, "Sve što vam mogu reći jest da cvili glasnije što ga brže pomičem preko ekrana." (Smijeh) A tehničar: "Gđo, postavili ste miša na ekran?" Ona: "Pa, u poruci je pisalo, 'kliknite ovdje za nastavak'." (Smijeh)

Pa, ako vam se sviđa ova priča, koliko vremena imamo? Još jedna, neki tip je nazvao. To je apsolutno istinito! Ugasio mu se kompjuter, pa je rekao tehničaru da ga nije mogao ponovo upaliti bez obzira koliko je puta utipkao 11. I tehničar je rekao, "Što? Zašto tipkate (to type) 11?". Odgovorio je, "U poruci piše, 'Error (Greška) Type 11." (Smijeh) Moramo priznati da dio krivnje izravno snose i korisnici. Ali zašto prekomjerna tehnička kriza

kriza složenosti, ubrzava sada? U svijetu hardvera, zato što mi potrošači želimo da sve bude manje, manje, manje. Pa sprave postaju sitnije i sitnije ali naši prsti u osnovi ostaju iste veličine. To postaje sve veći i veći izazov. Softver je predmet druge primarne sile: ovlaštenje da se izda sve više i više verzija. Kad kupite neki softver, nije kao da ste kupili vazu ili čokoladicu, da ih možete posjedovati. To više liči na članstvo u klubu gdje plaćate članarinu svaku godinu. I svake godine, kažu, "Dodali smo još osobina i prodat ćemo vam ga za 99 dolara." Znam jednog tipa koji je potrošio 4.000 dolara samo na Photoshop tijekom godina. I softverske kompanije zarađuju 35 posto od svojih prihoda samo od tih nadogradnji softvera. Zovem to Paradoksom nadogradnje softvera -- što znači da, ako poboljšate neki softver dovoljno puta, na kraju ćete ga uništiti.

Mislim, Microsoftov Word bio je program za obradu riječi, znate, Eisenhowerove vlade. (Smijeh) Ali koja je alternativa? Microsoft je zapravo napravio ovaj eksperiment. Rekli su, "Pa, samo trenutak. Svi se žale da dodajemo toliko osobina. Stvorimo program za obradu riječi koji samo obrađuje riječi. Jednostavan, bez dodataka, ne uređuje mrežne stranice, nije baza podataka." I pojavio se. Nazvali su ga Microsoft Write. I nitko od vas ne kima u znak potvrde zato što je umro. Propao je. Nitko ga nikad nije kupio. Zovem to Principom terenca. Ljudi se vole okružiti nepotrebnom snagom, točno? Ne trebaju bazu podataka na mrežnom mjestu, kažu kao, "Pa, uzet ću nadogradnje, zato što, možda, znate. Možda će mi to zatrebati jednog dana!" Dakle, problem je u tome da, kako dodajete više osobina, kuda će otići? Kuda ćete ih staviti? Imate toliko alata za dizajniranje. Imate gumbe; imate klizače, skočne menije, podmenije. Ali ako ne pazite kako birate, završit ćete ovako. (Smijeh)

Ovo je neretuširana -- ovo nije šala -- fotografija Microsoftovog Worda, primjerak koji imate, sa svim alatnim trakama. Očito niste nikad otvorili sve alatne trake, ali morate tipkati u ovaj mali, sićušni prozorčić ovdje. (Smijeh) I došli smo do doba matrica sa sučeljem, gdje ima toliko osobina i opcija, morate raditi u dvije dimenzije, znate. Okomitoj i horizontalnoj. Svi ste se žalili na to kako Microsoft Word uvijek označava vaše popise i podcrtava vaše poveznice automatski. Gumb za gašenje je tu negdje. Kažem vam, tu je! Dio je umijeća dizajniranja jednostavnog, dobrog sučelja, znati kad upotrijebiti koju od tih osobina. Ovo je dijaloški okvir odjave za Windows 2000. Postoje samo četiri izbora, pa zašto su u skočnom meniju? Nije baš da je ostatak ekrana pun ostalih dijelova da morate sažeti izbore. Mogli su ih sve staviti u pogled.

Ovo je Appleov koncept istog dijaloškog okvira. (Pljesak) Hvala vam -- da, ja sam dizajnirao dijaloški okvir. Ne, ne, ne. Već možemo vidjeti da Apple i Microsoft imaju strogo različit pristup dizajnu softvera. Microsoftov pristup jednostavnosti cilja na: razdvojimo ga, napravimo više koraka. Posvuda su ti čarobnjaci. Znate, najesen izlazi nova verzija Windowsa. Ako nastave ovom brzinom, tko zna gdje će završiti. (Pljesak) Dobrodošli u Čarobnjak Utipkaj-riječ. OK, predajem se. Kliknimo "dalje" za nastavak. (Pljesak) S padajućeg menija izaberite prvo slovo koje želite utipkati. OK. (Smijeh) Dakle, postoji granica koju ne želimo prijeći. Pa koji je odgovor? Kako upakirati sve te osobine na jednostavan, inteligentan način? Vjerujem u dosljednost kad je moguća, ekvivalente iz stvarnog života, mapu za obrisane datoteke, većinom označene stvari. Ali molim dizajnere da naruše sva ta pravila ako naruše najveće među njima, inteligenciju. Što mislim pod time? Dat ću vam nekoliko primjera gdje inteligencija stvara nešto što nije dosljedno, ali je bolje.

Kad kupujete nešto na mreži, trebate unijeti svoju adresu i izabrati zemlju iz koje dolazite, u redu? Postoji 200 država na svijetu. Volimo razmišljati o Internetu kao o globalnom selu. Žao mi je, još uvijek to nije. Većinom su to USA, Europa i Japan. Pa zašto je USA pod "U"? (Smijeh) Morate kliziti sedam punih ekrana da dođete do nje. Bilo bi nedosljedno da se USA stavi prva,

ali bilo bi inteligentno. O ovom se govorilo prije, ali zašto za ime Božje gasimo osobno računalo klikanjem gumba "Start"? (Smijeh) Evo još jednog mog omiljenog primjera: imate printer. Većinu vremena želite isprintati jedan primjerak vašeg dokumenta, prema redoslijedu stranica, na tom printeru. Pa zašto za ime Božje vidite ovo svaki put kad printate? Izgleda kao kokpit svemirskog taksija 747. (Smijeh) I jedan od gumba na dnu, primjetit ćete, nije "Print." (Smijeh) (Pljesak) Sad, ja ne kažem da je Apple jedina kompanija koja je prihvatila kult jednostavnosti. Palm je također, osobito u starim danima, sjajan po tom pitanju. Zapravo sam razgovarao s Palmom kad su pucali na visoko u 90-ima, i nakon razgovora sastao sam se s jednim od zaposlenika. Rekao je, "Dobar govor." Ja sam rekao, "Hvala vam, što radite ovdje?" Rekao je, "ja sam brojač udaraca." A ja, "Vi ste što?", A on će, "Pa, Jeff Hawkins, izvršni direktor, kaže, "Ako za bilo koji zadatak na Palm Pilotu treba više od tri udarca olovkom, to je predugo i treba ga ponovo dizajnirati. 'Dakle, ja sam brojač udaraca." Pokazat ću vam primjer kompanije koja nema brojača udaraca.

Ovo je Microsoft Word, OK. Kad želite napraviti novi prazni dokument u Wordu -- ovo se može dogoditi! (Smijeh) Idete gore do izbornika Datoteka i izaberete "Novi". Sad, što se događa kad izaberete "Novi"? Da li dobijete novi prazni dokument? Ne. Na suprotnoj strani monitora pojavljuje se programska traka, i negdje u tim linkovima -- usput rečeno, ne na vrhu -- negdje u tim linkovima nalazi se gumb koji vam napravi novi dokument. U redu, to je kompanija koja ne broji udarce. Znate, ne želim samo stajati ovdje i ismijavati Microsoft. Publika: Hajde. David Pogue: Da, želim. (Smijeh) (Pljesak)

Pjesma o Billu Gatesu! Lumen sam oduvijek i napisao sam prvi DOS. Spojio sam svoj softver i IBM; Ja sam dobio profit, a oni gubitak. (Smijeh) Napisao sam kod koji pokreće cijeli svijet. Dobivam naknade od svih. Ponekad je smeće, ali tisak je impresioniran. Vi kupujete kutiju, ja ću prodati kod.

Svaka softverska kompanija radi prema Microsoftovom razvojnom centru. Ne možete zadržati dobru ideju ovih dana. Čak je Windows loš. Djelomično se zasnivamo na Macu. Velik je, spor. Nemate kamo. Ne radim ovo da me hvale; Pišem kod koji odgovara sadašnjem svijetu. Velika prosječnost u svakom pogledu. Ušli smo u svjetsku dominaciju. Nećete imati izbora, kupit ćete moj kod. Ja sam Bill Gates i ja pišem kod. (Pljesak)

No zapravo vjerujem da postoje dva Microsofta. Postoji stari, odgovoran za Windows i Office. Očajnički se žele rješiti toga i početi ispočetka, ali ne mogu. Sputani su zato što toliko dodataka i drugih stvari kompanije zatvara u stari sustav iz 1982. No postoji i novi Microsoft koji doista stvara dobar, jednostavan dizajn sučelja. Sviđao mi se Media Center PC. Sviđao mi se Microsoft SPOT Watch. Wireless Watch je neslavno propao na tržištu, ali ne zato što nije bio jednostavno i lijepo dizajniran. Recimo ovako: da li bi plaćali 10 dolara mjesečno za sat koji se mora puniti svaku večer, kao vaš mobitel, i koji prestaje raditi kad napustite vaš pozivni broj? (Smijeh)

Znakovi možda pokazuju da će kompleksnost postati još gora. Ima li nade? Ekrani postaju manji. Ljudi ilustriraju, stavljaju priručnike u kutije. Stvari se pojavljuju brže. Smiješno je -- kad se Steve Jobs vratio u Apple 1997., nakon 12 godina, pojavio se MacWorld Expo. Došao je na pozornicu u onoj crnoj dolčeviti i trapericama, i napravio je ovo. Publika je podivljala, ali mislim, gdje sam to vidio? Upravo sam bio pogledao film "Evita" -- (Smijeh) -- s Madonnom, i ja, znate, moram otpjevati jednu o Steveu Jobsu. Neće biti lako. Mislit ćete da sam čudan. Kad pokušam objasniti zašto sam se vratio nakon što sam rekao da je budućnost Applea crna. Nećete mi vjerovati. Sve što vidite je tinejdžer koji je počeo u garaži samo s prijateljem po imenu Woz. (Smijeh) Pokušajte vi rimovati s garažom! (Smijeh)

Ne plači za mnom, Cupertino. (Smijeh) Istina je da te nikad nisam napustio. (Smijeh) Sada se razumijem u posao, znam sve trikove. Obogatio sam se u Pixaru. (Smijeh) Ne plači za mnom, Cupertino. Još uvijek imam energiju i viziju. Još uvijek nosim sandale po bilo kojem vremenu. Samo su ovih dana, od kože Gucci. (Smijeh) (Pljesak)

Hvala vam. Dakle, Steve Jobs je oduvijek vjerovao u jednostavnost i eleganciju i ljepotu. I istina je da sam godinama bio pomalo depresivan. Zato što to Amerikanci očito nisu cijenili, zato što je Mac imao tri posto tržišta, Windows je imao 95 posto tržišta. Ljudi nisu mislili da vrijedi odrediti mu cijenu. Dakle, bio sam pomalo depresivan, i tad sam čuo govor Ala Gorea, i shvatio sam da nisam znao značenje riječi depresivan. (Smijeh) No ispalo je da sam u krivu, točno? Zato što se pojavio iPod, i to je narušilo svaki dijelić razuma. Ostali proizvodi koštaju manje. Ostali proizvodi imaju više osobina. Imali su snimač glasa i FM predajnike. Ostale proizvode je podržavao Microsoft otvorenim standardom, a ne Appleovim zakonom zaštićenim standardom. Ali je iPod pobijedio! Njega su htjeli. Lekcija glasi: jednostavnost je to što se prodaje. I postoje znakovi da je industrija shvatila poruku. Postoji mala kompanija koja je dosta postigla jednostavnošću i elegancijom. Sonos -- sve je popularniji.

Imam samo par primjera. Fizički, stvarno otkačeno, elegantno, razmišljanje koje dolazi u zadnje vrijeme. Kako dolazite do fotografija iz digitalne kamere na kompjutoru? Pa, ili navlačite naokolo kabel za USB ili kupite čitač kartica pa njega navlačite. Kako bilo, izgubit ćete. Ja izvadim memorijsku karticu, presavijem napola, otkrivajući kontakt za USB. Samo umetnem u kompjutor, preuzmem fotografije, vratim u kameru. Nikad ne moram ništa izgubiti. Evo još jednog primjera. Chrise, ti si izvor sve energije. Želiš li biti moj utikač?

Chris Anderson: O, da.

DP: Drži ovo i ne puštaj. Možda ste viđali ovo: ovo je novi Appleov prijenosnik. Ovo je kabel. Spaja se ovako. I siguran sam da je svatko od vas jednom ovo napravio u životu, ili jedno od vaše djece. Hodate, i srušit ću ovo na pod. Briga me. Posuđeno je. Idemo. Hej! Magnetsko je. Ne povlači prijenosnik na pod. (Pljesak)

U svom posljednjem primjeru -- obavljam puno posla koristeći softver za prepoznavanje govora, i morate biti tihi zato što je softver nervozan. U redu. Softver za prepoznavanje govora je stvarno dobar za brzo sastavljanje emaila. Točka. Dobivam ih stotine na dan. Točka. I ne radi se samo o tome što diktiram da zapisuje. Točka. Također koristim osobinu koja se zove glasovna makronaredba. Točka. Ispravi "dissuade" (odgovoriti). Ne samo. U redu, ovo nije idealna situacija, zato što prima eho iz sale i od osoblja. No stvar je u tome što mogu odgovoriti ljudima jako brzo izgovarajući kratku riječ, a zapisivanje je puno duže. Dakle, ako mi obožavatelj pošalje pismo, reći ću, "Hvala vam za to." (Smijeh) (Pljesak) I obratno, pismo puno mržnje -- što se događa svakodnevno -- Kažem, "Nosi se." (Smijeh) (Pljesak) To je moja mala prljava tajna. Nemojte nikome reći. (Smijeh)

Stvar je u tome da je ovo stvarno zanimljiva priča. Ovo je verzija osam softvera, i znate li što su stavili u verziju osam? Ne nove osobine. To se nikad prije nije dogodilo u softveru! Kompanija nije stavila nove osobine. Samo su rekli, "Učinit ćemo da softver točno radi." Točno. Zato što su godinama ljudi kupovali softver, isprobavali ga -- bio je precizan svega 95 posto, što znači da je jedna u 20 riječi pogrešna -- i spremili su ga u ladicu. I kompaniji je to dozlogrdilo, pa su rekli, "U ovoj verziji nećemo napraviti ništa drugo osim da se potrudimo da je prokleto točna."

I to je ono što su učinili. Ovaj kult ispravnog činjenja stvari počeo se širiti. Moj konačni savjet vama korisnicima ove tehnologije glasi: zapamtite, ako ne radi, nije uvijek stvar u vama, OK? Možda se radi o dizajnu stvari koje koristite. Pazite na dobar i loš dizajn u životu. I ako se nalazite među ljudima koji dizajniraju, lako je teško. Radite na detaljima za svoju publiku. Brojite udarce. Zapamtite, teški dio nije kad odlučujete koje osobine umetnuti -- nego kad odlučujete koje izostaviti. I najbolje od svega, vaša motivacija glasi: jednostavnost je to što se prodaje.

CA: Bravo.

DP: Puno vam hvala.

CA: Čujmo, čujmo! (Pljesak)