Dan Dennett o našoj svijesti

Danas ću govoriti o problemu kojeg imam a taj je da sam filozof.

(Smijeh)

Kada odem na zabavu i ljudi me pitaju čime se bavim i kažem im "ja sam profesor", odmah prestanu slušati. Kada otiđem na akademsku koktelsku zabavu na kojoj su samo profesori, pitaju me kojim se poljem znanosti bavim i ja im kažem filozofijom -- odmah prestanu slušati.

(Smijeh)

Kada odem na zabavu filozofa

(Smijeh)

i kada me pitaju na čemu radim i ja im kažem na svijesti, oni ne prestanu slušati -- već prijezirno frknu nosom.

(Smijeh)

Dobijem brdo prezira i hihotanja i gunđanja jer smatraju "To je nemoguće! Svijest se ne može objasniti". Sama drskost vaše pomisli da biste mogli objasniti svijest ne dolazi u obzir.

Moj pokojni, neprežaljeni prijatelj Bob Nozick, odličan filozof, u jednoj od svojih knjiga, "Filozofska objašnjenja", tumači bit filozofije -- način na koji filozofi rade svoj posao. I kaže, "Filozofi vole racionalan argument". "Čini se kako je idealan argument, većini filozofa, dati publici premise, a zatim inferencije i zaključak, a ako ne prihvate zaključak moraju umrijeti. Glave im eksplodiraju". Zamisao je da imate argument koji je toliko jak da obori vaše suparnike. Zapravo, time uopće nećete promijeniti ničije mišljenje.

Vrlo je teško promijeniti nečije mišljenje oko nečeg kao što je svijest, i konačno sam otkrio razlog tome. Razlog tome je što su svi stručnjaci po pitanju svijesti. Neki smo dan čuli kako svi imaju čvrsti stav što se tiče video igrica. Svi imaju neko mišljenje o video igricama, čak ako i nisu stručnjaci. No ne smatraju se stručnjacima po pitanju video igrica, već samo imaju čvrsta mišljenja. Siguran sam da ljudi koji se bave recimo klimatskim promjenama i globalnim zagrijavanjem, ili budućnošću Interneta, susreću ljude koji imaju čvrst stav oko toga što će se sljedeće dogoditi. Samo što oni ne tumače ta mišljenja kao stručna. To su samo uvriježena mišljenja. No, što se tiče svijesti, ljudi misle, svatko od nas misli, "Ja sam stručnjak. Već samim time što sam svjestan znam sve o tome." I kada im iznesete svoju teoriju, oni kažu, "Ne, ne, svijest ne funkcionira tako! Ne, to ste sve pogrešno shvatili". I kažu vam to s nevjerojatnom količinom pouzdanja.

Danas ću pokušati pokolebati vaše uvjerenje. Zato što mi je poznat taj osjećaj -- i sam ga mogu osjetiti. Želim pokolebati vaše uvjerenje da poznajete svoje najdublje misli -- da vi sami vladate svojom svijesti. To je plan programa za danas.

Ova slika prikazuje misaoni oblak. Misaoni oblačić. Mislim da svi razumijemo što to znači. On bi trebao pokazivati struju svijesti. Ovo je moja omiljena slika svijesti. Autor je, naravno, Saul Steinberg -- i bila je na naslovnici New Yorkera. Ovaj čovjek tu gleda Braqueovu sliku. To ga je podsjetilo na riječ barok, baraka, lavež, pudlica, Suzanne R. -- njegov mozak radi sto na sat. Ovo je predivan prikaz struje svijesti i ako ju pratite saznat ćete puno o ovom čovjeku. Ono što mi se osobito sviđa kod ove slike je to da je Steinberg nacrtao ovog čovjeka na neki način poentilističkim stilom.

Što nas podsjeća, kao što je Rod Brooks rekao jučer: da smo mi, da je svatko od nas -- da ste vi, da sam ja -- približno 100 trilijuna malih staničnih robota. Od toga se sastojimo. Bez drugih dodataka. Sastojimo se samo od stanica, i to oko 100 trilijuna njih. Niti jedna od tih stanica nije svjesna, niti jedna od njih ne zna tko ste vi, niti ju je briga. Nekako moramo objasniti kako to da kada spojimo timove, vojske, bataljune stotina milijuna malih nesvjesnih robotskih stanica -- svaka od njih ne toliko različita od bakterije -- rezultat je ovo. Mislim, samo pogledajte. Taj sadržaj -- tu su boje, ideje, sjećanja, povijest. I nekako je sav taj sadržaj svijesti postignut aktivnošću gomila tih neurona. Kako je to moguće? Mnogi smatraju kako to uopće nije moguće. Misle, "Ne, ne može postojati nikakvo prirodoznanstveno objašnjenje svijesti".

Ovo je divna knjiga mog prijatelja Leeja Siegela, profesora religije na Sveučilištu Havaja, on je stručnjak na polju magije, i stručnjak indijske ulične magije, o čemu je zapravo riječ u njegovoj knjizi "Mreža magije". U knjizi je odlomak koji bih rado podijelio s vama. Vrlo se uvjerljivo dotiče ovog problema. "Pišem knjigu o magiji", kažem i pitaju me "Pravoj magiji?" Pod pravom magijom ljudi smatraju čuda, čudotvorna djela i nadprirodne moći. "Ne", odgovaram. "O običnim trikovima, ne o pravoj magiji". Prava se magija, drugim riječima, odnosi na magiju koja nije prava, dok je magija koja jest prava, koja se može izvesti, nije prava magija".

(Smijeh)

Na isti način mnogi ljudi doživljavaju svijest.

(Smijeh)

Stvaran svijet nije tek vreća smicalica. Ako ćete ju objasniti kao vreću smicalica to onda nije prava svijest, što god da jest. I kao što je Marvin rekao, a isto su rekli i drugi, "Svijest je vreća smicalica". To znači da mnogi ljudi ostanu posve nezadovoljni i skeptični kada im pokušavam objasniti svijest. Dakle to je problem. Moram se potruditi odraditi mali dio posla koji se većini vas neće svidjeti, iz istog razloga iz kojeg ne želite da vam se objasni mađioničarski trik. Koliko vas, kada vam netko -- neki pametnjaković -- počinje objašnjavati kako određeni trik funkcionira, samo želi pokriti uši i reći "Ne, ne, ne želim znati! Nemoj mi pokvariti uzbuđenje. Neka ostane tajna. Nemoj mi odati tajnu trika". Otkrio sam da se mnogo ljudi isto tako ponaša kada je riječ o svijesti. I žao mi je ako ću vam nametnuti jasnoću, neko razumijevanje. Bolje da otiđete sada ako ne želite znati tajnu nekih trikova.

Ali neću vam sve objasniti. Napravit ću ono što rade filozofi. Evo kako filozofi objašnjavanju trik rezanja žena na pola. Znate trik rezanja žene na pola? Filozof kaže, "Objasnit ću ti kako se to radi. Znaš, mađioničar zapravo ne razreže ženu na pola."

(Smijeh)

"Samo te uvjeri kako je to napravio". A vi kažete, "Da, ali kako je to učinio?" On kaže, "Ma, to nije moje područje, žao mi je".

(Smijeh)

Sada ću vam razjasniti kako filozofi objašnjavaju svijest. Isto tako ću vam nastojati pokazati da svijest i nije tako čudesna -- vaša svijest nije toliko predivna -- koliko vi mislite da jest. Uzgred rečeno, o ovome govori Lee Siegel u svojoj knjizi. Divi se tome kako kada napravi mađioničarsku predstavu, ljudi se poslije kunu kako su ga vidjeli da je napravio X, Y i Z. Stvari koje nikada nije učinio. Nije niti pokušao napraviti te stvari. Ljudsko sjećanje preuveliča ono što misli da je vidjelo. Isto je i sa svijesti.

Da vidimo hoće li ovo raditi. Dobro. Pogledajmo ovo. Pažljivo gledajte. Radim s mladim dokumentaristom koji se bavi kompjuterskom animacijom Nickom Deamerom, a ovo je mala demonstracija koju je napravio za mene, dio je većeg projekta za koji će neki od vas biti zainteresirani. Tražimo sponzora. Radi se o dugomentražnom dokumentarcu o svijesti. Dobro, svi ste vidjeli što se promijenilo, zar ne? Koliko je vas primijetilo kako je svaki od kvadrata promijenio boju? Svi. Pokazat ću vam još jednom. Čak i kada znate da će promijeniti boju, vrlo je teško to i primijetiti. Stvarno se morate koncentrirati da biste zapazili bilo kakve promjene.

Ovo je primjer -- jedan od mnogih -- pojave kojom se sada znanstvenici mnogo bave. Pojava je to koju sam predvidio na zadnjim stranicama svoje knjige "Objašnjenja svijest" iz 1991. godine., gdje sam objasnio, ukoliko se naprave ovakve vrste pokusa, otkrit će se da ljudi nisu sposobni primijetiti vrlo velike promjene. Ako ćemo imati vremena na kraju pokazat ću vam puno drastičnije primjere. Kako je moguće da se ove promjene događaju, ali mi nismo njih svjesni? Ranije je Jeff Hawkins spomenuo način na koji oči trzaju, način na koji se pokreću tri ili četiri puta u sekundi. Nije spomenuo brzinu. Vaše su oči u neprestanom pokretu, kreću se, gledaju oči, noseve, laktove, gledaju zanimljive stvari na svijetu. Tamo, kamo vaše oči ne gledaju nevjerojatno ste zakinuti na vidnom polju. To je zato što je fovealni dio oka, dio koji je zadužen za oštar vid, veličine nokta na palcu kada ga držite na dužini ispružene ruke. Taj je dio zadužen za detalje. Ne čini nam se tako, zar ne? Ne čini nam se, ali zapravo jest tako. Dobivate mnogo manje informacija nego što mislite.

Sada, posve suprotan učinak. Ovo je Bellottova slika. Ovo je iz muzeja u Sjevernoj Karolini. Bellotto je bio Canalettov učenik. Volim ovakve slike -- slika je približno iste veličine kao i ovdje. Volim Canalettova djela jer je Canaletto fantastičan po pitanju detalja, i možete se posve približiti i vidjeti detalje na slici. Krenuo sam preko dvorane u Sjevernoj Karolini, jer sam mislio kao se radi o Canalettovom djelu, i imat će sve te detalje. Primijetio sam kako se ondje na mostu nalazi mnogo ljudi -- jedva da ih možete vidjeti kako prelaze preko mosta. Kako sam se približavao, pomislio sam da ću vidjeti detalje većine ljudi vidjeti njihovu odjeću, i tako dalje. Kako sam se sve više približio, stvarno sam vrisnuo. Uzviknuo sam jer kada sam se približio otkrio sam da detalja uopće nema. Na slici su bile samo malene mrlje boje. Kako sam se približavao slici očekivao sam detalje kojih nije bilo. Umjetnik je vrlo vješto sugerirao ljude i odjeću i teretna kola i razne stvari na slici, a moj je mozak prihvatio njegovu sugestiju.

Upoznati ste sa suvremenijom tehnologijom, koja je -- ovdje. Možete bolje vidjeti mrlje. Kada se približite zapravo vidite mrlje bolje. Zacijelo ste vidjeli nešto ovakvo -- ovo je obrnuti učinak. Pokazat ću vam to još jednom.

Što vaš mozak radi kada prihvati sugestiju? Kada mrlja boje ili dvije, napravljene od strane umjetnika, sugeriraju osobu -- primjerice kao u društvu uma Marvina Minskyja -- pošalju li se i maleni slikari koji tada upotpune detalje negdje u vašem mozgu? Ne bih rekao. Nema šanse. Ali, zaboga, što se onda događa? Sjećate se filozofskog objašnjenja trika s rezanjem žene? Ista je stvar. Mozak vas uvjeri kako ondje postoje detalji. Vi mislite kako su detalji ondje, ali zapravo nisu. Mozak uopće ne stavlja detalje u vaš glavu. On očekuje da vi pretpostavite detalje.

Napravimo jedan pokus vrlo brzo. Je li, rotirano, oblik s lijeve strane jednak obliku s desne strane? Da. Koliko vas je to zaključilo rotirajući oblik s lijeve stane u svojoj glavi, kako biste vidjeli da li se slaže s onim na desnoj strani? Koliko vas je rotiralo oblik s desne strane? U redu. Kako znate da ste upravo to učinili?

(Smijeh)

Zapravo, postoji zanimljiva rasprava u kognitivnoj znanosti koja traje već 20 godina -- započeo ju je Roger Shepherd raznim pokusima, koji su mjerili kutnu brzinu rotacije mentalnih slika. Da, moguće je to napraviti. Međutim, detalji tog procesa još su uvijek vrlo kontroverzni. Ako ste čitali literaturu o tome, jedna od stvari s kojom ćete se morati pomiriti čak ako ste bili sudionik pokusa, je ta da jednostavno ne znate. Ne znate kako ste to napravili. Samo znate da imate određena uvjerenja. I ona prate određen redoslijed, u određeno vrijeme. I to objašnjava činjenicu kako je to ono što vi mislite? Pa sad, trebali biste otići iza kulisa i pitati to međioničara.

Ovo je slika koju volim: Bradley, Petrie i Dumais. Vjerojatno mislite kako sam varao, da sam stavio nešto svjetlije bijele granice ovdje. Koliko vas vidi takvu granicu, s Neckerovom kockom kako pluta ispred krugova? Vidite li? Znate, u biti, u određenom smislu, granica postoji. Vaš mozak je zapravo pretpostavio tu granicu, granicu koja ide ovdje. Primijetite kako postoje dva načina gledanja kocke, zar ne? To je Neckerova kocka. Svi vidite dva načina promatranje kocke? Dobro. Vidite li četiri načina gledanja kocke? Postoji još jedan način gledanja. Ako ju promatrate kao kocku koja lebdi ispred nekih krugova, crnih krugova, postoji još jedan način promatranja. Kao kocku na crnoj pozadini, koju kao da gledate kroz komad švicarskog sira.

(Smijeh)

Vidite li? Koliko vas možete ovo primijetiti? Ovo će pomoći.

(Smijeh)

Vidite li sada. Ovo su dvije vrlo različite pojave. Kada gledate kocku na jedan način, iza ekrana, granice nestaju. Ali postoji neka vrsta popunjavanja, koju možemo primijetiti ako pogledamo ovo. Vidimo kocku bez problema, ali gdje se događa promjena boje? Mora li mozak poslati male slikare? Grimizne i zelene slikare koji se bore oko toga koji će obojit dio iza zastora? Ne. Mozak to samo pusti. On ne mora to popuniti. Kada sam prvi puta pričao o Bradley, Petrie i Dumais primjeru, koji ste upravo vidjeli -- vratit ću mu se, ovome -- rekao sam da ne postoji pozadinsko popunjavanje. Pretpostavio sam da je to čista istina, bez greške. Međutim, Rob Van Lier je nedavno pokazao kako to nije tako.

Ako mislite kako vidite neku blijedo žutu -- pustit ću to još nekoliko puta. Pogledajte siva područja, pokušajte vidjeti da li se nešto sjenovito kreće tamo -- da! Nevjerojatno. Tamo nema ničega. To nije trik. [ "Nesposobnost primjećivanja promjena kod slika"] Ovo je djelo Rona Rensinka, koje je jednim djelom inspirirano onim prijedlogom na kraju knjige. Samo da zaustavim ovo na trenutak, ako je to moguće.

Ovo se naziva sljepoća za promjene. Vidjet ćete dvije slike od kojih se jedna neznatno razlikuje od druge. Ovdje vidite crveni krov i smeđi krov, i između njih će biti maska, što je zapravo prazan ekran, u trajanju četvrtine sekunde. Znači, prvo ćete vidjeti sliku, a zatim masku. Zatim drugu sliku, pa masku. Taj slijed će se nastaviti, a vaš posao kao sudionika je da pritisnete gumb kada vidite promjenu. Znači, 240 milisekundi prikaži originalnu sliku. Prazno. Pokaži sljedeću sliku 240 milisekundi. Prazno. I nastavi taj slijed sve dok sudionik ne pritisne gumb i kaže "vidim promjenu".

Sada ćemo biti sudionici tog pokusa. Počet ćemo s lakšim primjerima. Neki primjeri. Tu nema problema. Svi vidite? Dobro. Rensinkovim sudionicima je trebalo malo više od sekunde za pritisak gumba. Vidite li ovu? 2,9 sekundi. Koliko vas još uvijek ne vidi? Što je na krovu te staje?

(Smijeh)

Ovo je lagano. Je li ovo most ili dok? Još par vrlo dramatičnih, pa ćemo završiti. Želim vam pokazati nekoliko vrlo upečatljivih. Ovu jer je vrlo velika, a opet je teško primijetiti razliku. Vidite li?

Publika: Da.

Vidite kako se sjene miču naprijed natrag? Zaista veliko. Prosječno je vrijeme bilo 15 i pol sekundi za sudionike njegova pokusa.

Volim ovu. Završit ću s njom samo zato što je tako očita i važna stvar. Koliko vas još uvijek ne vidi? Koliko vas još uvijek ne vidi? Koliko je motora na krilu tog Boeinga?

(Smijeh)

Točno u sredini fotografije! Hvala vam na pozornosti. Želio sam vam pokazati kako vam znanstvenici, koristeći izvanjske, metode trećeg lica, mogu reći stvari o vašoj svijesti, stvari o kojima ne biste ni sanjali. I da zapravo vi ne vladate svojom svijesti onoliko koliko mislite da vladate. Mnogo napredujemo u stvaranju teorije uma.

Jutros je Jeff Hawkins opisivao svoj pokušaj stvaranje teorije, i to dobre sveobuhvatne teorije, neuroznanosti. U pravu je. Ovo jest problem. Ravnatelj laboratorija Harvardske škole medicine -- na govoru na kojem sam bio -- je rekao "U našem laboratoriju imamo uzrečicu. Ako radite ne jednom neuronu to je neuroznanost. Ako radite na dva neurona, onda je to psihologija".

(Smijeh)

Potrebno nam je više teorije, a do nje možemo doći raščlanjivanjem i analizom.

Hvala vam najljepša.

(Pljesak)