Dale Dougherty: Mi smo stvaratelji

Imat ću sasvim jednostavnu ideju koju ću vam naprosto ponavljati iznova i iznova dok mi ne povjerujete, a ona glasi da smo svi mi stvaratelji. Stvarno to vjerujem. Svi smo mi stvaratelji. Rođeni smo stvaratelji. Imamo tu sposobnost izrađivati stvari, zahvaćati stvari svojim rukama. Riječi poput „zahvaćati“ koristimo i metaforički kada govorimo o zahvaćanju u srž nečega. Nije da samo živimo, mi i tvorimo; stvaramo predmete. Pokazat ću vam skupinu stvaratelja sa Sajma stvaratelja i s drugih mjesta. Ovdje se ne vidi posebno dobro, ali ovo je posebno visok bicikl. Ovo je skupljački bicikl, kako ga zovu -- iz Oaklanda. A ovo je posebno mali skuter za gospodina ove visine. Ali on ga pokušava pokrenuti, motorizirati, pomoću bušilice. (Smijeh) I pitanje koje si postavlja je, "Mogu li ja to? Može li se to?" Izgleda da se može. Stvaratelji su entuzijasti, amateri, to su ljudi koji vole raditi ono što rade. Čak i ne znaju uvijek zašto to rade.

Počeli smo organizirati stvaratelje na našem Sajmu stvaratelja. Jedan se održao u Detroitu prošloga ljeta, i održat će se ponovno sljedećeg ljeta, u zgradi Henry Ford. Ali održali smo ga u San Franciscu -- (Pljesak) -- i u New Yorku. I to je fenomenalan događaj susresti se i razgovarati s ljudima koji izrađuju stvari i koji su tamo kako biste ih vidjeli i pričali o njima i vodili sjajne razgovore.

(Video) Čovjek: Mogao bih si nabaviti jednog ovakvog.

Dale Dougherty: Ovo su električni muffini.

Čovjek: Gdje ste ih nabavili?

Muffin: Hoćete li se voziti s nama? (Čovjek: Ne.)

DD: Znam da Ford izbacuje nove električne automobile. Mi smo bili prvi.

Dama: Hoćete li se voziti s nama?

DD: Ovo je nešto što nazivam ljuljanje na kiši. Jedva da možete vidjeti, ali to je -- kontroler na vrhu pušta vodu da pada neposredno prije i nakon što prođete donjim dijelom luka. Zamislite dijete: "Hoću li se smočiti? Hoću li se smočiti? Ne, nisam se smočio. Hoću li se smočiti? Hoću li se smočiti?" Ovo je iskustvo pametne vožnje. I naravno, imamo modu. Ljudi ponovno izrađuju stvari koje ulaze u modu. Ne znam zove li se ovo košarkaški grudnjak, ali bi trebalo biti nešto takvo. Imamo studente umjetnosti koji se okupljaju, uzimaju dijelove starih radijatora i tope željezo kako bi od njega napravili nešto novo. Činili su ovo u ljeto i bilo je vrlo toplo.

No, ovaj zahtijeva nešto objašnjavanja. Znate što su ove, zar ne? Igračke Billy-Bob, ili Billy Bass, ili slično. Pozadina priče je da je tip koji je ovo napravio fizičar. I on će nam objasniti malo o tome što ovo radi.

(Video) Richard Carter: Ja sam Richard Carter, a ovo je glazbena kutija sa zborom Sashimi.

Zbor: ♫ Kada sam u rukama tvojim ♫

RC: Sve je upravljano računalom u starom Volvu.

Zbor: ♫ Ovisan sam o osjećajima ♫ ♫ Presretan sam jer vjerujem ♫ ♫ Da si zaljubljena u mene ♫

DD: Richard je lani došao iz Houstona i posjetio nas ovdje u Detroitu da nam pokaže divnu glazbenu kutiju Sashimi. Pa, jeste li vi stvaratelji? Koliko vas ovdje bi za sebe reklo da jeste, podignite ruke? Ovo je prilično dobro -- Ali ima vas i onih koji ne žele priznati da su stvaratelji. Opet ću reći, razmislite. Pravite hranu, pravite zaklon, pravite puno različitih stvari. Dio onoga što me danas zanima, je to da ste stvaratelji svog vlastitog svijeta, i naročito uloge koju tehnologija ima u vašem životu. Zaista ste ili vozač ili putnik, da upotrijebimo Volkswagenov izraz. Stvaratelji su oni koji upravljaju. To je ono što ih fascinira; zato čine ono što čine. Oni žele shvatiti kako stvari funkcioniraju, žele dobiti pristup tome, i žele to kontrolirati; žele stvari rabiti u svoju vlastitu svrhu.

Stvaratelji danas, do izvjesnog stupnja, na samom su rubu. Oni ne pripadaju glavnom toku. Pomalo su radikalni. Pomalo su subverzivni u onome što čine. Ali nekoć je bilo prilično uobičajeno smatrati sebe za stvaratelja. To ne biste čak ni isticali. Pronašao sam ovaj stari video. I ispričat ću vam više o njemu, ali samo ...

(Glazba)

(Video) Narator: Od svega što Amerikanci predstavljaju, prvo smo stvaratelji. Našom snagom, našim umom i duhom, skupljamo, oblikujemo i izrađujemo -- stvaratelji i uobličitelji i sklopitelji.

DD: I film vam dalje pokazuje ljude koji izrađuju stvari od drveta, djeda koji izrađuje brod u boci, ženu koja peče pitu -- ponešto standarde zanimacije tog vremena. Ali osjeća se ponos zato što izrađujemo stvari, da je svijet oko nas stvoren od nas samih. Svijet nije tek postojao; mi smo ga načinili, i povezani smo s njime na taj način. Ja mislim da je to strahovito važno. A sada ću vam reći jednu smiješnu stvar u vezi ovoga. Ovaj konkretni filmski kolut -- to je industrijski video -- ali su ga prikazivali u drive-in kinima godine 1961. -- na području Detroita, zapravo -- i išao je prije filma "Psiho" Alfreda Hitchcocka. (Smijeh) Volim misliti da tu ima neke veze da je novi naraštaj stvaratelja gledao taj film plus "Psiho".

Ovo je Andrew Archer. Sreo sam Andrewa na jednom od naših sastanaka dok smo organizirali Sajam Stvaratelja. Andrew je preselio u Detroit iz Dulutha, Minnesota. Razgovarao sam s njegovom mamom, i na koncu sam i napisao članak o njemu za časopis pod nazivom Kidrobot (Dječji robot). On je jednostavno dječak koji je rastao igrajući se s alatima umjesto igračkama. Volio je rastavljati stvari. Majka mu je dala dio garaže, i on je skupljao stvari s rasprodaja i izrađivao stvari. I nije nešto naročito volio školu, ali se uključio u natjecanja u robotici, i otkrio da ima dara, i, još važnije, da je stvarno strastven u pogledu toga. I počeo je izrađivati robote. Kada sam sjeo kraj njega, počeo mi je pričati o poduzeću koje je osnovao, koje pravi robote za tvornice automobila koji pomiču stvari u tvorničkim halama. I zato je preselio u Michigan. Ali preselio je ovdje i zato da upozna druge ljude koji rade isto što i on. I ovo me dovodi do današnje važne ideje.

Ovo su Jeff i Bilal i neki drugi ovdje u haker-prostoru. Postoje tri hakerska prostora ili više, u Detroitu. I vjerojatno postoje i neki novi otkad sam zadnji puta bio ovdje. Ali oni su poput klubova. Dijele alate, dijele prostor, dijele znanje o onom što izrađuju. Riječ je o vrlo zanimljivom fenomenu koji se zbiva širom svijeta. Ali, u suštini, ovo su ljudi koji se igraju s tehnologijom. Dopustite da to ponovim -- igraju se. Ne znaju obavezno što čine ili zašto to čine. Igraju se kako bi otkrili što tehnologija može, i vjerojatno da otkriju što oni sami mogu, koje su njihove sposobnosti.

Još jedna stvar za koju mislim da se pokreće, još jedan razlog zašto se izrada stvari danas pokreće, je taj da postoje neki novi sjajni alati. Ne možete ovo vrlo dobro vidjeti na ekranu, ali Arduino: Arduino je hardverska platforma s otvorenim kodom. To je mikro kontroler. Ako ne znate što su to, oni su mozak. Oni su mozak izrađivačkih projekata. Evo jednog primjera. Ne znam možete li ovo dobro vidjeti, ali to je sandučić za poštu -- običan sandučić i Arduino. Prvo otkrijete kako ovo isprogramirati, i stavite to u svoj sandučić. Kad netko otvori vaš sandučić, primite obavijest, poruka upozorenja dolazi na vaš iPhone. Ovo bi mogla biti i vratašca za psa, mogao bi biti netko tko ide negdje gdje ne bi smio, poput malog brata koji ide u sobu sestrice. Postoje svakojake različite primjene koje možete zamisliti za ovo.

Ovo je nešto -- 3D printer. Ovo je novo oruđe koje dolazi – jako, jako interesantno. Ovo je Makerbot. A postoje i industrijske verzije ovoga -- s cijenom oko 20.000 dolara. Ovi dečki su ponudili verziju za samostalno sklapanje za 750 dolara. A to znači da si hobisti i obični ljudi mogu ovo priuštiti i početi se igrati s 3D printerima. Oni ne znaju što žele s njima napraviti, ali već će to otkriti. Otkrit će to samo tako da ih uzmu u ruke i igraju se s njima. Jedna od najboljih stvari je to da je Makerbot izdao nadogradnju, nove držače za kutiju. Pa ste si isprintali držače i zatim stare držače zamijenili novima. Nije li to prava stvar?

Dakle, tvorci koriste tehnologiju sa svih mjesta gdje je nađu. Ovo je radarski detektor brzine koji je izrađen od igračke Hotwheels. A rade i zanimljive stvari. Oni stvaraju nova područja i istražuju područja o kojima biste pomislili -- Vojska izrađuje bespilotne letjelice. E pa, postoji čitava zajednica ljudi koji izrađuju autonomne zrakoplove, ili vozila -- nešto što možete programirati da leti samostalno, bez antene ili slično, da sama odabere svoju putanju. Fascinantno je to što rade.

Upravo smo imali izdanje posvećeno istraživanju svemira, Uradi sam – istraživanje svemira. Ovo je vjerojatno najbolje vrijeme u povijesti čovječanstva za ljubitelje svemira. Možete načiniti vlastiti satelit i poslati ga u svemir za nekih 8.000 dolara. Pomislite koliko je novca i koliko godina trebalo agenciji NASA da pošalje satelite u svemir. U stvari, ovi ljudi zapravo rade za NASA-u, i nastoje biti pioniri u korištenju standardnih kupovnih komponenti, jeftinih predmeta koji nisu specijalizirani i koje mogu kombinirati i poslati u svemir.

Stvaratelji su izvor inovacija, i mislim da to ima veze sa stvarima poput rođenja industrije osobnih računala. Ovo je Steve Wozniak. Gdje je naučio o računalima? Ovo je računalni klub Homebrew – baš poput hakerskog prostora. On kaže, „Mogao sam po cijele dane biti tamo i pričati s ljudima i besplatno razmjenjivati ideje." No, on je uspio i malo bolje od besplatnog. Ali važno je razumjeti da su mnoga izvorišta naših industrija -- čak i Henry Ford -- nastale u igranju i otkrivanju stvari u grupama.

Pa, ako vas nisam uvjerio da ste i vi stvaratelji, nadam se da vas mogu uvjeriti da bi naš sljedeći naraštaj trebali biti stvaratelji, da su djeca posebno zainteresirana za ovo, za tu sposobnost kontroliranja fizičkog svijeta i trebali bi biti u stanju koristiti stvari poput mikro kontrolera i graditi robote. I moramo ovo uvesti u škole, ili u zajednice na mnoge, mnoge načine -- sposobnost prčkanja, oblikovanja i preoblikovanja svijeta oko nas. Danas imamo veliku priliku -- i to je ono do čega mi je najviše stalo -- odgovoriti na pitanje: Što će Amerika stvarati? Stvarati će nove stvaratelje.

Hvala Vam lijepa.

(Pljesak)