Christopher "moot" Poole: Argumenti za anonimnost na mreži

Tom Green: To je 4chan stvar. Ta djeca na Internetu, imate tu skupinu djece i oni vole koristiti čudne riječi poput „kolut s cijevi“. To je potez iz video igre "Star Fox". "Star Fox 20"? (Pomoćnik: "Star Fox 64".) Tom Green: Da. I oni me proganjaju već godinu dana. Moram vam reći da me to zapravo izluđuje. Katkada se probudim usred noći i vrištim, "4chan!"

Christopher Poole: Kad sam imao 15 godina, pronašao sam Internet stranice Futaba Channel. Bio je to japanski forum i panel sa slikama. Takav oblik foruma, u to doba, nije bio dobro poznat izvan Japana. Pa sam ga ja uzeo, preveo ga na engleski, i postavio ga da ga moji prijatelji koriste. Sada, šest i pol godina kasnije, preko 7 milijuna ljudi ga koristi, pišući preko 700.000 postova dnevno. Razvili smo se od jednog panela do 48 panela.

Evo kako to izgleda. Ono što je jedinstveno kod ovih stranica je to da su anonimne, i nemaju pamćenje. Ne postoji arhiva. Nema ograničenja. Nema registracije. Sve to na što smo navikli kod foruma ne postoji na stranicama 4chan. I to rezultira diskusijama koje su potpuno sirove, potpuno nefiltrirane. Stranica je poznata po tome, uslijed takvog okruženja, da je odnjegovala nastanak mnogih Internet fenomena, virusnih videa i drugog, poznatog kao „memi“.

Dva najveća mema koja su proizišla s ovih stranica - neki od vas su možda upoznati s LOLmacama (LOLcats) -- luckastih slika mačaka s tekstom. I to dira neku žicu u ljudima, očito, jer je nastalo na desetke tisuća tih mačaka, i čitavo blogersko carstvo posvećeno slikama poput ovih. A i ponovno rođenje Ricka Astleya u zadnje dvije godine ... Rickroll je bio taj mamac i zamka, vrlo jednostavno, klasičan mamac i zamka. Netko kaže da pravi poveznicu na nešto zanimljivo, i dobijete pop pjesmu iz '80-tih. Samo to. I to je postalo toliko veliko da je na lanjskoj Macyjevoj paradi za Dan zahvalnosti postojala splav, i iskače Rick Astley i rickrolla na televiziji milijune ljudi. (Smijeh)

Na tisuće mema nastaju na stranicama. Neki su pobjegli u glavnu struju, ti koje sam vam upravo pokazao, no svakoga dana, svakoga mjeseca, ljudi stvaraju tisuće drugih.

No, imaju li stranice poput ovih neka pravila? Imamo; to su kodificirana pravila koja sam izmislio, koja zajednica više-manje ignorira. Pa su izmislili svoja vlastita pravila, „Pravila Interneta“. Postoje tri pravila koja vam želim posebno pokazati. Prvo pravilo je da ne pričate o /b/. Drugo je da ne pričate o /b/. A ovo je zanimljivo: "Ako postoji, netko je napravio pornić od toga. Bez izuzetaka". (Smijeh) I poštedjet ću vas toga slajda. Uvjeravam vas, to je sasvim točno.

/b/ je prvi panel s kojim smo započeli, i on je, na mnogo načina, pulsirajuće srce sajta. Ondje ide trećina prometa. A /b/ je poznat po, više od ičega drugoga, ne samo memima koje je stvorio, već i po upadima na stranice. Chris je maločas naveo jedan od tih, anketu Time-a 100. Netko je u časopisu Time, pomislio da bi bilo zgodno da me nominiraju za taj izbor prošle godine. Pa su me stavili na popis, i Internet je to doznao. Moja zajednica je odlučila da žele da ja pobijedim. Nisam ih uputio da to čine; jednostavno su zaključili da to žele. I tako, znate, podrška od 390 posto i nije tako loša. (Smijeh) Tako su skršili tu anketu. A ja sam završio na vrhu. Završio sam na tom stvarno šminkerskom tulumu.

Ali nije to zanimljivo ovdje. Nisu oni mene stavili na vrh popisa; oni su zapravo -- postalo je toliko sofisticirano da su aranžirali svih 21 prvih mjesta da ispišu "mARBLECAKE. ALSO, THE GAME." (Smijeh) Količina vremena i napora uloženog u to je apsolutno nevjerojatna. A "marble cake" (mramorni kolač) je važan jer je to kanal kojeg je uspostavila skupina Anonymous. Anonymous su skupina ljudi koji su prosvjedovali protiv, slavno, Scijentologije. Priča glasi da je Scijentologija imala taj neugodni snimak Toma Cruisea. Završio je na mreži. Oni su ga skinuli s Interneta i uspjeli naljutiti dio Interneta. I tako su se ti ljudi, preko 7.000 ljudi, manje od mjesec dana kasnije, organizirali u stotinu gradova širom kugle i -- ovo je Los Angeles -- prosvjedovali protiv Scijentološke crkve, i nastavili su to činiti, sada, pune dvije godine nakon toga. Protestiraju i dalje. (Smijeh) Tako da imamo tu aktivističku skupinu sastavljenu od malih ljudi koja je nastala na stranicama.

A pokazat ću vam i primjer, priču o mačku Dustyju. Dusty je ime koje smo dali ovom mačku. Ovaj je mladić postavio video na YouTube u kojem zlostavlja svog mačka. I, znate, to ljudima baš nije „sjelo“, i zato je provalila potpora da se nešto učini u vezi toga. Ono što su učinili – mislim osramotili su one iz C.S.I. -- Internet detektivi su izronili. Uspoređivali su, otkrili njegov MySpace. Uzeli su YouTube video i ubacili sve u video. U roku od 24 sata, saznali su njegovo ime. I, u roku od 48 sati, bio je uhićen.

(Pljesak)

I tako, ono što mislim da je zaista zanimljivo kod zajednice kakva je 4chan je to da je riječ o otvorenom mjestu. Kao što rekoh, sirovo i nefiltrirano. A takve stranice nekako kao da upravo idu putem dinosaura. U opasnosti su jer se krećemo prema društvenim mrežama. Krećemo se prema trajnom identitetu. Mičemo se prema, znate, nedostatku privatnosti, zapravo. Žrtvujemo mnogo privatnosti, i čineći tako, idući prema tome, mislim da gubimo nešto vrijedno.

Hvala vam.

(Pljesak)

Chris Anderson: Hvala vam. Imam par pitanja za vas. Ali ako pitam, hoće li TED stranice biti srušene?

CP: Sretni ste da se ovo ne prenosi njima uživo.

CA: No, nikad ne znate. Neki od njih -- gledaju nas ljudi iz 75 zemalja. Nemojte im reći. Ali ozbiljno, ovo pitanje anonimnosti je -- mislim, izložili ste argumente ovdje. Ali anonimnost omogućava ljudima da kažu što god hoće. Nema nikakvih pravila. Morate se boriti sa stvarima poput dječje pornografije. I zanima me da li nekad ležite noću budni brinući se da ste otvorili Pandorinu kutiju.

CP: Da i ne. Koliko god dobra proizlazi iz tog okružja, ima i puno toga lošeg. Ima puno nedostataka. Ali mislim da postižemo veće dobro time što jednostavno dopuštamo ljudima -- ima vrlo malo mjesta gdje sada možete otići i nemati identitet, biti potpuno anonimni i reći što god želite. A govoriti što želite, mislim da je moćno. Ono što prelazi granicu je raditi što god hoćemo. Ali mislim da je važno da imamo takva mjesta. Kad primam e-mailove, ljudi kažu: „Hvala na ovom mjestu, ovom kutku gdje mogu doći nakon posla i biti svoj".

CA: Ali riječi, govorenje, može biti konstruktivno; može biti i razorno. I ako uklonite vezu između onoga što je rečeno i vas koji ste to rekli, mislim, sigurno tu postoje veliki rizici.

CP: Postoje, svakako. Ali --

CA: Recite mi što -- mislim, pitali ste svoj panel o čemu da pričate na TED-u, zar ne.

CP: Da, postavio sam diskusiju u nedjelju. U roku od 24 sata, dobio sam preko 12.000 odgovora. Stvar je u tome, nisam vam održao tu prezentaciju jer više-manje vam ne mogu pročitati ništa od onoga što su rekli. (Smijeh) 99 posto toga je samo, bilo bi, znate, zvučno cenzurirano. Ali i neke su dobre stvari proizišle iz toga. (Smijeh) Spomenuti su ljubav i mir.

CA: Ljubav i mir, kao u navodnicima, zar ne?

CP: Mačke i psi su također spomenuti. CA: I taj sadržaj je sada maknut s panela. Je li tako? Ili je još gore?

CP: Postavio sam tu diskusiju tako da traje nekoliko dana. Dosegnula je oko 16.000 postova, i sada je maknuta.

CA: Dobro. Nisam siguran da bih nužno preporučio svakome na TED-u da ode i ipak to provjeri. Chris, a vi? Mislim, vi ste osoba određene tajanstvenosti. Imate taj iznenađujući utjecaj na polu-podzemlje, ali od toga ne zarađujete puno, još. Koja je komercijalna ideja ovdje?

CP: Komercijalna ideja je ta da i nema puno komercijalne ideje. Stranica ima i sadržaj za odrasle. Mislim, očito, ima vrlo opscenog sadržaja gore, čak i kad govorimo samo o jeziku. A kad to imate, uglavnom ste žrtvovali svaku nadu da ćete puno zaraditi.

CA: Još uvijek živite kod kuće, zar ne?

CP: Nedavno sam se iselio.

CA: To je dobro.

(Pljesak)

CP: Odselio sam od mame i vratio se u školu.

CA: Kakve razgovore vodiš ili si vodio s mamom o stranicama 4chan?

CP: Isprva, mučne, neugodne razgovore. Sadržaj ni najmanje nije za razgovor za stolom. Ali moji roditelji -- mislim da je dio razloga zašto oni to mogu cijeniti taj što oni to ne razumiju. (Smijeh) CA: A vjerojatno su bili zadovoljni da te vide na vrhu Timeove ankete.

CP: Da. Ali još uvijek ne znaju što da o tome misle.

(Smijeh)

CA: I tako, za 10 godina, kako se vidiš, što ćeš raditi?

CP: Dobro pitanje. Kao što sam rekao, vratio sam se u školu, i razmišljam studirati gradske studije, a zatim ići u urbano planiranje, iskoristiti sve što sam naučio od Internet zajednica i pokušati to prilagoditi fizičkim zajednicama.

CA: Chris, hvala. Apsolutno fascinantno. Hvala što te došli na TED.