Charles Limb: Gradnja glazbenog mišića

Kada razmišljamo o našim osjetilima, obično ne razmišljamo o razlogu zbog kojeg su se vjerojatno razvila, sa biološke strane. Zapravo ne razmišljamo o evolucijskoj potrebi da budemo zaštićeni svojim osjetilima, ali to je vjerojatno razlog što su se naša osjetila stvarno razvila – da nas zaštite, da nam dopuste da živimo. Zapravo kad razmišljamo o svojim osjetilima ili kad razmišljamo o njihovom gubitku, zapravo razmišljamo o nečemu sličnijem ovome: sposobnost da dotaknemo nešto luksuzno, okusimo nešto ukusno, pomirišimo nešto mirišljavo, vidimo nešto predivno. To je ono što mi želimo od naših osjetila. Želimo ljepotu, ne želimo samo funkciju. I kad se radi o oporavku osjetila, još uvijek smo vrlo daleko od toga da možemo pružiti ljepotu. I to je ono o čemu bih vam htio malo pričati danas.

Isto vrijedi i za sluh. Kad razmislimo o tome zašto čujemo, ne pomislimo često na mogućnost da čujemo alarm ili sirenu, iako je to očito bitna stvar. Ono što stvarno želimo čuti je glazba.

(Glazba)

Mnogi od vas znaju da je to Beethovenova Sedma simfonija. Mnogi od vas znaju da je on bio gluh, ili gotovo gluh kada je to napisao. Sada bih vas htio impresionirati time koliko je neobično to što možemo čuti glazbu. Glazba je jedna od najčudnijih stvari što postoje. To su akustične vibracije u zraku, mali valovi energije u zraku koje škakljaju naš bubnjić. Nekako tijekom škakljanja tog bubnjića prenosi se energija do naših slušnih koščica, što se pretvara u tečan impuls unutar pužnice i onda se nekako pretvara u električni signal u našim slušnim živcima koji nekako završe u našem mozgu kao percepcija pjesme ili prekrasnog glazbenog djela. Taj proces je potpuno apstraktan i vrlo, vrlo neobičan. I mogli bismo pričati samo o toj temi danima da bismo pokušali shvatiti kako to da nešto što je počelo kao vibracija u zraku čujemo kao emocionalno?

Čini se da ako imate gubitak sluha, većina ljudi koji izgube svoj sluh, izgube ga u onome što se zove pužnica, unutrašnje uho. I to na razini stanica sa dlačicama. Kad biste morali izabrati koji ćete osjet izgubiti, moram biti iskren i reći da smo bolji u obnavljanju sluha nego u obnavljanju bilo kojeg drugog osjeta koji postoji. Zapravo, ništa nije ni blizu našoj sposobnost da vratimo sluh. Kao doktor i kirurg mogu pouzdano reći svojim pacijentima da, kada bi morali birati koji osjet će izgubiti, da smo medicinski i kirurški najdalje stigli sa sluhom. Kao glazbenik, mogu vam reći da, kada bih morao imati umjetnu pužnicu, to bi mi slomilo srce. Jednostavno bi mi slomilo srce, jer znam da mi glazba nikada ne bi isto zvučala.

Ovo je video koji ću vam pokazati o curici koja je rođena gluha. Ona je u okruženju koje je jako podržava. Njena majka radi sve što može. U redu, pustite taj video molim.

(Video) Majka: To je sova. Sova, da. Sova. Sova. Da. Dijete. Dijete. Želiš ju? (Poljubac)

Charles Limb: Unatoč svemu što ide u korist ovom djetetu u vidu obiteljske podrške i jednostavnog učenja postoji ograničenje prema onome što dijete koje je gluho, maleno dijete rođeno gluho, ima u ovom svijetu što se tiče društvenih, obrazovnih i glasovnih mogućnosti. Ne kažem da ne mogu imati prekrasan, predivan život. Kažem da će naići na prepreke s kojima se većina ljudi s normalnim sluhom ne mora suočiti.

Dakle, gubitak sluha i liječenje gubitka sluha se mnogo razvilo u zadnjih 200 godina. Mislim doslovno, nekada su ljudi znali zataknuti predmete nalik uhu na vaše uho i umetnuti lijevke u njih. I to je bilo najbolje što ste mogli napraviti za gubitak sluha. Tada niste mogli ni pogledati bubnjić. Stoga nije previše iznenađujuće što nije bilo nikakvog dobrog tretmana za gubitak sluha.

A danas ugrađujemo modernu višekanalnu umjetnu pužnicu, što je procedura koja ne zahtijeva noćenje u bolnici. Kirurški se stavlja unutar unutarnjeg uha. Traje otprilike sat i pol do dva sata, ovisno o tome gdje se obavlja, pod općom anestezijom. I na kraju, postignete nešto kao ovo ovdje gdje je niz elektroda umetnut unutar pužnice. No zapravo , ovo je vrlo banalno u usporedbi s našim normalnim unutarnjim uhom.

Ali ovdje je ona ista curica koja sada ima pužnicu. To je ona 10 godina kasnije. I ovo je video koji je snimio moj kirurški mentor, dr. John Niparko koji joj je usadio implant. Ako biste mogli pustiti ovaj video, molim.

(Video) John Niparko: Dakle napisala si dvije knjige?

Djevojčica: Napisala sam dvije knjige. (Majka: Je li druga bila knjiga ili dnevnik?) Djevojčica: Ne, druga je bila knjiga. (Majka: O, dobro. )

JN: Pa ova knjiga ima sedam poglavlja, i zadnje poglavlje je naslovljeno „Dobre stvari u gluhoći.“ Sjećaš li se da si napisala ovo poglavlje?

Djevojčica: Da, sjećam se. Sjećam se pisanja svakog poglavlja.

JN: Da. Djevojčica: Pa ponekad moja sestra zna biti pomalo naporna. Pa bude korisno kad mi ona ne smeta.

JN: Vidim. A tko je ovo?

Djevojčica: Holly. (JN: U redu.)

Majka: Njena sestra. (JN: Njena sestra) Djevojčica: Moja sestra.

JN: I kako možeš izbjeći da ti ona dosađuje?

Djevojčica: Samo skinem svoj umetak i onda ništa ne čujem. (Smijeh) Korisno je.

JN: Dakle ne želiš čuti sve što možeš?

Djevojčica: Ne.

CL: I dakle, ona je fenomenalna. I nema šanse da ne možete gledati na to kao na nadmoćan uspjeh. Stvarno je. To je ogromna priča o uspjehu moderne medicine. Međutim, unatoč ovoj nevjerojatnoj mogućnosti koju neki korisnici umjetnih pužnica pokazuju sa jezikom, upalite radio i odjednom gotovo uopće ne mogu čuti glazbu. Zapravo, većina korisnika umjetnih pužnica stvarno se muči i ne voli glazbu jer zvuči tako loše. I kada dođemo do zamisli da vratimo ljepotu u nečiji život, imamo vrlo dug put kada se radi o sluhu.

No, postoji puno razloga za to. Spomenuo sam ranije da je glazba drugačije svojstvo zato što je apstraktna. Jezik je puno drugačiji. Jezik je vrlo precizan. Zapravo, pravi razlog zašto ga koristimo je taj što ima semantičku specifičnost. Kad kažete riječ, ono što je bitno jest da je ta riječ pravilno percepirana. Nije vas briga je li riječ zvučala lijepo kad je izgovorena.

Glazba je potpuno drugačija. Kada čujete glazbu, ako ne zvuči dobro, koji je smisao? Gotovo da nema svrhe u slušanju glazbe kada vam ne zvuči dobro. Akustika glazbe je puno složenija od jezične. I možete vidjeti na ovoj slici da raspon frekvencije i raspon decibela, raspon dinamike glazbe je puno više heterogen. Stoga kada bismo morali dizajnirati savršenu umjetnu pužnicu, ono što bismo pokušali napraviti jest ciljati da možemo omogućiti prijenos glazbe. Zato što uvijek vidim glazbu kao vrhunac sluha. Ako možete čuti glazbu, trebali biste moći čuti sve.

Problem počinje prvo s percepcijom visine tona. Mislim, većina nas zna da je visina tona osnovni građevni materijal glazbe. I bez sposobnosti da percepiramo visinu tona dobro, glazba i melodija su vrlo teške za napraviti – zaboravite na harmoniju i slične stvari. Ovo je MIDI aranžman Rachmaninoffova preludija. Ako bismo mogli to pustiti.

(Glazba)

Ok, ako uzmemo u obzir da percepcija visine tona pacijenta s ugrađenom umjetnom pužnicom može biti pogrešna za čak dvije oktave, pogledajmo šta se događa kada uzmemo slučajni uzorak unutar jednog polutona. Bilo bi zaista izvrsno kada bismo imali percepciju visine jednog polutona kod pacijenata s ugrađenom pužnicom. Pustite glazbu.

(Glazba)

Moj cilj je pokazati vam da glazba nije otporna na degradaciju. Napravimo distorziju, pogotovo visine tona, i promijenili smo ju. Možda vam se to i sviđa. Hipnotično je, na neki način, ali zasigurno ne predstavlja oblik koji je prvobitno zamišljen. Nećete čuti istu stvar koju čuje većina ljudi s normalnim sluhom.

Sljedeći problem je ne samo sa sposobnošću razlikovanja visine tona, nego i sa sposobnošću razlikovanja zvukova. Većina korisnika umjetne pužnice ne može razlikovati zvukove koje proizvode različiti instrumenti. Ako bismo pustili ova dva zvuka jedan za drugim. (Truba) Truba. I sljedeći. (Violina) To je violina. Ova dva instrumenta imaju slične valne oblike i trajanje tona. Korisnici umjetne pužnice ne mogu razlikovati ova dva instrumenta. Kvaliteta zvuka, ili "zvuk zvuka" kako ja volim opisati boju tona - oni ju uopće ne mogu razlikovati. Ovaj implantat ne prenosi osobine glazbe koje joj obično daju toplinu i slično.

Ako pogledate mozak osobe koja ima umjetnu pužnicu i date joj da sluša govor, ritam i melodiju, otkrit ćete da će slušni korteks biti najaktivniji tijekom slušanja govora. Pomislit ćete da je to zato što su te pužnice namijenjene govoru, dizajnirane za slušanje govora. Ali, ako pogledate slušanje melodije, otkrit ćete da je tu vrlo malo kortikalne aktivnosti kod korisnika umjetne pužnice, u odnosu na kontrolnu skupinu normalnog sluha. Tako da, koji god je razlog, umjetna pužnica nije uspješna u stimulaciji slušnog korteksa tijekom percepcije melodije.

Sljedeće pitanje je, kako to doista zvuči? Radili smo neka istraživanja da bismo shvatili kakva je kvaliteta zvuka za korisnike implanta. Pustit ću vam dva isječka Ushera, jedan normalan, a jedan skoro u potpunosti bez visokih frekvencija, bez niskih frekvencija, a čak ne ni tako puno srednjih frekvencija. Pustite to.

(Glazba)

(Glazba ograničene frekvencije)

Imao sam pacijente koji bi mi rekli da zvuče jednako. Ne mogu razlikovati kvalitetu zvuka između ova dva isječka. Opet, mi smo vrlo, vrlo daleko od postizanja cilja.

Sada na pamet pada pitanje: Ima li ikakve nade? Da, ima nade. Ne znam zna li itko tko je ovo. Ovo je ... Zna li netko? Ovo je Beethoven. Zašto bismo mi znali kako izgleda Beethovenova lubanja? Zato što je njegov grob ekshumiran i pokazalo se da su njegove temporalne kosti uzete kako bi se ustanovio razlog gluhoće, stoga je tu glina za oblikovanje, a njegova lubanja strši tu sa strane. Ali, Beethoven je skladao dugo nakon što je izgubio sluh. To nam pokazuje da, čak i u slučaju gubitka sluha, zadržavamo glazbenu sposobnost. Mozak ostaje "ožičen" za glazbu.

Imao sam sreću raditi s dr. Davidom Ryugom, gdje sam radio na gluhim, bijelim mačkama, pokušavajući shvatiti što se dogodi kad im ugradimo umjetnu pužnicu. Ovo je mačka koja je trenirana da nakon trubljenja očekuje hranu.

(Glazba)

Tekst: Beethoven ju ne uzbuđuje. (Glazba) "1812. uvertira" nije vrijedna buđenja. (Truba) Ali skače u akciju kada je pozvana na dužnost! (Truba)

CL: Ne želim reći da mačka čuje trubu na način na koji ju mi čujemo. Samo hoću reći da se treningom može usvojiti zvuk sa značenjem, čak i kod mačke. Ako bismo ulagali trud u treniranje korisnika umjetne pužnice da čuju glazbu, budući da se trenutno ne ulaže trud u to, nema rehabilitacijskih strategija, jako malo je tehničkih pristupa da bi se poboljšala glazba - napravili bismo veliki napredak.

Sada vam želim pokazati zadnji video. Ovo je jedan moj student, Joseph, s kojim sam imao sreću raditi 3 godine u svom laboratoriju. On je gluh i naučio je svirati klavir nakon što mu je ugrađena umjetna pužnica. Ide video o Josephu.

(Glazba)

(Video) Joseph: Rođen sam 1986. Kad sam imao oko 4 mjeseca, dijagnosticirano mi je teško oštećenje sluha. Nedugo nakon toga, dobio sam slušna pomagala. Ali, iako su ta slušna pomagala bila najjača na tržištu tada, nisu bila od pomoći. Kao rezultat, morao sam se puno oslanjati na čitanje s usana, i nisam baš čuo što ljudi govore. Kada sam imao 12 godina, bio sam jedan od prvih ljudi u Singapuru koji je podvrgnut implantaciji pužnice. Ubrzo nakon toga, počeo sam učiti svirati klavir. I bilo je apsolutno prekrasno. Od tada, nisam pomišljao na prošlost.

CL: Joseph je izvanredan. On je sjajan. Sada je student medicine na Yaleu i razmišlja o kirurškoj karijeri - jedan je od prvih gluhih osoba koje razmišljaju o karijeri u kirurgiji. Skoro nigdje nema gluhih kirurga. Ovo je doista nečuveno, sve zbog te tehnologije. A činjenica da on može svirati klavir - to je testament njegova mozga. Istina je da možete svirati klavir bez umjetne pužnice, budući da je sve što morate pritisnuti tipke u točno vrijeme. Ne morate to čuti. Ja znam da on ne čuje dobro, budući da sam ga slušao kako pjeva na karaokama. (Smijeh) I to je jedna od najgroznijih stvari - možda vam od toga bude toplo oko srca, ali je istovremeno grozno. (Smijeh) Dakle, postoji nada, ali preostaje još mnogo truda.

Zato želim zaključiti sljedećim riječima. Kada je u pitanju vraćanje sluha, prešli smo dug put, zamjetno dug put. Ali moramo prijeći puno duži put kad je u pitanju vraćanje savršenog sluha. I, dopustite da vam kažem, u redu je što bismo svi bili sretni s govorom. Ali, reći ću vam, ako izgubimo sluh, kad bi itko ovdje odjednom izgubio sluh, htio bi nazad svoj savršeni sluh. Ne biste htjeli pristojan sluh, htjeli biste savršen sluh. Obnova osnovne senzorne funkcije je kritična. Ne želim podcjenjivati važnost obnove osnovne funkcije. Ali potpuna obnova mogućnosti spoznaje ljepote je ono što nas može inspirirati. I ne mislim da bismo trebali odustati od ljepote.

I želim vam zahvaliti za vaše vrijeme.

(Pljesak)