Candy Chang: Prije nego umrem, želim...

Ljudi oko nas nam na mnogo načina mogu poboljšati naš život. Ne sretnemo se sa svakim susjedom, tako da se mnogo mudrosti ne uspije prenijeti dalje iako dijelimo isti javni prostor.

Tijekom posljednjih nekoliko godina pokušala sam podijeliti što više sa svojim susjedima u javnom prostoru, koristeći jednostavne alate poput naljepnica, šablona za crtanje i krede. Ti projekti proizašli su iz pitanja koja sam si postavljala, primjerice, koliku stanarinu plaćaju moji susjedi? (Smijeh) Kako možemo posuditi više stvari bez kucanja na vrata u krivo vrijeme? Kako možemo podijeliti više svojih uspomena na napuštene zgrade, i bolje razumjeti svoj krajolik? I kako možemo podijeliti više svojih nada na praznim pročeljima, tako da naša zajednica odražava naše potrebe i snove?

Živim u New Orleansu i zaljubljena sam u taj grad. Moju dušu uvijek umiruju ogromni hrastovi, koji pružaju sjenu ljubavnicima, pijancima i sanjarima već stotinama godina, a ja vjerujem gradu koji uvijek napravi mjesta za glazbu. (Smijeh) Imam osjećaj da svaki put kad netko kihne, New Orleans organizira paradu. (Smijeh) Taj grad ima jednu od najljepših arhitektura na svijetu, ali također ima i najveći broj napuštenih zgrada u Americi.

Živim blizu ove kuće i razmišljala sam kako taj prostor učiniti ugodnijim za svoje susjedstvo, a razmišljala sam i o nečemu što mi je zauvijek promijenilo život.

2009. godine izgubila sam nekoga koga sam jako voljela. Njezino ime bilo je Joan i bila mi je majka. Njezina smrt bila je iznenadna i neočekivana. Mnogo sam razmišljala o smrti, i... postala sam zahvalna na vremenu koje imam, i... tako sam shvatila koje stvari su sada bitne u mom životu. Ali teško je zadržati tu perspektivu u svakodnevnom životu. Lako je zapeti u svakodnevnoj rutini i zaboraviti što nam je zapravo važno.

Uz pomoć starih i novih prijatelja pretvorila sam zidove te napuštene kuće u ogromnu ploču i stavila šablone s rečenicom koju je trebalo nadopuniti: ''Prije nego umrem, želim...'' Svatko tko prolazi može uzeti komadić krede, razmisliti o svom životu i podijeliti osobne želje na javnom prostoru.

Nisam znala što očekivati od ovog pokusa, ali sljedeći dan zid je bio u potpunosti ispunjen i nastavio je rasti. Htjela bih vam pokazati par stvari koje su ljudi napisali na zid.

''Prije nego umrem, želim da mi sude za piratstvo.'' (Smijeh) ''Prije nego umrem, želim prekoračiti Međunarodnu datumsku granicu.'' ''Prije nego umrem, želim pjevati za milijune ljudi.'' ''Prije nego umrem, želim posaditi drvo.'' ''Prije nego umrem, želim živjeti bez struje.'' ''Prije nego umrem, želim je još jednom zagrliti.'' ''Prije nego umrem, želim nekome biti podrška.'' ''Prije nego umrem, želim u potpunosti biti ja.''

Tako je zanemaren prostor postao konstruktivan, a nade i snovi ljudi nasmijali su me, rasplakali i utješili me kad mi je bilo teško. Stvar je u tome da znamo da nismo sami, da razumijemo svoje susjede na nov način koji će nas prosvijetliti. Da napravimo prostor za promišljanje i kontemplaciju i da zapamtimo što je nam je najbitnije dok rastemo i mijenjamo se.

Ovo sam napravila prošle godine i počela sam dobivati stotine poruka strastvenih ljudi koji su sa svojom zajednicom također željeli napraviti zid. Moji kolege iz gradskog centra i ja napravili smo kutiju s alatom i sad su takvi zidovi su napravljeni u državama širom svijeta, uključujući Kazakstan, Južnu Afriku, Australiju, Argentinu i još mnogo njih. Zajedno smo pokazali kako snažni naši javni prostori mogu biti ako imamo mogućnost izraziti se i podijeliti više jedni s drugima.

Dvije najvrednije stvari koje imamo jesu vrijeme i naši odnosi s drugim ljudima. U vremenu sve veće otuđenosti, važnije je no ikad da nađemo način za očuvanje perspektive i zapamtimo kako je život kratak i krhak. Smrt je često nepopularna tema, o tome se ne govori i čak ni ne razmišlja, ali shvatila sam da je priprema za smrt jedna od stvari koje će nas najviše osnažiti. Razmišljanje o smrti rasvjetljuje život.

Prostor koji dijelimo može bolje reflektirati što nam je bitno kao pojedincima i kao zajednici i s više načina da podijelimo svoje nade, strahove i priče, ljudi oko nas mogu nam pomoći da imamo ljepši prostor i da vodimo ljepši život. Hvala vam. (Pljesak)

(Pljesak) Hvala vam. (Pljesak) (Pljesak)