Caitria and Morgan O'Neill: Kako se nametnuti u slučaju katastrofe

Najavljivač: Ovdje u gradu nalazi se velik put destrukcije. .... pogodio je grad izvlačeći drveće iz zemlje, razbijajući prozore, rušeći krovove s kuća.

Caitria O' Neill: To sam bila ja ispred naše kuće u Monsonu u Massachusettsu prošlog lipnja. Nakon što je tornado treće razine po EF klasifikaciji prošao kroz naš grad i odnio dio našeg krova, odlučila sam ostati u Massachusettsu umjesto da slijedim program za zbrinjavanje premjestila sam svoje kutije kući tog popodneva.

Morgan O'Neill: Dakle, prvog lipnja nismo bili stručnjaci za katastrofe ali trećeg lipnja počeli smo ih glumiti. Ovo iskustvo promijenilo nam je živote. I sada pokušavamo promijeniti iskustvo.

CO: Tornado nije uobičajena pojava u Massachusettsu. I ja sam mudro stajala u prednjem dvorištu kada se jedan pojavio preko brda. Nakon što je stup javne rasvjete proletio, moja obitelj i ja potrčali smo u podrum. Drveće je udaralo u kuću, prozori su eksplodirali. Kada smo napokon izašli na stražnja vrata, transformatori su gorjeli na ulici.

MO: Bila sam u Bostonu. Ja sam doktorand pri MIT-u, i studiram atmosferske znanosti. Zapravo to postaje čudnije. Bila sam u muzeju znanosti u vrijeme kada je tornado udario, igrajući se sa prikazom tornada. Tako da sam propustila njen poziv. Dobila sam poziv od Caitrie, slušala sam vijesti, i počela sam pratiti radar na internetu kako bih nazvala obitelj kada se na njihovom području formira još jedna superćelija. I vozila sam se kući kasno u noći s baterijama i ledom. Živimo preko puta povijesne crkve koja je izgubila zvonik u oluji. Postalo je mjesto za okupljanje preko noći. Gradska vijećnica i policijska postaja također su pretrpjele direktne udarce tako da su ljudi koji su htjeli pomoći ili trebali informacije išli u crkvu.

CO: Hodali smo do crkve zato što smo čuli da imaju tople obroke, no kada smo stigli, naišli smo na probleme. Tamo je bilo nekoliko velikih, znojnih muškaraca s motornim pilama kako stoje u sredini crkve, ali nitko nije znao kamo da ih pošalje jer nitko nije znao kolika je šteta. I dok smo gledali, postali su frustrirani i otišli pronaći nekoga kome će pomoći.

MO: Pa smo se počeli organizirati. Zašto? To je moralo biti učinjeno. Pronašli smo Pastora Boba i ponudili smo napraviti infrastrukturu za naš odgovor. I onda, naoružani samo s dva laptopa i jednom Air karticom, izgradili smo stroj za oporavak.

(Pljesak)

CO: To je bio tornado, i svi su išli u crkvu ostaviti neke stvari i volontirati.

MO: Svi su donirali odjeću. Trebali smo popisati sve donacije koje su se nakupljale.

CO: Trebamo i telefon. Možeš li napraviti Google glasovni broj.

MO: Da. I moramo reći ljudima što da ne donesu. Napravit ću Faceebook račun. Možeš li isprintati letke za četvrti?

CO: Da, ali ne znamo koje kuće prihvaćaju pomoć u ovom trenutku. Moramo provjeriti i poslati volontere.

MO: Moramo reći ljudima što da ne donesu. Hej, eno novinskog kamiona. Idem im reći.

CO: Vidjeli ste moj broj na vijestima? Ne trebamo više zamrzivača.

MO: Osiguranje to neće pokriti? Trebate ekipu da stavi katran na vaš krov? CO: Šest paketa sokova stiže za sat vremena? Zajedno: Neka mi netko da post-ite!

(Smijeh)

CO: I ostatak zajednice shvatio je da imamo odgovore.

MO: Mogu donirati tri bojlera, ali netko mora doći po njih.

CO: Moj auto je u mojoj dnevnoj sobi.

MO: Izviđači bi voljeli ponovno izgraditi 12 poštanskih sandučića.

CO: Štene je nestalo, i osiguranje ne pokriva dimnjake.

MO: Moja crkvena grupa od 50 ljudi bi trebala smještaj i hranu za tjedan dana dok popravljamo štetu.

CO: Poslali ste me na ono mjesto u ulici Washington jučer, i sada sam prekriven otrovnim bršljanom. Ovo je ono što nam je ispunjavalo dane. Morali smo naučiti kako brzo odgovarati na pitanja i rješavati probleme unutar minute ili manje, jer inače, nešto hitnije bi se pojavilo, i jednostavno se ne bi napravilo.

MO: Nismo dobili odobrenje od odbora ili hitnog upravitelja Ujedinjenog puta. Samo smo počeli odgovarati na pitanja i donositi odluke jer netko je, bilo tko, morao. I zašto ne ja? Ja sam organizator kampanje. Poznajem Facebook. I ima me dvije.

(Smijeh)

CO: Poanta je, ako se pojavi poplava ili požar ili uragan, vi, ili netko poput vas, će ustati i početi organizirati stvari. Druga stvar je da je to teško.

MO: Ležeći na podu nakon još jednog 17-satnog dana, Caitria i ja bi ispraznili džepove i pokušali staviti desetke komadića papira u kontekst -- komadići informacija kojih smo se morali sjećati i upariti ih kako bi nekome pomogli. Nakon još jednog dana i tuša u skloništu, shvatili smo da ovo ne bi smjelo biti tako teško.

CO: U zemlji kao što je naša gdje dišeš bežično, korištenje tehnologije za brži oporavak bi trebalo biti jednostavno. Sustav poput onoga kojeg mi stvaramo u hodu mogu postojati prije vremena. I ako neki član zajednice je u ovom položaju organizacije nakon svake katastrofe, ovi alati bi trebali postojati.

MO: Odlučili smo ih izgraditi -- oporavak u kutiji, nešto što bi se moglo pokrenuti nakon svake katastrofe od strane lokalnog organizatora.

CO: Odlučila sam ostati u zemlji, odustati u magisterija u Moskvi i raditi puno vrijeme kako bi se ovo dogodilo. U protekloj godini, postali smo stručnjaci u polju društveno pogonjenog oporavka od katastrofe. I postoje tri glavna problema koja smo promatrali sa stvarima koje trenutno rade.

MO: Alati. Velike organizacije za pomoć su izvrsne u donošenju masivnih resursa kako bi se nosili sa katastrofom, ali često ispunjavaju vrlo specifične misije i onda odlaze. Ovo prepušta lokalnim ljudima da se bave tisućama spontanih volontera, tisuća donacija, i sve bez treninga i alata. Tako da koriste post it-e ili Excel ili Facebook. Ali nijedan od ovih alata ne dozvoljava vrednovanje važnih informacija između svih slika i dobrih želja.

CO: Tempiranje. Olakšanje nakon katastrofe je, u biti, povratna politička kampanja. U političkoj kampanji, počinje se bez interesa i kapaciteta da se to pretvori djelo. Oboje se gradi postpuno do trenutka vrhunca mobilizacije u trenutku izbora. U katastrofi, počinješ sa svim interesom ali bez kapaciteta. I imaš otprilike sedam dana da uhvatiš 50 posto svih web pretraga koje će ikad biti napravljene kako bi pomogle tvom području. Onda se dogodi neki sportski događaj, i imaš samo resurse koje si dotada skupio kako bi se nosio sa petogodišnjim potrebama oporavka. Ovo je slajd za Katrinu. Ovo je krivulja za Joplin. I ovo je krivulja za tornade u Dallasu u travnju gdje smo pokrenuli svoj software. Postoji rupa ovdje. Pogođena kućanstva moraju čekati djelatnika osiguranja kako bi ih posjetio prije nego što mogu poćeti prihvaćati pomoć na svojim kućama. I imaš otprilike četiri dana interesa u Dallasu.

MO: Podatci. Podatci su vrlo neprivlačni, ali to može pokrenuti oporavak određenog područja. FEMA (Agencija za pomoć pri hitnim slučajevima) i država platit će 85 posto troška katastrofe proglašene od strane države, ostavljajući gradu da plati zadnjih 15 posto računa. Sad kada trošak može biti ogroman, ali ako grad može pokrenuti količinu volontera X za broj sati Y, vrijednost tog rada ide u korist doprinosa grada. Ali tko to zna? Zamislite sad osjećaj koji dobijete kad ste upravo poslali dvije tisuće volontera i ne možete to dokazati.

CO: Ovo su tri problema sa zajedničkim rješenjem. Ako možemo nabaviti prave alate u pravo vrijeme ljudima koji će neizbježno doći i početi izgrađivati svoje zajednice ponovno, možemo stvoriti nove standarede u oporavku od katastrofa.

MO: Trebamo alate za pretragu, bazu podataka za donacijje, prijave potreba, udaljeni pristup volonterima, sve na web stranici koja jednostavna za korištenje.

CO: I trebali smo pomoć Alvin, naš software inženjer i suosnivač, izgradio je ove alate. Chris i Bill darovali su svoje vrieme kako bi koristili operacije i partnerstvo. I letimo na područja katastrofe od prošlog siječnja, postavljajući software, trenirajući stanare i licencirajući software na područja koja se pripremaju za katastrofu.

MO: Jedno od prvih lansiranja dogodilo se nakon tornada u Dallasu prošlog travnja. Odletjeli smo u grad koji je imao statičnu zastarjelu stranicu i frenetični Facebook koji je pokušavao stvoriti odgovor. I pokrenuli smo svoju platformu. Svo zanimanje došlo je u prva četiri dana, ali kada smo izgubili ciklus u vijestima, tada su potrebe došle na red, ali su imali ogromne resurse toga što ljudi mogu dati i bili su u mogućnosti odgovoriti na potrebe svojih sugrađana.

CO: Dakle to radi, ali moglo bi biti bolje. Priprema za hitne slučajeve velika je stvar u oporavku od katastrofe zato što na taj način gradovi postaju sigurniji i otporniji. Zamislite ako bismo mogli ove sustave imati spremni za pokret na određenom mjestu prije katastrofe. Na tome radimo. Radimo na tome da software postavimo tako da ga ljudi očekuju, da ga znaju koristiti i kako bi ga se moglo ispuniti prije vremena sa mikroinformacijama koje pokreću oporavak.

MO: Nije to raketna znanost. Ovi alati su očiti i ljudi ih žele. U našem gradu, trenirali smo pola tuceta građana kako bi sami upravljali ovim Web alatima. Zato što Caitria i ja živimo ovdje u Bostonu. Odmah su ga prihvatili, i sada su oni sile prirode. Postoje tri grupe volontera koje rade svaki dan i to čine od 1. lipnja prošle godine, kako bi svi građani dobili što trebaju i vrate se u svoje domove. Imaju telefonske linije, tablice i podatke.

CO: I to čini razliku. Prvi lipnja označio je jednogodišnjicu Monsonskog tornada. I naša zajednica nikad nije bila uže povezana ili osnažena. Vidjeli smo ovakve transformacije u Texasu i Alabami. Zato što ne treba Harvard ili MIT kako bi došao i popravio probleme nakon katastrofe, potreban je lokalac. Koliko dobra organizacija za pomoć bila, ona katkad mora otići kući. Ali ako lokalnom stanovništvu daš alat, ako im pokažeš što mogu učiniti da se oporave, oni postaju stručnjaci.

(Pljesak) MO: U redu. Idemo.

(Pljesak)