Bill Davenhall: Vaše zdravlje ovisi o tome gdje živite

Mogu li vas geografske informacije učiniti zdravim? 2001. me udario vlak. Moj vlak je bio infarkt. Našao sam se u bolnici na odjelu intenzivne njege, oporavljao sam se od hitne operacije. Odjednom sam shvatio nešto: potpuno sam bio u mraku. Počeo sam se pitat, "Zašto ja?" "Zašto sada?" "Zašto ovdje?" "Je li me moj doktor mogao upozorit?"

Ono što želim ovdje učiniti u ovih nekoliko minuta koje imam s vama je da zaista pričam o tome koja je formula za život i dobro zdravlje. Genetika, način života i okruženje. Tu se nalaze rizici i ako upravljamo tim rizicima živjet ćemo dobar život, dobar zdrav život. Razumijem dio o genetici i životnom stilu. A znate li zašto to razumijem? Jer mi moji liječnici stalno postavljaju pitanja u vezi s tim.

Jeste li ikada morali popuniti one dugačke, formulare kod liječnika? Mislim, ako imate sreće onda ih ispunite i više puta, točno? (Smijeh) Opet i opet. Tu vas pitaju o načinu života i obiteljskoj povijesti, povijesti uzimanja lijekova, povijesti operacija, povijesti alergija... Jesam li zaboravio neku povijest?

Ali ovaj dio jednadžbe baš ne razumijem. A mislim da ni moji doktori baš ne razumiju taj dio jednadžbe. Što ovo znači, moje okruženje? Pa, može značiti mnogo stvari. Ovo je moj život. Ovo su mjesta mog života. Svi imamo ovo. Dok pričam, želio bih da razmislite o tome na koliko ste sve mjesta živjeli?

Samo promislite, znate, prođite kroz život misleći na to. I shvatite da ga provodite na raznim mjestima. Provodite ga na odmoru i na poslu. A ako ste kao ja, onda ste u avionu dobar dio svog vremena, putujući na neko mjesto. Dakle, nije tako jednostavno kad vas netko pita, "Gdje živite, gdje radite, i gdje provodite sve svoje vrijeme? I gdje se izlažete rizicima koje vjerojatno ni ne vidite?" Pa, kada sam ovo radio na sebi, uvijek sam dolazio do zaključka da oko 75 posto svog vremena provodim na relativno malom broju mjesta. I ne idem daleko od tog mjesta, većinu svog vremena, iako sam veliki putnik po svijetu.

Sada ću vas povesti na kratak put. Počeo sam u Scrantonu u Pennsylvaniji. Ne znam dolazi li netko iz sjeveroistočne Pennsylvanije. Ovdje sam proveo svojih prvih 19 godina sa svojim malim, mladim plućima. Znate, udisao sam velike količine sumpornog dioksida, ugljičnog dioksida, metana, u nejednakim količinama -- 19 godina toga. Ako ste bili u tom dijelu zemlje, ovako izgledaju te gomile otpada od ugljena koji se puši i gori.

Onda sam odlučio napustiti taj dio svijeta. I otići u srednji zapad. OK, dakle završio sam u Louisville, Kentucky. Odlučio sam biti u susjedstvu mjesta koje se zove Rubbertown, "grad gume". Oni proizvode plastiku. Koriste velike količine kloroprena i benzena. OK, proveo sam 25 godina, sada sa svojim sredovječnim plućima, udišući razne koncentracije toga. Po vedrom danu uvijek je ovako izgledalo, tako da ih niste nikada vidjeli. Bilo je podmuklo i zaista se događalo.

Potom sam odlučio kako se moram opametit i prihvatio sam posao na zapadnoj obali. Preselio sam se u Redlands, Kaliforniju. Jako lijepo i tamo sam svoja starija, seniorska pluća, kako ih voli zvati, napunio posebnom materijom, ugljičnim dioksidom, i veoma visokim dozama ozona. OK? Skoro je najviša u naciji. Dobro, ovako to izgleda kad je dobar dan. Ako ste bili tamo, znate o čemu pričam.

Dakle, što ne valja na ovoj slici? Pa, na slici je velika praznina. Jedina stvar koja se nikada ne događa kod mog doktora: nikada me ne pitaju za moju povijest mjesta. Ne sjećam se da me je ijedan doktor pitao "Gdje ste živjeli?" Nisu me pitali kakve kvalitete je pitka voda koju sam stavljao u usta, ili hrana koju sam vario u trbuhu. Oni zapravo to ne rade. To nedostaje. Pogledajte vrstu podataka koja je dostupna. Ovo su podaci sa svih strana svijeta -- zemlje troše milijarde dolara na ovakva istraživanja.

Zaokružio sam mjesta na kojima sam bio. Recimo, da sam želio imati infarkt bio sam na pravim mjestima. Zar ne? Koliko ljudi je u bijelom dijelu? Koliko ljudi iz ove sobe je provelo većinu svog života u bijelim mjestima? Bilo tko? Čovječe, vi ste sretnici. Koliko vas je provelo u crvenim mjestima? O, vi niste tako sretni. Postoje tisuće ovakvih mapa koje su izložene u atlasima diljem svijeta. One nam daju neku ideju o tome što će biti naš sudar vlakova. Ali ništa od toga nema u mom medicinskom kartonu. Niti u vašem.

Evo ga moj prijatelj Paul. On je kolega. Dozvolio je da mu prate mobilni telefon na svaka dva sata, 24 sata, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini, posljednje dvije godine, gdje god je išao. Možete vidjeti kako je bio na nekoliko mjesta u Sjedinjenim Državama. A ovdje je proveo većinu svog vremena. Ako stvarno proučite ovo imali biste neku ideju o tome što Paul voli raditi. Ima li netko ideju? Skijanje. Tako je. Možemo zumirati ovdje i odjednom vidimo gdje je stvarno Paul proveo većinu svog vremena. Sve ove crne točke obilježavaju mjesta otrovnog otpada koje prati Agencija za zaštitu okoliša (EPA).

Jeste li znali da ti podaci postoje? Za svaku zajednicu u Americi, možete dobiti svoju osobnu kartu toga. Dakle, naši mobilni telefoni mogu stvarati povijest mjesta. Ovako je Paul to učinio. Koristio je iPhone. Možda ćemo ovo imati na kraju.

Ovo bi doktor imao pred sobom kada uđemo u ordinaciju, umjesto samo rozog papira koji govori da smo platili račun. Točno? Ovo može biti moja mala procjena. I on gleda u to i kaže, "Opa, Bill, predlažem da možda ne doneseš odluku, samo zato što si ovdje u prelijepoj Kaliforniji, i toplo je svakog dana da izađeš i trčiš svaku večer u 6 sati. Rekao bih da je to loša ideja , Bill zbog ovog izvješća."

Želim vas ostaviti s dva recepta. OK, prvi je da moramo naučiti liječnike o vrijednosti geografskih informacija. To se zove geomedicina. U ovom trenutku postoji nekoliko programa u svijetu koji su fokusirani na ovo. Nalaze se u ranim fazama razvoja. Te programe treba podržati. I trebalo bi naučiti naše buduće doktore u svijetu koliko su važne neke od informacija koje sam podijelio s vama danas.

Druga stvar koju bi trebali učiniti je da, dok trošimo milijarde i milijarde dolara diljem svijeta praveći elektronske medicinske kartone, pobrinuti se uvrstiti povijest mjesta u te medicinske kartone. To neće biti važno samo za liječnike; bit će važno za istraživače koji će sada imati ogromne uzorke. A bit će korisno i za nas. Da sam imao ove informacije, mogao sam odlučiti da se ne preselim u ozonsku prijestolnicu Sjedinjenih Država. Zar ne? Mogao sam tako odlučiti. Ili sam mogao pregovarati s poslodavcem da donese odluku koja je u najboljem interesu za mene i kompaniju.

Ovim želim reći kako je Jack Lord to rekao prije skoro 10 godina. Samo kratko pogledajte to. To je bio zaključak Atlasa o zdravstvenoj zaštiti u Dartmouthu, koji govori kako možemo objasniti geografske varijacije koje se javljaju u bolestima, zarazama, zdravlju i kako naš zdravstveni sustav stvarno funkcionira. O tome je govorio u tom citatu. Rekao bih da je pogodio, skoro prije deset godina. Želio bih da počnemo prihvaćati ovu priliku da uvrstimo ovo u naše medicinske kartone. Ostavljam vas s time kako je u mom pogledu na zdravlje geografija uvijek bitna. I vjerujem kako geografske informacije mogu i vas i mene učiniti vrlo zdravim. Hvala vam. (Pljesak)