Ariel Garten: Spoznaj Sebe Samoga, upotrebljavajući skener mozga

Maksima "Spoznaj sebe" postoji još od doba starih Grka. Neki pripisuju to znanje iz zlatnog svijeta Platonu, drugi Pitagori, ali istina je da zapravo nije bitno koji je mudrac to rekao prvi jer je i dan danas to mudar savjet. "Spoznaj sebe." Jezgrovito je gotovo do točke da je beznačajno, ali odzvanja poznato i istinito, zar ne ? "Spoznaj sebe" Razumijem tu bezvremensku izreku kao izjavu o problemima, ili točnije zabunama o svjesnosti. Oduvjek sam bila fascinirana spoznavanjem sebe. Fascinacija me odvela do uranjanja u umjetnost, studija neuroznanosti i kasnije do toga da sam postala psihoterapeut.

Danas, kombiniram sve svoje strasti kao predsjednica uprave InteraXona, računalne kompanije koja koristi um kao sredstvo koje kontrolira računalne procese. Moj cilj je, vrlo jednostavno, pomoći ljudima da postanu bolje usklađeni sami sa sobom. Uzimam iz te male izreke, "Spoznaj sebe" Ako promislite malo, ovaj imperativ je na neki način karakteristika koja definira našu vrstu, zar ne ? Mislim, to je svijest o sebi koja razdvaja Homo sapiensa od ranijih oblika naše vrste.

Danas smo često prezaposleni baveći se svojim iPhonovima i iPodovima kako bismo stvarno zastali da spoznamo sami sebe. Pod gomilom stalnih tekstualnih poruka, emailova, stalnih promjena medijskih kanala i lozinki i aplikacija i podsjetnika i Tweetova i tagova, gubimo iz vida čemu zapravo sva ta zbrka: zbog nas Većinu vremena smo zaokupljeni svim načinima kako možemo projicirati sebe u svijet. I jedva da možemo naći vremena kako bismo se dublje zagledali u sebe. Stvorili smo si paniku svime time. I osjećamo se kao da trebamo otići daleko, daleko u osamljeno sklonište i ostaviti sve iza sebe.

I tako smo došli daleko na vrh planine pretpostavljajući da bi nam sjedenje u osami trebalo podariti odmor koji trebamo kako bismo razrješili jurnjavu, kaotičnu svakodnevicu i opet našli sami sebe. Ali na toj planini gdje opet postignemo taj predivan mir našeg uma, šta mi zapravo postižemo? To je zapravo samo uspješan bijeg. Pomislite na pojam koji koristimo: "Povlačenje." To je pojam kojeg koriste vojske kada izgube bitku. Znači da se moramo maknuti odavdje. Osjećamo li tako pritiske ovog svijeta, da, kako bismo ušli dublje u sebe, trebamo bježati u planine ? I problem s bježanjem od svakodnevice je da se na kraju krajeva moraš vratiti doma. Dakle, kada promislite o tome, mi smo skoro kao turisti koji posjećuju sami sebe tamo negdje. I na kraju svega, svaki odmor dođe do svojeg kraja.

Pa je moje pitanje vama, možemo li naći načine da spoznamo same sebe bez bijega? Možemo li redefinirati svoj odnos sa tehnologiziranim svijetom kako bismo imali jači osjećaj samosvjesnosti kojeg tražimo? Možemo li živjeti ovdje i sada u svojoj mreži od žica, a i dalje slijediti te stare upute: "Spoznaj sebe?" Ja kažem da je odgovor Da! I ovdje sam danas kako bih podijelila s vama novi način u kojem radimo sa tehnologijom sa ciljem spoznavanja svoga unutarnjeg Ja kao nikada prije - uljuđivanjem tehnologije i produbljujući tu svoju prastaru potragu kako bismo bolje spoznali sebe. Zove se upravljanje računalom pomoću misli.

Možda jeste, a možda i niste primijetili da nosim na svojem čelu malu elektrodu. To je zapravo senzor moždanih valova koji očitava električnu aktivnost mog mozga dok držim ovo predavanje. Ovi moždani valovi su analizirani i možemo ih vidjeti kao graf. Dopustite da vam pokažem kako to izgleda. Ova plava linije je moj moždani val. To je direktan signal koji se snima dok dolazi iz moje glave, prikazan u stvarnom vremenu. Zeleni i crveni dijelovi pokazuju isti signal prikazan u frekvencijskoj domeni, s nižim frekvencijama ovdje i višim frekvencijama tu gore. Vi zapravo gledate direktno u moju glavu dok ja pričam. Ovi grafovi su intrigantni, valoviti, ali iz ljudske perspektive, nisu zapravo vrlo upotrebljivi. Zato smo proveli mnogo vremena razmišljajući kako učiniti te podatke smislenim ljudima koji ih upotrebljavaju.

Na primjer, što kad bih ja mogla upotrijebiti ove informacije kako bih saznala koliko sam opuštena u svakom trenutku? Ili što ako bih mogla uzeti te informacije i staviti ih u organski oblik na ekranu? Oblik ovdje na desno je postao indikator onoga što se događa u mojoj glavi. Što sam opuštenija, više će energije pasti kroz to. Mogla bih biti zainteresirana saznati koliko sam fokusirana, kako bih stavila svoju razinu pažnje na ploču koja je na drugoj strani. I što je moj mozak fokusiraniji, tim više energije će šikljati van iz ploče.

Inače, ne bih mogla znati koliko sam fokusirana ili opuštena na opipljiv način. Kao što znamo, naši osjećaji o tome kako osjećamo su zloglasno nepouzdani. Svi smo doživjeli da nam se stres prikrade, bez da uopće opazimo dok se nismo "ispuhali" na nekome tko to nije zaslužio i onda shvatimo da smo vjerojatno trebali provjeriti sami sa sobom malo ranije. Nova svjesnost otvara široke mogućnosti za primjene koje pomažu kako bi poboljšale naše živote i nas same. Pokušavamo stvoriti tehnologiju koja upotrebljava te uvide kako bi učinila naš rad efikasnijim, naše odmore opuštenijim i naše veze dubljim i više ispunjavajućim. Podijelit ću neke od ovih vizija s vama za trenutak, ali prvo želim da pogledamo kako smo uopće došli ovamo. Usput, slobodno u bio kojem trenutku bacite pogled na to što se zbiva u mojoj glavi.

(Smijeh)

Moj tim u InteraXonu i ja razvijamo već skoro cijelo desetljeće umom kontrolirale aplikacije. U prvoj fazi razvoja bili smo stvarno entuzijastični zbog svih stvari koje možemo kontrolirati našim umovima. Činili smo da se stvari aktiviraju, zasvijetle i rade samo misleći. I nadilazili smo prostor između uma i uređaja. Oživjeli smo široko polje prototipova i proizvoda koji se mogu kontrolirati umom, kao umom-kontrolirane kućne uređaje ili aparate za igre na sreću ili video igre ili levitirajuću stolicu. Kreirali smo tehnologiju i aplikacije koje su uključivale ljudsku maštu i bilo je stvarno uzbuljivo.

I onda smo bili zatraženi da napravimo nešto stvarno veliko za Olimpijadu. Bili smo pozvani za napravimo ogromnu instalaciju za Zimsku Olimpijadu u Vancuveru, koja je bila upotrebljena u Vancuveru, i koja je kontrolirala osvjetljenje na C.N. Tower-u, Kanadskom Parlamentu i zgradama na slapovima Niagare s potpuno drugog kraja države upotrebljavajući svoje umove. Kroz 17 dana na Olipijadi, 7000 posjetitelja iz cijelog svijeta je zapravo dobilo priliku da individualno kontolira svjetla C.N. Tower-a, zgrade Parlamenta i Niagare u stvarnom vremenu sa svojim umovima, diljem države, 3000 km udaljeni. Dakle, kontroliranje nečega svojim umom je prilično kul.

Ali mi smo uvijek zainteresirani za više razine ljudske interakcije. I tako smo počeli istraživati umom-kontrolirane aplikacije u nešto kompleksnijem okviru od same kontrole. I to je bilo odgovaranje. Shvatili smo da imamo sistem koji je dopuštao tehnologiji da zna nešto o vama. I može se uključiti u odnos s vama. Stvorili smo "sobu koja odgovara" i gdje su svjetla, glazba i rolete prilagođeni vašem stanju. Pratili su te male pomake u vašoj mentalnoj aktivnosti. I kako ste se ušuškavali u opuštenost, nakon kraja teškog dana na kauču u vašem uredu, glazba bi se stopila s vama. Kada biste čitali, stolna lampa bi se pojačala i postala svjetlija. Ako biste zakunjali, sustav bi to znao, i zatamnio svjetla dok padate u san.

Tada smo shvatili da, kada bi tehnologija mogla znati nešto o vama i kada bi to koristila da vam pomogne, postojale bi i vrjednije primjene. Mogli biste saznati nešto o sebi. Mogli biste spoznati neke aspekte vas samih koji su sve samo ne nevidljivi i spoznati stvari koje su prije bile skrivene. Dopustite da vam pokažem o čemu govorim.

Evo aplikacije koju sam kreairala za iPad. Dakle, cilj igre Zen Bound je omotati uže oko drvenog oblika. Koristite uređaj na svojoj glavi. Uređaj na glavi se bežično spaja sa iPadom ili smartphone-om. Taj uređaj sadržava senzor na čelu i iznad uha. Originalnu Zen Bound igru igrate pomicanjem prstiju po osjetljivom podlošku U igri koju smo mi kreirali, naravno, vi kontrolirate drveni oblik na ekranu koristeći svoj um. I dok se fokusirate na drveni oblik, on se rotira. Što se više fokusirate, on se brže okreće. Ovo je stvarno tako. Ovo nije prevara. Ono što je meni stvarno interesantno je što na kraju igre dobijete statistike i povratnu informaciju o tome kakvi ste bili. Imate grafove i dijagrame koji vam kažu kako ste igrali ne samo koliko ste užeta koristili ili koji je vaš najbolji rezultati nego i što se događalo u vašem umu. I to je vrijedna povratna informacija koju možemo upotrijebiti kako bismo shvatili što se događa unutar nas samih.

Ja to volim zvati "intra - aktivno." Inače mislimo o tehnologiji kao o nečemu interaktivnom. Ova tehnologija je intra-aktivna. Ona spoznaje što je unutar vas i gradi određeni oblik odzivnog odgovora između vas i tehnologije kako biste vi mogli upotrijebiti tu infromaciju da se unaprijedite. Možete upotrijebiti ovu informaciju kako biste shvatili svoju odzivnu petlju. U InteraXonu, intra-aktivna tehnologija je jedan od naših definirajućih prioriteta. Na taj način mi razumijemo svijet unutra i reflektiramo ga na van u tu usku petlju.

Na primjer - umom kontrolirano upravljanje računalom može naučiti djecu koja imaju Sindrom nedostatka pažnje kako da poboljšaju svoju koncentraciju. Hiperaktivna djeca imaju manju komponentu beta valova kada su fokusirana i veću komponentu theta valova. Tako da možete stvoriti aplikaciju koja nagrađuje stanja kada je mozak fokusiran. Tako da možete zamisliti djecu koja igraju video igre upotrebljavajući svoje moždane valove i pritom smanjuju simptome svoje hiperaktivnosti. Ovo može biti efektno kao i Ritalin. Možda čak i važnije, umom-kontroliralno upravljanje računalom može dati hiperaktivnoj djeci pogled u njihovo vlastito mentalno stanje, kako bi bolje mogli razumjeti sebe i spoznati svoje potrebe. Način na koji će ova djeca moći upotrebljavati svoje nove spoznaje kako bi unaprijedili sebe će ispraviti mnoge nekorisne i u društvu raširene stigme s kojima se susreću ljudi kojima je dijagnozirana hipaeraktivnost.

Možemo baciti pogled u svoje glave i ostvariti interakciju sa onime što je nekada bilo skriveno od nas, onime što je nekada bilo mistificirano i što nas je razdvajalo. Tehnologija moždanih valova može nam pomoći da shvatimo sami sebe, predvidjeti naše emocije i naći najbolja rješenja za naše potrebe. Zamislite tu kolektivnu svijest individualca, shvaćenu, izračunatu i razvučenu preko cijelog životnog vijeka. Zamislite uvid koji iz toga možete dobiti iz ovog, na neki način, drugog kuta gledanja. Bilo bi kao da uranjate u svoj vlastiti Google.

A što se Google-a tiče, danas možete tražiti i označavati slike na temelju toga kako ste se osjećali i što ste mislili kada ste ih gledali. Možete označiti slike mladunčadi životinja kao sretne, ili što god je mladunčad vama i onda možete pretražiti bazu podataka vodeći se svojim osjećajima umjesto riječima koje pokazuju na njih. Ili možete označiti Facebook fotografije sa emocijama koje ste pripisali tim sjećanjima i onda odmah odrediti prioritete, tokove koji privlače vaše pažnju, kao i ovo. Poljuđivanje tehnologije znači uzimati što je već prirodno u ljudsko-tehnološkom iskustvu i gradeći tehnologiju neprimjetno u tandemu sa ljudskošću. I kako se poravna s našim ljudskim ponašanjima može nam pomoći kako bismo bolje shvatili što radimo, i još važnije, zašto, stvarajući veliku sliku iz svih važnih malih djelova koji čine ono što smo mi.

Sa poljuđenom tehnologijom možemo nadzirati kvalitetu svojih ciklusa sna. Kada produktivnost počne opadati, možemo se vratiti na te podatke i vidjeti kako možemo učiniti efektivniju ravnotežu između rada i igre. Znate li što uzrokuje umor u vama ili što vas diže i i energizira, šta vas čini da se osjećate deprsivno, ili koje će vas zabavne stvari izvući iz tog stanja ? Zamislite kada biste imali pristup tim podacima koji bi vam omogućili da na skali sveukupne sreće odredite koji ljudi vas u vašem životu čine najsretnjima, ili koje aktivnosti vam donose užitak. Biste li izdvojili više vremena za te ljude? Da li bi posložili prioritete u skladu sa time? Biste li se razveli?

Što vam umom-kontrolirano upravljanje računalom dopušta da činite je da izgradite obojane, slojevite slike vaših života. I s time možemo spoznati sebe i svoju psihu i stvoriti priču svojih ponašanja tijekom vremena. Možemo vidjeti temeljne priče naših umova koje nas guraju naprijed i kažu nam što se događa. I od tamo možemo naučiti kako promjeniti zaplet, ishod i karakter naših vlastitih priča.

Prije dvjije tisuće godina ti Grci su imali neke snažne uvide. Znali su da se život posloži kada počnete živjeti ovu malo frazu, kada dođete u dodir sa sobom. Shvatili su moć ljudske priče i vrijednosti pojmova kao što su promjena, razvoj i rast. Ali razumjeli su i nešto mnogo bazičnije - a to je ono veselje kada nešto otkrijemo, užitak i fascinacija koje dobivamo iz svijeta i iz toga što živimo u njemu bogatstvo koje dobivamo iz gledanja, osjećanja i spoznavanja života koji jesmo.

Moja mama je umjetnica, i kao dijete često sam gledala kako u život donosi stvari jednim potezom kista. U jednom trenutku bilo je sve bijeli prostor, čista mogućnost. I u sljedećem je bilo živo, sa svojim idejama i izričajima. I dok sam sjedila u prikrajku gledajući ju kako transformira platno po platno, shvatila sam da možete stvoriti svoj vlastiti svijet. Shvatila sam da naši unutarnji svjetovi naše ideje, emocije, mašta -- nisu ograničeni našim umom i tijelima. Ako nešto možete pomisliti, možete to i stvoriti, možete to oživjeti.

Za mene, umom kontrolirano upravljanje računalima je jednostavno i moćno kao i kist -- još jedan alat za otključati i oživjeti skrivene svjetove unutar nas. Veselim se danu kada ću moći sjesti pored vas, gledajući svijet koji mi stvaramo sa svojim novim kutijama alata i otkrića koja postižemo koja postižemo.

Hvala vam !

(Pljesak)